prilog židovskoj povijesti i kulturi PDF
Preview prilog židovskoj povijesti i kulturi
PRILOG ŽIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI Godište XXI. broj 4 (124), Zagreb, listopad – studeni 2014 / 5775 „Fragmenti iz povijesti Židova u Hrvatskoj za Uvod U ratu vođenom prije 100 godina židovski mladići iz Prvog svjetskog rata (1914.-1918.)“ k.u.k. zemalja sjeverno i južno od Save i zapadno od Drine bili su poslani na bojišta u Srbiju, u Galiciju i Piše: Ljiljana Dobrovšak na Soču. Osječki Židovi 1914. upućeni su na frontove ponajviše na Drinu kod Zvornika i na Savu kod Kleka. je i zatajivala svoje gubitke za vrijeme Prvog svjetskog rata, Ime uklesano na spomeniku na židovskom groblju u a sjećanja na poginule prepuštena su njihovim obiteljima. Đakovu podsjeća da je Iso Schwarz, 24 godine star, Većina poginulih u Prvom svjetskom ratu na području Hr- poginuo 1916. kod Crnog Vrha u Srbiji. Kosti negdje vatske i Slavonije, uglavnom nije dobila svoje spomenike, a u Srbiji ostavio je i Osječanin Hermann Spingarn, na- liste poginulih rađene su manjkavo. Identično je i s gubicima kon što je obolio od pjegavog tifusa. Osim drukčijih židovskog stanovništva, kao i sjećanjima na njih. uniformi Židovi iz Hrvatske i iz Srbije imali su i druk- Izbijanje rata i židovske zajednice u Monarhiji čiji odnos prema ratu – „Srbi Mojsijeve vjere“ ratovali su u zemlji koju su doživljavali kao svoju, u Srbiji i za Već ranijom emancipacijom Židovima je u Austrougarskoj Srbiju, a hrvatski Židovi u austrougarskim uniforma- omogućen ulazak u vojsku, a bili su im dostupni u vojsci i ma ratovali su u tuđini za cara i monarhiju. svi časnički činovi. U zemljama Austrougarske Monarhi- Četvrt stoljeća kasnije židovski sinovi i kćeri nepri- je bilo je mobilizirano između 300.000-350.000 židovskih jateljskih vojnika iz Prvog svjetskog rata borili su se vojnika, od kojih je 25.000 bilo časnika. Nekih 25 Židova ili rame uz rame, na istoj partizanskoj strani. Iz rapskog Židova po podrijetlu (neki od njih su konvertirali) dospjelo logora partizanima u Hrvatskoj, kao borac rapskog je do čina generala. Posebnu ulogu unutar Austrougarske židovskog bataljuna, priključio se beogradski stu- Monarhije, Židovi su imali u financiranju rata. Njihov udio dent Aleksandar Lebl čiji su djed i otac bili nosioci u ratnom zajmu, preko poduzeća ili individualno iznosi Albanske spomenice, a u Drvaru za vrijeme desanta 10% ukupnog iznosa. Vrlo je važna njihova uloga i u proi- partizanski liječnik bio je dr. Lavoslav Kraus, bivši zvodnji ratnih potrepština i oružja. Doduše, pojedinci su se austrougarski vojnik iz Galicije. Danas u Izraelu i u na tome vrlo obogatili i stekli tijekom rata od vladara ple- Americi, ali i u Zagrebu i Beogradu, postoje unuci i mićke naslove ili odlikovanja. Istodobno, dok je dio bogati- praunuci u čijoj se obiteljskoj memoriji i u istom obi- jih Židova zajmovima financirao rat, drugi su diljem ratišta teljskom albumu čuva uspomena na djedove koji su ginuli, a oni koji su preživjeli strahote rata i zarobljeništva se prije sto godina gledali preko nišana. po Italiji i Rusiji bili su ranjeni, invalidi ili teško bolesni, U povodu stogodišnjice Prvog svjetskog rata pokušali nerijetko skloni samoubojstvu. Prema mađarskoj državnoj smo u ovom broju Omanuta složiti sliku o tome kako statistici od ukupno 378.000 vojnika koji su bili uključeni u su taj rat doživjeli i kako su u ratu, ali i u poraću, rat u Ugarskoj, smrtno je stradalo njih 155.799 (41,1%), uk- prošli pripadnici židovskih zajednica na „ovim pro- ljučujući i one umrle od posljedica slabog zdravlja zbog ra- storima“. Zahvaljujemo na pomoći Jevrejskom istorij- njavanja. Od ukupnog broja od 155.799, vojnika židovske skom muzeju iz Beograda koji je organizirao izložbu vjeroispovijesti bilo je 5.116. Od sveukupno 352.292 ranje- i poslao nam izložbeni katalog/ monografiju „Jevreji nih vojnika, 15.339 bilo je Židova, a od sveukupno 74.860 Srbije u Prvom svetskom ratu“. Nismo uspjeli priba- ratnih invalida njih 3770 su Židovi. To su brojke koje se od- viti prilog iz Sarajeva, iako bi bilo zanimljivo znati nose na ugarske Židove, međutim dio mađarskih povjesni- kako su se prema ratu i ratnim zbivanjima odnosili čara smatra da se te brojke odnose samo na neke gradove tamošnji Aškenazi i Sefardi, prvi od njih došljaci u (Szeged, Miskolc, Pècs i Budimpešta), dok ostali gradovi i Osječki odvjetnik Julije Kaiser u uniformi austrougarske vojske Bosnu nakon austrijske okupacije, a drugi starosje- mjesta u Ugarskoj i Hrvatskoj nisu uključeni, pa broj ubije- u Irigu (Srijem) 1915. dioci iz turskih vremena. No, zato je o Sarajevskom nih, ranjenih i invalida mora biti puno veći. Koliko je bilo ili na Savu kod Kleka, a slijedeće godine 1915. u Galiciju i atentatu prilog stigao iz Londona iz pera bivšeg Sa- osoba iz Hrvatske na bojištima Prvog svjetskog rata još uvi- Bukovinu. Ulaskom Italije u rat, dio jedinica prebačen je rajlije, profesora filozofije i estetike Predraga Fincija jek je nepoznanica. Smatra se da je od stotinu stanovnika na talijansko ratište. Oni koji su u prvim danima rata pogi- koji je kao mladić u istoimenom filmu Fadila Hadžića devet bilo u vojsci, pa bi prema tome iz Hrvatske i Slavonije nuli pokapani su uz najviše počasti na mjesnim grobljima, glumio Gavrila Principa. u vojsci bilo 756.000 osoba (uključeni i Židovi). Uzme li se a u sinagogama su se za njih održavale žalobne službe, a statistika iz 1910., smatra se da je na tisuću stanovnika bilo kasnije sahranjivani su na mjestu pogibije, tako da njihovi Hrvatska historiografija do 2000. godine nije pokazivala dvadeset poginulih ili umrlih. No to su samo procjene. roditelji nisu ni znali gdje im je grobno mjesto. Iako je u interes prema istraživanju povijesti Židova u Hrvatskoj za početku Prvi svjetski rat zamišljen kao brzi rat, uskoro se Život u židovskim općinama u Kraljevini vrijeme Prvog svjetskog rata, a razlozi su od nepostojanja pretvorio u dugotrajan i iscrpljujući sukob, pa se pokazala Hrvatskoj i Slavoniji po izbijanju rata sve do povijesti manjih židovskih zajednica, nedostatka opsežnijih potreba za hrvatskim rabinom te je početkom 1915. po- istraživanja Prvog svjetskog rata, do još uvijek nepreciznih 1918. godine žeški rabin dr. Mojsije Margel mobiliziran kako bi vodio podataka o gubicima... Iako, postoje radovi o židovskim božju službu za židovske vojnike. Brojni Židovi iz Hrvat- Iako na tlu Kraljevine