Rat

193 Pages·2003·1.205 MB·Croatian

by  Tihomir Čuljak

Tihomir (cid:11)uljak; Rat - nova verzija RAT
SADR(cid:8)AJ:
1. RASPAD KOMUNIZMA
2. PRIPREME ZA VOJNI UDAR
3. RAT
4. PRIZNANJE HRVATSKE
5. BOSNA I HERCEGOVINA
5.1. LISABONSKI PLAN PODJELE BiH
(Carrington-Cutilierov plan kantonizacije)
5.2. DUBROVA(cid:11)KO RATI(cid:7)TE
5.3. RAT U BOSNI
5.3.1. DOLINA NERETVE
5.3.2. POSAVINA
5.3.3. MUSLIMANSKO-HRVATSKI RASKOL
5.3.4. ORU(cid:8)JE
5.3.5. LONDONSKA KONFERENCIJA
5.3.6. DOLAZAK UNPROFORA
5.3.7. JA(cid:11)ANJE HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA
5.3.8. VENCE OWENOV PLAN (Podjela na tri provincije)
5.3.9. PRVA MUSLIMANSKA OFANZIVA
5.3.10. DRUGA MUSLIMANSKA OFENZIVA
5.3.11. ZA(cid:7)TI(cid:9)ENE ZONE
5.3.12. TOTALNI HRVATSKO-MUSLIMANSKI RAT
(Tre(cid:10)a muslimanska ofenziva)
5.3.13. (cid:11)ETVRTA MUSLIMANSKA OFENZIVA
5.3.14. OWEN-STOLTENBERGOV PLAN
(Projekt unije triju republika)
5.3.15. WASHINGTONSKI PLAN

6. FINANCIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU

7. RAT PROTIV SRBA – Drugi dio
7.1. GU(cid:7)ENJE MUSLIMANSKIH ENKLAVA
7.2. OBNOVA HRVATSKO-BO(cid:7)NJA(cid:11)KE SURADNJE
7.3. BLJESAK
7.4. VOJNO-POLITI(cid:11)KE IGRE ZAPADA
7.5. OLUJA
8. LOGISTI(cid:11)KO RAZBIJANJE EMBARGA
9. AMERI(cid:11)KI PRODOR NA ISTOK
10. EUROPSKI INTERESI
11. SANKCIJE
12. OMEK(cid:7)AVANJE PROSTORA BIV(cid:7)E JUGOSLAVIJE
13. AMERI(cid:11)KI RAT PROTIV TERORIZMA
14. NOVE OPASNOSTI ZA HRVATSKU
RAT
1. RASPAD KOMUNIZMA
Polovicom 1987. na televiziji se po(cid:9)ela vrtjeti reklama. Taman ekran, a dubok mu(cid:6)ki
glas govori: Vo(cid:7)d je stigao. Mislio sam kako je rije(cid:9) o reklami za nekakvu kolonjsku
vodu. Dana 23. 9. 1987. na 8. sjednici CK SK Srbije Milo(cid:6)evi(cid:8) je izabran za
predsjednika. Nikada prije za njega nisam (cid:9)uo. Navodno je kao bankarski stru(cid:9)njak
dugo radio u SAD-u. Istoga dana reklama je nestala s televizije. Dobili su svoga
vo(cid:7)da. Gledaju(cid:8)i TV-prijenos s ove sjednice, zapazio sam govor jednoga starog
partizanskog oficira, Srbijanca. Rekao je kako Milo(cid:6)evi(cid:8)ev govor poti(cid:9)e
nacionalizam. S svih strana za(cid:9)uli su se uzvici: »Izdaja, izdaja«. Obuzeli su me dvojni
osje(cid:8)aji. S jedne sam strane osjetio radost vidjev(cid:6)i po(cid:9)etak uru(cid:6)avanja SFRJ, a s druge
lagani strah od rata i ratnih (cid:7)rtava. Dva mjeseca kasnije ameri(cid:9)ki je ambasador u
Beogradu Montgomery (stru(cid:9)njak za politi(cid:9)ka ru(cid:6)enja), nakon uspje(cid:6)no obavljenoga
posla, oti(cid:6)ao na novi zadatak. Postupak ru(cid:6)enja komunizma i u Jugoslaviji, uz pomo(cid:8)
srpskoga nacionalizma, uspje(cid:6)no je pokrenut.
Jugoslavija je bila vi(cid:6)enacionalna dr(cid:7)ava u kojoj je jedini integracijski (cid:9)imbenik bio
strah. Ljudi se u zajednice udru(cid:7)uju djelovanjem sila kao (cid:6)to su ljubav, interes i strah.
U jednonacionalnim dr(cid:7)avama ljubav prema naciji je osnovni kohezijski (cid:9)imbenik. U
vi(cid:6)enacionalnim dr(cid:7)avama te ljubavi nema, pa one mogu opstati ili zbog interesa ili iz
straha, a da bi opstale moraju (cid:6)iriti zlo unutar sebe ili oko sebe. Jedini izuzetak su
visokodecentralizirane dr(cid:7)ave u kojima se ve(cid:8)ina odluka donosi referendumom. U
diktatorskim vi(cid:6)enacionalnim dr(cid:7)avama vlada strah me(cid:10)u nacijama. Ve(cid:8)e se nacije
boje secesionizma manjih nacija, a manje se nacije boje asimilacije i plja(cid:9)ke od strane
ve(cid:8)ih, (cid:6)to je uzrok stalnog nepovjerenja. Kako bi se odr(cid:7)ale, takve dr(cid:7)ave moraju
imati vrlo jake organe represije. U vi(cid:6)enacionalnim dr(cid:7)avama uvijek postoji vrlo
velika opasnost od prevelike koncentracije mo(cid:8)i u rukama interesnih lobija, koji svoje
lobisti(cid:9)ke interese nastoje prikazati kao najve(cid:8)e dr(cid:7)avne i nacionalne interese, dok je
kod jednonacionalnih dr(cid:7)ava najve(cid:8)i nacionalni interes blagostanje stanovnika, za(cid:6)tita
dr(cid:7)avnog teritorija i mir sa susjedima.
U Jugoslaviji je situacija bila sljede(cid:8)a: Srbi su se bojali albanskoga i muslimanskoga
nataliteta te hrvatske i slovenske ekonomske snage; Albanci su se bojali srpske
genocidne politike; Muslimani su se bojali asimilacije od strane pravoslavnih Srba i
katoli(cid:9)kih Hrvata; Hrvati i Slovenci su se bojali asimilacije i ekonomske plja(cid:9)ke od
strane Srba dok su se svi zajedno bojali Komunisti(cid:9)ke partije, tajnih slu(cid:7)bi, vojske i
policije. Raspadom Partije po(cid:9)eli su se raspadati i ostali instrumenti straha, ali je
naglo porastao strah od ostalih nacija. Kako se partija po(cid:9)ela raspadati i ekonomska
stega po(cid:9)ela je slabiti. Redovi pred trgovinama za kavu, deterd(cid:7)ent i sli(cid:9)ne robe su
nestali, kolone automobila na benzinskim crpkama su nestale, sve manje se putovalo
u Trst i Istanbul po odje(cid:8)u i obu(cid:8)u, a ulicama je vozilo sve vi(cid:6)e skupih automobila.
