Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima

374 Pages·1950·23.278 MB·Croatian

by  Skok P.

AKADEMIK PETAR SKOK
SLAVENSTVO IROMANSTVO
NA JADRANSKIM OTOCIMA
Toponomastička ispitivanja
.: J ",-'''
• ~:...... fJ
Z A G R E B
l 9 5 O
PREDGOVOR
Ove studije, pisane stilom podesnirn za širu pubLiJku, izlaztle su
prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50--52, 96-97, 13~
138, 181-183, 224-225,270-271, 318--319, 360-362, 405-406,
446--448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 5!}-'-60, 94-96, 141-142,
229-230, 272-273, 401-402, 449-450, 484-486, !i XIX (1941) str.
6-8, 53-54 pod naslovom»Problem romanstva i slovenstva na
našim ostrvima«, Obiavlienasu u svemu 22 članka posvećena važni
jim toponomastičkimpojavama na tim otocima. Sada su ti članci
ispravljeni i znatno dopunjeni. Oni predstavljaju nove studije.
Clanci o Premndi, Sestruniu i Molatu biLi su 1941. već složeni,
ali ih j.e uništila tahianska okupacija u Splitu. Sada sam ih ponovo
napisao. Ostalih deset članakavratio mi je urednik g. Jakša Ravlić,
jer je Jadranska Straža zbog OkUpaCijil morala obustaviti-!izlaženj.e.
. .To su članci o Ugtianu, Ižu Velom i Malom, Velom Otoku, Kornatu,
Pašmanu, Murteru, Žirju, Zlarinu i Kooari, koji izlaze onako, kako
sam ih napisao 1941. i sada neznatno dopunio.
Materijal za ove studije sakupljao sam još g. 1913. i 1914., kad
sam putovao po otocima zadarskog arhipelaga, i kasnije od 1920.
do.1940., kad sam posjetio druge otoke.
Obrađeni materiial .tena .žalost nejednak, jer :nidesam mogao
obaći sve otoke, o kojima govorim, ni provjeriti sve grafiie..koje
se nalaze na specijalnim kartama bivšeg austro-ugarskog general
štaba, Jugoslavenskog voinogeografskoz Instituta, na našoj pomor
skoj karti. u zemlfišnikui u saopćeniima drugih osoba, koje nijesu
lingvisti. Kako nema nade, da bih to mogao naknaditi II bliskoj Hi
daljoj budućnosti, slUŽim 'Siei ovim rnateriialom iz druge ruke. .\
Obavještenja dobivao sam od-žUPlIldJka, .učitelia, studenata i
drugih domorodaca, koji sumi odgovaraliua mOli štampaniprospekt,
Ovaj:sam prospekt, sa malom uPUtom o saotranšu toponomastičkog
materijala, slao župnicima i učiteljima na otocima, koj:e sam bio na
kanio nrooutovati, prii.e početka putovania. To je bilo god. 1913. i
1914., kad sam putovao ponalogu i s potporom bečke Akademiie.
O tim putovanjima obiavio sam u Anzeigeru bečke Akademije 1914.
5
Nro. VI iXXVI dva izvještaja pod naslovima: 1) Vorlaufiger Bericht
uber eine tooonornastische Studienreise illl Norddalmatien .L 2) Zwei
ter vorlaufiger Bericht liber toponomastische Bereisung Dalmatiens,
gdje sam izložio svoj način rada j svoju svrhu,"
Taj,moj sakupljeni materijal ostao je neiskorišten, sve dok nije
sam objavio 1935. u bibitoteci Jadranske Straže knjigu »Dolazak.