Hrvatske i Slavonije nije vođena niti općinama (Našice, Varaždin, Koprivnica, Vinkovci, Nova ske istaknuli su se u ratnim operacijama te su za pokazanu jedna ratna operacija, ipak su njezini stanovnici morali kao Gradiška…) vrlo je malo u njima obrađeno razdoblje Pr- izuzetnu hrabrost i odanost Domovini i Kralju odlikovani državljani zaraćene zemlje sudjelovati u ratu. Židovska za- vog svjetskog rata. U novije vrijeme pojavile su se dvije jednica u Hrvatskoj sudjelovala je u austrougarskoj vojsci i i više nego jedanput. Tako je već spomenuti vojni rabin dr. knjige koje se u svojim poglavljima dotiču povijesti Žido- u Prvom svjetskom ratu podnosila sve napore kao i drugi Mojsije Margel, koji se nalazio na sočanskoj fronti, 1917. va za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ivo Goldstein se tako građani, te su neki od njih zauzeli istaknute položaje u ugar- odlikovan zlatnim križem za zasluge i hrabrost, a zastavnik u knjizi Židovi u Zagrebu 1918.-1941. osvrće na položaj skom domobranstvu i austrougarskoj vojsci. Židovske op- Franjo Schlesinger dobio je u kolovozu 1915. zlatnu meda- zagrebačkih Židova u ratna vremenaiii kao i Alen Budaj koji ćine diljem AustroUgarske Monarhije, pa tako i Kraljevine lju za hrabrost. Takvih primjera ima mnogo. daje kratki prikaz položaja i stradanja požeških Židova u Hrvatske i Slavonije, ponajprije dvije najveće, zagrebačka i Kao i u cijeloj Monarhiji, imućniji hrvatski Židovi (po- Prvom svjetskom ratu u pregledu povijesti požeške židov- osječka, obilježile su žalobnim skupštinama ubojstvo Franje duzetnici, trgovci i veleposjednici) su financijski morali ske zajednice.iv Uz ove dvije knjige, valjalo bi spomenuti Ferdinanada i njegove supruge Sofije. Poslani su brzojavi su- potpomagati rat od studenog 1914. kada je započelo upi- i radove koji se ne bave direktno Prvim svjetskim ratom ćuti banu Ivanu Skerlezu i u sinagogama je odslužena sveča- sivanje prvog ratnog zajma (Kriegsanleihe) uz 6% kamata. već njegovim posljedicama pred kraj, odnosno koji govo- na žalobna služba tijekom koje su dirljive govore u spomen Svi bogatiji ljudi, davali su velike sume za zajmove, kojih je re o Zelenom kaderu. U tim radovima Židovi se spominju pokojnom prestolonasljedniku održali predsjednici općina. ukupno do 1918. godine bilo osam i kojima se financirao usputno kao žrtve nasilja i pljačkanja. Na misama zadušnicama sudjelovali su ne samo Židovi čla- rat. Kao primjer možemo uzeti molvarskog trgovca Josipa Malo znamo i o ratnim gubicima, budući da su se hrvatska novi Općine već i oblasni čelnici kao i ugledni pojedinci iz Gottlieba koji je morao već za prvi zajam dati tisuću kru- historiografija, a s njom i ostale više bavile istraživanjem zagrebačke i osječke zajednice. Tijekom narednih 30 dana na, a vjerojatno i slične svote u toku slijedećih upisa, te za- propasti Austrougarske nego li gubicima i stradanjima na paljeno je po sinagogama svjetlo za spas njihovih duša. grebačkog industrijalca Šandora Alexandera koji je nakon bojištima. Razlog je i činjenica da se novostvorena Država Nema židovske zajednice u Hrvatskoj koju Prvi svjetski rat izbijanja rata dao nepovratno u ratni zajam milijun zlatnih Slovenaca, Hrvata i Srba, borila na strani Centralnih sila pro- u konačnici nije pogodio. Po izbijanju rata židovski mla- austrijskih kruna. tiv Antante, a kasnijim spajanjem s Kraljevinom Srbijom i dići, kao i svi ostali, mobilizirani su u hrvatske jedinice i Društveno-politički život unutar židovskih zajednica od ulaskom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, prikrivala 1914. upućeni na ratišta ponajviše na Drinu kod Zvornika početka rata 1914. pa sve do 1917. u potpunosti je zamro. 1 NOVI OMANUT 124 Prestao je izlaziti cionistički časopis „Židovska smotra“, čiji i izbjeglice, a dijelio se i besplatni topli obrok. Prostorije je zadnji broj od 14. kolovoza 1914. na naslovnoj stranici Doma za stare i nemoćne pripadnike židovske zajednice donio veliki naslov Rat!. Uređivao ga je Aleksandar Licht u Zagrebu (danas Dom Lavoslav Schwarz, izgrađen 1911. (1884.-1948.) koji je ubrzo mobiliziran i koji se kući vratio godine) najvećim dijelom su korištene za vojnu bolnicu tek krajem Prvog svjetskog rata. Brojna židovska sportska, koja je mogla primiti 50-60 kreveta. Od početka rata u Za- cionistička ali i kulturna društva prestala su djelovati. Tako grebu djelovala je „Središnjica za ubogarstvo pri Židovskoj su u Zagrebu obustavili djelovanje Izraelitsko hrvatsko li- bogoštovnoj općini“, u kojoj je radio odjel za prikupljanje terarno društvo, ŽAPD - Židovsko akademsko potporno darova i prinosa za Ratnu pripomoć. Darove u novčanim društvo, Židovsko akademski kulturni klub Judeja (od 18 sredstvima davali su Židovi iz raznih dijelova Hrvatske, a članova, 16 članova toga društva otišlo je na frontu, jedan ne samo iz Zagreba. U skupljanje pomoći uz pojedince i je smatran nestalim, trojica su bila zarobljena, a četvorica obitelji uključila su se i židovska poduzeća i banke koje su odlikovana). U Vinkovcima je s radom prestalo Cionistič- uplaćivale poveća novčana sredstva (Brodska eskomptna i ko društvo „Zion“, u Bjelovaru Židovsko cionističko gra- mjenjačka banka, Tvornica kandita Union i druge). Od pri- đansko društvo, u Brodu na Savi Cionističko društvo Je- kupljenih sredstava središnjica je siromašne obitelji mobili- huda Halevi, u Karlovcu Karlovačka židovska omladina, u ziranih vojnika svakog tjedna opskrbljivala namirnicama, i Križevcima Cionističko društvo „B’ ne Jisroel“, u Osijeku to kruhom, brašnom, masti, rižom, krupicom, krumpirom Cijonističko društvo „Theodor Herzl“ i dr. i povrćem, a djecu mlijekom. Pokrivali su se troškovi lije- To je bila posljedica banske odluke (4.232/Pr. od 27. srp- čenja ranjenih vojnika, nabava zavoja, lijekova, rasvjete i nja 1914.) kojom je u potpunosti prestao rad svih društava ogrjeva za bolnice. Također, Središnjica je od prikupljenih izuzev Crvenog križa, iako su postojale iznimke. Rad su sredstava organizirala opskrbu židovskih vojnika hranom morala zamrznuti cionistička i uglavnom kulturna židov- pripremljenom na ritualan način za blagdane. U pomoći ska društva, dok su s radom mogla nastaviti gospojinska svojim članovima, isticala se zagrebačka židovska općina. i dobrotvorna društava, ali su se morala prilagoditi. Čla- Tako su čelnici zagrebačke židovske općine uspjeli urediti novi i članice onih židovskih društava koja su prestala s da