Uvozne stege su nestajale, sve manje je bilo slobodnih mjesta na parkirali(cid:6)tima, ali je
inflacija postajala sve br(cid:7)a i br(cid:7)a, (cid:9)ime su i dotad gotovo nepoznati ste(cid:9)ajevi
poduze(cid:8)a postajali sve (cid:9)e(cid:6)(cid:8)i.
Po(cid:9)eli su mitinzi po Kosovu i Vojvodini te ru(cid:6)enje dotada(cid:6)njih partijskih kadrova.
Dana 9. srpnja 1988. u Novom Sadu organiziran je prvi »miting istine« kada su Srbi s
Kosova sru(cid:6)ili vojvo(cid:10)ansku vlast. Savez komunista Jugoslavije po(cid:9)eo se raspadati, a
Slobodan Milo(cid:6)evi(cid:8) je protuustavnim smjenjivanjem komunisti(cid:9)kih vodstava u
Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori, sve vi(cid:6)e provocirao nesrpska republi(cid:9)ka rukovodstva
kako bi raspad ubrzao, iako je formalno branio Jugoslavensko jedinstvo. Jedini
ozbiljni integrativni (cid:9)imbenici ostali su vojska i savezne obavje(cid:6)tajne slu(cid:7)be. U JNA
je bilo oko 70% srpskih oficira pa je vojska bila pod potpunim nadzorom Beograda. U
nekada(cid:6)njoj su miliciji u Hrvatskoj ve(cid:8)inu (cid:9)inili Srbi i Jugoslaveni. Ra(cid:9)an je u vrhu
SKH imao svoje ljude, ali su na terenu u mnogim ograncima Srbi bili ve(cid:8)ina. U
takvim je ograncima Milo(cid:6)evi(cid:8) imao punu podr(cid:6)ku. U republi(cid:9)kim institucijama Srbi
i Jugoslaveni bili su vrlo utjecajni i prijetila je opasnost da Milo(cid:6)evi(cid:8) iznutra skine
Ra(cid:9)ana. Ra(cid:9)an je te opasnosti bio svjestan pa je sve napore usmjerio na smirivanje
situacije i odr(cid:7)avanje demokratskih izbora. U procesu formiranja novih stranaka
namjeravao se osloboditi Milo(cid:6)evi(cid:8)evih ljudi i na taj na(cid:9)in formirati svoju partiju koju
(cid:8)e mo(cid:8)i potpuno kontrolirati.
Dana 8. srpnja 1989. u Kninu je odr(cid:7)an skup posve(cid:8)enja novoizgra(cid:10)ene bogoslovije u
manastiru Krka. Na skupu su dominirali (cid:9)etnici s kokardama iz (cid:9)itave Jugoslavije i
svijeta. Koncem godine 29. studenoga 1989. srpski mitinga(cid:6)i su najavili okupljanje u
Ljubljani s parolom obja(cid:6)njenja istine o Kosovu. Slovenci su skup zabranili, a SSRN
Srbije je pozvao sva poduze(cid:8)a na prekid poslovnih veza sa slovenskim poduze(cid:8)ima i
institucijama. Nakon ovoga do(cid:6)lo je do gospodarske blokade Slovenije.
Dana 23. sije(cid:9)nja 1990. nakon 14. izvanrednog kongresa CK SKJ i odlaska slovenske
delegacije, nakon (cid:9)ega su i Hrvatski komunisti oti(cid:6)li, SKJ se raspao. Milo(cid:6)evi(cid:8) je ovaj
raspad izazvao tra(cid:7)e(cid:8)i bespogovorno pristajanje na njegove zahtjeve i nepristajanjem
ni na minimalno popu(cid:6)tanje Slovencima, iako su svi republi(cid:9)ki Savezi Komunista bili
formalno ravnopravni. Ovime je svjesno isprovocirao raspad SKJ iako je krivicu za to
poku(cid:6)ao prebaciti na Slovence.
Sve se to doga(cid:10)alo u trenutku kad je privreda bila u potpunom rasulu. Gubitci su u
poduze(cid:8)ima 1989. bili 2,5 puta ve(cid:8)i od dobitka tvrtki, a 1990. (cid:9)ak (cid:9)etiri puta. U 42%
poduze(cid:8)a gubitci su bili 50% ve(cid:8)i od vrijednosti trajne imovine, a 96% ukupnog
kapitala poduze(cid:8)a bilo je u dr(cid:7)avnom vlasni(cid:6)tvu. Vi(cid:6)e od 20% zaposlenih bilo je
tehnolo(cid:6)ki vi(cid:6)ak. Dodatni tro(cid:6)ak za sve republike, osim Srbije, bio je Fond za
ulaganje u nerazvijena podru(cid:9)ja u koji su svi morali ulagati, te obavezna prodaja
deviza Narodnoj banci Jugoslavije koja je devize otkupljivala po izrazito
nepovoljnom te(cid:9)aju. Tr(cid:7)i(cid:6)na cijena stranih valuta bila je nekoliko puta ve(cid:8)a od one po
kojoj je pla(cid:8)ala Narodna banka Jugoslavije.
Ve(cid:8) krajem 1988, u vrijeme najve(cid:8)ih Milo(cid:6)evi(cid:8)evih mitinga te sve vidljivijega straha
od hrvatske politi(cid:9)ke neizvjesnosti, pojavila se inicijativa za osnivanje Hrvatskoga
demokratskog saveza. Zajedno s prijateljima potpisao sam se na politi(cid:9)ki program tog
saveza i nastavio daljnje prikupljanje potpisa za njihov program. Ime te zajednice u
nastajanju nakon nekog vremena preraslo je u Hrvatska demokratska zajednica. Popis
ljudi koji su ve(cid:8) tada skupili hrabrosti potpisati se na takav program objavljen je u
broju 1 Biltena HDZ-a. Dio ljudi iz Osijeka koji su aktivno radili na prikupljanju
potpisa uspio je prisustvovati osniva(cid:9)kom skupu 17. lipnja 1989. HDZ je okupljao sve
koji su bili spremni suprotstaviti se Milo(cid:6)evi(cid:8)u i njegovoj ideji Velike Srbije. Tu su se
zajedno na(cid:6)li biv(cid:6)i i tada jo(cid:6) uvijek aktivni komunisti, hrvatski nacionalisti,
zagovornici jugoslavenske konfederacije, pa (cid:9)ak i prikriveni zagovornici unitarne
Jugoslavije koji su vjerovali kako je jugoslavenske narode mogu(cid:8)e pretvoriti u novu
jugoslavensku naciju. Svima je protivnik bio Milo(cid:6)evi(cid:8) sa svojim projektom Velike
Srbije i on je bio jedini faktor ujedinjenja. Nije mi se svidjelo (cid:6)to je u toj ekipi bio
Manoli(cid:8) i nekoliko njegovih udba(cid:6)kih drugova iz biv(cid:6)e OZN-e (kasnije UDB-a) kao
(cid:6)to su Boljkovac i Degoricija, ali to sam u ovoj fazi razvoja dr(cid:7)ave dr(cid:7)ao za
opravdano. Bez njih ne bi bilo mogu(cid:8)e preuzeti vlast. Tek kasnije sam shvatio njihov
motiv za suradnju s hrvatskim nacionalistima, a on je bio iskoristiti ih u ru(cid:6)enju
Milo(cid:6)evi(cid:8)a koji je (cid:7)elio Jugoslaviju pretvoriti u Veliku Srbiju. Tu(cid:10)manov motiv za
suradnju s njima bio je iskoristiti ih za preuzimanje vlasti i borbu protiv Milo(cid:6)evi(cid:8)eve
velikosrpske politike. Hrvatski su se Kosovci i udba(cid:6)i podijelili na dr(cid:7)avotvorce i
Jugoslavene, a srpski na Velikosrbe i Jugoslavene. I hrvatski i srpski Jugoslaveni,
vjerni Titovi sljedbenici osobito oni iz vrha JNA odmah nakon Titove smrti 1980.
godine, a osobito nakon tragi(cid:11)nih doga(cid:12)aja na Kosovu godinu dana kasnije,
procijenili su kako se JNA mora nametnuti kao nezaobilazan politi(cid:11)ki (cid:11)imbenik u
Jugoslaviji, bez kojega se ni(cid:8)ta ne mo(cid:9)e i ne(cid:10)e mo(cid:10)i rije(cid:8)iti. U tome su glavnu rije(cid:11)
imali general Nikola Ljubi(cid:11)i(cid:11), general Kadijevi(cid:10) i admiral Branko Mamula koji su 20
godina postepeno kadrovski (cid:11)istili JNA od ljudi koji bi mogli smetati stvaranju
unitarne Jugoslavije.
