Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja

139 Pages·2004·14.042 MB·Croatian

by  Davor Dukić

1
Davor Dukić
Sultanova_djeca:
Predodžbe Turaka 11 hrvatskoj književ11osti ranog novovjekovlja
Recmzenti
prof. dr. Dunja Fališevac
prof. dr. Zoran Kravar
prof. dr. Nenad Moačanin
Izdaval
THEMA i. d., Zadar, Ive Senjanina 10 f
Za izdavača
Divna Mrdeža Antonina
DavoDru kić
Lektura
Mateo Žagar
Prijevod sažetka SULTANODVJAE CA
Wayles Browne
Računalni slog
\
Krešimir Krnic (Ibis grafika, Zagreb)
�.
Dizajn ovitka
PredodTžubrea ka
Nikolina Jelavić Mitrović
uh rvatskoj
Tisak
književrnaonsotgi
!bis grafika, Zagreb
Naklada: 500 primjeraka noveokvojav 'l j
'.'
© Davor Dukić 2004.
7
fc1p -Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica -Zagreb
UDK 821.163.42.09"14/l 7"
DUKIĆ, Davor
\
Sultanova djeca : predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti
ranog novovjekovlja / Davor Dukić. -Zadar : Thema, 2004.
Bibliografija. -Kazalo. -Summary._
ISBN 953-96326-2-5
I. Hrvatska književnost --Turska tematika --15.-18. st.
II. Turci --Književne teme i motivi --Hrvatska književnost --
15.-18. sr.
Ili. Turci --Kulturni stereotipi --Hrvatska --15.-18. st. Zadar 2004.
�0415030 _J
Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja
i športa RH i Ministarstva kulture RH.
1
Sadržaj
VII
···············"'"*''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Predgovor
I.
Uvod u analizu unutartekstne aksiologije .. : ......................... . 1
II. Povijesni prikaz predodžbi Turaka 7
u hrvatskoj književnsti ranoga novovjekovlja ...................... .
7
\
II.l. Latinska djela 15. i 16. stoljeća ................................... . 7
11.1.1. Neobičan početak-Koriolan Cipko, O azijskom ratu
11.1.2. "Pravi početak" -Juraj Šižgorić, Elegia de 11
Sibenicensis agri vastatione ...............................................
11.1.3. Protuturski govori ....................................................... . 15
11.1.4. Tuberonovi. Komentari: zlatni rudnik imagologije ...... . 19
11.1.5. Tri teksta o Turcima Feliksa Petančića ...................... . 26
II.1.6. Polemički opis Mohačke bitke Stjepana Brodarića ... . 29
11.1.7. Pribojevićeve digresije o Turcima ............................... 31
II.1.8. Slike iz života osmanskog Balkana Antuna Vrančića .. 32
11.1.9. Bartol Đurđević: vodeći hrvatski
turkološki pisac 16. stoljeća .................... i. ................. . 35
II.2. Vrijeme lamentiranja i novog susjedstva -Turci
u hrvatskim književnim· tekstovima 15. i 16. stoljeća . 41
Il.2.1. Prije Marulića ............................................................... 41
11.2.2. Dvije Marulićeve hrvatske pjesme ............................. . 43
11.2.3. Je li Marulić u Juditi mislio na Turke? ....................... . 46
11.2.4. Kronika Šimuna Klimancovića ..................................... 49
11.2.5. Lucićeva Robinja ili pomoć Protivnika ................ , ...... . 51
II.2.6. Razboj i tužba kra{ja ugarskoga ....................................... 54
11.2. 7. Orijentalni ekskursi u povijesti papa i careva Šimuna
Kožičića Benje ............................................................. . 56
11.2.8. Između istočnog i zapadnog lava:
· političko pjesništvo Mavra Vetranovića ...................... 61
[IV] SULTANOVA DJECA
Saddi.aj [V]
........................................................ .
Il.2.9. Zoranićevi "vuci" 66
II.4.2. Natuknica "Turci" u Kavanjinovoj "enciklopediji" ... . 163
II.2.1O . Jedan Držićev Turčin ................................................ . 69
Il.4.3. Sissiensis victoria: pobjeda prijevarom .......................... . 167
Il.2.11. Aleksandrijska tržnica Nikole Dimitrovića ............... 72
Il.4.4. Pokrštavanje sotone- Grabovčev Cvit razgovora ........ 169
Il.2.12. Pisam od Ma/te ............................................................. 74
II.4.5. Jakov Pletikosa u Svetoj Zemlji .................................. 172
Il.2.13. Prve zrinijade ............................................................... 76
II.4.6. Kačićevi "silni mejdandžije" ...................................... 175
II.2.14. Prva hrvatska povijest svijeta .................................... 82
II.4.7. Što su Turci Relkovićevu Satiru? ...............................: 181
II.2.15. Dva protuturska psalma ........................................... . 84
II.4.8. Turci i slavonski franjevci u Pavićevu Nadodanju ........ 183
II.2.16. Sasinovi Razboji od Turaka i Mrnarica ........................ 87
Il.4.9. Turčin u "Slavonskoj Juditi" ....................................... 184
II.2.17. Anonimni pjesnici o događajima
II.4.10. Dvije liberalne marginalije ........................................ 185
austrijsko-turskog Dugog rata 1593.-1606. .............. . 90
II.4.11. Utopljenik Muhamed- Krmpotićev Put u Krim ...... . 186
II.2. 18. J elšanska noćna prikaza ............................................. 94
II.4.12. Odjeci "Turskog rata" (1788.-1792.)
