Sv. Atanazije: Život Sv. Antuna Pustinjaka

18.3 MB·Croatian

by  Torrens In Austro

SVETI ATANAZLIE.

ZIVOT
SVETOG ANTUNA
PUSTINJAKA

Preveo
0. Damjan Damjanovié, franjevae

ZAGREB
1985
Naslov latinskoga krititkeg izdanja
Vita di Antonio, Testo critico e commento
acura diG. J. BARTULINK, Milano 1981

Slika na omotu
VELAZ.QUEZ, (1599—1 660): Sv. Anhan i Pavao Pustinjak

Lektura, korekiura i tehnicko
uredenje
dr 0. Kornelije Zvonimir §
Omot
Leo Rostohar

Meter
Oto Hakenberg

Iedaje
HRVATSKA FRANJEVACKA PROVINCIA SV. CIRILA
IMETODA

1
NSKA SADASNIOST

K

Glavni 1 odgovorni urednik
dr fra Nikola Vukoja, Zagreb, Kaptol 9

Tisak
RO »Informator«, OOUR Tiskara »Zagreb«, Preradoviéeva 21—23
PREVODIOCEY PREDGOVOR

Kad sam za kompletiranje niza izvora Franjevackoga reda i
njegove duhovnosti preveo najstarizi ‘otopis sv. Antuna
Padovanskoga VITA PRIMA vel »ASSIDUA« to mi je bio
blizi poved i poticaj da, napose za potrebe nase pucke po-
boinost, pronadem nesio prikladno 1 0 drugom velikom Bozyem
ugodniku istaga imena a to je sv. Antun Pustinjak koga nas puk
obidaje zvati » zimski« jer se slavi usred zime — 17. si

Dok se sv. Antun Padovanski Stuje na cijelome podrudja nake
domovine, sv. Antun Pustmyak se pak vide Sige u mesinm
zapadnim dijelovima.

Zato sam smatrao da nasim vjernicima treba o Zivotu i
djelima ovoga sveca prutiti nesto opsirnije. Nox obiéni vjernik 0
njemu cna samo to da je castitnik domacih Zivotinja, napose
svinja, i da se njegov svetacki lik upravo prepoznaje po tome sto
ga slikari i kipari, manye-vise redovito, prikazigu sa svmjom kao
najkarakteristiénijim atributom, a na panekim ga slikama vidamo
kako je okruien tnekim drugim domacim Zvotnyama.

Mislim da sam dobro ucinio Sto sam odlucio prevesti na nak
jezik bas ono najstarije sto o tome velikom Svecu posjeduje nasa
bogata kriéanska hagiografska starina, a toje Antu- nov fivotopis
Slo ga je na grékom jesiku napisao njegoy udeni i sveli suvremenik
sv. Atanasije Mleksandrijski (295 373.)

Ime slavnoga biskupa, erkvenog nauéitelja i neumornog
borea za pravovjerje, ovom je fivotopisu najbolia reklama i
preporuka, Jedan je palrolog to djelo okarakterizirao ovun
rijecima : »To pravilo monaskoga tivota, doneseno
pripovyedackoj odjeci, biser je starokrScanske knjizevnosti.« (Dr
A. Seider)
Najprie sam dosao do njemackoga pryevoda toga djela.
Odmah sam ga nadusak procitao i bez oklijevanja se dao na
prevodenje. Kad sam prijevod veé dovrsio, domogao sam se
grckoga izvornika uz koji se paralelno nalazi latinski prijevod sto
ga je itradio poznati erkveni pisac antiohijski prezbiter Evagrije
Bio je to pryatel sv. Jeronima koyi gaye i potakao da prevede ovay
Fivotopis. Na kraju su moja subraca fra Kor- nelije Sojat i fra
Nikola Vukoja usporedili prijevod s kritickim izdanjem latinskoga
teksta. (Ch. Mohrmann — G. J. M. Bar- telink, Vita Antonii, testo
critica e commento, Milano 1981.)