mobilizirani zagrebački Židovi ali i oni iz ostalih općina radom su se na druge načine uključivali u društveni rad i koji su bili stacionirani u Zagrebu budu prisutni na proslavi to putem dobrotvornih organizacija, pa su se tako židov- velikih židovskih blagdana. Ujedno je zagrebačka Židovska ske žene angažirale u raznim dobrovoljnim društvima ili općina osnovala i Zakladu za skrb o židovskoj ratnoj siro- podružnicama Crvenog križa gdje su prikupljale hranu, čadi (osnovana je 1917. te je dobila ime po kralju Karlu). odjeću, razne potrepštine, ali i novčana sredstva za Ratnu Potkraj 1916. godine u Zagrebu je pri općini bilo popisa- pripomoć, pa i slale pakete na bojišta. Nerijetko su supruge no 18 zaklada, koje su većinom osnivali istaknuti članovi židovskih uglednika odlazile u bolnice i radile kao njegova- Općine. Od samog početka rata, predsjednik zagrebačke teljice i bolničarke te pružale utjehu ranjenicima i umirući- židovske općine dr. Robert Siebenschein sudjelovao je u ma. Osobito su se u tim akcijama istaknuli prvaci židovskih „Središnjem zemaljskom odboru za zaštitu porodica mobi- općina koji nisu bili mobilizirani i njihove supruge i kćeri. lizovanih i u ratu poginulih vojnika iz Kraljevina Hrvatske Iako je sva društvena i politička aktivnost u židovskim op- i Slavonije“. Odbor je ustrojen 1. rujna 1914. s ciljem da Oproštajna fotografija prije odlaska u rat. Tridesetogodišnji ćinama uglavnom zamrla kao što je već rečeno, nastavila se pomogne u zbrinjavanju obitelji mobiliziranih vojnika koje Julije Kaiser (s crnim florom na rukavu uniforme, u spomen humanitarna, pa su predsjednici židovskih općina nastojali su odlaskom hranitelja ostale bez financijskih sredstva. Da na Franju Ferdinanada, što je bilo obavezno nositi), njegova na razne načine pomoći ranjenicima ili onima koji su iz- bi se uskladile aktivnosti zaklada i raznih inicijativa, pri mlada supruga Henrietta i novorođeni sin Zdenko u Osijeku, gubili nekog svojeg ili naglo osiromašili. Tako je u Zagrebu zagrebačkoj Općini osnovani su „kuratorij za ubogarstvo“ kolovoz 1914. Na poleđini piše: "Budi hrabar i misli na svoju osnovan „Odbor za potpomaganje nezaposlenih i invalid- i „ratna pripomoćna stanica“. Pri osnovnoj školi Židovske ženu i sina koji na Tebe željno čekaju“. Julije Kaiser bio je nih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novča- općine u Zagrebu, šivale su se 1915. godine vreće za pijesak poslan u Galiciju, a kasnije na talijanski front na Soči. Godine nih zavoda“ koji je kasnije prozvan „Prehrana“. Za njegovu koje su se kasnije otpremale na bojište. Isto tako pri zagre- 1941. i on i sin Zdenko ubijeni su u Jasenovcu. (Fotografija je obiteljska uspomena Mare Kajzer) djelatnost ponajviše je zaslužan istaknuti član zagrebačke bačkoj Židovskoj općini skupljala se pomoć za Židove iz židovske općine Šandor Alexander, koji je zbog zasluga na Galicije i Bukovine koji su zbog ratnih operacija na istoč- polju ratne dobrotvornosti 13. kolovoza 1918. od kralja nom frontu ostali bez sredstava za egzistenciju. Slično je Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Koliko je točno židovskih Karla IV. (1916.-1918.) dobio nasljedno ugarsko plemstvo i bilo i kod osječkih židovskih općina čiji su članovi sudje- obitelji zbrinulo djecu i primilo ih na prehranu ne može se postao „Sesvetski“. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Zagre- lovali u radu Crvenog križa, Društva za opskrbu ratnih ne- ustvrditi jer u popisu koji postoji, a napravljen je vjerojat- bu otvoren je i Vojnički dom i Grijaona za vojnike sa fronti moćnika, Društva za potporu ratnih invalida grada Osijeka no 1920., nema imena veleposjednika, plemićkih obitelji i i županije virovitičke. državnih činovnika, pa tako nema ni imena židovskih trgo- Drveni Beč Dio židovskih gospojinskih društva zamrznuo je svoj rad, vaca iako su mnogih udomili djecu. no neka su nastavila djelovati prilagodivši se ratnim uvje- Dok su društvene aktivnosti uglavnom zamrle, vjerski ob- Oberson: A tek onaj nebih Frajndlih. “Sapuna, puceta, tima... Zagrebačko Izraelsko Gospojinsko društvo Jelene redi i blagdani su se nastavljali obilježavati, osobito Roš pantlike.” Kad su doktor Maks Grossman, kasnije direk- Pristerove nastavilo je djelovati kao društvo za potporu Hašana, Hanuka i Jom Kipur. Među vjernicima Zagrebačke tor sanatorija Merkur u Zagrebu, i drugi doktori i oficiri „sramežljivih ubogih“ uopće, a posebice „bijednih udovica i židovske općine, kao posljedica ratnih zbivanja, bilo je stra- dolazili iz Drvenog Beča u Vukovar da lumpaju, a do- siročadi izraelitske vjere“ nastanjenih u Hrvatskoj. Društvo naca, izbjeglica i bjegunaca iz Bosne, Rijeke, Trsta i drugih vozili bi se fijakerom, Frajndlih im je dovikivao: «Das je podupiralo i „izraelitsku omladinu“, koja se namjeravala ratnih područja. Propovijedima za vrijeme blagdana osim farcah, das lebcah, warum nix im Schutzengraben». To posvetiti obrtu, zatim darivalo mirazom uboge zaručnice, izbjeglica, prisustvovali bi i ratni zarobljenici uglavnom se vozika, to uživa, ali u rovu nisu. Hodao je okolo sa osnivalo i uzdržavalo humanitarne zavode i bolnica ili ubo- Židovi iz Rusije (Galicije), uz budno oko dvaju narednika. velikom pletenom košarom i vikao «Sapuna, puceta, garnice. Za vrijeme rata osnovalo je središnje sabiralište ra- Politički, društveni i kulturni život u židovskim općinama pantlike», kad bi nešto zaradio sjeo bi pred Grand hotel zne robe (odjeće, odijela, rublja, vunenih tkanina, čarapa) bio je u stanju mirovanja skoro sve do 1917., a kod nekih i pio rakijicu. koja je bila dostavljana židovskim vojnicima na frontama i do 1918. kada se ponovno počinje buditi. U rujnu 1917. i u bolnicama, a posebno je bila zapažena pomoć protje- Pal: Za vrijeme Austrougarske Bršadin su zvali Drveni pokreće se židovsko glasilo Židov: Hajehudi, glasilo za pi- ranim židovskim obiteljima u čitavoj Monarhiji. Društvo Beč. Tamo je za cijelu austrougarsku vojsku bila bolnica tanja židovstva (16. rujna 1917. na samu židovsku Novu se uključivalo u zajedničke akcije s ostalim zagrebačkim za triper i sifilis. Bio je to čitav jedan grad od drvenih godinu-Roš Hašanu) i rad obnavlja jedan dio židovskih društvima te je prikupljalo novčane doprinose i razne po- baraka s ulicama, apotekom, crkvom... Bršadin je u Pr- organizacija, u prvom redu ona društva koja su zamrznu- trepštine (zavoje, posteljinu, cigarete i hranu) za ranjenike vom