·.
II.3. Vrijeme velikih priča, velikih događaja u hrvatskoj književnosti ............................................ . 190
i velikih nadanja: od Orbinijeva Kraljevstva Slavena
III. Pojmovnik stereotipa o Turcima i anti turskoj politici
do Vitezovićeva Odi/jenja sigetskog ................................. . 98
u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja ..................... . 197
II.3.1. Turci u kraljevstvu Slavena ......................................... 98
II.3.2. U Barakovićevu paklu ................................................. . 101 IV. Rječnik aksioloških atribucija ............................................. 219
II.3.3. Jedan povod za dva "pogleda iznutra" V. Zaključak ............................................................................. 235
-Gundulićev Osman i Mrnavićeva Osmanšćica ............ . 104
Summary ..................................................................................... . 245
II.3.4. Bosanci u Dubrovniku -Derviš Stijepa Đurđevića
i smiješnica ŠimunDunduri!o ........................................ 117 Popis analiziranih djela .............................................................. . 254
II.3.5. Dobroćudni nevjernici: iskustva Bartola Kašića
Literatura .................................................................................... 262
u misijama na zapadnom Balkanu ............................... 120
Indeks imena ............................................................................... 268
II.3.6. Nacionalna politika s granice Rc!iquiae re!iquiarum:
Juraj Rattkay ................................................................ 125
►
II.3.7. Nebo za "nas" -Obsida sigecka Petra Zrinskog ............ 131 Izvori ilustracija:
na ovitku:
·, II.3.8. Mala dubrovačka zrinijada -Vladislav Menčetić,
-
Felix Petantius [Feliks Pecančić], Ge11eologia Turcorum imperatorum (Nacionalna
Trublja s!ovinska ........•.........................., ......................... 136
bibliSozteeckhBaeu ndyiim,p ešta)
II.3.9. Dvije dijagnoze o "bolesniku s Bospora":
Stjepan Gradić i Nikola Matija Iljanović ................... . 137 -u knjizi:
stXr- .M arMkaor uJuldiita, ćV,e ne1c5i2j(2aN.,S S Ki,gR nI .CI - 8"-100)
11.3.10. "Sette bandiere di Ragusa" -Jaketa Palmotić
Dionorić, Dubrovnik ponov!jen .................................... . 146 sbtrre.v 6i t-r aBdea11rst,o Rl Điurmđ1e,v5ić 5, (L2ibNe.l/Sus S Kveir,e cgR hrnil sti.Fiana - !°e1c-tio64ne 2dig)nu s diversas res Turcharum
II.3.11. Morlaci i Turci na granici u Dalmaciji ...................... 150
str. 196 -Bartholomaeo Georgieuiz [Bartol Đurđević], De origine imperii Tt,rcorum,
··· Il.3.12. Nebo za sve -Vitezovićevo Odi!jenje sigetska ............. 155 . Wimenb1e5r6(g0N,.S SKi,gR nI .IF -°1-646)
II.4. Vrijeme okrenutog kotača - od opsade Beča 1683. str. 234 -Pavao Ritter Vicezović, Stemmatographia, preuzeto.iz knjige Ivo Banac,
do "Turskoga rata" (1788.-1792.) ................................ . 159 Grbovi: bi/jezi identiteta, Zagr1e9b9,1 .
Il.4.1. Opsada Beča u djelima Petra Bogašinovića
i Petra Kanavelića ........................................................ . 159
Predgovor
Rad na ovoj knjizi započet je još 1996. godine, najprije u sklopu trogodi­
(Research Support Scheme)
šnjeg projekta u programu RSS međunarodne
Open Society.
