Table Of Content

GRGUR NAZiJANSKI TEOLOŠKI GOVORI I TEOLOŠKA PISMA Biblioteka "Službe Božje" Knjiga 51. GRGUR NAZIJANSKI TEOLOŠKI GOVORI I TEOLOŠKA PISMA Preveo, napisao uvod i bilješke Marijan ΜA ND AC, ofm Urednik: Anđelko Domazet, OFM Naslovnu stranicu izradio: Ante Branko Periša, OFM Split, 2005. Prevedeno s grčkog izvornika u Sources chretiennes, 250, Pans, 1978 (= J. BARBEL, Testimonia, III, Dusseldorf, 1963) i Sources chretiennes, 208, Pans, 1974, CIP- Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 276 GREGORIUS Nazianzenus, sanctus Teološki govori i teološka pisma / Grgur Nazijanski; Preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac. - Split: Služba Božja, 2005. -297 str.; 21 cm. - (Biblioteka Službe Božje; knj. 51) Tekst i na grč. jeziku. - Resume. - Bibliografija uz tekst. ISBN 953-6236-22-2 1. Mandac, Marijan ISBN 953-6236-22-2 Izdavač: "Služba Božja" SPLIT- Trg Gaje Bulata 3 Tisak: Dalmacija papir - Split Naklada: 300 primjeraka PREDGOVOR "Ti znaš da ljubim tvoje skute blage i puste gaje kuda lovor blista, i kam, i bor, i prah te zemlje drage... " I. Vojnović Kao i svaki veliki čovjek, Grgur Nazijanski bio je u sebi iznimna i nadasve složena ličnost. To rekosmo da ne kažemo kako je Grgur zapravo u svojoj nutrini nosio protuslovne čežnje i na neki način suprotna nagnuća. Blistavi Grgur koji je u gradovima zavičajne Kapadocije, u Cezareji Palestinskoj, u raznorodnoj Aleksandriji te napokon u Ateni u mladosti stekao ogromnu izobrazbu i upoznao blještavilo i zamamu svijeta, u dnu duše je i u srcu najiskrenije ljubio samoću i osamu. Sam kaže da mu je povučenost u zatišju bila prava kula i neosvojiva utvrda. Osamu je volio iznad svega. Bila mu je, sam izrijekom priznaje, suradnica i majka koja ga je kao čedo za ruku vodila na putu prema Bogu. U osami je živio sa svojom dušom i razgovarao s Bogom. Tako je stjecao pobožanstvenjenje i svoje srce učinio bistrim Božjim ogledalom. Eto zašto je Grgur osamu stavio pred sve u životu. Ali Grgur je jednako snažno i oduševljeno bio čovjek neposrednoga djela. Na krajnji trud i neumorni napor poticala ga je ljubav. Grgur je vlastitom rukom napisao da je ljubav stavio na čelo svega svoga života. Zato što je uzljubio Ljubav, sve je radio iz ljubavi. Napuštao je samoću i djelovao među ljudima. Bio je marni i skromni sluga Riječi. U tu je svrhu govorio i propovijedao. Znao je da se ljudi jer su sazdani po Riječi riječju vode Riječi. Stoga su Grgurova djela zapravo govori, pisma i pjesme. Neposredna su i topla riječ svakome tko zbog Riječi cijeni i štuje kazanu riječ. Grgur je u duši čeznuo za mirom i slogom među kršćanima. Ah to nipošto nije bio znak ustupka i popustljivosti pred istinom i čistoćom vjere. Grgur je smatrao da se sporovi lakše mogu izgladiti i riješiti u mirnome dogovoru nego u prepirci i žučljivoj raspravi. To ističemo jer je Grgurovo doba bilo vrijeme oštrih teoloških okršaja. Grgur je smiono i odvažno ulazio u najvažnija teološka sukobljavanja, ah je uvijek nastojao sačuvati vedrinu i mirnoću da se izbjegne ako je moguće lom i konačno razilaženje. Eto tome smo Grguru posvetili ovu knjigu. Preveli smo njegove spise koji se s punim pravom nazivaju teološki kao što i on od davnine nosi najčasniji nadimak Teolog. U uvodu smo nastojali predstaviti Grgura i 7 svekoliki njegov rad. U onome dijelu u kojemu jamačno nismo uspjeli iskreno računamo s Grgurovim oproštenjem kao što znamo da će