Admiral Branko Mamula, u svojoj knjizi “Slu(cid:11)aj Jugoslavija”, detaljno je objasnio
idejni, programski i provedbeni pristup JNA kao politi(cid:11)kog (cid:11)imbenika u
jugoslavenskoj dr(cid:9)avnoj zajednici. Na(cid:8)av(cid:8)i se po(cid:11)etkom osamdesetih godina pred
"izazovom unutarnjih nemira i sukoba" armijskih vrh je procijenio da (cid:10)e trebati JNA i
TO "postupno osposobljavati za rje(cid:8)avanje krizne situacije u zemlji. U dvije godine
formirani su tzv. gotovi bataljoni spremni odmah stupiti u borbu. Bilo ih je ukupno
dvanaest? Najsporije je i(cid:8)losadoktrinom, posebno takti(cid:11)kom upotrebom navedenih i
svih drugih sustava.” Ve(cid:10) 1985. godine htjeli su izvesti vojnu upravu, ali se partijski
lideri nisu dali skinuti. “Radilo se o oportunizmu - da se otvoreno ne poka(cid:9)e da se
spremamo za unutra(cid:8)nje sukobe". (str. 61.) Puno prije negoli je formalno zapo(cid:11)eo
krvavi proces raspada Jugoslavije JNA je bila spremna preuzeti vode(cid:10)u politi(cid:11)ku
ulogu u SFRJ. Mamula o tome pi(cid:8)e: "U drugoj polovini 1986. i po(cid:11)etkom 1987. g.
razra(cid:12)ene su politi(cid:11)ke osnove, kriteriji procjena za odluku i po(cid:11)ele su operativne
pripreme. Pripreme su pokrivale mjere budnosti i povi(cid:8)ene borbene gotovosti
odr(cid:9)avane po zvani(cid:11)nim odlukama Predsjedni(cid:8)tva SFRJ i planovima Saveznog
sekretarijata za narodnu odbranu i General(cid:8)taba". (str. 88.) Daljnji razvoj doga(cid:12)aja,
osobito sukobi u komunisti(cid:11)kom rukovodstvu zemlje, narastanje velikosrpskog
nacionalizma te "separatizam" sjeverozapadnih republika, u(cid:11)vrstili su u vrhu JNA
spoznaju o neizbje(cid:9)ivosti vojnog udara. (cid:7)tovi(cid:8)e, "? bili smo posve odlu(cid:11)ni. Osnovni
planovi i jedinice su bile spremne" (str. 102.),. Mamula pi(cid:8)e kako je namjera "bila da
dobijemo vrijeme za minimalno politi(cid:11)ko sre(cid:12)enje i odlaganje sporova, a najkrupnija
rje(cid:8)enja zajedni(cid:11)ke dr(cid:9)ave odlo(cid:9)iti dok ne protutnje turbulencije koje su zahvatile
isto(cid:11)nu Evropu: o(cid:11)uvati Jugoslaviju, a reformirati je u mirnijim uvjetima." (str. 8.) To
zna(cid:11)i zadr(cid:9)ati "status quo" dok se ne smiri protukomunisti(cid:11)ki pokret u Europi, dok
nacionalna individualizacija isto(cid:11)noeuropskih naroda ne posustane i dok iznova ne
oja(cid:11)aju suprotstavljanja izme(cid:12)u Istoka i Zapada. Tada (cid:10)e se Jugoslavija mo(cid:10)i
nametnuti kao geopoliti(cid:11)ki i geostrate(cid:8)ki (cid:11)imbenik kakav je bila u razdoblju nakon 2.
svjetskog rata. “
Plan nije realiziran iz “doktrinarnih” razloga, a ti doktrinarni razlozi su; tko (cid:10)e do(cid:10)i u
poziciju odakle se mo(cid:9)e vi(cid:8)e oplja(cid:11)kati. Jugoslovenski komunisti su kao i u svim
drugim dr(cid:9)avama na vlast do(cid:8)li kako bi od naroda oduzeli sve (cid:8)to mogu, te to podjelili
sirotinji, to jest sebi. Parolama o ravnopravnosti i jednakosti uspjeli su privu(cid:10)i
zavidnu sirotinju koja je povjerovala kako (cid:10)e se nakon plja(cid:11)ke sve oplja(cid:11)kano
ravnomjerno podjeliti. Najprije su oplja(cid:11)kali “suradnike fa(cid:8)izma”, “kapitaliste”, “sitnu
bur(cid:9)oaziju” i “kulake”, pa “neprijatelje naroda”, “klerofa(cid:8)iste”, a kad vi(cid:8)e nisu imali
(cid:8)to plja(cid:11)kati pomeli su tavane i najsiroma(cid:8)nijim seljacima. U toj organiziranoj plja(cid:11)ci
odredili su jasna pravila tko koliko smije plja(cid:11)kati i prema tim pravilima su kreirali
mehanizam unutarstrana(cid:11)ke selekcije kadrova. Komunisti s dna hijerarhije su se
ka(cid:9)njavali i za najmanje kra(cid:12)e, ako ih se otkrije, a izuzetak od ovoga su bili oni koji
su pristajali raditi za tajne slu(cid:9)be kao dou(cid:8)nici, provokatori i dezinformatori.