svjetskom ratu bio pojam, značio je spas. Svi koji su la svoje aktivnosti (Literarni sastanci izraelske omladine, bez obzira na vjeroispovijest... imali spolne bolesti tu su se liječili. Bilo je mjesta za pre- osječka Židovska omladina, Židovsko akademsko potpor- ko 20.000 vojnika. To je bio golemi pogon. Ako si dobio U dobrotvornoj djelatnosti posebno su se isticala pogrebna no društvo (ŽAPD), mjesne cionističke organizacije). Po triper išao si na liječenje, nisi išao na front. A u Bršadinu društva Hevre Kadiše, sveta društva kojima je svrha posje- židovskim općinama u Hrvatskoj, organiziraju se općinski je za tu cijelu vojsku bila izgradjena bolnica. Kada je Au- ćivanje i njega bolesnika, obavljanje pobožnih obreda uo- izbori. Život židovskih općina se početkom 1918. polako strougarska propala u roku od 48 sati bolnica je nestala. bičajenih kraj umirućih ili umrlih Židova, sahranjivanje, počeo vraćati u normalu. Sve su raznijeli, opljačkali do temelja. uprava i održavanje židovskog groblja. Tako je zagrebačka Broj stradalih Židova Hevra Kadiša tijekom Prvog svjetskog rata pomogla da se Oberson: Vreće kinina su bacili jer su mislili da je to u prostorijama staračkom doma Židovske općine u Mak- brašno, a onda kad su vidjeli da je to gorko, sve su bacili. Još uvijek ne postoje detaljni popisi iz kojih bi se saznalo simirskoj organizira njega ranjenika te je plaćala liječnika koliko je Židova u Hrvatskoj tijekom Prvog svjetskog rata Pal: Seljaci su kolima čak od Zemuna dolazili. Odnijeli koji je bio dužan liječiti svakog siromašnog Židova. Ujedno stradalo, niti koliko ih je ostalo trajnim invalidom, zaro- su sve. Samo su ostali kameni temelji od baraka koji su je do ljeta 1915. uredila i posebno polje na groblju Mirogoj bljeno ili odlikovano, međutim, za neke zajednice poznata opstali do tridesetih godina i ja sam ih još vidio. za poginule Židove u ratu. Do tada su vojnici pokapani u su imena. Ovdje navodimo imena ljudi za koje su pronađe- Oberson: Sjećam se kako je nebo bilo crveno kad je to pojedinačne grobove na kojima je bila pločica s njihovim ni dokumenti ili podaci koji potvrđuju da su sudjelovali u gorilo. Sve su zapalili. imenom, a 1930. je uspjela podignuti spomenik poginu- ratu, no i oni su nepotpuni. Tako se zna da su iz požeške ži- A i on je izgorio, onaj Frajndlih, imao je siromah sreću lim vojnicima židovske vjeroispovijesti u Prvom svjetskom dovske općine poginuli Otto Goldstein, Adolf i Milan Juhn. pa je otišao prije nego što su ga stigli odvesti. Pušio je u ratu, i to članovima Zagrebačke općine kao i onima koji Zubar Samuel Steiner proveo je dvije godine u ruskom krevetu cigaretu i zaspao. su u Zagrebu preminuli i sahranjeni. Od 1914. Zagrebač- zatočeništvu iz kojeg se vratio sredinom listopada 1918. ka općina je 40 siromašnih obitelji, čiji su hranitelji bili u (Odlomak naslovljen “Lica iz štetla” iz teksta Vlaste Ko- godine, a Rafael Spivak ranjen je na ratištu i stekao status vač “ Židovi Vukovara”, zbornik “Dva stoljeća povijesti ratu, opskrbljivala živežnim namirnicama. Sljedeće godine ratnog vojnog invalida. O stradalima iz križevačke židov- taj se broj popeo na pedeset, i kontinuirano je rastao do i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb 1998. O ske općine govori spomenik podignut 1935. na mjesnom kraja rata... bolnici u Bršadinu razgovaraju rođeni Vukovarci, liječ- križevačkom groblju. Na spomeniku su imena: Wilhelm nik dr. Đuro Oberson i slikar Alfred Pal.) Građani židovske vjeroispovijesti uključili su se u akciju / Vilim Hirschl, Miroslav Marić, Vilim Mayer, Salamun zbrinjavanja gladne djece s raznih područja Hrvatske, Istre, Goldberg, Božidar Hiršl i Zvonko Rehnicer/Rechnitzer. 2 NOVI OMANUT 124 Prema podacima od 18 članova zagrebačkog Židovskog židovske populacije još uvijek govorio njemačkim (najviše „Naši“ i stranci u novoj akademskog kulturnog društva Judeja na bojištima živote su u Osijeku) ili mađarskim jezikom. Tijekom ratnih godi- izgubili članovi: Marko Beck, Josip Tischler i Leo Woititz, na Židovi su bili pod stalnim napadima dijela nežidovske državi a od posljedica ranjavanja preminuo je Josip Klein. Na tali- javnosti koja je smatrala da su Židovi u ratnim naporima janskom bojištu 1918. poginuo je Đuro Herman. Poginula „protežirani“, da su se obogatili, da su u izvjesnim privred- su braća Milan i Rikard Neumann. Iz Bjelovara stradao je nim granama u velikom postotku bogataši, također da su Kako su protjecali prvi mjeseci i godine u novoj drža- Erich Rehberger. Iz Zagreba i okolice poginula su dvadeset i mnogi hrvatski Židovi protekcijom zauzeli istaknute polo- vi, postajalo je očigledno da nova monarhistička vlast trojica. Na spomeniku koji je podignut 1930. godine nalaze žaje u domobranstvu i austrougarskoj vojsci, ali i da je veliki nema isti odnos prema pojedinim skupinama unutar se 23 imena „u Zagrebu preminulih i pokopanih“ Židova. dio Židova uz pomoć mita i zahvaljujući naobrazbi otišao židovske zajednice: lojalnost srbijanskih Židova, od ko- Osim već spomenutog Ive Betelheima i braće Milana i Ri- u vojne službe podalje od fronte ili da se, opet uz pomoć jih su se mnogi hrabro borili u srpskoj vojsci u Prvome karda Neumann, na spomeniku navode se sljedeća imena mita, proglasio nesposobnima. Uredništvo Židova, opire se svjetskom ratu, nije se smatrala upitnom. I bosanski su zagrebačkih Židova: Miroslav Fischer, Oskar Gardoš, Filip tvrdnji (izrečenoj u saborskoj raspravi) da su samo Židovi se Sefardi, pogotovo sarajevski, smatrali čvrsto ukorije- Hauser, Gejza Herzog, Vlatko i Žiga Hirsch, Viktor Hirsc- ratni profiteri i ističe da profitera i onih koji su izbjegavali njenim, domaćim elementom koji je, zahvaljujući goto- hler, Stjepan Hönigsberg, Stjepan Kanižai, Emanuel Lang, vojnu službu iz židovskih redova nije bilo ništa više nego li vo četverostoljetnom životu na tim prostorima, stekao Hinko Lederer, Julio Müller, Kurt Neuberg, Žiga Neumann, iz redova Hrvata, Mađara i Nijemaca, te da su baš kao i svi posebna prava. Sve to nije važilo za aškenaske Židove, Isidor Pressburger, Ljudevit Singer, Vilko Spitzer, Bernard ostali iz rata izlazili i kao dobitnici i kao gubitnici. Obogatio pogotovo one koji su bili rođeni izvan novostvorene Ju- Steiner, Maksimilijan Šik /Schick. Na stražnjoj strani spo- se npr. Šandor A. Alexander (1866.