Slovena na Mediteran«. Kako je ova pubĐikacliapobudila interes i
u širokim i naučnim krugovima, odlučio sam, da obradim i topono
mastički materijal sakupljen na otocima. Na Krku j Rabu usnio sam
da sakupim sav materijal, koji sa odnosa na uzvisine, obradive če­
stice Lkonfiguraciju obale, Ostatke staroga romanskoga govora u
toponomastici Krka, objavio sam u Archivio zlottologico italiano
XXI (1927), XXIV (1930), XXV (1933), XXVIII (1936)i XXIX (1938)
pod naslovom Studi toponomastici sull'lsota di Veglia, dok će hrvat
ski tononomastički materijal' s Krka i Raba, koii je samo u maloj
mjeri sada iskorišten, hiti u cijelosti objavljen kasnde.
Mislim, da će sintetičkaobrada i, ovakva nejednakog materiiala
biti od koristi za izučavanje ovih interesantnih krajeva, Nadam se,
da će dobro poslužiti našim historicirna i diialektolozana, prvima
za izučavanje povijesti naseliivania, a drugima za izučavanje na
rječja. Kako su ove studđe pisane bez prevelikog citiranja stručne
literature i bez pretrpavanla stručnim lingvističkim razmatranjima,
moći će ih lako čitati ioni, kojdnijesu lingvisti, a naročito koji niiesu
rornanisti,
Svagdje, gdje sam čuo toponim od pouzdanih ljudi, koji govore
domaćim narječjem, naznačio sam akcenat, kako ga je izviestiteli
izgovorio." U svakom slučaju nlije bilo moguće provieriti točnost
ovako stečenog podatka o naglasku. To će morati učiniti budući
diialektolozt i toponomastici, Naznačiosam akcenat i onda, ako sam
ga našao u objavllienoj literaturi, Tamo, gdje nijesam naveo naglaska
toponimu, znači, da je taj toponim crpen i,z druge ruke, ,iz pisanih
vrela, iz speciialki m'i iz pistnenih saopćenja domorodaca, nevieštih
bilieženiu akcenta.
Sada, kad OVe studije izlaze u zasebnoj knji!Zi, poređao sam
ovih 35 članaka u 4 grupe, prema geografskoj diobi naših otoka:
I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednle
Dalmacije, IV. otoci južne Dalmaciie. Mislim, da ova dioba najbolje
odgovara problemu naseljivanja ovih otoka.
Da bih čitaocu olakšao snalaženje u ovim tstraživanitma, kojima
je cilj da unesusvietlost u problem hrvatskog nas,em~va:niaovih oto
ka, jednako kao i II pitanje Iingvističke izmjene, koie su na njima
• 1) Ispor. i moje »Priloge k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«,
Rad Jugosl. Ak., knj. 224, str. 98.
2) Svraćam pažnju čitateljima na razlikovanje staroga aikuta bilježenoga
C'V (Ivšić) i novoga , (Vuk).
6
s vremenom nastale, u probleme, koji idu u t. zvo toponomastičku
stratigrafdu", dodao'sam člancima dvije vrste geografskih karata:
a} Pregledna, za svaki otočki skup. Na njima je priJkazano ovo:
1. grčkim pismom geografija Porfirogenitova, koja je OSII1rOva etno
grafskog i lingvistlčkog Istraživanja, 2. maiuskulama antička geo
grafska imena, kolrko su se očuvalado danas, 3. streltcama metana
statičkakretanjapučanstva, koliko su važna za toponomastiku, 4.
kurzivom današnje hrvatske i talijanske toponime, koliko proizlaze
iz toponima navedenih 'Pod točkama 1 i 2. Kvadratom D označena
naselja sadržavaju predslavenske (rimske, romanske) toponime,
kružniJcom O slavenske. Jednostavna strelica nrlkazuje kretanje
+-
velebitskih Vlaha preko'Krka u Ćićariju (Istra). Ravna crta - pri
kazuje povezanost romanskoga govora u Krku (Rabu, Pagu i:Oso
ru) s istarskim romanskim govorima u Puli, Rovinju i Piranu. Na
kopnu zabilježena je najstarija hrvatska ji zahumska župska organi
ciia prema Porfirogenttu.