Najpo(cid:8)teniji i najsposobniji koji su iskreno vjerovali u komunisti(cid:11)ke parole o
jednakosti i ravnopravnosti mogli su napredovati stepenicu vi(cid:8)e i obavljali su ulogu
(cid:11)uvara sustava. Na upravlja(cid:11)ki vrh propu(cid:8)tani su samo oni koji su bili spremni
sudjelovati u podjeli plijena bez suvi(cid:8)nih pitanja. Oni koji su slu(cid:11)ajno dospjeli u vi(cid:8)e
strukture, a nisu se prilagodili obi(cid:11)ajima tajnog punjenja vlastitih d(cid:9)epova vrlo brzo
su ispadali iz kadrovskih kri(cid:9)aljki. Kad vi(cid:8)e nisu imali (cid:8)to plja(cid:11)kati pustili su
nezadovoljnike, najvi(cid:8)e hrvate na rad u zapadne dr(cid:9)ave. Oni su slali devize u
Jugoslaviju svojim obiteljima, a te devize su tro(cid:8)ene u trgovinama nakon (cid:11)ega su
zavr(cid:8)avali u (cid:12)epovima uske komunisti(cid:11)ke elite. Kako bi mogli neprimjetno polja(cid:11)kati
stvorili su jednstveni sustav gospodarstva tzv, “samoupravni socijalizam”. To je
sustav u kojem su poduze(cid:10)a funkcionirala formalno samostalno, pod vla(cid:8)(cid:10)u
zaposlenih i zavi(cid:8)(cid:10)u zava(cid:12)enih radnika, a u stvari sve rukovode(cid:10)e polo(cid:9)aje
kontrolirala je partija. Ve(cid:10)a poduze(cid:10)a su osnivala svoje fiktivne podru(cid:9)nice u
inozemstvu preko kojih su njihovi rukovodioci, naj(cid:11)e(cid:8)(cid:10)e sinovi visokih partijskih
funkcionera, izvla(cid:11)ili dobit za sebe i partijsku elitu. Sva radna mjesta s kojih su se
mogle izvla(cid:11)iti devize po izuzetno povoljnom te(cid:11)aju i ostala gotovina pla(cid:10)ale su se
vi(cid:8)im funkcionerima na hijerarhiji. Na dnu, najvi(cid:8)e su se pla(cid:10)ala radna mjesta radnika
na benzinskim pumpama, te mjesta skladi(cid:8)tara i komercijalista. (cid:7)verceri koji su
donosili robu iz zapadnih zemalja mogli su to neka(cid:9)njeno raditi samo ako su
sura(cid:12)ivali s udbom. U “samoupravnim” poduze(cid:10)ima oni koji su bili na mjestima gdje
se mo(cid:9)e dobro krasti profit su morali djeliti s direktorima, direktori partijskim
rukovodiocima, a najvi(cid:8)e su zara(cid:12)ivali (cid:11)lanovi centralnog komiteta SKJ i republi(cid:11)ki
rukovodioci. Pojedini ortodoksni komunisti koji nisu znali uzimati brzo su sklanjani
kao smetnja, kao i naivci koji su povjerovali u komunisti(cid:11)ke parole, ali su se
razo(cid:11)arali kad su vidjeli metode. Ova elita oboga(cid:10)ena plja(cid:11)kom putovala je na zapad
te oplja(cid:11)kano tro(cid:8)ila na luksuznu robu, ljetovali su u posebnim polutajnim vojnim
odmarali(cid:8)tima, gradili su vile po Jadranskoj obali i nacionalnim parkovima, lije(cid:11)ili su
se u najboljim svjetskim bolnicama, djeca su im studirala na najboljim svijetskim
sveu(cid:11)ili(cid:8)tima, a narod to sve nije ni smio znati. Kad im je ponestalo deviza od
gastarbajtera dozvolili su razvoj turizma pa su devize po(cid:11)ele stizati u milijardama
dolara. Tada su se oko plijena posva(cid:12)ali pripadnici savezne elite s Hrvatskom elitom.
Turizam je najvi(cid:8)e donosio Hrvatskoj, a devize su i(cid:8)le u Beograd po slu(cid:9)benom te(cid:11)aju
koji je bio daleko ispod realne vrijednosti.
Srbijanska komunisti(cid:11)ka elita je ve(cid:10) po(cid:11)etkom (cid:8)ezdesetih godina postala daleko ja(cid:11)a
od svih ostalih republi(cid:11)kih komunisti(cid:11)kih elita. Postali su prijetnja (cid:11)ak i za Tita, pa je
Tito uz pomo(cid:10) Slovenskih i Hrvatskih kadrova uspio smjeniti (cid:8)efa tajne policije
Rankovi(cid:10)a, koji ga je prislu(cid:8)kivao i poku(cid:8)ao zamjeniti, ali su Srpski kadrovi, koji su
(cid:11)ak i Titovu (cid:9)enu Jovanku koristili za njegov nadzor ostali stalna prijetnja. U takvoj
situaciji, kad je zbog sva(cid:12)e sa Staljinom morao odr(cid:9)avati dobre odnose sa zapadom pa
nije mogao bez su(cid:12)enja likvidirati sve kojimu smetaju, Tito je jedino rje(cid:8)enje za svoj
opstanak na vlasti vidio u ja(cid:11)anju ostalih republi(cid:11)kih elita kao protute(cid:9)u Srpskoj eliti,
te je po(cid:11)eo uvoditi elemente federalizma u partiju i dr(cid:9)avu. U tome je imao podr(cid:8)ku
Britanaca koji nisu (cid:9)eljeli Jugoslaviju pod potpunom dominacijom Srba, boje(cid:10)i se
njihove pravoslavne povezanostisRusima. Uspio je decentralizirati i slu(cid:9)bu sigurnosti,
ali mu to u vojsci nikad nije uspjelo, iako je organizirao republi(cid:11)ke teritorijalne
obrane kao pri(cid:11)uvne ratne postrojbe. Me(cid:12)utim, ti (cid:8)tabovi TO su uvijek ostali pod
potpunom kontrolom JNA koja je odlu(cid:11)ivala o zapovjednom kadru, o napredovanju, o
vojnim vje(cid:9)bama, a po(cid:8)to TO nije imala svoj profesionalni dio, sve oru(cid:9)je su (cid:11)uvali i
kontrolirali vojnici JNA. Po(cid:8)to ni srpski kadrovi okupljeni oko (cid:13)oke Jovani(cid:10)a, Nikole
Ljubi(cid:10)i(cid:10)a i Branka Mamule nisu imali dovoljno snage za ru(cid:8)enje Tita stvorena je
situacija u kojoj su oni njega nastojali marginalizirati, a on je njih nastojao primiriti
uvjeriv(cid:9)i ih kako samo uz njegovu pomo(cid:11) mogu sa(cid:13)uvati Jugoslaviju. Oni su to
prihvatili vjeruju(cid:11)i kako (cid:11)e nakon njegove smrti preuzeti potpunu vlast.