nam blagosloviti uloženi trud i napor. Split, 27. ožujka 2004. M. Mandac PRVO POGLAVLJE Grgur se oženio Nonom. To je majka Grgura Nazianskoga. Bila je POSTAJE GRGUROVA ŽIVOTA prava kršćanka. Nona je postigla da se njezin muž g. 325. obrati na kršćanstvo. Grgur je čak već g. 329. postao biskup u Nazianzu. Grgur Nazianski u svojim spisima s velikom ljubavlju i sinovskom odanošću Zavičaj govori ο SVOJOJ majci. Nonu doista treba uzeti za izvrstan primjer jednostavne i pobožne kršćanke onoga vremena. Nonu su resile brojne Uži zavičaj Grgura Nazianskoga naziva se Kapadocija.1 To je predio u vrline i različite kreposti: jednostavnost, vjernost, marljivost, dobrodušnost, Maloj Aziji. Kapadocija je bila zasebna upravna jedinica Rimskoga carstva. privrženost obitelji i kući. Glavni grad se zvao Cezareja. Isto tako Kapadocija je bila crkvena Iz života biskupa Grgura, oca Grgura Nazijanskoga, napominjemo da pokrajina. Središte je također bilo u Cezareji. To je bila metropoli]a i je odigrao važnu ulogu g. 370. kada je Bazilije Veliki postao biskup. Mnogi brojila nekih pedeset biskupskih sjedišta. Tako je bilo kada je Grgur bio su u Kapadociji bili protiv toga da Bazilije bude biskup. Čak se čini da to mlad. Ali oko g. 371. car je Kapadociju podijelio na dva dijela. Tu je ne bi ni postao da za nj nije glasovao Grgurov otac. Uz to naznačujemo da podjelu slijedila i crkvena razdioba. Sjedište nove metropolije nalazilo se u se u samome Nazijanzu, dok je stariji Grgur bio biskup, zbio određeni gradu Tiam. Metropolit je bio biskup Antim. raskol. Neki su se monasi pobunili protiv biskupa jer je, slabo upućen u Grgur je najuže vezan uz kapadočki grad Nazianz i zato ga nazivamo teološke rasprave, potpisao određeni iskaz vjere koji nije sadržavao Nazijanski ili Nazianžaninom. Nazijanz se smjestio na jugoistočnom dijelu Nicejsku vjeru već je bio arijevski. Protiv toga su se pobunili monasi. Ali Kapadocije. Nije bio daleko od hkaonijske granice. Grgur u svojim djelima njihov se biskup za propust ispričao i izrekao pravovjerni iskaz te se tako češće naznačuje daje Nazianz kao grad neznatan i malen. Čak se čudio što dokinuo raskol u Nazijanzu. Grgurov je otac preminuo oko g.373. je u njemu biskupijsko sjedište. Ali kada je kod državnih vlasti trebalo isposlovati neku korist za Nazijanz, tada je Grgur bez oklijevanja i uporno Grgur je imao brata i sestru. Sestra se zvala Gorgomja i bila udata u isticao značenje i važnost toga kapadocijskoga mjesta. Svakako je važnost Ikonij. Tu je iznimno blisko i gotovo obiteljski bila povezana s poznatim Nazijanza bila u tome što je u njegovoj neposrednoj blizini prolazio put biskupom Amfilohijem Ikonijskim.2 Grgurovom je bratu bilo ime Cezanje. koji je povezivao Carigrad s Antiohijom. Cezarije je sigurno bio veoma nadaren. To otuda zaključujemo što je u Carigradu izučio liječništvo i postao istaknuti liječnik. Bio je liječnik Obitelj dvojice careva. Jedan je od njih Juhjan Odmetnik. U Nazijanzu ljudi nisu rado gledali stoje Cezarije, sin njihova biskupa, služio caru koji se odrekao U blizini Nazijanza nalazilo se mjestance s imenom Arianz. Tu je kršćanstva pa bilo ono i arijevskoga usmjerenja. Protiv tome su javno Grgurova obitelj posjedovala svoja imanja. Tu se oko g. 330. rodio Grgur rogoborili. Ali sam Ceazarije nije zanijekao svoju vjeru. Napokon se Nazianski. Grgurovu je ocu također bilo ime Grgur. Bio je to veoma bogat povukao iz