fondacije Prva verzija rukopisa dovršena je još u kolovozu
1998. Od tada rukopis je doživio neke nadopune i manje izmjene, no nje­
gova se struktura, zamišljena još na početku projekta, nije mijenjala. Tako
se nije odustalo ni odviše-manje kronološkog n�ianja pojedinačno interpre­
tiranih djela u središnjem i najdužem dijelu knjige, premda bi "problem­
ska" struktura čitatelju mogla biti zanimljivija, a vjerojatno bi se doimala i
"znanstvenijom" od kronološke. U korist takve, uvelike tradicionalne
kompozicije, mogu se navesti neki argumenti. Svako kompozicijsko nače­
lo, osim možda abecednog, pretpostavlja neke apriorne interpretacijske
sudove. Dubina i dalekosežnost takvih pretpostavki nešto je manja u kro­
nološkom, nego u nekim drugim mogućim principima prezentacije te­
matski srodne književne građe, primjerice u prostornom/regionalnom ili
žanrovskom principu. Ako je to točno, onda kronologija u manjoj mjeri
opterećuje interpretacije pojedinih tekstova, dopuštajući u konačnici i
mogućnost negacije važnosti samog kronološkog/povijesnog kriterija. Na­
dalje, ova je knjiga pionirski rad: prvi put na jednom su mjestu monograf­
Popis kratica ski obrađena djela hrvatske ranonovovjekovne književne kulture, u. koji­
ma je predodžba Turaka važna sastavnica njihova tematskog svijeta, pa se
k. -kitica i tradicionalna povijesna struktura čini najprimjerenijom za knjigu takva
NSK- Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb statusa. Doduše, svaki povijesni pregled trebao bi pretpostavljati potpu­
PSHK- edicija "Pet stoljeća hrvatske književnosti" nu zastu·pljenost relevantne građe. U početku rada na ovom projektu
s. - stih postojala je takva namjera, no uskoro se uvidj elo da je građa toliko obim­
SPH - edicija "Stari pisci hrvatski" na da bi pokušaj njezine obrade u cjelini odgađao dovršenje knjige une-
[VIII] SULTANOVA DJECA Predgovor [IX]
'
o kroatističkom, a ne curkološkom/osmanističkoril radu ..U ostalom, za ne-
dogled. Može se stoga reći da je ovom knjigom obuhvaćena građa više
što ambiciozniji turkološki pristup autoru nedostaju i osnovna stručna
nego reprezentativna, ali svakako ne i potpuna. znanja.
U povijesnom pregledu/interpretaciji relevantnih tekstova najsta­
Osim turkološke, ovom istraživanju nedostaje i šira komparativna
rijeg razdoblja, kronološkom je pridodan i jezični kriterij, pa su djela na
komponenta. Kad se ima u vidu trajanje projekta i obim literature o "tur­
latinskom jeziku obrađena izdvojeno, dok su takva djela kasnijih razdo­
skoj temi" u književnosti drugih europskih naroda, te gotovo općeprihva­
blja (od 17. se.) prikazana zajedno s onima na hrvatskom jeziku. Argu­
ćena načelo po kojem bi svako imagološko istraživanje morala bici kom­
ment za izdvojeni prikaz latinskih djela s "turskom temom" 15. i 16. sto­
paratistički usmjereno, onda je to nedostatak koji je teško opravdati. Kao
ljeća njihova je brojnost i važnost u oblikovanju stereotipa o Turcima u
kakav-takav izgovor mogla bi poslužiti cvrd.,ja, koja bi ovdje htjela bici
hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnoj kulturi.
nešto više od stereotipne ocjene nekog djela, tvrdnja, kako pojedini autor
Izbor građe nije se ovdje ograničio samo na takozvanu lijepu ili, tra­
dicionalno shvaćena, fikcionalnu književnost. Uklanjanjem biografskih, n�jčešć? čita� živac piše istu knjigu. Tako bi i ova knjiga bila tek izvješće
o JednoJ etapi nezavršena istraživanja. Njezin je autor još od studentskih
povijesnih, pa i poli tičko-programatskih tekstova, isključio bi se možda i
dana bio fasciniran problemima tekstne proizvodnje vrijednFosignuirha pprreo­­
imagološki najzanimljiviji dio građe, relevantne za ovu temu. Tematska
analiza, naime, podjednako računa sa svim vrstama tekstova koje povije­ ttdv_ondižkbai u o h ervnattistkeotji pmoav ijpeosvniojje espniocig svijeta. I njegova prva knjiga,
sna znanost obično naziva narativnim izvorima. S druge strane, knji­ (1998). započeta još 1989. godine, posve­
i
ževna djela u užem smislu imaju, kao narativni izvori, veću spoznajnu ćena je toj problematici, a velikim dijelom upravo predodžbi Turaka/
Osmanlija u odabranu korpusu književnih djela. Malo je vjerojatno da će
vrijednost u ranom novovjekovlju nego u moderno vrijeme, u kojem bi za
sličnoj problematici uspjeti zauvijek pobjeći.
jedno ovakvo istraživanje neki roman ili drama, primjerice, prema krite­
riju recepcijskih učinaka u pravilu zaostajali za nekim novinskim član­
kom, poglavljem školskog udžbenika, filmom ili televizijsk„o m emisijom Autor, kolovoz 2003.
dotične tematike, a da se mogućnost izravna, "terenskog istraživanja,
odnosno anketnog ispitivanja, ne spominje.