Tito je bio natprosje(cid:13)no inteligentani me(cid:14)unarodni avanturist, bandit i psihopatski
masovni ubojica, o(cid:13)eli(cid:13)en u frakcijskim komunisti(cid:13)kim sukobima jo(cid:9) od Lenjinovih
vremena, kad je kao zarobljeni Austrougarski do(cid:13)asnik, poput 300.000 ostalih, po
nalogu njema(cid:13)kog zapovjedni(cid:9)tva, u sastavu “internacionalnih brigada” (cid:13)uvao
Lenjinov bolj(cid:9)evi(cid:13)kih sustav od pobunjenih Ruskih seljaka. Tu je vrbovan od
Britanskih agenata provokatora, masona iz bolj(cid:9)evi(cid:13)kog vrha, na (cid:13)iji nagovor je
postao komunist i vi(cid:9)estruki agent,svelikim izgledom za uspjeh u karijeri. (cid:8)ire(cid:11)i
dezinformacije uspio se nametnuti Staljinu, istisnuti i likvidirati srpskog komunista
Gorki(cid:11)a zajednos800 drugih starih jugoslovenskih komunista, te postati generalni
sekretar Jugoslovenskih komunista. Likvidacije je naj(cid:13)e(cid:9)(cid:11)e obavljao tako (cid:9)to bi
konkurente poslao u SSSR na obuku, a za njima je poslao pismo u kojem je utvrdio
kako su to izdajnici, nakon (cid:13)ega ih vi(cid:9)e nitko nije vidio. Zahvaljuju(cid:11)i takvom iskustvu
znao je kako se suprostaviti sve ja(cid:13)oj srbijanskoj komunisti(cid:13)koj eliti. Kako bi oja(cid:13)ao
republi(cid:13)ke komunisti(cid:13)ke elite dopustio je zadr(cid:10)avanje sve ve(cid:11)eg djela imovine na
republi(cid:13)kom nivou. Kako bi ohrabrio Hrvatsku komunisti(cid:13)ku elitu, zastra(cid:9)enu i
marginaliziranu nakon poslijeratne likvidacije Andrije Hebranga, a i drugih Hrvatskih
komunista koje su Srbski komunisti nakon sva(cid:14)e sa Staljinom proglasili za pristalice
Staljina, Tito se po(cid:13)eo javno izja(cid:9)njavati kao Hrvat ve(cid:11) sredinom (cid:9)ezdesetih godina,
te ju poticati na (cid:9)to ve(cid:11)e zadr(cid:10)avanje, od naroda oplja(cid:13)kane imovine u vlastitim
rukama. Hrvatska komunisti(cid:13)ka elita je 1971. zatra(cid:10)ila ostanak ve(cid:11)eg postotka deviza
u Hrvatskoj, koje su hrvatski hoteli i hrvatska poduze(cid:11)a morala prodavati Narodnoj
banci Jugoslavije po te(cid:13)aju nekoliko puta manjoj od realne, (cid:9)to je sve Tito javno
podr(cid:10)ao. Ali beogradska Srbijanska elita nije pristajala na ostanak bez turisti(cid:13)kih
deviza, pa su se pobunili. Imali su iza sebe vojsku, obavje(cid:9)tajne slu(cid:10)be i dobre veze sa
SSSR-om, dok je hrvatska elita u oru(cid:10)anim instrumentima vlasti bila slaba, te je
privla(cid:13)nim parolama odlu(cid:13)ila pokrenuti Hrvatski narod i staviti se na njegovo (cid:13)elo, te
se na taj na(cid:13)in izboriti za osvajanje deviznog kola(cid:13)a, (cid:13)ime je nastao takozvani
“maspok”. Kad su studenti na masovnim prosvjedima, navo(cid:14)eni od uba(cid:13)enih
provokatora, po(cid:13)eli ugro(cid:10)avati same temelje SFRJ srpski generali su zaprijetili
vojskom, te se Tito upla(cid:9)io kako bi u slu(cid:13)aju velikih nereda mogao intervenirati SSSR
kao u (cid:12)ekoslova(cid:13)koj i Ma(cid:14)arskoj, te bi on bio uklonjen. Zbog toga se povukao i
hrvatsku elitu predao u Srpske ruke, (cid:9)to je Srbijanska komunisti(cid:13)ka elita iskoristila i
mnoge Hrvate likvidirala. Kako Srpska elita ne bi previ(cid:9)e oja(cid:13)ala Tito je godinu dana
kasnije dao zatvorio i neke beogradske liberale koji nisu imali za(cid:9)titu vojnog vrha,
(cid:13)ime je vrlo lukavo opet preuzeo inicijativu u svoje ruke, te se tako opet potvrdio kao
vo(cid:14)a jugoslovenskih komunista. Kako bi vratio udarac previ(cid:9)e oja(cid:13)anoj Srbijanskoj
eliti, nakon tri godine uspio je progurati novi ustav kojim je oja(cid:13)ao konkurenciju
beogradskoj komunisti(cid:13)koj eliti, uvode(cid:11)i elemente konfederalizma u Jugoslaviju. One
koji su mu ostali vjerni Tito je nastavio obilno nagra(cid:14)ivati, te je plja(cid:13)ka postala jo(cid:9)
ve(cid:11)a. Poznat je slu(cid:13)aj kad je jedan pripadnik hrvatske elite Jakov Bla(cid:10)evi(cid:11) dao
majstorima posao restauracije stana. Majstori su iza ormara prona(cid:9)li neke najlonske
vre(cid:11)e, te ih bacili u sme(cid:11)e. Radnici na smetli(cid:9)tu su po(cid:13)eli loviti ogromnu koli(cid:13)inu
njema(cid:13)kih maraka koje je vjetar raznosio kad su se vre(cid:11)e raspale. Milicija je vrlo brzo
Bla(cid:10)evi(cid:11)u vratila devize, a radnicima je zabranjeno o tome pri(cid:13)ati, iako se pri(cid:13)a ve(cid:11)
tada pro(cid:9)irila. Znimljiv je i slu(cid:13)aj direktora INA-e Stjepana (cid:15)urekovi(cid:11)a koji je otkrio
jedan slu(cid:13)aj kako visoki partijski funkcioneri u organizaciji KOS-a pune svoje crne
fondove u inozemstvu. Tankeresnaftom preusmjeravali su na crno tr(cid:10)i(cid:9)te pod novim
imenom, a INA-i su slani dopisi o nestanku brodova na otvorenom moru. Na ovaj
na(cid:9)in je «nestalo» vi(cid:6)e brodova, o (cid:9)emu se u javnosti (cid:6)utjelo. (cid:11)urekovi(cid:8) je to poku(cid:6)ao
razotkriti, ali je morao pobje(cid:8)i u SR Njema(cid:9)ku, gdje su ga likvidirali, a kasnije i
njegovog sina.
Usprkos nastojanju Srbijanskih politi(cid:9)ara da uzmu ve(cid:8)inu deviza od Hrvatskog
turizma, Hrvatski politi(cid:9)ari su ipak pronalazili na(cid:9)in ilegalnog skretanja sve ve(cid:8)eg
djela deviza u svoje (cid:10)epove, te je Beogradska elita bila sve nezadovoljnija. Podijelili
su se oko toga kome (cid:8)e pripasti vi(cid:6)e plijena, pa su se zbog toga podijelili i oko pitanja
opstanka Jugoslavije. Koncem 80-ih postali su svjesni kako je komunizam propao, te
su po(cid:9)eli zagovarati uvo(cid:10)enje elemenata kapitalizma, s tim (cid:6)to bi oni trebali biti
najva(cid:7)niji kapitalisti. U tom trenutku, prema procijeni zapadnih stru(cid:9)njaka
Jugoslovenski gra(cid:10)ani koji nikad nisu radili u inozemstvu, na ra(cid:9)unima zapadnih
banaka imali su oko dvadeset milijardi dolara, (cid:9)ime se moglo kupiti ve(cid:8)inu
profitabilne imovine u Jugoslaviji. Me(cid:10)u srbima manjina elite bila je za centralizaciju
Jugoslavije vjeruju(cid:8)i kako (cid:8)e oni opstati kao nova jugoslovenska kapitalisti(cid:9)ka elita.