Da bih koliko-toliko ugodio i klasiéno obrazovanin
Citateljima, donosim evo ovdje najprije naslov grékoga izvornika,
a satim latinskog i hrvatskog prijevoda:

BIOE KAI TIOAITEIA TOY OXIOY ILATROS HMQN
ANTONIOY EYITPADEIS KAI AMOETAAEIN POE TOYS
EN TH ZENH MONAKOYS IIAPA TOY EN APOIS IIATPOE
HMON A@ANAZIOY EIMIZKOMOY AAEZANAPEIAE

VITA ET CONVERSATIO SANCTI PATRIS NOSTRI
ANTONI SCRIPTA MISSAQUE AD MONACHOS IN
PEREGRIN A REGIONE VERSANTES A SANCTO PATRE
NOSTRO ATHANASIO EPISCOPO ALEXANDRIA

ZIVOT I DJELA NASEGA BOGOLIUBNOG OCA
ANTUNA STO GA JE NAPISAO T RASPOST.AO MONASTMA
U STRANOME SVIJETU SV. OTAC ATANAZIJE, BISKUP
ALEKSANDRUSKI

Za ovaj je Zivotopis znaéajno, izmedu ostaloga, i to dau
njemu nema upravo nikakvih kronologkih podataka. Sv. Ata-
naziju kronologija nije bila tolike vaina kolik
bilo stalo do toga da Sto vjernije i Sto cjeloviti
Antunov svetackt lik i karakter a nije posvecivao paiiyu marye
naéajnim pajedinostima koje taj lik ne bi udinile ni zanimbjivijim
ni pobudnijim.

Kad je ovaj Zivotopis nastao, jos nije bila wedena kr&éanska
era, . godme se nisu brople od Kristova rodenja, pa se sv.
Atanazije sigurno ravnao prema tzv. »aleksandrijskoj eriv, zato su
uskladivanja s »krScanskom erom« samo priblizna. Te pribli=ne
kronoloske podaike preuzeo sam % Migne-a 1 donosim ih isa
ovoga predgovora.

Za Sto bolje razumijevanje ovoga Zivotopisa smatram
korisnim napomenuti:

U Antunovo vrijeme u Crkvi jos nije redovnistvo postojalo
kao poseban stale evandeoskog savrSenstva ni 1 kakvom obliku
Pustinjaci su, medu kojima Antun causima jedno od prvih i
najistaknutijih nyesta, u sv. Crkvi, slijedeéi milosne poticaje Duha
Svetoga, naslojali ostvariti onay najvisi stupany evandeoskog
Senstva na koje Spasitelj poziva sve ude rijecima: »Budite
savriem kao Sto je savrien vas Olac nebeski.« (Mi 5, 48)

Sv. Atanazije, kad hoée oznaditi stil i sadriaj Antunova
samotnickoga Zivota, izrafava to grékom rijedju vaskete
Klasiénom se grékom jeziku tom rijedju nazivaju oni koji se
sistemalski i ustrajno nasioje osposobili za razlicile gelesne
vjestine koje zahtijevaju spretnost, brainu, jivost i snagu. No,
veé su stari Grei tu rijed upotrebljavali iu prenesenom smishi pa
su naglasavali da svestrano odgojen i obrazovan govjek »mora
biti uvjezban u svakoj vrlini«.

‘aj su ideal stari Grei
kalokagatia«.

wali poznatom slofenicam »

I suvremeni sportisti koyi se spremaju 2a osvajanje prvenstava
na podrudju razhéilih sportskih i alletskth disciplina moraju
mmogo vjezbati i mnogo éega se odricati — moraju mnogo
»treniralie — da bi ako slekh potrebile »kondicye« 2a osvajanje
prvih mjesta u sportskim utakmicama i a- tletskim natjecanjima.