b) Speciialne karte za pojedine otoke, kojih toponomastjku istra
žujem. Na njima su zabilježeni važniji toponimi :il pravac hrvatskoga
naseljivanja, naznačen strelicom, ako se može ustanoviti oo. osnovi
toponomastičkoaa istraživanja. Naznaka pravca naseljivanja ima
dakakoprovlzornu vrtiednost. To naročito ističem, jer za to treba
i posebnth historiiskih studiia, kakovih ja ovdje ne dajem. Ovdje se
pominiu historijska data samo toliko, kolsko su od važnosti za topo
nomastiku, t. j. zaoitania najstarije grafije, identifikacije, lezičnoea
objašnienia za toponime, njihova postania li t. d. Toliko mislim, da
moram naglasiti našim historioima, da me ne bi krivo razumjeli', j~r
ovo nije »poviiesno-filclogiiska radnia«, nego toponomastička, pre
ma modernom shvaćanju ove discipline, koja ima već tri naučna
kongresa za sobom i: na Zapadu lijep broj udruženja za naučno
ispitivanle.
Priložene karte ne mogu da pretenduiu oo naziv toponoma
stičkih stratigrafijskih karata u punom smislu, kako ih ja zamišljam.
Ako i možemo grosso modo odrediti podrijetlo pojediJnih toponima,
te razlikovati slavenske od romanskih, ipak ie danas još teško kla
sificirati slavenske toponime po dobama, t. j. razlikovati stare sla
venske jz doba doseljenja od 'OII1ih i~ doba župskog uređenja. za
družnog života i t. d. od recentnih. Kod nestavenskthrnoramo opet
razlikovati predindoevropske (mediteranske) od rimskih (latinskih),
romanske u užem smislu (t. j. predslavenslce TOI1TIanske) od staro-
.)o
tome, što pod tom naukom mislim, Ispor. moj izvještaj »Berieht
tiber den Stand der jugoslavischen Ortsnamenforsehung« u Zedtsehrift fUr
Ortsnamenforsehung, sv. IX, str. 171, zatim moj članak»Skopskakotlinae u
Gtasniku Skopskog naučnogdrlUštva,knj. XV-XVI, str. 100,te sada Troisieme
Congres international de toponymie et d'anthroponymie, vol. l, str. 75
(Bruxelles 1949).
1
dalmatinskih i mletačkih. Kod svakog od tooonomastičkši tipova
trebalo bi odrediti, kojem periodu ekonomske i kulturne podstroike
i nadstroike odgovaraju. Koliko je bilo mogućno udovolitti ovim
naučnim gledištima, rečeno Je u studiji, ali nUe prikazano karto
grafski. Na karti su neslavenski toponimi podvučeni jednom crtom.
ako su romanski bilo koje kategoriie", dvostrukom crtom,ako su
rimski iH predrimsld (mediteranski, predmdoevrooski). Zasebnom
crtom označeni su oni hrvatskitoponimi, koji,imaju u osnovi našu
romansku tuđicu.
. .Da ne bude karta pretrpana znakovima, nije zasebno označeno.
da
Iiise toponim odnosina rtove, uvale, školieve, česticezemlie i t.d.
O tom daju obavještenja pojedine studije. Samosu označena naselja.
i to okruglo, ako su po postaniu slavenska, a uglato, ako su po po
stanju. predslavenska,
Na kartama nij.e bilo moguće tačno odrediti, gdje se upravo to
ponim nalazi. Zbog toga služe priložene karte samo za prvu oriien
tacdu, a ne za navigaciiu ilU za terenske radove. Glavno Je bilo, da
toponim bude dosta čitljiv.
Prostor nije dozvoljavao, da se mnogi toponimi, koji se odnose
na obalski sistem (rtove, uvale, školieve i sike) potpunoispišu. Njih
sam označio brojem. Toponim, koji odgovara broju, neka se potraži
na kraju članka o dotičnom otoku.