Carigrada i vratio u Nazianz. čovjek i istaknuti član gradske uprave u Nazianzu. U sebi je bio nadasve častan, plemenit i ćudoredan čovjek. Najprije je pripadao nekoj sljedbi koja Izobrazba se sastojala od pogana i Zidova. Sljedba nam je slabo poznata. Njezini su Grgur je u mladosti stekao temeljitu kršćansku i svjetovnu naobrazbu. članovi štovali Boga kao najviše biće i branili da ga se na bilo koji načm Sigurno je jednim i drugim započeo u rodnoj Kapadociji, tj. u Nazianzu i vidljivo predočuje. Cezareji. Grgur potom u svrhu pouke kreće na dugo i dugotrajno putovanje. Najprije pohađa kršćansku školu u Cezareji Palestinskoj i zatim u 1 Ο Grgurovu životu pobliže vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 298-300; J Aleksandnji. Grgur najduže kao student živi i uči u Ateni. Putujući iz QUASTEN, Patrologia, II, 238-241; J. PAVIĆ - T.Z. TENŠEK, Patrologija, 191; J. Aleksandnje u Atenu doživio je oluju u blizini Cipra. Ipak je sretno stigao BARBEL, Fiinf, 5-21; H. von CAMPENHAUSEN, Padri, 127-142. - Brojni podaci iz na atensko odredište. Tu je sigurno bio g. 355. To znamo po tome što je te Grgurova života zapisani su u onim vlumenima koji su u Sources chretiennes posvećeni njegovim djelima. Pred očima smo imali ove brojeve: 149, 208, 215, 247, 250, 270, 284, 3 18, 350. - Cjelovite naslove donosimo u bibliografiji na kraju knjige. Neki su u bilješkama. Usp. Μ MANDAC, Teodoret, 32. 10 11 godine zakratko u Ateni boravio i Julijan koji će potom postati rimski car. Carigrad Sam Grgur svjedoči daje tu neposredno vidio Julijana. Inače u Ateni Grgur se naročito prisno i srdačno sprijateljio s Bazi lij em Velikim. U Ateni su, Grgur je kao biskup djelovao u Carigradu od g. 379. pa do polovice g. mada još nisu bili ni kršteni, riječju i kreposnim životom svjedočili za 381. To je, vidi se, po sebi veoma kratki vremenski raspon. Ah u to je kršćanstvo. U to doba Atena nije u cjelini bila kršćanska. Još je uvijek bilo vrijeme Grgur obavio najvažniji posao u cijelome svome životu. Tada je poznatih učitelja koji su čak bili javni kršćanski protivnici. Grgur se iz neizbrisivo i trajno unišao u povijest Crkve i teologije. Atene oko g. 360. vratio u Nazianz. U doba kada Grgur dolazi u Carigrad, pravovjerna kršćanska zajednica kao da tu više nije ni postojala. Bila je brojem neznatna. Svoju crkvu nije Svećenik posjedovala. Društveni utjecaj nije nipošto vršila. Pred očima imamo malo i raspršeno stado što je prihvaćalo Nicejsku vjeru. Njega ovdje nazivamo Pošto se vratio iz Atene u Nazianz, Grgur vjerojatno veoma kratko pravovjernim kršćanstvom. U Carigradu je prevladavalo arijevsko predaje govorništvo. Ali redovito živi na očevu imanju u Arianzu. Tu kršćanstvo sa svojim biskupom. To je tada bila službena kršćanska zapravo samotuje. Tek tada je, po svemu sudeći, pristupio krštenju i potom zajednica. U Carigrad su se čak okupljali apolinaristi kao i sljedbenici neko vrijeme proboravio među monasima kojima je na čelu stajao Bazilije raskolnika Novacijana. Veliki. Negdje oko g. 362. Grgura za svećenika redi njegov vlastiti otac. Kada je Grgur tijekom g. 379. došao u Carigrad, najprije je u Grgur je po sebi u duši trajno kolebao između monaškoga i svećeničkoga prijateljskoj kući upriličio kapelicu gdje je s pravovjernima obavljao poziva. Monaštvu ga je privlačila samoća u kojoj je nesmetano mogao u bogoslužne čine. Kapelicu je, iz uspomene na Isusovo uskrsnuće, nazvao miru