-1929.) koji je stekao bo- goslavije (u Austriji, Mađarskoj, Rumunjskoj itd.). Srpski menika nalazi se još 26 imena poginulih Židova ali iz dru- gatstvo trgujući čajem, zeljem i grahom, namirnicama koje su Židovi bili “naši”, govorili su srpskim jezikom (ladino gih općina koji su umrli u zagrebačkim bolnicama. Kao nisu bile pod državnom kontrolom, ali su itekako bile važne je uglavnom bio potisnut, pa se polako i zaboravljao), stradali navode se još Josef Steiner, Franz Jackerle, Georg za prehranu civila. Iako su ga smatrali ratnim profiterom, dočim je nekim “stranim” Židovima, dakle, pretežno Vesselý, Ludwig Rechberger, Adolf Flohr, Julius Kandl, on je isto tako bio poznat i po svojoj dobrotvornosti. Za Aškenazima, materinski jezik bio njemački ili mađarski Izrael Daskal, Adolf Kellner, Ludwig Weiss, Isak Braunik, vrijeme Prvog svjetskog rata organizirao je i većim dijelom (posebice u Vojvodini). Situacija je u mnogim aspekti- Aladar Waldmann, dr. Marko Beck (član ŽAPD-a), Robert snosio je troškove „Odbora za potpomaganje nezaposlenih ma bila paradoksalna: u Beogradu i Srbiji, a pogotovo Pick, dr. Josef Benedek, Seinwel Vogel, Farkas Kohn i Leo i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i u Bosni, Sefardi su se smatrali autohtonim žiteljstvom. Glaser. Prema spomeniku koji je podignut stradalim Žido- novčanih zavoda“. Jedna od najvećih njegovih zasluga je ta Atmosferi nepovjerenja u Židove umnogome je prido- vima 1934. na mjesnom groblju u Koprivnici kao stradali što je u okviru svog dobrotvornog društva koje će kasni- nosio ministar unutarnjih poslova Svetozar Pribićević, navode se: poručnik Viktor Hirschler, natporučnik Vlatko je biti poznato kao „Prehrana“ ujesen 1914. osnovao javnu koji je “u okviru priprema državljanskog statuta nove Štern, poručnik Jakob Reich, zastavnik Emil Schwarz, ra- kuhinju za siromašne građane i za obitelji čiji su muškarci države više vidio lik Jevrejina-stranca nego lik Jevrejina- čunski podčasnik Milan Steiner, vodnik Rudolf Weiss, do- bili pozvani na bojište u suterenu Umjetničkog paviljona. graditelja nove države”. mobran Arnold Hirschl i Emanuel Lang. Među stradalima Općenito, članovi obitelji Alexander su se na razne načine Već se u prvim mjesecima postojanja Kraljevine SHS spominje se i Emil Steiner, ali ga nema na spomeniku. Iz istaknuli za vrijeme Prvog svjetskog rata.Na sličan se način pojavio problem izgona Židova. Državne službe su sma- Županje je smrtno stradao Makso Pollak. Iz Našica je po- obogatio i ljekarnik iz Koprivnice Vjekoslav (Alojz) Fischl, trale da su deportacije nužne, jer se radilo o Židovima ginulo 37 Našičana i njihova imena upisana su na spomen koji je stekao bogatstvo bojeći tkanine. Budući da je tijekom koji su na područje nove države stigli odskora, pa po ploči u našičkoj župnoj crkvi, a među njima je jedan Židov, rata ponestalo tkanina i sukna za odjeću, stanovništvo je njihovu mišljenju nisu stekli pravo na državljanstvo. Do Martin Leinweber. O stradalim Židovima iz đakovačke ži- prekrajalo stara odijela i odjeću koju je trebalo iznova bo- deportacija je došlo, iako su se SJVOJ, SCJ, pa i Komitet dovske općine svjedoči jedan kenotaf sa židovskog groblja. jati. Njegov posao s pripravom boje zamro je 1923. kada je židovskih delegacija na Mirovnoj konferenciji u Parizu Na grobnici obitelji Schwarz upisan je Iso (Isidor) Schwarz, Fischl iznenadna umro.Prema sjećanjima mještana Ludvig angažirali da se one spriječe. One su, čini se, provođene rođen 1891. poginuo 10. rujna 1916. kod Crnog vrha u Lausch iz Ludbrega postao je bogat nakon završetka rata krajnje brutalno: prvo su nastradali bosanski Židovi-Aš- Srbiji u 24. godini te tamo i sahranjen. Popis stradalih iz jer je do tada bio blagajnik u nekoj postrojbi austrougarske kenazi, od kojih su neki, iako manjina, nepovratno pro- Đakova postoji, međutim uz popis se ne navodi vjeroispo- vojske, a kada se vratio kući, došao je s većom količinom gnani (u Italiju, Austriju ili Mađarsku) - “gone ih i za- vijest, pa je vrlo teško na osnovi samo prezimena ili imena gotovog novca koju je dobro uložio. Kao i Lausch, na sličan tvaraju kao zločince”. Drugi su se, nakon višemjesečnih zaključiti tko je od njih bio po porijeklu Židov. Iz Vinko- se način prema sjećanjima mještana u Ludbregu obogatio i lutanja po sjevernoj Hrvatskoj, mogli vratiti kućama, vaca prema dostupnim podacima evidentirana je pogibija Šimun Löwenstein. ali materijalno teško oštećeni. Dok se pitanje izbjeglih 1916. Abrahama Sterna i Alberta Bresslauera. Što se tiče Kako su ratne godine prolazile, hrane je bilo sve manje, a iz Bosne još rješavalo, već se ono pojavilo u Zagrebu, stradalih i ranjenih Židova Osijeka i ta je lista nepotpuna. spekulacija sve više. Stanovništvo je bilo sve siromašnije i gdje je postojao plan da se u roku od 24 sata protjera U ljeto 1915. na Dnjestru smrtno su stradali Oton Pichler prijetila je glad. Bijes stanovništva se zbog naglog osiroma- 600 obitelji, pa u Vojvodini. Uslijedile su intervencije i Albert Zwieback. Na talijanskom ratištu te je godine po- šenja okrenuo dijelom i protiv Židova. I među članovima židovskih organizacija, što je pripomoglo da se izgoni ginuo Karlo Heinrich (Harry) Pfeiffer, mlađi sin osječkog Hrvatskog sabora iskazivalo se nezadovoljstvo prema Ži- obustave, ali neki se ipak nisu mogli vratiti kućama. Do- tiskara Julija Pfeiffera. U Srbiji je 1916. život izgubio nakon dovima jer se već 1916., nakon rasprave izglasava Zakon o duše, taj se problem nije u javnosti tretirao kao da se što je obolio od pjegavog tifusa inženjer, Armin /Herman lihvarstvu (od 27. travnja 1916.) kojim se željela spriječiti tiče Židova, već se govorilo o “izgonu stranaca”: naime, Spingarn, a te je godine stradao i poručnik Rikard Fürth / ratna lihva, ali su njegovim opće restriktivnim mjerama po- pitanje je uključivalo i one koji su “utekli od straha pred Fürst. Sljedeće godine je na ruskom ratištu poginuo poruč- sebno bili pogođeni Židovi... boljševizmom” (misli se na izbjeglice pred revolucionar- nik Aleksandar Frank. Od španjolske groznice zadobivene Do sredine 1918. antisemitizam se izražavao uglavnom nim gibanjima u Njemačkoj, Rusiji, Mađarskoj) te bi “u na ratištu u osječkoj bolnici 1918. preminuo je pravnik i ci- onistički prvak Ervin Kraus. Ovo su zasada jedina poznata kroz pisanu ili izgovorenu formu, ali sve veće siromaštvo ovo nesigurno doba bilo moguće neko opravdanje za i sve teža situacija u državi dovela je i do fizičkih nasrta- izvjesne mjere sigurnosti protiv protudržavne agitacije”. imena