Ova knjiga ulazi u domenu istraživanja povijesti kolektivnih pre­
dodžbi, odnosno vrijednosnih stereotipa jedne o nekoj drugoj kulturi, što
je predmet književne imagologije kao posebne istraživačke grane povije­
sti književnosti, koji istu dovodi u blisku vezu s nekim istraživačkim gra­
nama povijesne znanosti, poput povijesti ideja i povijesti mentaliteta. U
središtu interesa je hrvatska, a ne turska/osmanska kultura; riječ je dakle
I.
Uvouda naluinzuut artaekkssitonleo gije
1
Pod unutartekstnom aksiologijom podrazumijevaju se svi postupci koji­
!doma gartocc ma se u nekom književnom tekstu vrednuju elementi njegova tematskog
·« tollftrabucllbaum gnnlbiufle u svijeta. Riječ je dakle o svojevrsnom samovrednovanju književne zbilje za
,:J,udfugcdbodcbllblcmtm omcbfa gnc
razliku od izvanjskog vrednovanja, kojim recipijent ocjeajuje neki seg­
Jcfnuata,ocilanrfakbtfla gnc.
ment književnog teksta ili njegov estetički domet.. Predmetom unutar­
.Đ3'aoa� gradofpnpuftc
10\fam acei u , tekstnog (imanentnog) vrednovanja mogu biti prostori i likovi tematskog
3'acblcb1t1f�ncupqftc
ffe ptf�a m l­ Joagbluullel;adflc boccnaallfb. svijeta nekog književnog djela, a ova će se rasprava usredotočiti na poro-
flib oaliraiu macccblto;ufte/tlcucbfpomfllfb. nju spomenut u kategoriju.2
wolctcbbibua
,afce; Xoplufllltlba/Cbccbadap!O(tafce U analizi unutartekstne aksiologije književnog djela od posebn,ogje
.t,dmolnfltbillibbarlolčfftcafce. značenja kategorija glasa. Ona proizlazi iz žanrovskih odrednica i odre­
Zcrti«lb ttrafcc,fflucbU1tucbt
đuje stupanj važnosti nekog aksiologema za ukupni aksiološki ustroj pro­
.6dlmifiitbmcla09P(fr«,t!ttfu cbf.
matranog teksta. Naime, za razumijevanje književnog teksta uvijek je va­
meuttmflJ6tat;uuldktc,t,b,iod
žno imati na umu tko govori, a Stupanj "vjerodostojnosti" iskazanog u
.6racduaf albulcbu,ffib f/Ollall
affvrgfdcib1lbocboli li:coffaopuff ovakvoj analizi polazi od načela udaljavanja ili približavanja pretposta­
mnogupia�;oodlirll;u;cfcc\'bult. vljenom autorskom glasu. Drugim riječima, u analizi unutartekstne aksio-
JCba\?cboi n�!Jll fflCb"aocbldei;Ct llo
�ba, ICbongeabubg{!J deff,p udnapiru dtlol -1 Ovoje poglavlje zapravo skraćena i tek ponešto izmijenjena verzija metOdološkog
Jtaoga poc mtloifurghlcbngeroiod;cd, uvoda u mojoj knjizi Figura Pf'otivnika hrvatskoj povijesnoj epid, Zagreb: Hrvatska
fl
ICbadfetenagfl>Olldoclf.pu nomguacoms veučilišna naklada, 1998.
racffbaoc blnOOfdelfacctbua rcafrcf 2
Kategorija prostora, osim u aksiološkoj analizi sižea, o čemu će dalje biti više riječi, u
:Jgur adpu!Ol dCIOCrebol; jacbaffd,
ovoj će raspravi donekle bici prisutna u onim slučajevima u kojima neki pisac pokušava
3agpugnn1a1tTugic1a gon1c�ofcc
definirati osnovne karakteristike turske civilizacije. No, iako je tu riječ o kvalitetama koje
se pripisuju nekom povijesnom prostoru, one ponajprije funkcioniraju kao generalizacije
ljudskih (etničkih) osobina; dakle, implicitno su opet vezane uz kategoriju lika. Više o
odnosu tih kategorija, s posebnim osvrtom na moderni roman, v. Peleš 1999:256-260.