i spokoju razgovarati s Bogom i vlastitom dušom. On je u tome vidio Anastazija. Grgur se živo nadao da će po toj crkvici iznova uskrsnuti bit monaškoga života. Svećemštvu gaje uz druge privlačila mogućnost da pravovjerni carigradski puk. On je u tu svrhu došao djelovati u Carigrad. U drži propovijed koja je naročita vrsta govora. Grgur je po duši i izobrazbi biti to se malo po malo počelo obistinjivati. Arijevci su sve poduzeli da to bio govornik. Dobar dio u tome što se Grgur ipak opredijelio za spriječe. Čak su protiv Grgura poduzeli i tjelesni napad koji za svu sreću svečeništvo imao je njegov otac i vjernički puk u Nazijanzu. Svi su oni nije uspio. Grgur je na poteškoću naišao i od strane stanovitoga Maksima. željeli da Grgur postane svećenik Nazianske crkve. Bio je to uljez iz Aleksandnje. Vjerojatno se Aleksansrija preko Maksima kanila domoći utjecajne carigradske stolice. Ah ta je želja neslavno i Biskup sramotno propala. Grgur je doista temeljito obnovio carigradsko kršćanstvo. Bez dvojbe Grgur je postao biskupom pred Uskrs g. 372. Zaredili su ga Bazilije i to se zbilo uz njegov naporni trud i mukotrpan rad. Ah su i društvene njegov otac. Grgur je bio određen za biskupa u mjestu koje se zvalo okolnosti bile posve na njegovoj strani. Car je bio osvjedočeni pristalica Sasima. To je bilo posve neznatno, zapušteno i zabačeno kapadočko Nicejske vjere. Grgur je njegovim pristankom i voljom preuzeo katedralu mjestance. Gostovo da nije ni imalo pravih i stalnih stanovnika. U Sasimi Svetih Apostola i bio ustoličen carigradskim biskupom. su se mijenjali zaprezi jer se nalazila na veoma važnome putu. Grgur je, razumije se, prisustvovao Carigradskome saboru iz g. 381. Bazilije je u Sasimi uspostavio biskupsko sjedište iz naročitoga Taj je sabor potvrdio njegovo imenovanje za Carigrasdskoga biskupa. razloga. Kapadocija je bila podijeljena. Tako je njegov utjecaj kao Grgur je čak jedno vrijeme predsjedao saboru. Ah kada su naknadno na metropolite znatno bio oslabljen. Osim toga za Sasimu se otimao sabor došli solunski biskup Aholije i aleksandrijski patrijarh Petar, metropolit drugoga dijela Kapadocije Antim. Da to predusretne Bazilije je usprotivili su se Grgurovu imenovanju za biskupa u Carigradu. Čak je i u Sasimu za biskupa postavio Grgura. Grgur nije tamo nikada pošao već je papa Damaz u pismu upozorio Aholija da prosvjeduje protiv Grgurova kao biskup u pastvi pomagao svome ocu. Kada je on umro, Grgur je kratko imenovanja. Vjerojatno je određena pozadina tome protivljenju bila ravnao nazijanskom biskupijom. Ah se uskoro povukao u strogu samoću u odredba Nicejskoga sabora koja brani da biskup prelazi iz biskupije u Seleuciju u Izauriji. Tu je ostao veći broj godina. biskupiju. Prethodno smo naznačili daje Grgur zaista bio ređen za biskupa 12 13 u Sasimi, ali da tamo nije nikada stavio nogu. Ipak je Grgur na protivljenje DRUGO POGLAVLJE tako uzvratio što je napustio Carigrad i prije nego je okončan Carigradski sabor. GRGUROVI SPISI Sami kraj Grgur zapravo nije bio naročito plodan pisac. Ipak to vrijedi ako se njegova djela mjere prema ostalim spisima otačkoga razdoblja. Doista Napustivši Carigrad, Grgur se vratio u zavičajnu Kapadociju. Redovito među Očima i općenito onodobnim crkvenim piscima ima pisaca koji su je boravio u Nazijanzu ili Arijanzu. Kada mu je zdravlje dopuštalo, brinuo neusporedivo više napisali nego Grgur Nazianski. Ali su i njegova