Sv. Atanazije ka: Antuna, kad se povukao u samocéu, da se
bavio »askezome. Postao je »askete, Gréki glagol »aske- int, koji
se u izvorntku cesto susrece u razlicitim obhicima, prema do sada
reéenome, ima sasvim isto znacenje sto ga ima glagol engleskaga
podrigetla »treniratic. Tom izrazu, koyi je danas gotovo isklinéivo
sportski obojen, u naiem hrvatskom jesiku odgovara povratni
glagol »trapiti se«. Nalazimo ga u Akademiyinu velikom Rjecniku
hrvatskoga yezika, ah ima golovo isklincivo duhovno znacenje.
Spomenuti Rijeénik nema, doduse, imenice »trapnike, ali je
susreéemo u duhovnoj Titeraturi, napose u hagiografijama. Ta
riled oznacuje Covjeka koji se odrive, naprese, bori 1 yietba w
sgecanju pojedinh kre post kao Sto 0 sebi izy es ie sv. Pavao kad
kate: »..

Antun nije usvoje vrijeme bio osamljena pojava s ob:
provodenje samotnicko-lrapnickoga ivola. Trapnict su se
poznavali, povremena sastajali i duhovno se medusobno
pomagali, ali su jedan o drugom u svakom pogledu Fvyjeli posve
neovisno. Sv, Atanazije ih nazivije »monasimas, a ta gréka rijeé
oznaduje sve one koji provode samotnicki Zivot, odvojeno od
ostalih judi i podalje od judskth naselja, a bave se molitvom
wezhanjem u krepostima i samozatajom. Buduci da je ta rijeé
duboko ukorijenjena u jeziku i Istoéne i Zapadne Crkve, nie ovdje
prevodena.

U Zivolopisu se mnogo 1 opsirno govori o necistim dusima za
koje nak jezik ima vise is ijt rijedi »vrage 1
ndavaos. Nediste duhove sv. Alanazye najdesce ozmacuje ryecju
ndaimons, a u nasem je prijevodu ta rijec dosljedno prevodena
rijegju zloduh.

Dobar dio Zivotapisa govori 0 Antunovim borbama sa
slodusima. Upravo sredisnpi dio ovoga dyela predstavya Antumova
»demonolagija«, Buduéi da je sve ono Sto je Antun iznio u svom
magistralnom govorn vecem broju sakupljenth monaha proslo
kroz srce i dusu dubokog teologa Atanazija, nema mjesta bilo
kakvim prigovorima ili osporavanyu. Iskustva sto ih je Antun
siekao u ogoréenim i Zestokun borbama sa slodusima 1 danas
mogu naéi praktiénu primjenu. Ta tema nije ni u naem vremenu
neumjesna nt beznacajna, jer i danas u svyelu posloji velik interes
za Sotomu i, Stovise, ima Cak i takvih koji promicu kult Sotone
demonolatriyu.

Koji pazijive progitaju i prostudiraju Antunovu »demo-
nolognus, ninogo Ge nauciti kak kraljevsivo treba voditi
borbu 0 kojoj Krist Gospodin kaze: »Od dana Ivana Krstitelja do
sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.« (Mt
11, 12) Glavni na§ neprijatelj u toj borbi jest Sotona. Zato nas sv.
Petar potice na neprestanu budnost rijecima: »Otrijeznite se!
Bdigte! Prouvmk vas, davao, kao riguéi lav obilast trazeci koga da
proidre!« (1 Pi 5, 8) A ne caboravimo ni na io da Krist davla
nasiva »knezom svijetax. (Usp. Iv 12, 31; 14, 30; 16, 11)

Antun je u svojoj kréanskoj svijesti i imao duboko utisnute
rijeci sv. Pavia: »Kraljevstvo Bote nije jelo i pilo .. .« (Rim 14,
17) Cielo mu je bice bilo prozeto slikovittm Apostolovim postvom
na duhavni boj: »Jaéajte se u Gospodinu iu silnoj snazi njegovay,
Obucite svu opremu Botju da se magnete oprijeti lukavstvima
daviovim. Jer, nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv
Vrhovnisiva, protiv viasti, protiv upravijaéa ovoga mraénog
sviyeta, protiv ziih duhova po nebesima.« (Ey 6, 10—12)

Evo u tome treba tratiti najdublji razlog da se Anim predao
tako strogoj i napornoj askezi ili trapnji. Njegova trapnja nije
sama sebi svrhom, nego mu je ona bila prijeko potrebna da bi
siekao potrebne kondicye sa uspyesm borbu sa clodusima.