Najzad, da bih zadovoljio i oko čitaočevo, dodane suknhzl i
slike, koje prikazuju tip naselia i pejzaž stih otoka. Ove slike J1JOO1aju
naučne vriiednosti za samo topcnornastičkoistraživanie, jer ne pri
kazuju teren onoga toponima, koji se istražuje, 'kako bi bilo od po
trebe, na pr. za dijelove obale, koji se zovu Šipnata HiSamotvorac
i t. d. Budući da su se slike, koje sam unio, mogle lako dobiti, a za
one druge, koje bi bile od naučne vrijednosti, trebalo bi istom' izvršiti
nova putovanja, učinieno je ovako" a budući toponornastlk morat
će putovati i onako s fotografskim aparatom i' uzimati snimke, koji
Hustriraju toponime. '
*
* *
Ne smije se nikako misliti, da je u ovim studijama okupljen sav
toponomastički mater.ilja1 s jadranskih otoka. Potpunost je nemo
guća, jer se mora pretpostaviti, da iadranski otoci imaju barem
20.000 do 30.000 toponima. Može se ipak uzeti, da su obuhvaćeni
glavni i karakteristični tipovi.
, \ ,
1) Bilo da postoje u hrvatskom jeziku·kao posuđena opće riječi (n. pr.
mošuna), ili da postoje samo kao toponimi. (n. pr.Sus). Pod nazivom romanski
razumijeva·se period poslije latinskoga, dakle talijanski, dalmatinsko-ro
manski i t. d.
8
Isto tako ne smije se misliti, da je ll'ovim studijama svaki topo
nim oosve pouzdano interpretiran i da ne će trebati popravaka. Po
sve pouzdane etimologiie ne može još dati današnje istraživanje, a to
u prvom redu zbog toga, što toponimi nijesu leksikografski, lingvi
stički' i stvarno, pouzdano fiksirani, niti ima za njih iscrpnih potvrda
iz historijskih dokumenata. U mnogo slučaieva oni su još nezreli za
ctimologilsko istraživanje. Uostalom iagoslavenska je, kao uopće
slavenska, tcoonomastika još II povojima. Ova moja· istraživanja
postigla su svoj cilj, ako potaknu naše dijaIektologe, historike i gea
grafe (kartografe), da u krug svojih istraživanja uzmu i toponime.
U ovoj,oblasti-oni moraju zajednički da rade.
P r ifi jedba. Od znakova, koje upotrebljavam pri tumačenju
toponima i općih riječi, ističem ova tri:
* Zvjezdica pred općom riječi ili toponimom znači, da oblik,
koji se navodi, nije u tekstovima potvrđen, nego da se pretpostavlja
kao moguć.
<
znači, da se je oblik, koji se navodi pred tim znakom, razvio
iz oblika, koi! sLijedi za njim. .
>
znači, da se je oblik, koji se-navodi pred tim znakom, razvio
u oblik, koji slijedi za njim.
PETAR SKOK.
I
9
I. KVARNERSKI OTOČKI SKUP
I.
liovaj skup stavljampet veliJk,~hnastanjenih otoka, i to tri prava
kvarnerska: Krk, Cres i Lošini, i dva, koja ih nastavljaju u pravcu
jugoistoka uz Hrvatsko Primorje, .Rabi Pag. _
Već u ovom skupu možemo utvrditi tri toponomastičkazakona,
koji'suvažni za istraživanje imena daanatinskihotcka:
a) Veliki otoci, važni za naseliivanie i ekonomsku eksploataciju,
odreda nose predslavenska m, bolie, predrimska imena, Izuzetak
č~ne ovdje dva otoka: Lošind~koji n.ti'e potvrđen u rimsko i bizantsko
dM:Ja, 'a ipak ne nosi slavensko ime, i Ilovik, nastanjen, ci. ipak s
hrvatskim nazivom, koji se razlikuje od talijanskoga San Pietro dei
Nembi.
Ovaj tooonomastlčkizakon odgovara drugom zakonuna kopnu.