[2] SULTANOVA DJECA Uvouda naluinzuut aratkeskisotlnoeg ije [3]
logije pitanje "Što je pisac htio reći?" nije samo pučkoškolska književno­ nićeve U onim stihovanima, s različitim udjelima narativnog i
interpretativna floskula. deskripPltivannoinge )/. argumentacijskog diskurza, hrvatski su pisci katkad ipak
U epistolarnim tekstovima, koji pretpostavljaju nedvosmislenu ko­ posezali za postupcima odvajanja pripovjedača od autora. Kao najpozna­
munikacijsku situaciju, pogotovo u pitanju pošiljatelja poruke, osobni, tiji primjeri mogu se spomenuti fiktivni pjevači Kačićevih pjesama: Milo­
autorski glas uglavnom nema konkurenciju drugih glasova, osim ako se u van i Radovan, te Relkovićev Satir, naknadno dodan kao sugovornik, ali i
epistolu ne uvlači mimetičko-narativni diskurs u kojemu likovi dobivaju središnji autoritet njegova najpoznatijeg djela
riječ. Slična je situacija i u monološki ustrojenim lirskim tekstovima, u Bez obzira na spominjana razlikovanja autorSskatoigr ii! pitrii dpoivjvjie čdoavčike.v a glasa,
kojima iskazni subjekt nije pobliže određen. Iako je ovdje komunikacij­ pripovjedač je u narativnim djelima uvijek svojevrsno središte unutartekst­
ska situacija bitno neodređenija u usporedbi s onom epistolarnom, čita­ ne aksiologije. Takvoga središta, međutim, u dramskim tekstovima nema;
telj podrazumijeva da je govornik (lirski subjekt) zapravo sam autor. U oni nemaju adekvata narativnoj kategoriji pripovjedača. Njihov je aksiološki
historiografskim tekstovima, koji bez obzira na svoju "znanstvenu ustroj zbog toga daleko teže iščitati nego onaj u narativnim tekstovima, i taj
se posao ne može obaviti bez, uvažavanja vrijednosno-ideoloških aspekata
težinu", uvijek zadržavaju komunikacijski okVir znanstvenih žanrova, poi­
stovjećenost pripovjedačeva glasa s autorovim je samorazumljiva. To, me­ dramske radnje i možebitnih normativno-poetičkih odrednica.
đutim, ne vrijedi za fikcionalne narativne tekstove; u njima se javlja Pored kategorije glasa aksiološki ustroj nekog teksta bitno određuju
svojevrsna hijerarhija glasova. Na prvom je mjestu svakako pripovjedačev i njegovi diskurzivni modaliteti, kako bi se mogli nazvati interpretati;'ni
glas, koji, međutim, valja razlikovati od autorskog (taj se može javiti izvan okviri za iščitavanje semantike teksta na pozadini opreke doslovnih /
užeg okvira teksta, u pogovornim i predgovornim dijelovima), dok se nedoslovnih značenja. Nedoslovna se značenja ostvaruju kroz različite
ispod njega podastiru glasovi likova, i to onim redoslijedom koji im udje­ diskurzivne modalitete poput alegorijskog, hiperboličnog, ironijskog i sl.
ljuju pripovjedačeve simpatije i antipatije. Primjerice, u narativnu tekstu U jednom književnom tekstu jedan je diskurzivni modalitet obično do­
koji tematizira neki ratni sukob, a to će u ovoj raspravi biti čest slučaj, za minantan, ali rijetko kad i jedini.
aksiološki su ustroj teksta najvažniji vrijednosni pokazatelji iz prostora Bez obzira na kategorije glasa i diskurzivne modalitete, aksiološki se
pripovjedačeva govora, a tek potom iz govora likova onog tabora s kojim ustroj nekog književnog teksta uvijek temelji na aksiološkom potencijalu
se pripovjedač poistovjećuje i koji se stoga može nazvati mi-taborom. To jezika. Kako je aksiologija samo jedan aspekt semantike, u poslu unutartek­
pripovjedačevo identificiranje s jednom sukobljenom stranom odnosno s stnog vrednovanja mogu sudjelovati samo autosemantičke vrste riječi: ime­
nekim likovima može se označiti kao Ono može nice, pridjevi, glagoli i načinski prilozi. Pritom dvije prvospomenute vrste
biti eksplicitno: uočljivo uporabom osolbegnieti miliira ponsjve pojrnipeo zvajemdjaečna.i ce u prvom riječi svoj aksiološki potencijal ostvaruju bitno različito od preostalih dviju.
licu množine, ili implicitno: sugerirano pripovjedačevim vrijednosnim Naime, vrednovanje imenicom i pridjevom zapravo je vrijednosno atribui­
ranje na leksičkoj razini. Vrijednosnu atribuciju često je moguće izdvojiti iz
atribucijama, komentarima ili legitimirajućim "malim", sekundarnim žan­
rovima poput blagoslova, pozdrava ili kletvi koje pripovjedač upućuje teksta i promatrati je kao rječničku jedinicu, jer su funkcionalne atribucije
likovima. Pa iako fikcionalni narativni tekst pretpostavlja, kako je već na­ -one koje proizlaze iz narativnog konteksta -razmjerno rjeđe od običnih
pomenu to, razlikovanje pripovjedačeva od autorskog glasa, kad je riječ o etiketa koje funkcioniraju poput stalnih epiteta. No, ako se stalni epiteti
ranonovovjekovnim tekstovima poistovjećivanje tih dvaju glasova nije promatraju kao idealne vrijednosti ustoličene u nekoj komunikacijskoj
posve neopravdano. Naime, ranonovovjekovno razdoblje ne poznaje mo­ zajednici, a ne kao figuralni balast, odnosno kao metričko i mnemotehničko
dernu kategoriju nepouzdanog pripovjedača odnosno različite strategije pomagalo, onda su i nefunkcionalne atribucije nekoga književnog djela
relativiziranja vjerodostojnosti njegovih iskaza. To posebno vrijedi za daleko važnije za njegov aksiološki profil nego one funkcionalne.