stradalih Židova, no zahvaljujući daljnjim istraživa- ja na Židove pred kraj rata. Tako su se u kolovozu 1918. Tako razmišljajući, zagrebački liberalno orijentirani Ob- njima ove tematike, nadajmo se da ćemo u bliskoj buduć- godine dogodile protužidovske demonstracije u sali daru- zor ipak kritizira takvu praksu, tvrdeći da je “naredba nosti imati barem procjene stradalih Židova u Hrvatskoj za varske pivovare jer je zagrebački operni pjevač židovskog ministra unutarnjih djela, kojom se određuje izgon, tako vrijeme Prvog svjetskog rata. porijekla Armidi, pjevao uz hrvatske i njemačke pjesme. elastična, da je podređene oblasti mogu tumačiti u poje- Odnos prema Židovima i Zeleni kader Vrhunac nezadovoljstva prema općem stanju u državi dinim slučajevima kako hoće, mogu ju zlorabiti tako, da u kojem su nerijetko žrtve bili Židovi dogodio se krajem pusti kojeg stranca na miru, koji bi imao otići, a istjeraju Iako su Židovi za vrijeme Prvog svjetskog rata bili u istom 1918., kada je zemlju zahvatila serija do tada neviđenih ci- nekog, koji nam je potreban... položaju kao i svi građani Monarhije i Hrvatske, u toku rata vilnih i vojnih nemira. Neke od njih potaknuli su hrvatski Izgleda da se stanje vremenom stabiliziralo, pa da su ali i pred kraj, razvijalo se drugačije mnijenje dijela javno- seljaci, a neke pripadnici Zelenog kadera koji su usmjerili izgoni iz Zagreba i okolice jenjavali i napokon prestali, sti (uglavnom kod seljaka i dezertera). Na njih se počelo svoje nezadovoljstvo protiv državnih i općinskih činovnika ali je u zimi 1919/20. bilo i dalje izgona iz Bosne, pa su gledati kao na ratne profitere i izrabljivače, te ih se doživ- i žandarmerije, svećenstva, seoskih i ratnih bogataša, vla- “ljudi po cičoj zimi morali ostaviti svoje ognjište... a već ljavalo kao strance, i to Nijemce ili Mađare jer je manji dio snika lokalnih dućana i gostionica, poduzeća i velikaških više decenija žive u našoj sredini”, govorili su židovski posjeda. Osiromašeni seljaci predvođeni skupinama vojnih predstavnici ministru unutarnjih poslova Svetozaru Pri- Svjesni dužnosti pod dezertera, opustošili su brojna hrvatska manja mjesta ali i bićeviću. gradove i njihove trgovine i dućane. Od seljaka, sugrađana, Lavoslav Šik u Židovu 1931. na anegdotalan način piše o carskim barjakom ali i Zelenog kadera stradali su mnogi trgovci, ponajviše se- tim izgonima: tvrdi da je početkom 1919. izdana “neka oski Židovi koje su napadale organizirane mase gledajući u tajna odredba da se otstrane strani elementi iz Bosne, njima Mađare, Nijemce ili jednostavno izrabljivače. U zadnjem broju Židovske smotre (14. Kolovoza 1914) Vojvodine i Hrvatske - prije dovršenja mirovnih prego- u uvodnom članku najbolje je opisan stav habsburških Učestale su pljačke i uništavanje židovskih dućana i imovi- vora nije se uopće moglo reći koja se lica zapravo sma- Židova, u našem slučaju Židova iz Hrvatske, prema iz- ne praktično po čitavoj Hrvatskoj. Gotovo da nema grada traju ‘stranim elementima’. Pod tim se nazivom nije ni bijanju rata: „I mi Židovi svjesni naše dužnosti stupamo ni sela u kojem nije došlo do uništavanja židovskih trgovina pomišljalo na koloniste tuđeg materinjeg jezika... Obavi- pod carski barjak. Lojalnost svoju ne trebamo isticati, a i imovine. Navode se iz Slavonije: Našice, Orahovica, Pože- jestili smo o tome našeg vrhovnog rabina Isaka Alkalaja dužnosti u to doba predobro shvaćamo. Svatko mora da ga, Osijek, Donji Miholjac, Virovitica, Vinkovci, Petrijevci, koji je otišao samom ministru predsjedniku g. Stojanu učini što mu je u moći... Židovi nisu nikada zaboravili Pakrac, Daruvar, Virje, Đurđevac, Slatina, Ilok, Dubrava, Protiću koji je izjavio da on zapravo ne zna za te dekrete, svoje dužnosti i oni osjećaju u tim teškim danima, da im Dalj, Županja, Draganić, Đakovo, Cernik i Nova Gradiška, no vrhovni rabin mu predoči konkretne dokaze: Pa što je skupiti svu svoju snagu za svoj dom!“ Garešnica, Dugo Selo, Kloštar, Novigrad, Pitomača, Kuti- se ti ešofiraš (uzrujavaš - op. I. G.) za Mađare i Nemce, ta Emancipacijom je Židovima u Austrougarskoj omogu- na i Ludbreg. Nereda je bilo i u Hrvatskom Zagorju, Lici i niko ne dira u srpske Jevreje. Šta se ovi tebe tiču! ćen ulazak u vojsku, a i bili su im dostupni u vojsci i svi Međimurju. (Ivo Goldstein "Židovi u Zagrebu", poglavlje visoki činovi. U Austrougarskoj Monarhiji bilo je mo- "Kraljevstvo SHS, Od lijepih proklamacija do izgona.") Stvaranje Kraljevine SHS bilizirano 350.000 židovskih vojnika, od kojih je 25.000 imalo čin časnika. 25 Židova ili Židova po porijeklu (dio Nakon konstituiranja Narodnog vijeća Srba, Hrvata i Slove- vostvorene zemlje; kao cionistička organizacija podupiru njih je bio konvertiran) postiglo je čin generala. Brojni naca sastali su se predstavnici Zemaljske organizacije cioni- su od njih od vladara odlikovani medaljama za hrabrost. sta iz jugoslavenskih zemalja i objavili svoj proglas u kojem njihova načela, radosno pozdravljaju i prihvaćaju rješenje su istaknuli da se ne žele miješati u politička pitanja no- „južnoslavenskog problema koje najbolje odgovara ideali- 3 NOVI OMANUT 124 ma jugoslavenskog naroda i za koje će se odlučiti njihovi SHS, sada u mjestima koja su se nalazila u Austriji, Čeho- Objavila knjigu „Židovi u Osijeku od doseljavanja do prvog pozvani zastupnici“ a isto tako nadaju se da će Jugoslavija slovačkoj, Mađarskoj ili Rumunjskoj. Spočitavao im se i svjetskog rata“ (2013). u budućnosti osigurati i svim „inoradnim manjinama“ slo- nedostatak patriotizma, zamjeralo im se da nisu dovolj- Ovo je skraćena verzija teksta izvorno objavljenog u Zbor- bodan razvoj i jednakopravnost pred zakonom, oblastima no hrvatski orijentirani i da ne govore čistim hrvatskim niku „1918. u hrvatskoj povijesti“, Matica hrvatska, 2012. i u životu, kao i posvemašnju slobodu ispovijedanja, te da jezikom, niti im se odobravalo izdavanje jugoslavenske će buduća „jugoslavenska štampa“ pripomoći da nestane zavičajnosti iako su neke obitelji desetljećima živjele u nesklonost prema židovskom narodu. U skladu s time „na- Hrvatskoj. Raspad Austrougarske Monarhije, austrijsko i ii Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918.-1941., Zagreb, 2004., 25.-56. cijonalni Židovi“ će „živo raditi oko boljitka i procvata na- ugarsko židovstvo podijelio je između novostvorenih dr- Poglavlje „Doba patnji i novih nada (1914.-1918.)