Sve velške rijeke i njdhoviznatniji pritoci, koji su važni za saobraćaj
,i ekonomski život; nose na teritoriji hrvatskosmskog jezika tsto
taiko odreda predslavenska imena. Samo potoci, namom školievl, .
kOji mogu imati tek lokalnu važnost zapojedina naselja, hrvatskog
su podrijetla.
Primjer u Kvarneru: Plavnik, nenastanjen otočić, hrvatski je
naziv, dokje Krk, veliki nastanjen otok, pređrimsko i predslavensko
ime. .
'Ovaj zakon nme vezan samo na slavensko naseliivanie: on vri
jedi i za druge zerniie u Evropi. li Galiii na pr. velike riieke kao
'Sequana i Arar i t. d. nose negalska, zacijelo predindoevropska
tmen'a.
. Taj je zakon važan za etimologtisko istraživanje imena dalma
tinskih otoka.
b) Na ovom otočkom skupu može se postaviti i drogi zakon.
koji vrijedi: za čitav Mediteran: Naivažnlie naselje na otoku i sam
otok nose isto ime, i često se ne ZIta, što Je prvobitno ili primarno:
da'lise otok prozvao po naseliu Hi se naselje PT<nval'o po otoku.
Vjerojatnija je droga mogućnost.
I ovaj zakon mora se poštovati u. etimologijskom istraživanju.
II
e) Kvarnerski otoci čine odjelit skup i s drugoga gledišta. Pre
ma izvještaju cara Konstantina iz polovine 10. vijeka, Krk, Cres s
Lošiniem i Rab nastanili su Romani, kako on izriiekom veli. On ne
poznaje u niihovim gradovima Slavena. Njihovo romansko stanov
ništvo ('PCtJ!UXtlOt) stanuše u gradovima. Samoza otok Pag (Koristan-
. tinovaKuma) kaže on, da je nenastanien,
Iz ovoga važnog podatka moramo zaključiti, da se slavensko
naseliivanie na kvarnerskim otocima u većoj mjed moglo početi
istom u drugoj polovici 10. vijeka, Njegov navod je važan prema
tome za hronologiiu hrvatskog naseliivania u ovim krajevima. To
naseliivanie moglo le da se vrši samo s okolnog kopna. Na koonu
car Konstantin ne poznaje Romana. On ne oomtnie rimske gradove
Flanona, Tarsatica, Senja, Vegia, Ortonla, Osim Ortopla ova imena
očuvala su se u hrvatskom izgovoru do danas. Sve tc gradove
obuhvata car svojom viiešću,da su ostale gradove, kojisu na konti
nentu bizantske teme, osvojili Slaveni, da su pusti t da nemaju sta
novnika.
Car izrijekom kaže, da su se u obalskim gradovima Rabu, Krku
i Osoru, očuvali stanovnici, koji se do njegova vremena zovu
'PCtJp,iitlot 1. Istaknuti treba, da ih ne zove grčkim nridievom 'PCtJp,aiot
»pripadnici istočnorimskoga carstva«, nego latinskim. Ne naziva ih
ni Latini, koji se na pr. pominiu god. 1072. testes latini ex civitate
. Jadera (Rački, str. 93.); To je tim značajnije, što naziva i latinski
jezik'" 'PCtJp,aICtJtI dtaAeX'fOl;.
Prema ovim carevim navodima Romani na kvarnerskim oto
cima nijesu mogli dobiti nikakvog poiačania s kopna, nego su bili
upućeni sama na sebe. I što je čudo, za razliku od dalmatinskih gra
dova, ontsu se u Krku očuvali u ribarskoj sredini sve do konca
19. vijeka, dok ih je u dalmatinsklm obalskim gradovima nestalo
mnogo prije. U Dubrovniku se pominiu posljednji put u 15. vileku,
a tt ostalim gradovtma nemamo vijesti o njima. Možda ih je nestalo
već u 12.i 13. viieku,2
Iz romanistike treba zabilježiti zanimljivu čittlJjenitcu, da carev
etnografski naziv 'PCtJ,sđtlot nijesu očuvali primorski Romani, kojih
ćemo toponomastičke ostatke istraživati II ovim čtancima, nego
kontinentalni balkanski Romani, današnii RUIll1u~i.