Ve(cid:8)ina srba, me(cid:10)u kojima i bankar Milo(cid:6)evi(cid:8), je shvatila kako u uvjetima pravne
demokratske dr(cid:7)ave za to nemaju snage, te je odlu(cid:9)ila krenuti u prekrajanje
republi(cid:9)kih granica i stvaranje Velike Srbije do Karlobaga (cid:9)ime bi uzeli ve(cid:8)inu
Jadranske obale s pripadaju(cid:8)im turisti(cid:9)kim kapacitetima. Za ovo rje(cid:6)enje su se
pripremali dvadesetak godina, (cid:9)ekaju(cid:8)i da projugoslovenski orjenitirani Srbi obave
posao (cid:9)i(cid:6)(cid:8)enja nesrpskih kadrova za njih. Glavnu ulogu u (cid:9)i(cid:6)(cid:8)enju nesrpskih kadrova
su imali imali general Nikola Ljubi(cid:9)i(cid:8), general Kadijevi(cid:8) i admiral Branko Mamula,
koji su dvadeset godina postepeno (cid:9)istili JNA od nesrpskih kadrova vjeruju(cid:8)i kako
samo tako mogu o(cid:9)uvati Jugoslaviju. Kad je sve bilo spremno, Srbi su uzjahali na val
velikosrpskog nacionalizma i rapad komunizma je po(cid:9)eo, (cid:6)to su poduprli i amerikanci
vjeruju(cid:8)i kako je mogu(cid:8)e nacionalizmom sru(cid:6)iti komunizam, a onda smiriti situaciju i
tako o(cid:9)uvati Jugoslaviju. To su iskoristili velikosrbi koji su uz pomo(cid:8) Srpske
akademije napravili svoj strate(cid:6)ki plana stvaranja Velike Srbije, te su po(cid:9)eli sve vi(cid:6)e
preuzmati vlast u komunisti(cid:9)koj partiji Srbije.

Velikosrbi su samo nakon Prvoga svjetskog rata prihva(cid:8)ali Jugoslaviju uvjereni kako
(cid:8)e politikom mrkve i batine sve narode koji u(cid:10)u u tu britansko-francusku tvorevinu
pretvoriti u Srbe. Kada su u Skup(cid:6)tini Kraljevine Jugoslavije ubili hrvatskog
politi(cid:9)kog vo(cid:10)u Stjepana Radi(cid:8)a, Jugoslavija je postala tvorevina koja opstaje samo
silom. Po(cid:9)etkom Drugoga svjetskog rata ta se tvorevina raspala, ali su je saveznici
opet obnovili. Velikosrbi su uspjeli na vrijeme prije(cid:8)i u partizane te su nastavili kroz
Komunisti(cid:9)ku partiju ubijati i progoniti sve koji nisu (cid:7)eljeli postati Srbi. Vjerovali su
kako (cid:8)e stanovnike iz novosvojenih krajeva uspjeli pretvoriti u Srbe, isto onako kako
su to u 19. stolje(cid:8)u u(cid:9)inili s Cincarima i Vlasima. Ta je politika samo kod Hrvata
davala neke rezultate zahvaljuju(cid:8)i niskom natalitetu i iseljavanju u zapadne zemlje.
Kod bosanskih i sand(cid:7)a(cid:9)kih Muslimana, te Albanaca demografski su podatci
pokazivali negativne trendove za Srbe, pa su nakon smrti Josipa Broza Tita Velikosrbi
krenuli u izazivanje nereda najprije na Kosovu, pa Vojvodini, a onda po (cid:9)itavoj
Jugoslaviji, sve u cilju izazivanja malih puzaju(cid:8)ih ratova u kojima (cid:8)e etni(cid:9)ki o(cid:9)istiti
sve prostore u granicama zami(cid:6)ljene Velike Srbije, dok su Sloveniju i djelove
Hrvatske izvan granica Velike Srbije namjeravali istjerati iz Jugoslavije. Na taj na(cid:9)in
bi im ostao teritorij bez Hrvata, Muslimana i Albanaca. Sve to su prikazivali kao
borbu za Jugoslaviju kako bi kao svoje vojnike mogli iskoristiti i iskrene zagovornike
Jugoslavije.
Ideja »Velike Srbije« u(cid:6)la je u srpske mitove od Ilije Gara(cid:6)anina i na obiteljskim se
proslavama Svetoga Save prenosila s koljena na koljeno. Srpski akademici su nakon
neuspje(cid:7)nog pretvaranja svih u Srbe shvatili kako u slobodnoj tr(cid:8)i(cid:7)noj privredi Srbi
gube gospodarsku prevlast u Jugoslaviji zahvaljuju(cid:9)i tom (cid:7)to susnajvi(cid:7)e kapitala
raspolagali Hrvatski i Slovenski tehnokrati, te Hrvatska ekonomska emigracija.
Dugoro(cid:11)no, nakon pedesetak godina Muslimani i Albanci bi, zbog svog visokog
nataliteta postali ve(cid:9)ina u Jugoslaviji, te bi nakon toga Srbi izgubili i politi(cid:11)ku vlast,
(cid:11)ak i u uvjetima potpuno centralizirane unitarne Jugoslavije. Kako bi to sprije(cid:11)ili
napisali su svoj dugoro(cid:11)ni strate(cid:7)ki plan djelomi(cid:11)no objavljen kao “Memorandum
Srpske Akademije”. Prema tom memorandumu predvidjeli su ciljeve koji se mogu
ostvariti samo ratnom politikom u vi(cid:7)e faza. Tom politikom namjeravali su najprije
o(cid:11)istiti Liku i Banovinu, te Slavoniju od Hrvata kako bi zauzeli Hrvatsku (cid:8)itnicu i
djelove Hrvatske gdje su (cid:8)ivjeli u znatnom postotku, te nakon osvajanja i etni(cid:11)kog
(cid:11)i(cid:7)(cid:9)enja BIH i Dalmaciju o(cid:11)istiti od Hrvata (cid:11)ime bi Hrvatskoj oduzeli Jadransko more
kao izvor turisti(cid:11)kih deviza. Muslimani su tu bili samo smetnja na le(cid:8)i(cid:7)tima rudnog
bogatstva i na spoju izme(cid:12)u Slavonije i Dalmacije, te ih je trebalo djelomi(cid:11)no
istrijebiti, a djelomi(cid:11)no protjerati u Hrvatsku gdje bi oni odigrali ulogu koju su
Palestinci odigrali u Libanonu. Time bi Hrvatska, s prostalim teritorijem, podjeljena
unutar sebe, s vi(cid:7)emilijunskom masom izbjeglica, postala potpuno nesposobna izvr(cid:7)iti
bilo kakav protuudar u cilju naknadnog povrata oduzetog teritorija. Nakon toga na red
bi do(cid:7)lo etni(cid:11)ko (cid:11)i(cid:7)(cid:9)enje Kosova, (cid:11)im bi granice Velike Srbije bile zaokru(cid:8)ene.
Za vrijeme obiju Jugoslavija Srbi u obavje(cid:7)tajnim slu(cid:8)bama su dobrim djelom
prihva(cid:9)ali pretvaranje Jugoslavije u Veliku Srbiju, ali je bilo i onih koji su iskreno
zagovarali Jugoslaviju. Zbog toga su i u obavje(cid:7)tajnim slu(cid:8)bama postojale razli(cid:11)ite
frakcije po nacionalnoj i po ideolo(cid:7)koj osnovi. Najvi(cid:7)e zagovornika o(cid:11)uvanja
Jugoslavije bilo je u JNA i ona je Velikosrbima bila najve(cid:9)a prijetnja. Zato su u
projekt stvaranja Velike Srbije morali krenuti pod parolom obrane Jugoslavije. I jedni
i drugi najve(cid:9)u opasnost su vidjeli u drugom najbrojnijem narodu Hrvatima, pa su i
jedni i drugi planirali problem Hrvata rije(cid:7)iti silom. Razlika je bila jedino u taktici.
