Vječno nasmijano nebo

348 Pages·1997·2.176 MB·Croatian

by  Ivan Raos

1
2
3
4
5
6
7
8
PREDGOVOR
Prozaik i dramatičar Ivan Raos (1921. — 1987.) zapo-
čeo je objavljivati 1940., ali i njegov književni nastup ozna-
čio je desetljeće nakon Drugoga svjetskog rata, kada prve
značajnije književne tekstove objelodanjuje i cijeli niz pisa-
ca, danas klasika novije hrvatske književnosti (M. Božić, R.
Marinković, V. Desnica...). No, iako je novele u »Krugo-
vima« objavio istodobno s pivom poslijeratnom generaci-
jom hrvatskih književnika, u poetičkom ili generacijskom
smislu zapravo nikada nije smatran ’krugovašem’, da bi
potom i knjigama potvrđivao trasiranje svoga prilično osam-
ljenoga literarnog profila. Svojevrsna autohtonost njegova
djela u tematskom i stilskom smislu, uočljiva u odnosu na
dominantne tijekove recentne hrvatske proze šezdesetih i
sedamdesetih godina, odmah je na neki način odredila i
otklon književne kritike, pa je tako »jedan od boljih hrvat-
skih pisaca našeg vremena«1 — svakako i jedan o najprodu-
ktivnijih i najraznolikijih, kao »posve profilirana ličnost
među brojnim hrvatskim pripovjedačima iz krajine omeđene
Krkom i Neretvom«2, dugi niz godina nezasluženo bio u
sjeni, ostavši zadugo bez utemeljenijih književnopovijesnih
vrednovanja svoga opusa.
9