hrvatsku književnost koja u spomenutom vremenu gotovo i nije stvorila S druge strane, glagoli i načinski prilozi, koji su zapravo atribucije
//
fikcionalna prozna narativna djela (kao iznimka obično se navode Zora- glagolske radnje, svoj aksiolo�ki potencijal ostvaruju na nadleksičkoj, nara-
[4] SULTANOVA DJECA Uvod u analizu unutartekstne aksiologije [5]
0
tivnoj razini. Aksiološka težina nekog čina ovisi o njegovu mjestu u radnji,
a ne isključivo o njegovu ''.rječničkom" sadržaju. Stoga iščitavanje unutar­ (Turaka). Napad može, međutim, bit obrazložen ili argumentiran; najče
šće eksplicitno unutar govora nekog lika napadačkog tabora prije samog
tekstnog vrednovanja na narativnoj razini zahtijeva nešto više interpreta­
napada, ali i implicitno - narativnom logikom. Spomenuti argumenti ne
tivna napora nego iščitavanje aksiološkog potencijala leksičke razine.
podliježu apriornoj klasifikaciji, ali su relevantni za aksiološku strukturu
Na nadleksičkoj, iskaznoj razini, vrednovanje elemenata tematskog
svakog pojedinačnog teksta. Pored četiriju osnovnih sižejno-aksioloških
svijeta mogu obaviti opisi i komentari. Jako se ovaj tip vrednovanja ·u
modela: neargumentiranog napada protivnika, neargumentiranog napada mi- ta­
osnovi razlikuje od onoga na leksičkoj razini samo uporabom pomoćnoga
bora, argumentiranog napadap rotivnika, argumentiranog napada mi-tabora, po­
glagola "biti", aksiološke su razlike ipak bitno dublje. Naime, vredno­
stoji i peti, aksiološki gledaho, neutralni model, u kojemu se sukob odvija
vanje na iskaznoj razini (konstatacijom) snažnije ističe govornika; onaj
na ničijem prostoru. Taj se model može nazvati jednostavnim sukobom.
koji vrednuje iskazom daleko je perceptibilniji od onoga koji vrednuje
Sižejno-aksiološki modeli nemaju veze sa stereotipnim ulogama, oni
leksikom. Nadalje, iskazna vrednovanje ne podliježe u tolikoj mjeri stan­
samo pridonose osnovnom aksiološkom tonu nekog teksta. Tako model
dardiziranom, formulnom oblikovanju, kako je to slučaj s vrednovanjem neargumentirani napad protivnika; za razliku od istovrsnog napada mi-tabo­
na leksičkoj razini. Isto tako, iskazna je vrednovanje zbog svoje protež­ ra, podcrtava negativno vrednovanje protivničkog tabora (Tur aka), dok
nosti u većoj mjeri podložno funkcionalnim vezama s fabulom nego vred­ aksiološki ton preostalih dvaju vrijednosna obojenih sižejno-aksioloških
modela ovisi o "aksiološkoj težini" argumentacije.
novanje na leksičkoj razini. Stoga je za ovakav tip rasprave vrednovanje na •
leksičkoj razini kao stalnije, formulnije i neosvještenije od iskaznog vred­
novanja, istodobno i aksiološki zanimljivije. Analiza tekstova relevantnih za ovu raspravu usmjeravat će se prema
Aksiološke se atribucije daju razvrstati prema nekim zajedničkim uočavanju tipičnih, stereotipnih pojava u književnoj obradi turske teme,
sastavnicama u svojevrsna semantička polja, koja ujedno predstavljaju ste­ te prema relativnu (usporednu) procjenjivanju aksiološkog tona svakog
reotipne uloge, jer se odnose na kategoriju lika. Tim ulogama odgovaraju
pojedinog teksta. Prvo se ostvaruje kroz uočavanje stereotipnih uloga
na narativnoj aksiološkoj razini i neke tipične radnje. Kad je riječ o Turci­
Turaka, stereotipnih objašnjenja uspona i pada Turskog Carstva i stereo­
ma u hrvatskoj književnosti ranoga novovjekovlja, tada se već unaprijed
tipnih prikaza turske civilizacije, dok se drugo svodi na uspostavu rela­
mogu izdvojiti četiri najznačajnije stereotipne uloge (koje će se ovdje, kao tivne imaginarne skale vrijednosti: od sotonizacije Turaka do različitih
neka vrst vlastitih imena, uvijek pisati velikim slovom): Vjerski Neprija­ oblika snošljiva odnosa prema njima.4 U narednom, središnjem i naj­
telj (Nevjernik), Osvajač, Snažni Ratnik i Nasilnik (Zulumčar). Stereotip­
većem poglavlju ove rasprave, rezultati analize bit će predočeni kroz
ne uloge imaju status klasifikacijskih pojmova, kojima se neizbrojno mno­
prikaz relevantnih tekstova, pretežita prema dijakronijskom, katkad
štvo turskih likova svodi na ograničen broj tipova. Pritom treba istaknuti
prema tematskom ili žanrovskom kriteriju.
da tu nije riječ o jednostavnom razvrstavanju; jedan lik može, naime,
tijekom radnje zaposjedati različite stereotipne uloge.