Taktika Jugoslavena bila je potpuno razoru(cid:8)ati Hrvatsku, te u slu(cid:11)aju pobjede
secesionisti(cid:11)kih snaga na izborima «blic krikom» osvojiti klju(cid:11)ne to(cid:11)ke, uhititi
najva(cid:8)nije politi(cid:11)are, te tako spasiti Jugoslaviju. Taktika Velikosrba je bila dopustiti
Hrvatima naoru(cid:8)avanje sa ne(cid:7)to laganog pje(cid:7)adijskog oru(cid:8)ja kako bi se mogao
organizirati puzaju(cid:9)i rat u kojem (cid:9)e JNA etni(cid:11)ki o(cid:11)istiti dijelove Hrvatske zacrtane u
velikosrpskim planovima. Kako bi to mogli bitno im je bilo ne razotkriti svoje prave
te(cid:8)nje kako JNA i njih ne bi skinula sa vlasti i pozatvarala. Zbog toga su morali igrati
igru kako se bore za Jugoslaviju, uz stalno sprje(cid:11)avanje JNA u izvo(cid:12)enju brzog
prodora prema Zagrebu koji nije bio unutar zacrtanih granica Velike Srbije, te ih nije
zanimao. Jedina (cid:7)ansa Hrvatske bila je iskoristiti suprotnosti izme(cid:12)u ove dvije
Srbijanske frakcije. Problem je bila projugoslovenska frakcija koja je u Hrvatskoj
vlasti imala vrlo sna(cid:8)no upori(cid:7)te o kadrovima koji su stvaranju Hrvatske pri(cid:7)li sa
figom u d(cid:8)epu, te su stalno raznim provokacijama nastojali natjerati JNA na brzu
vojnu akciju u kojoj bi JNA zatvorila sve koji su ru(cid:7)ili Jugoslaviju i u Beogradu i u
Zagrebu i u Sloveniji. Velika ve(cid:9)ina pripadnika ove frakcije HDZ-a bili su iskusni
pripadnici biv(cid:7)e tajne obavje(cid:7)tajno sigurnosne slu(cid:8)be OZNA-e koja je kasnije
preimenovana u UDBA-u pa u DB.

(cid:10)im je Milo(cid:7)evi(cid:9) do(cid:7)ao na vlast u Srbiji 1987., po(cid:11)ela je (cid:7)irom Jugoslavije, gotovo
otvorena plja(cid:11)ka sve nov(cid:11)ane imovine raznih mnogobrojnih fondova kao (cid:7)to su
mirovinski fond, zdravstveni fond, partijski i sindikalni fondovi, te imovine raznih
SIZ-ova (samoupravne interesne zajednice). Mnogobrojni komunisti(cid:11)ki rukovodioci,
takozvani tehnomena(cid:10)eri po(cid:9)eli su sami sebi dodjeljivati ogromne kredite preko
fiktivnih posrednika, naj(cid:9)e(cid:6)(cid:8)e banaka. Ova inflacijsko financijska operacija pranja
novca i cije(cid:10)enja imovine iz poduze(cid:8)a i raznih fondova, uz pomo(cid:8) ubrzane inflacije
imala je za cilj obezvrijediti svu nov(cid:9)anu imovinu. Ove institucije su novac dr(cid:7)ale na
bankama s minimalnom kamatom, manjom od stope inflacije, te je tako realna
vrijednost tog novca svaki dan postajala sve manja. Tako ste(cid:9)ena vrijednost je
posredstvom banaka preno(cid:6)ena u inozemne banke na ra(cid:9)une nekoliko stotina
provjerenih kadrova kojima su odobravani krediti u milijunima dolara. Kako se
javnost ne bi bunila, kao maska odobreno je i stotinjak tisu(cid:8)a sitnih stambenih kredita,
vrijednosti od nekoliko tisu(cid:8)a do nekoliko desetaka tisu(cid:8)a dolara. Svi ovi krediti po
minimalnim kamatama, bez devizne klauzule, u uvjetima visoke inflacije gubili su
brzo na vrijednosti, pa ih je svatko nakon nekoliko po(cid:9)etnih rata mogao vrlo lako
otplatiti, te su svi koji su ga dobili imali osje(cid:9)aj kako i oni sudjeluju u plja(cid:9)ki ni(cid:9)ije
imovine. U ovoj fazi banke su odigrale ulogu posrednika u pretvorbi dotada(cid:6)njeg
dru(cid:6)tvenog kapitala, pri (cid:9)emu su kr(cid:6)ile sva bankarska pravila i pravila dobrog
gospodarenja.

Pojavom Milo(cid:6)evi(cid:8)a Hrvatska komunisti(cid:9)ka politi(cid:9)ka elita je shvatila kako se od
srpskog nacionalizma mo(cid:7)e obraniti samo hrvatskim nacionalizmom, te se vrlo brzo
povezala s nacionalno svjesnim hrvatskim intelektualcima vjeruju(cid:8)i kako (cid:8)e ih
iskoristiti za odupiranje srpskom nacionalizmu i opstanak na vlasti. Tada su se
Hrvatski komunisti podijelili u dvije frakcije. Jedni su (cid:7)eljeli stvarati Hrvatsku dr(cid:7)avu
u kojoj (cid:8)e oni biti nova klasa kapitalista, a drugi su (cid:7)eljeli opstanak Jugoslavije
vjeruju(cid:8)i kako oni s kapitalom od Hrvatskog turizma i gastarbajtera mogu
zagospodariti (cid:9)itavim jugoslovenskim tr(cid:7)i(cid:6)tem. U ovome glavnu ulogu su imali
Britanski pla(cid:8)enici me(cid:10)u hrvatima koji su koristili sve na(cid:9)ine i metode potrebne za
obranu Jugoslavije. Naime, Britanci su nakon prvog svjetskog rata stvorili Jugoslaviju
iz svojih strate(cid:6)kih interesa, (cid:9)ime je nastala nestabilna i nesamostalna, Britanskom
interesu podlo(cid:7)na dr(cid:7)ava na sjeci(cid:6)tu puteva Berlin – Beograd – Bagdad, te Rusija
Jadransko more, (cid:6)to je za Britance od prvorazredne geostrate(cid:6)ke va(cid:7)nosti. U toj dr(cid:7)avi
Britanci su uvijek mogli na(cid:8)i saveznike me(cid:10)u pravoslavnim Srbima kad je trebalo
ogroziti Njema(cid:9)ke interese, te me(cid:10)u katoli(cid:9)kim Hrvatima kad je trebalo ugroziti
Ruske interese, a time je Hrvatski prostor dobio status najva(cid:7)nijeg geoprometnog
(cid:9)vori(cid:6)ta u ju(cid:7)noj Europi.
Britanci su za svoje saveznike me(cid:10)u hrvatima uzeli pojedine stare komuniste, svoje
agente jo(cid:6) iz doba kominterne kao (cid:6)to su Manoli(cid:8) i sli(cid:9)ni koji su se u startu ubacili
me(cid:10)u hrvatske nacionalne intelektualce, te Antu Markovi(cid:8)a koji je postao savezni
predsjednik vlade.
Manoli(cid:8) i njegova ekipa imali su zadatak iznutra (cid:6)to vi(cid:6)e radikalizirati hrvatske
nacionaliste kako bi se Srbi digli na ustanak, te na taj na(cid:9)in natjerati srpskoj partiji
poslu(cid:6)nu JNA na vojni udar, pri (cid:9)emu bi nastradali i Hrvatski i Srpski nacionalisti,
kao i svi ostali nacionalisti na podru(cid:9)ju Jugoslavije.