Carev podatak o etnografskom nazivu stanovnika obalskih
gradova na istočnom Jadranu tim je dragocieniii, On j:asn8 veli, da
Sc pučanstvo, koje jie latinski govorilo u ndegovo doba, ovdje .ied
nako nazivalo kao, recimo, u Galiii, gdje još u 13. vijeku starofran
cuska imenica romanz (od lat. priloga rornanice) znači »prostona
rodni jezik francuski«, za razliku od crkvenoga latinskoga. ;
Naziv 'PCtJp,iitlot upotrebljava car [ednakoza stanovnike kvar-,
nerskih gradova kao i za stanovnike obalskih dalmatinskih gradova;
za :fA4~.r, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor.
12
I
. Istaknuti treba još činjenicu, da izvan ovih gradova on ne PO-
:maje pučanstva,koje bi se zvaloII njegovo doba ·PClJp,iillol.
I Te njegove vilesti dominiraju čitavim problemom romanstva i
.'slavenstva ne samo na kvarnerskim, nego i na svirnostalim jadran
skim otocima. Ovaj problem kušat ćemo Qlbjasnitl na osnovu tooo
.nomastičklh podataka crpenih iz živoga narodnog govora kao iiz
pisanih vrela, razrnatraiuči ih prema otočkim skupovima i· prema
J:}oieđiJT11motocima u njima.
Careve vijesti o nastambama dalmatinskih Romana kažu indi
na
rektno, kako se vršilo naseljavanje Slavena obalama Jadrana.
Iz njih naime, razabiremo da se vršiio i,ovdje jednakokaoi,II okolini
Soluna, ne radi nastambe u obalskim gradovima, nego van gradova.
'Bi~o1'eprema tome nolioprivrednoga, a ne urbanističkoga karaktera.
Tose vidl i u toponomastici Kvarnera kao i:u t()I)Oil1JOttll~Uci ostaLih
oba.lskih područja u Dahnaciii. GOIIema većma sšavensldhtoponena
nalazi se vanstarih obalskih gradova.
.' 'Ovakovo je stanie bilo i u obalskom gradu Soihmu. U vrijeme
.Ci'rllai Metodifa solunski Grci znaju islavenski jezik. ToLrk je morao'
biti saobraćaj između građana Grka i IJOUOIPrivređnika Slavena u •
Okolici, da su građani mogli naučiti slavenski.Takav proces vršio se
l ..u.dalmatinskim'obalskirn gradovima.
. ' '.Stoga već na otocima Kvamerskog zaliva upoznajemo glavnu
karakteristiku odnosa između slavenskih i romanskih toponima.
Slavenske toponimi, ~ kako oni, koji se odnose na Ironfi,guraciju
obale, tako i oni, kojđ se odnose na uzvislne ili na obradive čestice,
dolaze u masi, dok se romanski javljaju samo sporadički,
rr-r-
'Pored pomenuta dva zakona, što smo ih naprijed formuliral],
ovo je treći, koji se opažajednako pri tooonomastlčkom istraživanju
kvarnerskoga skupa, a važi Iednako i za ostala tri otočka s.1q.Ipa.
,
•1 II.
Za istraživanje imena mjesta i etnografskih odnošaja na Jadra
nu il vriieme dolaska Hrvata i poslije toga od osnovne je važnosti
statističkn-đfelo cara Konstantina De admaiistranđo ,ilmiPerio. Na
osnovu podataka, što fh pruža ovo carevo djelo ;p()lp'l.mjeoo l:ingvi
'stičkim saznaniima, koja su crpena-iz .toponomastike il i~ romanske
i'.slavenske dijalekto1Jog,ije, nacrtam je prilbžena geograiskakarta
:K-vamerskog otočkoga skupa3. Ta karta irna da prikaže etnografske
odnošaje II nolovinl 10. vijeka.