T danas, kad kultura, civilizacyja, prosvijecenost i tehnika
dosegose tako visok stupanj, vlada velik interes za tv. »ernu
magijud koja pomocu davla nastoyi ostvariti razlidite neobiéne,
mimonaravne ucinke na neciju sel i upropaséwanje. S magyom
je u manjoy ili vecoj nyeri povezana i druga jos opakija pojava, a
lo je (cv. »demonolatryas, kult sloduha,

To je raslog da ni suvremena katolicka teologija, ni vrhovno
uditelistve sv. Crkve ne sanemaruju onaj dio dogmatike koji nosi
naslov »demonologijax. Zato svraéam gitaocevu painju na vrlo
nacajan dokumenat s loga podrudja Ho ga ye izdala Sv.
Kongregacija za nauk vjere na francuskom jeziku pod naslovom
»Foi chrétienne et démonologiex — Kriéanska vjera i udenje o
slodusima«. Taj dokumenat nema, doduse, strogo doktrinarni
karakter nego je writen medu tzv. ninstrukejje«, ali on zapravo
predstaviia sluzbeno prikazanu cyelovitu »demonologyiu.«

Kod nas je ta »insimkeijae nedavno abjavijena iu svom
izvomnikn i u hrvatskom prijevodu, Vidi: »SEPER« — grada za Zivotopi
Zagreb 198A. str. 303 641
Osim toga je u naSoj hrvalskoj bogoslovnoj literaturi prye
cetrdesetak godina demonologiju opsirno obradio Prof. Dr
Stepan Baksic.”

Moida ée se éitaoceva patnja zaustaviti i na tome Sto
pojedina poglavija wnaju naslov, a neka su bez mega. U grékom
isvorniku nema nikakvih podnaslova. Poglavija su samo
numerirana. Migneovo isdanje Zivotopisa nakon uvodnih
upozorenja donosi spomenute podnaslove na latinskom jezik.
Oni su nneseni u ovaj prijevod. Pogilavija bez naslova su capravo
samo nastavak vec za,pocele teme. To je napose doslo do izrazaja
u Antunovu govoru monasima i u njegovu dijalogu s poganskim
filozofima.

Prije spomenuti antiohijski uceni presbiter Evagrije prvije i
najstaryi_prevodilac ove jedinsivene hagiografye. S erckog
izvornika ju je preveo na latinski jezik. Glawna znacajka njegova
prijevoda je w tome Sto on nije prevodio verbalno, nego vrlo
slobodno, nastojeci vjerno donijeli misao izvornika. Smatram
unyesnim na ovome myestu navesti Fvagri- jev pogovor
spomenutom prijevodu da bik tako bar donekle objasnio i
opravdao nastajanje svoga prijevoda. Evagrije pise:

»Molimo obrazovane citaoce, koji htjednu éitati ovaj
prijevod, nek oproste, ako nam nije poslo sa rukom izrasiti snagn
‘erckoga jezika, prevodedi dyelo na latimski jezik, jer to uct- msmo
protiv svaje volje. Nismo se toga posla prihvatili kao da nam nije
bilo jasno sio lo znaci, nego smo, naprotw, bili dovolno svjesnt
toga koliko snaga grékoga jezikka trpi, kad se prevodi na latinski;
ipak smo, medutim, bili spremni podnijeti i to da grcki jezik to
pretrpi nego dau duhovnom pogledu budu prikraceni oni koji bi
ipak mogli Gitati bilo kako preveden gréki sadviaj. Svemoguci Bog
koyt je lolikome covjeku pomagao da mogne izvesti tohke sivari,