Ante Markovi(cid:8) je dobio ulogu ma(cid:10)ioni(cid:9)ara koji (cid:8)e omogu(cid:8)iti biv(cid:6)oj komunisti(cid:9)koj
eliti privatizaciju sve imovine bez novca, kako bi oni postali nova klasa krupnih
kapitalista, a za taj zadatak je dobio velike strane devizne kredite kojima je kratko
vrijeme uspio dr(cid:7)ati stabilan devizni te(cid:9)aj. Markovi(cid:8) je vjerovao kako u slobodnoj
tr(cid:7)i(cid:6)noj konkurenciji Hrvatski tehnokrati mogu preuzeti dominantnu ulogu u
jugoslovenskom gospodarstvu.
Manoli(cid:8) je me(cid:10)u hrvatske nacionaliste ubacio svoje suradnike koji su bili spremni
postati nova klasa krupnih jugoslovenskih kapitalista, ali se nisu (cid:7)eljeli odre(cid:8)i
najva(cid:7)nijeg dijela Titoizma i Jugoslavije, vjeruju(cid:8)i kako njome mogu zagospodariti uz
pomo(cid:8) plijena ste(cid:9)enim kroz 50 godina vlasti. Slijede(cid:8)i zakletvu Titu iz pjesme
«dru(cid:7)e Tito mi ti se kunemo» bili su spremni upotrijebiti sva sredstva i sve metode
kako bi spasili njima najmiliju Jugoslaviju kao svoj budu(cid:8)i plijen. Hrvatski su se
»Jugoslaveni« uklju(cid:9)ili dijelom u lijevu frakciju HDZ-a glume(cid:8)i mirotvorce, a
dijelom u desnu glume(cid:8)i krajnji ekstremizam s namjerom kompromitiranja Hrvatske
u Me(cid:10)unarodnoj zajednici, te izazivanju General(cid:6)taba na vojni udar i tako, u suradnji
sa srpskim Titoistima, obnoviti Jugoslaviju. Kako bi sru(cid:6)ili Milo(cid:6)evi(cid:8)a, morali su
najprije razbiti Jugoslaviju, a poslije za to optu(cid:7)iti njega, te uz pomo(cid:8) vojnog udara
stvoriti novu Jugoslaviju. To su namjeravali u(cid:9)initi uz tajnu suradnju sa starim
srpskim partizanskim oficirima koji su se udru(cid:7)ili u Stranku Jugoslavena i SK pokret
za Jugoslaviju. Institucija koja je trebala provesti to ujedinjenje je SIV(savezno
izvr(cid:6)no vije(cid:8)e). Predsjedni(cid:6)tvo Jugoslavije se sastojalo od predstavnika Republika i
Pokrajina te je njima i odgovaralo. S druge strane SIV je birala Skup(cid:6)tina Jugoslavije
i njoj je odgovarao. SIV je vodio ekonomske poslove i nije imao ovlasti nad vojskom,
a to je ono (cid:6)to su jugoslavenski orijentirani politi(cid:9)ari, Srbi i Hrvati (cid:7)eljeli promijeniti.
Kasniji doga(cid:10)aji su pokazali kako je Manoli(cid:8) vi(cid:6)estruko precijenio utjecaj starih
srbijanskih partizanskih oficira jugoslovenske orjentacije i potcijenio snagu
Velikosrba. On, kao i ostali hrvatski pobornici Jugoslavije, nikada nije shva(cid:8)ao kako
su Velikosrbi najve(cid:8)i protivnici bilo kakve Jugoslavije, iako je kao vrlo inteligentan i
iskusan obavje(cid:6)tajac povezan sa isto(cid:9)nim i zapadnim slu(cid:7)bama mogao shvatiti
realnost, samo da je bio intelektualno spreman odre(cid:8)i se svojih utopijskih zamisli iz
mladala(cid:9)kih dana.

Obavje(cid:6)tajno sigurnosne slu(cid:7)be obi(cid:9)no imaju vi(cid:6)e odjela ili mre(cid:7)a (cid:9)iji pripadnici se
me(cid:10)usobno ne poznaju. Odjeli su; odjel za mobilizaciju i obuku, odjel za prikupljanje
i analizu podataka, odjel za (cid:6)irenje dezinformacija (cid:6)to rade agenti dezinformatori,
odjel za provokacije (cid:6)to rade najtajniji agenti provokatori uba(cid:9)eni u redove
potencijalnog protivnika, odjel za planiranje, odjel za teroristi(cid:9)ke operacije i odjel za
unutra(cid:6)nju za(cid:6)titu. Agenti za prikupljanje podataka, tzv., (cid:6)pijuni naj(cid:9)e(cid:6)(cid:8)e se tra(cid:7)e
me(cid:10)u vojnim i dr(cid:7)avnim slu(cid:7)benicima, te politi(cid:9)arima, dok se dezinformatori
naj(cid:9)e(cid:6)(cid:8)e tra(cid:7)e me(cid:10)u nezadovoljnim novinarima i marginalnim politi(cid:9)arima. Najtajniji
status obi(cid:9)no imaju agenti provokatori koji se mobiliziraju izme(cid:10)u natprosje(cid:9)no
inteligentnih osoba (cid:9)iji psiholo(cid:6)ki profil ukazuje na psihopatski ili (cid:6)izofreni(cid:9)ki
poreme(cid:8)aj osobnosti s prenagla(cid:6)enom potrebom za mo(cid:8)i, a njihov motiv za suradnju s
obavje(cid:6)tajno sigurnosnim slu(cid:7)bama je pomo(cid:8) u realizaciji mo(cid:8)i. Pojedinci sa znatno
oslabljenim biolo(cid:6)kim, psiholo(cid:6)kim ili duhovnim mehanizmima obrane od zla, bilo
zbog nasljednih osobina, bilo zbog nekog oboljenja ili (cid:6)oka u djetinjstvu, postaju cilj
kadrovika koji ih pronalaze naj(cid:9)e(cid:6)(cid:8)e me(cid:10)u starijim maloljetnicima iz nesre(cid:10)enih
obitelji, izme(cid:10)u siro(cid:9)adi ili izvanbra(cid:9)nom djecom, koja su odrasla bez osje(cid:8)aja
obiteljske ljubavi, te koji su kao takvi odli(cid:9)na sirovina koju je lako pretvoriti u robote
programirane za beskrupulozno osvajanje mo(cid:8)i. Ovakvi agenti, s dobrom obukom iz
podru(cid:9)ja psiholo(cid:6)ko politi(cid:9)kog djelovanja, ubacuju se u protivni(cid:9)ke obavje(cid:6)tajne,
politi(cid:9)ke, vojne ili teroristi(cid:9)ke skupine, gdje glume(cid:8)i ideolo(cid:6)ku, nacionalnu ili vjersku
isklju(cid:9)ivost i radikalizam nastoje izbiti na vrh organizacija u koje su se ubacili. Pri
tome ih se poti(cid:9)e na beskrupulozno istiskivanje svih konkurenata za vode(cid:8)e polo(cid:7)aje
koriste(cid:8)i sva sredstva, a pri tom im poma(cid:7)u agenti dezinformatori koji (cid:6)ire
dezinformacije o njihovim konkurentima, pri (cid:9)emu se nastoje stvoriti frakcijske
borbe. Dezinformacije se pa(cid:7)ljivo doziraju, pri (cid:9)emu se umataju u ambala(cid:7)u od
mnogo to(cid:9)nih podataka koje se mogu provjeriti, ili koje su op(cid:8)e poznate. U ovakvim