djela se za biskupiju u Nazianzu. Ona je bila bez biskupa sve od smrti Grgurova dovoljno brojna da i on zauzima svoje odlično mjesto u povijesti teologije. oca. U poslu vođenja nazianske biskupije Grguru je jedno vrijeme svesrdno U ovome poglavlju, prema mogućnostima, svraćamo pozornost na pomagao njegov odani i prisni prijatelj svećenik Kledonije. Novi je biskup Grgurovu pisanu ostavštinu. Govorimo ο njegovim govorima, pismima i u Nazijanzu g. 384. postao Grgurov prijatelj Eulalije. Otada je Grgur trajno pjesmama koje nam je ostavio u naslijeđe.1 boravio u Arianzu gdje je i preminuo oko g. 390. 1. GOVORI Grgur bez ikakve sumnje pripada među iznimne i probrane crkvene govornike i propovjednike. On je to sadržajem koji se nalazi u njegovim govorima i homilijama. Ali Grgur je to i govorničkim oblikom u koji je odjenuo svoju kazanu riječ.2 Od Grgura još uvijek posjedujemo četrdeset i pet govora. Za ovu smo knjigu u cjelini preveli Pet teoloških govora. Njih smjesta ovdje zasebno predstavljamo. Potom pozornost svraćamo na neke druge Grgurove govore. To su Govori što se u izdanjima obilježuju ovim brojevima: 1, 2, 3, 4, 5, 20, 22, 23, 24, 25, 26, 32, 37, 38, 39, 40 i 41. Te Govore izbližega predočujemo jer su izvrsno objavljeni i sjajno protumačeni u onim volumenima koji su im posvećeni u Sources chretiennes. Riječ je ο ovim volumenima: 247, 309, 270, 284, 318 i 358. Već ovdje naznačujemo da u prikazivanju tih Grgurovih Govora zapravo preuzimamo dostignuća znamenitoga i izvanrednoga francuskoga izdanja. 1 Usp. B. ALTANER- A. STUIBER, Patrologie, 298-302; J. QUESTEN, Patrologia, II, 241-251; J. PAVIĆ- Τ. Z. TENŠEK, Patrologija, 192- 193. 2 Usp. J. BARBEL, Funf, 22-23; J. QUASTEN, Patrologia, 242-243. 14 15 A. PREVEDENI GOVORI svibnja g. 381. Tada je najvjerojatnije završio Carigradski sabor. Grgur je Carigrad i Sabor napustio prije njegova završetka. Na ovome mjestu Govore koje smo preveli predstavljamo u neku ruku jedino s vanjske strane. Potom u nastavku knjige u zasebnim poglavljima Mjesto održavanja istražujemo sadržaj ili dijelove sadržaja svakoga govora. Prema općem uvjerenju koje mora biti točno Grgur je Teološke govore Pet teoloških govora održao u Carigradu. To prije svega traži njihov teološki sadržaj. Grgur svoje govore nije mogao održati na selu ili u nekom neznatnome gradu. Tu Grgur nam je, rekosmo, u naslijeđe kao duhovnu oporuku i baštinu uz slušatelji sigurno ne bi mogli slijediti njegova obrazlaganja. To je bilo ostalo ostavio i četrdeset i pet svojih govora. Među njima posebna je cjelina jedino moguće u Carigradu gdje su Grgurovi slušatelji bih prilično Pet teoloških govora. Njih smo preveli i ο njima sada neposredno izobraženi općom filozofskom i teološkom izobrazbom. Bez takve govorimo. Riječ je ο onih pet govora što se u Patrologia graeca među izobrazbe nije moguće razumjeti što Grgur govori. Mi smo se osvjedočili Grgurovim Govorima obilježuju brojevima 27-31. da su i tako Grgurove propovijedi i sadržajem i načinom izražavanja bili Tih je, dakle, govora pet i nazivaju se teološki. Jedno i drugo kao tako teške da su ih u svakome dijelu samo s mukom mogli pratiti čak i naznaka na neki način potječe od samoga Grgura. Već je on te govore dosta izobraženi slušaoci. Osim toga Grgur se u govorima trajno spori s držao zasebnom skupinom i zaokruženom cjelinom. To je potom prešlo u eunomijevcima kojih je sigurno bilo mnogo u Carigradu pa i među