Temeljna filozofijska pitanja I : uz ontologiju još-ne-bitka : predavanje i dvije rasprave PDF
Preview Temeljna filozofijska pitanja I : uz ontologiju još-ne-bitka : predavanje i dvije rasprave
BIBLIOTEKA LOGOS Uređuju: Aleksa Buha, Muhamed Filipović, Vladimir Premec, Kasim Prohić, Vojin Simeu1iJO'IJić, Vanja Sutltć, Abdulah Sarčević Odgovorni urednik Kasim Prohić ERNST BLOCH TEMELJNA FILOZOFIJSKA PITANJA I UZ ONTOLOGIJU JOS-NE-BITKA PREDAVANJE I DVIJE RASPRAVE lP »VESELIN MASLESA«, SARAJEVO, 1978. NasLov izvornika. ERNST BLOCH Philosophische Grundfragen I Zur Ontologie des Noch-Nkht-Seins Ein Vortrag und zwei Abhandlungen Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 1961. Prijevod Nadežda i Zarko Puhovski Pogov.or Rasim Muminović PREDGOVOR ILI O POCINJANJU Kako se otpočinje? Mišljenje mora negdje početi. To se Negdje mijenjalo, ponekada je, čak i odozgo, bilo postavljeno u sredinu, već dosta puno. Ali, mišljenje koje ima ići daleko i u kojem se nešto razvija, kreće od ma Joga, barem prividno sitno. To čime se počinje mora moći rasti. Samo se odozdo uzdiže. Sto bliže nama, to bolje? Izvjesno, samo kada onda živimo? U sadašnjem, kaže se, i ovdje se već sustaje, jer ono što je neposredno nije uvijek svježe ili golo. Tako jasno, i s onim Tu, u upravo življenom sada, uopće se ništa ne događa. Zato je ono previše prolazno, u tom je, prije svega, nešto zasjenjeno, preblizu, premalo izvan. Ono što se tu kreće uvijek je, doduše, sasvim prvo, ali ne tu, ne više nego Ništa. Kao takvo ono se nalazi, što se tiče pl'ikarzivamja, još prije prve rečendce koja filozo fijski do daljega uopće i može biti napisana. To značl da ono, premda sve započinje, po sebi još nije započeto. 1J filozofijskom je iskopavanju prvo kao Ništa koje iz sebe istjeruje, to jest kao Ne-imanje. I time tek kreče filozofijska oznaka, tako razgovijetno kako je toj točki primjereno, naime, tek razgovijetno-neodređe'Jlo (ovdje bi bilo više krivo), kao i samo ono čime označeno počinje. Ne-imati, dakle oskudica, prva je posredovana praznlina Sada 1 N!išta. S gladujućim kao prvim označemm javlja njem Ništa, s pitajućim kao prvim označenim sijanjem X zagonetke, čvora u Ništa koji ne može izdržati pri sebi. I to tako da se ono odakle se nešto uopće i pojavljuje i dalje pojavljuje, događa se svijet. Svijet, ipak, kreće zbog onog svojeg vlastitog Da koje ga goni, koje u sva- s TEMELJNA FILOZOFIJSKA PITANlA kom sada uvijek opet pritišće, koje upravo zato tjera ~er sebe samo još adekvatno ne poznaje i nema. Zato je, zbog ovog nipošto zasićenog imanja u svijetu koji sebe iz Ništa izrađuje, svako neimanje s obzirom na njemu postalo uvijek i Još-ne-imanje. Cak je svjetovno-otvoreni početalk svega što se -oblikuje 1 oblikovano je, koji je zbiljski izbio, Još-ne; tako ima uvijek ponovno početi i prikazivanje i odsUkavanje ovoga što se oblikuje i po javljuje ne samo s početka nego - konkretno se mije njajući - uvU.jek i na putu u onome birtkujućern koje je spremno za polazak. Dakle, u tendenciji i u njoj s onim tek parcijalno uvjetovanim što se zove objektivnom mogućnošću. Iz toga se tek uzdiže ono što se ozbiljno pojavljuje i može se genetski razumjeti, dobro razum ljeno: sa svim svojim frontovno otvorenim, uvijek novim utopijskim rubovima. Gdje, međutim, uzročno nastupa započinjuće? Gdje je prius čim uda(I"ajuće, koje je i aktn.ualno i limamentn:J, istupa i postaje svjetovnim? Djeluje li ono Da, intenzivni .izvor, primarno >)unutra« ili ))vani«? U odnosu na po vijest: u hotećoj, osjećajućoj, predstavljajućoj, milslećoj )>svijesti« ili od nje neovisnom, premda utjecaju podlož nom »objektivnom bitku«? No, ovdje odlučuje jedino predmetne mišljenje, koje nastaje sa svojom stvari. Ne odlučuje stalno introvertirane, koje nadasve cijeni svoje štovano nahođenje. Unutrašnje već i stoga nije primarno određenje početka što su i najduševniji zvuci Ne-imanja uvijek određeni imanjem, na koje ne-lmanje sadržajno zapinje. Puko unutrašnja ulica je stoga kratka i ne bi ni postojala kada se ne bi odnosila na predmet. Prije svega: iako na kraju ne bi uvijek dolazila s predmetnim, bila bi u svojem unatoč uvjetovana vanjskim odnosima u kojima leiri. Svijest odražava i obasjaV!a, adi konačno bitak. uvjetuje i nosi. Samo, ukol~ko, i time što se sv.ijest stalno odiliOSi spram tog nosećeg bitka, i ona spada u uvje tujuće i noseće u SVIijetu. Ona onda, doduše, spada i u da nom slućaju u m1jenjajuće presudne vrstti., 3!li p:rlimarn.Q
The list of books you might like