“ roda, sred kojeg živu i dosljedno tome podupirati, moralno žava, što je dovelo do još većih migracija, jer Židovi nisu iii Alen Budaj, Vallis Judaea-Povijest požeške židovske zajednice, Za- i materijalno svaki patrijotički rad“. mogli dobiti jugoslavensko državljanstvo, pa su se morali greb, 2007., 139.-142. Poglavlje „Židovi u javnom životu grada-U vr- vratiti u zemlje i mjesta iz kojih su se doselili, ili su se tlogu Prvog svjetskog rata“. Ipak, vrlo brzo entuzijazam novom državom je splasnuo, a Židovi su ponovno bili na udaru. Počelo je s izgredima iseljavali još dalje, u Ameriku ili neku drugu europsku ze- iv Bogumil Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u mlju. jugoslavenskim zemljama 1914.-1918., Novi Sad, 1990., Ivo Banac, „I Zelenog kadera pod čijim je pritiskom došlo do iselja- Karlo je o'šo i komite“-Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., vanja sa sela u gradove ili čak preko granice u susjedne (Dr. sc. Ljiljana Dobrovšak, viši je znanstveni suradnik Insti- ČSP, 24 (3), Zagreb, 1992.,28.-29.; Josip I. Vidmar, Prilozi građi za novostvorene države ili Ameriku. Nakon završetka rata tuta Ivo Pilar. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Za- povijest 1917.-1918. s osobitim osvrtom na razvoj radničkog pokreta dijelu Židova prijetio je izgon i to zbog toga što nisu imali grebu 2007. temom „Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini i odjeke Oktobarske revolucije kod nas, Arhivski vjesnik, I., Zagreb, državljanstvo /zavičajnosti jer su bili rođeni izvan Države Hrvatskoj i Slavoniji 1783-1873“, (mentor dr. Mirjana Gros). 1958. Izginuše div-junaci Spomenici iz Prvog svjetskog rata poginulim Židovima iz Zagreba, Koprivnice i Križevaca U Hrvatskoj je do danas ostalo tek nekoliko sačuvanih spomen obilježja ili spomenika podignutih stradalim vojnicima iz Prvog svjetskog rata. Neki od njih podi- gnuti su u toku ili pred kraj rata, većina po završetku u mirnodopsko vrijeme. Budući da su vojnici iz Hrvatske stradavali daleko od svojeg rodnog kraja u Galiciji, Ita- liji…, sahranjivani su na licu mjesta i rijetki su slučajevi da su se posmrtni ostaci vojnika poginulih, odnosno od ratnih posljedica ili bolesti preminulih prenijeli u zavičaj i dostojno pokopali u krugu najbližih. Kako, ipak strada- li vojnici ne bi ostali zaboravljeni, u nekim mjestima ili gradovima podignuti su simbolični spomenici - kenotafi (prazan grob) kao uspomena na pokojnika čiji su ostaci počivali na ratištima na kojima su pali. Spomenik u Križevcima Na taj način, njihove obitelji dobile su tek simbolično mjesto na kojem mogu oplakivati svoje najmilije. Na ke- notafima su upisivana imena, stavljana je fotografija, ako su je imali, te su se navodili podaci o vremenu i okolno- stima smrti. Podizani su i skupni kenotafi – spomen obi- lježja posvećena svim stradalim vojnicima bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili narodnost kao što su na primjer spomenici u Čakovcu i Pakracu. Takve spomenike podi- zala je općina, poglavarstvo ili neko društvo ili pojedinac kao uspomenu na svoje stradale suborce. U nekim mjesti- ma podignuti su kenotafi ili spomen obilježja posvećena stradalim pripadnicima jedne vjeroispovijesti (Židovima) ili narodnosti (Nijemcima…). Tako je nastao i spomenik u Križevcima. Po izbijanju Prvog svjetskog rata u Monarhiji, ponajbolji muževi, mladići kao i svi ostali stanovnici, mobilizira- ni su i poslani su na razna bojišta, među njima bilo je i Spomenik palim Židovima 1914-1918 na Mirogoju pripadnika židovske vjeroispovijesti. Koliko je Židova iz Hrvatske tijekom Prvog svjetskog rata stradalo na raznim menik uspomeni „u svjetskom ratu palih vojnika židovske je svečano posvećen 15. rujna 1935. godine. Izrađen iz bojišnicama još uvijek je velika nepoznanica, kao što je i vjere“. Hevra Kadiša je ovim spomenikom ovjekovječila domaćeg jablanačkog granita i bračkog mramora, a po nepoznat broj koliko je iz Kraljevine Hrvatske, Slavonije imena zagrebačkih općinara, koji su poginuli u ratu, ali isto nacrtima arhitekta Hinka Pšerhofa /Pscherhofa, rodom i Dalmacije ukupno osoba izgubilo život, te se može go- tako i svih drugih židovskih žrtava, koje su pokopane u Za- iz Križevaca (Križevci, 1908. – Rotterdam, 1975.). Na voriti samo o procjenama koje se kreću od 100.000 do grebu. Na prednjoj strani su imena stradalih zagrebačkih vertikalnoj stijeni koja se sastoji od devet ploča stoji 370.000. općinara (njih 23), a zatim hebrejski tekst koji u prijevodu velikim hebrejskim slovima citat "Hacevi Jisrael al ba- Do drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Slavoniji (bez dijela glasi: „Koli tvori mir u svojim visinama, stvoriti će mir za moteh halal, ejh naflu giborim" Oh, kako ti slava pade, Srijema, Istre i Dalmacije) postojalo je 28 židovskih zajed- nas i za čitav Izrael“. Na stražnjoj strani su imena židovskih Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!“. Ispod toga nica (Bjelovar, Slavonski Brod, Dalj, Daruvar, Đakovo, Ilok, ratnih žrtava iz drugih općina (njih 26). su imena stradalih vojnika a u sredini velikim brojka- Karlovac, Koprivnica, Križevci, Kutina, Ludbreg, Donji ma godine rata 1914.-1918. Horizontalna ploča je veliki Povodom proslave 100-godišnjice postojanja Hevre Ka- Miholjac, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Donji Osijek, Magen David u kojem se nalazi menora i natpis „Svojim diše u Koprivnici općina i koprivnička Hevra Kadiša od- Gornji Osijek, Pakrac, Požega, Sisak, Slatina, Valpovo, Va- palim sinovima - Jevrejska vjeroispovjedna općina.“ Na lučile su podignuti usred gradskog groblja u Koprivnici raždin, Vinkovci, Virovitica, Vukovar te Zagreb u kojem spomeniku su uklesana imena šestorice Židova iz Križe- skupni kenotaf „palim junacima Jevrejima - Koprivčan- su bile dvije općine, ortodoksna i reformirana). Od tih 28 vaca i okolice, njihov čin, datum, mjesec i godina smrti, cima iz prošlog svjetskog rata“. Podignut je 11. studenog židovskih zajednica koliko je za sada poznato, skupna spo- te mjesto pogibije. 1934. godine na mjesnom groblju u Koprivnici. U novi- men – obilježja stradalim Židovima podignuta su u Kri- Uklesana su imena ing. Wilhelm / Vilim Hirschl, pot- nama je kao razlog navedeno „kako bi se još jednom iska- ževcima, Koprivnici i Zagrebu. Podizale su ih Hevre Ka- poručnik stradao 10. V. 1915. kod Balamatovke na ru- zala zahvalnost stradalim Židovima“. Spomenik je radio diše, sveta društva kojima je svrha bila posjećivanje i njega skoj fronti (Besarabija), poručnik Miroslav Marić 26. V. arhitekt Slavko Löwy (1904.