rukopise i kao zabilježba očuvalo sve do danas. Govori uistinu za sadržaj njegovim slušateljima.6 imaju teologiju u smislu koji tom pojmu daje Grgur. U govorima Grgur raspravlja ο božanstvu odnosno božanskoj naravi ili biti koja je Bog. Stoga Anastazija u govorima razmišlja ο božanskim Osobama koje su jedan Bog. Upravo je to sadržaj koji se, po Grguru, nalazi u pojmu teologija. Zbog toga njegovih Grgur je Teološke govore držao u kapelici ili crkvici koju je sam pet govora koje predstavljamo nazivamo teološkima, a njega "Grgurom nazvao Anastazija. Zapravo je to bilo u kući njegovih carigradskih prijatelja teologom" kako su ga već nazivali sabornici Kalcedonskoga samora.3 i znanaca. Sam je Grgur dotičnu kapelu nazvao Anastazija zbog Isusova uskrsnuća. Mislio je da vjera koja je u Carigradu obamrla tu može oživjeti i Vrijeme održavanja uskrsnuti. U doba tih Grgurovih propovijedi pravovjerni u Carigradu nisu posjedovali vlastitu crkvu. Tek kada je car Teodozije pod konac studenoga Grgur u svojim Teološkim govorima nije ostavio nikakvu izravnu i g. 380. svečano unišao u Carigrad Grgur je preuzeo prvostolnicu Svetih izričitu zabilježbu iz koje bismo doznali kada je održao te svoje Apostola i tu unaprijed obavljao bogoslužje.7 propovijedi. Čak nema nikakve ni prekrivene naznake u tome smislu. Inače smatramo da je Grgur svih pet govora održao u istome razdoblju. To Autentičnost govora napominjemo jer ne uzimamo u obzir mogućnost da je Grgur u neko drugo vrijeme i za neke druge potrebe održao Drugi teološki govor pa ga zbog Stoljećima je vladalo opće uvjerenje da svi Teološki govori potječu od sadržajne prikladnosti objavio s ostalima.4 Grgura Nazianskoga. Tek je g. 1973. jedan patrolog kušao dokazati da Autori su se raznovrsno izražavah5 kada se pita za vrijeme u koje je treći, četvrti i peti govor nisu djelo Grgura Nazianskoga. Mišljenje toga Grgur izrekao svoje Teološke govore. Ipak se u osnovnome okviru svi autora stručnjaci nisu prihvatili. Njima se i sami pridružujemo. Prevevši slažu. To je moralo biti u razdoblju od početka g. 379. pa do polovice svih pet Teoloških govora uistinu smo se čvrsto uvjerili da su djelo istoga 3 Usp. P. GALLAY, Discours, 7-10. 4 Usp. P. GALLAY, Discours, 9. 6 Usp. P. GALLAY, Discours, 10-11; F. BARBEL, Funf, 29-30. 5 Usp. P. GALLAY, Discours, 10-15; F. BARBEL, Funf, 29-31. 7 Usp. P. GALLAY, Discours, 14-15; F. BARBEL, Funf, 30. 16 17 teologa. Govori su međusobno najuže vezani sadržajem. Pisani su istim Promatrajući svoj minuli život "otprilike trideset godina" unatrag Jeronim načinom pisanja što nosi obilježje svoga autora,8 bilježi12 da je "bio u Carigradu kod nadasve velikoga govornika Grgura Nazianskoga". Također dodaje da je Nazianžanin "tada bio biskup toga Sv. Jeronim grada". Jeronim čak spominje13 da je Grgur Nisenski njemu "i Grguru Nazianskome" tom zgodom "čitao knjige protiv Eunomija".14 I to posebice Jeronim je u svome djelu Slavni muževi9 na svoj način spomenuo pokazuje veliki stupanj prijateljstva između Jeronima i Grgura Grgurove Teološke govore. Tako se barem općenito misli. Jeronim je Nazianskoga.15 zapravo zapisao da je Grgur sastavio "knjigu protiv Eunomija" i da je ta knjiga samo "jedna". Po Jeronimu, Grgur je također napisao "jednu knjigu Rufin Akvilejski ο Duhu Svetome". U tim bilješkama naziremo zapise ο Grgurovim Teolokim govorima. Postoji vjerojatnost daje Jeronim bio nazočan kada je Rufin je poznat kao prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski. Grgur držao te svoje govore.10 Ističemo da je preveo izabrane spise Bazilija Velikoga, Origena, Euzebija Zbog važnosti nešto pobliže utvrđujemo odnos između Grgura Cezarejskoga i još neke druge.16 Mi ga se ovdje sjećamo jer je takodjer Nazianskoga i Jeronima. Grgur doduše u svojim spisima nije nigdje preveo devet govora Grgura Nazianskoga. Među njima se nalazi i Prvi spomenuo sv. Jeronima koji u to doba kao latinski teološki pisac još nije teološki govor. Rufinov prijevod toga govora barem donekle pomaže bio poznat grčkome dijelu kršćanstva. Zauzvrat, Jeronim se u svojim boljem razumijevanju Grgurovog grčkog teksta. To se jasno vidi iz djelima rado i često sjećao Nazianžanma. Dobro ga je upoznao za svoga kritičkoga aparata u izdanju francuskoga stručnjaka. Inače se obično ne carigradskog boravka. Jeronim je iz Antiohije došao u Carigrad. Teško je cijeni Rufinov prijevod. Čini se daje Rufin radio prebrzo.17 utvrditi točan nadnevak kada se to zbilo i pravi razlog zašto je to učinio. Jeronim je jamačno u Carigradu proboravio neko vrijeme koje se proteže Sirijski prijevod od g. 379. pa do polovice g. 381. kada je Nazianžanm napustio prijestolnicu. Mislilo se daje Jeronim doputovao u Carigrad kao pratilac i Grgurovi su Teološki govori bili veoma davno prevedeni na sirijski teolog biskupa Paulina koji gaje u Antiohiji zaredio za svećenika. Ali za tu jezik. Ti su se prijevodi očuvali u rukopisima. Na njihovom je temelju tvrdnju nema čvršćih dokaza. francuski izdavač u dva navrata mogao poboljšati sami grčki tekst. Ο tome Jeronim se upravo u Carigradu prisno i srdačno sprijateljio s Grgurom bližih podataka nije pružio. Inače bi bilo od koristi točno utvrditi odnos iz Nazianza koji je u tome trenutku bio carigradski biskup i neko vrijeme između sirijskoga prijevoda i očuvanoga grčkoga teksta. To bi sigurno predsjednik Carigradskoga sabora. Jeronima i Grgura mnogošto je iznutra pomoglo boljem razumijevanju Grgurovih govora ο kojima je ovdje riječ.18 povezivalo po duši. Po ćudi su bili slični. Obojica su cijenili asketski život i bili oduševljeni celibatom. Nazianžanin i Jeronim nadasve drže do istinskoga i čistoga kršćanskoga ćudoređa. Uz to cijene lijepo napisano djelo. Jeronima i Grgura veže duboka ljubav prema Svetome pismu. Jeronim je sebe smatrao Grgurovim učenikom na području biblijske egzegeze. On često ističe da mu je Nazianžanin u tome praeceptor, 12 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 59 bilj. 1. "učitelj". Jeronim ο Grguru izjavljuje daje "jako" veliki govornik i apprime 13 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 61 bilj. 2. eruditus, "osobito učen", kada je u pitanju tumačenje Svetoga Pisma.11 14 Usp. Μ. MANDAC, Sv. Grgur izNise, Spis ο djevičanstvu, 24. 15 Cjelovitije ο odnosu Grgura iz Nazianza i sv. Jeronima vidi: F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 59-61; J.N.D. KELLY, Jerome, 70-71; Μ. MANDAC, Sveti Jeronim, 29; Α.Μ RITTER, Konzil, 50 bilj.4. * Usp. F. GALLAY, Discours, 7 bilj. 1. 16 Usp. B. ALTANER-A. STUIBER, Patrologie, 392-393; J. QUASTEN, Patrologia, III, 9 Usp. M. MANDAC, Sveti Jeronim, 69-70. 238-239. 10 Usp. P. GALLAY, Discours, 10. 17 Usp. P. GALLAY, Discours, 17,22; F. BARBEL, Funf, 35. 11 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 61 bilj. 1; Μ. MANDAC, Sveti Jeronim, 154. 18 Usp. P. GALLAY, Discours, 17-18. 18 19