Osim kategorije li3k a, i narativni sižei podliježu klasifikaciji prema
aksiološkim kriterijima. Osnovno klasifikacijska načelo predstavlja ovdje
pojam napada kao nedopuštena, nasilna prijelaza u tuđi prostor. U tom
smislu moguće je govoriti o napadu mi-tabora (kršćana) i protivnika
4 Pod soconizacijom se ovdje razumijeva svako jednostrano, izrazito negatiVno vred­
3 Ovdje je riječ isključivo o narativnim djelima, dok se vrednovanje na narativnoj razi­ novanje nekog lika ili skupine likova u tekstu, s posebnim naglaskom na nabrajanju
ni (vrijednosni činovi) može javiti i u nenaracivnim tekstovima. Primjerice, u lirskoj ili opisu zlodjela pripisanih -dotičnom liku ili skupini likova, bez obzira na stupanj
se pjesmi mogu spominjati različita zlodjela. historiografske vjerodostojnosti tih tekstnih činjenica .
•
I
II.
Povijesni prikaz predodžbi Turaka u hrvatskoj
književnsti ranoga novovjekovlja
,
11.1. Latinska djela 15. i 16. stoljeća
11.1.1. Neobičan početak - Koriolan Cipko, O azijskom ratu
Knjiga trogirskog soprakomita u mletačko-turskom ratu 1470.-1474., u
kojoj se taj rat i opisuje, zapravo i nije prvo djelo hrvatskih pisaca u koje­
mu se govori o Turcima. Već ranije je !van Vitez od Sredne u protutur­
skim govorima upozoravao na tursku opasnost. No, Cipikovo je djelo
svakako prvo književno djelo jednog hrvatskog latinista s turskom temom
koje je imalo europski odjek; izdavano je više puta, a 1570. prevedeno je
i na talijanski.
Koriolan Cipiko, jedan od najuglednijih članova glasovite trogirske
plemićke porndice, izučavao je na mletačkom sveučilištu u Padovi huma­
nističke znanosti, nautiku i strategiju. Kad su Mlečani, poslije turskog
osvajanja grčkog otoka Eubeje, dotad pod mletačkom vlašću, ušli u rat s
Turcima, trogirski je ratni brod u tom ratu vodio Cipiko. Nakon svršetka
rata 1474. Cipiko se vratio u Trogir i već iduće godine nal?isao djelo koje
je 1477. dao tiskati pod naslovom Petri Mocenici imperatoris gesta. Naslov De
l;el!o asiatico pojavit će se u izdanju iz 1594. godine, Petar Mocenigo koje­
mu je djelo posvećeno bio je mletački vojni zapovjednik u Azijskom ratu,
a umro je nedugo po njegovu završetku, 1476. godine. Obogativši se u
ratu, Cipiko je ostatak života proveo lagodno u rodnom gradu, dok ga
1492. nije pogodila obiteljska tragedija. Te mu je godine u požaru pogi­
nula supruga s kojom je imao desetero djece. Požar je izbio u kaštelu koji
18] SULTANOVA DJECA
Latinska djela 15. i 16. stoljeća 19]
jf ctv 1[ewioalc
I� �arr
pljačkajući sve oko sebe. Jedni odvlače sinove iz majčina krila
je Cipiko sagradio 1481. za zaštitu ratara od turskih napada (današnji
otimajući i same majke, drugi izvlače iz hramova gomile žena
Kaštel Stari). Suprugu nije dugo nadživio; umro je već 1493. godine. koje zovu u pomoć Muhameda, one koje pružaju otpor odv­
Cipikovo djelo ima memoarski karakter, no pisano je u trećem licu lače hvatajući ih za kosu. Kada je neka udovica naišla na nad­
(čak i sebe autor spominje u trećem licu), a ponekad riječ dobivaju i grobni spomenik svoga muža, zagrlila ga_ je i stala dozivati
sudionici opisanih povijesnih događaja. Tri dijela knjige uokviruju počet­ upomoć kao da je živ, a zatim je govorila: "Gle, za života nas
na posveta Markantoniju Morosiniju, mletačkom poslaniku kod burgund­ nikada nikakva sila nije mogla rastaviti, a sad će nas razdv9ji­
skog vojvode, i završna pohvala Petru Mocenigu. Prva dva dijela prikazuju ti barbarski neprijatelj".) ka� je nikako nisu mogli odatle
odvući, jedan vojnik trgne mač i ženi koja je svojevoljno pod­
ratne operacije na grčkim otocima i maloazijskoj obali 1471. i 1472. godi­
metnula i pružila vrat odsiječe glavu govoreći: "Hajde, sad se
ne, dok treći dio opisuje dinastičku krizu na Cipru 1473. i opsadu Skadra.