. Treba joj dati ovaj komentar:
Stari dalmatinski romanski govor dade se, prema historijskim
l Ilngvlstičkim podacima, potvrditi samo u obalIskim ladraasktm
·13
gradovima, i to u Krku direktno na osnovu ispiJttvan.ia p~lj.ednjeg
čovjeka, koli ga je još govorio na koncu 19. vijeka, kao i na osnovu
drugih pisanih vrela; u R.abu, Pagu i Osoru samo na osnovu lingvi
stičke analize .topcnornastičkoga i leksičkoga materijala crpenoga u
tim gradovima", Ovaj romanski govor staiao je u daljoj lingvističko]
vezi s istroromanskim govorima u Puliu, Rovinju, Fažani" Galežanu,
Vodnjanu, Balama, Šišanu i na sjeveru u Piranu". Tr su se govori
dalje nastavljala u furlanskirn, koji su, kao dio retoromanskih dija;"
lekata, pripadali zapadnoj R.omaniji iberogalorornanskoga tipa. Fur
za
lanskt govor direktno je potvrđen za Miljei Trst. ostalu sjevernu
Istru dade se potvrditi samo iz lingvističke analize toponornastičkog
i leksičkog materiiala", Grafički su na karti prikazani ovi odnošaji
.pravcima, koj,i spajaju kvarnerske gradove s jezičnim pojasima u
zapadnoj Istri.
Velebit je imao do 15. videka, pored hrvatskoga stanovništva,
i pastirske Vlahe, koji su živj~li po vlaškom zakonu, a bili dvoiezič­
njaci (b~l:ingues) i 'etnografski priJpati R.umunj.ima. Njiih Frankopani
naseljuju na Krku, odakle se ot:Li dalje kreću pod Učku u Istru i da:lje
u Čićariju, i tuse diielompohrvaćufu".Njihovo kretanje grafički je
označeno na karti strelicama,
Za nolovimr 10. vijeka car Je zabjliežio, dase na kopnu u zaleđu
otoka Paga nalazila već razvijena stara slavenska župska ađmini­
straciia. On daje imena tih župa (Gacka, Krbava i:Lika) i izrijekom
veli, dastoje pod banom. Kako je ovaj carev POdatak važan za po
vijest naselirvania Hrvata na Kvarnerskom otočkom skupu, zabi
liežen ie i na karti.
Sva su gradska naselja na ovim otocima predslavenska, ·i, po
svoj pri:Iiei predrimska, Njihova predslavenska imena zabilježena su
maiuskulama latinicom, Samo za Pag nema antičke potvrde. Alida
je iovo ime rimsko, to će se vidiett iz Iilngvističke analize. Za otoke
Ores i Lošini postojao je u antičko doba samo jedan naziv, kod
Grka al •Atpv~LOES, zabilježen na karti grčkim maluskulama. Ca
reve grafije ovih imena mjesta, veoma važne s lingvističkoga gle
dišta, zabilježene su na karti grčkim minuskulama.
Labin je označavao u Konstantinove vrijeme zapadnu granicu
hrvatske države prema Istri. AHto ne znači, da u njegovo vriierne
nema Slavena u toj zemlj~. Druga vrela govore za niihovo postoja
nje i priJj'e niega, Iz toponomastičke analize na Krku vidjet će seta
kođer, dai ovdje za određene krajeve moramo uzeti> da je p~fu::.
ja:lohrvatsko naselirvanie i prijeKonstantinova vremena, uza sve
to, što car ne zna za Hrvate II gradovima ovoga otoka. Zapadna
granica hrvatske države označena je na karti. .
Car Konstantin ne zna ni za kakove Romane ua obali stare hr
vatske.jdržave, Rimske obalske gradove, koji su ovdie postojali:
Flanona, Lauriana, Tarsatica, Volcera, Senia, Veg,a, Ortopla, on
14