2 Prof. Dr Stjepan Bakéié, Bog Stvoritelj - I Dio — Zagreb 1946, - »0 zlim
amdtelimssc, str. $28.
neka bi i nama pomogao da bismo ga bar donekle nasledovali pa
da bi se po svemu u njemu proslavilo njegovo ime po nasem
Uéitelju, Poticatelju, Orkupitelju i Spasitelju Gospodinu Isusu s
Duhom Svetim komu pripada vjeéna slava i vlast u vijeke
vjekova.«

Antuna ne mozemo, doduse, nasljedovati u svemu, alimu se s
vjerom i pouzdanjem mozemo utjecati uviek iu svim svojim
duhovnim i materijalnim potrebama. Gospodin nam ga je upravo
zato i dao.

Zagreb, krajem korizme 1984.

Prevodilac

Kronologija prema Migne-u

Antun se rodio g. 251

Prigtlio je mona’ki nagin Zivota oko 271. g

Kad je bio star oko 35 godina, povukao se u pustinju, a bilo je
to otprilike 285. god. Ved se nekako iste godine nastanio u nekom
napustenom kastclu,

Kad mu je bi'lo oko 55 godina, dakle, oko 305. g., napustio je
kaitel

Godine 310, odlazi u Alcksandriju sa Zeljom da se domogne
muéeniéke smrti. Kad mu to nye uspjelo, vratio se u pustinju. Na
molbu nekolicine biskupa ponovno je olifao u Aleksandnju da
suzbija arijevce, ondje je ostao od 326, do 335. godine

Godine 339, doznaje u videnju da ée arijevei otimati i
pliaékat: crkve pravovjernima; to se dogodilo g, 341

Antun je, kako se nagada, umro 17. syetnya g. 356.
uUvVoD

Jako je o. Damyan Danyanovié u svom predgovoru vee
mnogo toga rekao o ovom Zivotopisu, ipak smo smairali
potrebnim neke stvari nadodati a neke jos vise naglasiti i na taj
naéin pomoci éitateljima da ovaj drevni Zivotopis sv. Antuna
Pustinjaka, napisan pred 15 stoheéa, bole razumyu i is nega
ievuku Sto veéu korist.

Sv. Antun Pustinjak opéenito se smatra »ecem monaha«, ato
u dobroy mjeri sahvaljuje i ovom Fivotopisu koji se vrlo brro
rasirio po cyelome krscanskom svyeiu i na laj nacm pridonio
snaznom razvitku monaskoga i redovnickoga fivota kako na
krséanskom Istoku, tako i na krséanskom Zapadu. Dokaz ovoj
popularnosti i rasirenosti imamo u velikom braju saéuvanih
rukopisa (samo na grckom jezik ima ih 165!) iu mnogobrojnim
prijevodima na razliéite jezike sve do danainjega dana.

Zanimijivo je da je gréki tekst do danas dofivio samo dva
tiskana isdanja: »editio princeps« iz 1611. godine i jedno
benediktinsko isdemye iz 1698. godine. Ovo poshedrje preuzeo je 1
Migne (PG XXVI, 837 sl). G. Garitte priprema novo kriticko
isdanyje grékog teksia, ali to je vrlo dug imukotrpan posao, pa smo
— slyedeci savjet strucnyaka i tcudavatelja fivola sv. Antuna
Pustinjaka — odludili na hrvatski prevesti latinsko kritiko
isdanye.”

+ Zaovo smo se odluéili na temelju posljednjeg kritidkog izdanja latinskoga

teksta koji je po svoj prilicé jedan od najstaryjih poznatih tekstova, a priredio ga je G. J
M. Bartelink: Vila di Antonio, Testo crilica e commento a cura di G. . BAR TELINK,
Milano 1981. (3. izdanje)

12