združi sa svojim mužem". Mnogi od naših ne ma:re za robove,
U događajima vezanim uz tu dinastičku krizu sudjelovao je i sam autor,
nego grabe i raznose dragocjene ženske ukrase, šarene halji­
kao zagovornik Catarine Cornaro, Mlečanke i mletačke štićenice, supru-
ne svake vrste, mjedena posuđe, sjajno cizelirano umijećem
.� -O� ge pokojnog ciparskog kralja Jakova II. iz Damaska, ukrašeno zlatom i Srebrom i druge skupocjene
,
U predgovoru Cipiko napominje da ga je Morosini uvjeravao kako će kućne potrepštine. Na sve strane čuju se jecaji, na sve strane
njegovo djelo držat"istinitijiau1d.Apclon_QY:a prOroštva')(Cipiko, str. SS).
žalost. Cijeli je grad ispunjen plačem i kukanjem (Cipiko, str.
I doista/nepristranost i objektivnost/temeljne su značajke Cipikova opisa
75-76):
Azijskog rata. Svoju pak aksiološku legitimaciju autor je ponudio u reče­
nici posvete kojom ističe moralne kvalitete Morosinija: "On je, naime,
Ta zlodjela, međutim, nemaju svoj pandan na turskoj strani. Cipiko,
neporočna vladanja, časna života, u racu hrabar, prema pobijeđenima
istina, na l�ksičkoj razini nedvosmislena otkriv11a svoj kršćanski stav pri­
milostiv, strog i oštar prema buntovnicima, blag prema podložnima, dajući Turcima atribucije s osnovom "barbafuS ,_a isto čini i na iskaznoj
uopće vrlo pravedan prema svakome; ne teži za tuđim, od svoga rado
razini napominjući da je Azij� "zaista potpuno barbarska i nevjernička
daje" (isto, str. 56). Milosrđe prema poraženu protivniku, koje se spo­
pokrajina, prepuštena i privržena muhamedanskom praznovjerju" (str. 63).
minje u prethodnom navodu, postar će stereotip u literaturi o Turcima
No, mjesto najizrazitijeg negativnog vrednovanja Turaka smještena je u
tek za više od dva stoljeća nakon Cip ika. Događaji koje je Cipiko opisivao
okvir govora jednoga kršćanskog lika, koji je uhvaćen nakon podmetanja
i njegova proklamirana i provedena objektivnost neće mu dopustiti da taj
motiv pobjednikova milosrđa realizira u osnovnom tekstu svoje knjige. požara u istanbulskom brodogradilištu i doveden pred sultana, tp mu
upućuje ove riječi:
Naime, Cipikov prikaz Azijskog rata vrvi opisima kršćanskih zlodjela:
pljački, paleža, zarobljavanja ljudi, ubijanja civila: Kao da zaista ne znaš da svi pošteni moraju ·s pravom progoni­
ti tebe, koji si opća kuga za sve narode. si, naime, sve vla­
A Smirnjani pritisnuti iznenadnom i neočekivanom nevoljom dare koji s tobom graniče bez ikakva rTaiz loga lišio očinskih
-u strahu ne znaju što da najprije učine. Jedni grabe oružje i
kraljevstva. vjerolomniče, nikome od onih koji su -ti se
po ruševinama zidova idu u susret protiv neprijatelju i s njim predali nisi oTidr,ž ao zadanu riječ. Ti se nikada nisi ·zasitio krvi
se biju. Međutim, naši ih vojnici, nadmoćniji i brojem i hra­
svojih najbližih. napokon pokušavaš uništiti kršćansko ime,
brošću, bez oklijevanja ubijaju. Drugi se pak penju na krovo­ Ti
ve kuća i udaraju naše vojnike crepovima i kamenjem. Žene a to je jedini narod koji poštuje pravoga Boga ... (isto, str. 81).
se dršćući od straha sklanjaju s odraslim kćerima u hramove,
koje oni nazivaju džamije; raspletenih kosa-grle oltare i zazi­ " Navodi proznih djela izvorno pisanih na latinskom ili talijanskom jeziku ovdje se
vaju svoga proroka. Mnoge se pak s malom djecom zatvaraju uglavnom donose samo u prijevodu, a navodi onih scihovanih i u izvorniku i u prije­
u kuće. Kad su naši osvojili grad, rasprše se po cijelom gradu vodu. Imena prevoditelja navedena su u "Popisu analiziranih djela".