-1996.). Na spomeniku se bolesnika, obavljanje pobožnih obreda uobičajenih kraj 1915. u Grebovu (Galicija), redov Vilim Mayer, poginuo navode imena osmorice Židova iz Koprivnice i okolnih umirućih ili umrlih Židova, sahranjivanje, uprava i održa- 1915., mjesto nepoznato, narednik Salamun Goldberg sela. Godine 1975. taj je spomenik nešto preinačen, jer vanje židovskog groblja. Svi su podignuti u međuratnom stradao 21. IV. 1916 u Wolczeku u Rusiji, kaplar Božidar mu je dodano i spomen obilježje za sve Židove stradale u razdoblju tj. nakon 1929. godine. Prvi je podignut u Zagre- Hiršl, stradao 5. VI. 1916. u Dobronovcu u Bukovini i vrijeme fašizma, odnosno godine „1914.“ i „1918“, zami- bu na gradskom groblju Mirogoj u studenom 1930. godine, narednik Zvonko Rehnicer, stradao 8. XI. 1916. Monte drugi u Koprivnici isto u studenom 1934. godine, a treći u jenjene su godinama „1941.“ i „1945.“. Na spomeniku se Frunte (Italija). Križevcima. ništa drugo nije mijenjalo. Imena stradalih koprivničkih Židova su ostala. Tko su bili vojnici iz Križevca, koliko su imali godina, što Već je u ljeto 1915. godine zagrebačka židovska Općina su voljeli, kojeg su bili obrazovanja, kakve su im bile obitelji nastojala pomoći u sahrani svojih stradalih članova te je Znamo da je spomenik u Križevcima podignut na ini- danas ćemo teško saznati, jer je većina križevačkih Židova zajedno s Hevrom Kadišom uredila posebno polje na gro- cijativu nekolicine članova židovske općine iz Križeva- stradala u Holokaustu, a i sama sjećanja na Prvi svjetski rat blju Mirogoj „za hrabre naše ratnike pale u borbi za kralja ca i zahvaljujući dobrotvornom društvu Hevra Kadiša. su već izblijedila. i dom“. Tih su mjeseci vojnici pokapani u pojedinačne gro- Sama akcija podizanja spomenika „palim ratnicima u bove na kojima je bila pločica s njihovim imenom. Potom ratu 1914.-1918.“ kako je u tadašnjim novinama Židovu Uz zagrebački spomenik ovaj spomenik u Križevcima sa- je 28. studenog 1930. zagrebačka Hevra Kadiša na židov- pisalo, provedena je u 1935. godini. Spomenik je podi- čuvan je još i danas u izvornom obliku. skom dijelu Mirogoja podigla i posvetila zajednički spo- gnut na židovskom dijelu gradskog groblja. Spomenik Ljiljana Dobrovšak 4 NOVI OMANUT 124 "Srbi Mojsijeve vjere" u ratovima za otadžbinu David A. Koen Lica iz spomenice Bio je prvi advokat među beogradskim Jevrejima, a treći od Jevreja koji je svršio Pravni fakultet na Velikoj Školi U povodu stogodišnjice od početka u Beogradu. Prvog svjetskog rata Jevrejski istorij- .Spomenik jevrejskim Pokojni Koen bio je vrlo inteligentan, a po prirodi svojoj ski muzej (JIM) u Beogradu priredio ratnicima palim za slobodu bio je prožet idealima i vrlo inpulzivan u oduševljenju je izložbu pod nazivom “Jevreji Srbije Srbije, 1912-1918. Svečano u Prvom svetskom ratu”, posvetivši je otkriven 1927. Sefardsko srpskog rodoljuba i velikog patriote. Dokaza o tome “svim srpskim Jevrejima, muškarcima i groblje u Beogradu. imamo u njegovim besedama, koje je održao u Jevrej- skom hramu u Beogradu, Šapcu i Požarevcu, u sveča- ženama, koji su kao ratnici ili medicin- nim prilikama. Te svoje besede pok. je Koen štampao i sko osoblje učestvovali u svim ratovima objavio u Beogradu 1897.g. u zasebnoj brošuri... za slavu i slobodu Srbije 1912.-1918”. To uključuje i dva balkanska rata vođe- U Balkanskom ratu u kome je Srpski Narod osvetio na u razdoblju 1912.-1913. koji su bili Kosovo, pok.Koen nije mogao ostati ravnodušan; on je uvod godinu dana kasnije u Prvi svjet- svom oduševljenju i ushićenju morao dati izraza. I tako ski rat. Uz izložbu i prateću monografi- je on Februara 1913.g. sastavio jednu knjigu pod naslo- ju s katalogom JIM je objavio i reprint vom: “Spomenice poginulih i umrlih Jevreja Bog čuva Srbiju u Balkanskom i Prvom svetskom ratu Apoteoza Srpskom Geniju u svetlosti Religije. 1912.-1918.”, izašle 1927. godine u Beo- Knjiga je izašla početkom 1915. u Beogradu. gradu, kao izdanje Odbora za podizanje spomenika palim jevrejskim ratnicima. U ovoj knjizi, koja je pisana još za vreme postojanja Riječ je o raritetnoj knjizi objavljenoj u Balkanskog Saveza pok. Koen veliča Srbiju, hvali Srpski Beogradu 1927. i od koje su do danas Narod i glorifikuje njegov genije. ostala samo dva fotokopirana primjerka, jedan u Jevrej- A ta mu je knjiga došla glave. skom muzeju, a drugi u Narodnoj biblioteci Srbije. Kada su Bugari 1915.g.okupirali Niš pozvali su Koena i Spomenica donosi imena, fotografije i kraće ili duže bio- upitali ga, da li je on pisac te knjige; ako jeste, da li hoće grafske podatke o oko 150 poginulih srpskih Jevreja u dva da oporekne ono, što je u toj knjizi pisao. Pok. Koen se balkanska i u Velikom ratu (Prvom svjetskom ratu) . Pre- tada nalazio u istome položaju, u kome su bili naši pret- nosimo dio uvodnog teksta te, kao ilustraciju sadržaja, dvi- ci za vreme inkvizicije. I tada je inkvizitor Torkvemada je zanimljive ratne biografije koje uvjerljivo svjedoče o ras- stavljao Jevrejima pitanje, da li žele da se odreknu svoje položenju srpskih Jevreja u odnosu na srpske ratne napore. vere, te da spasu svoj život od lomače, koja im je bila “Još ima među nama živih Jevreja iz srpsko turskih ra- spremljena. Kao što su se naši pradedovi herojski odri- tova 1876-1878 godine. Ali je ljubav Jevreja za srpsku cali svoga života pre nego li svoje vere, tako je i pok. zemlju došla do svog punog i svestranog izražaja u rato- Koen odgovorio bugarskom inkvizitoru: Ja sam pisac te vima 1912-1918. kada su Jevreji, građani i vojnici, stari knjige, ja se nje ne mogu odreći, jer sve što sam pisao u i mladi primili svoju sinovlju dužnost iskreno, srdačno njoj, to je moje čvrsto ubeđenje i to je izraz mojih ose- ćanja. Koen je tako odgovorio i ako je znao da će ga taj odgovor stati života. Posle toga saslušanja Koen bude Rafailo A. Anaf pušten ali nekoliko dana docnije jednog petka posle podne, Koen bude, sa mnogim drugim Srbima zajedno, Redov I. čete, I.bataljona, VII. pešadijskog puka ponovo uhapšen i odveden u grad. Rođen u Beogradu 6.marta 1888.god. Učestvovao je u Istoga dana dojurio je jevrejski sveštenik iz Niša, zajed- oba Balkanska Rata. Kao retko hrabar vojnik bude u no sa sada pokojnim Samuilom Melamedom trg. iz Be- borbi kod Konašice ranjen i zarobljen.Umro je deset ograda, u grad, da mole, da se Koen pusti u slobodu, jer dana docnije u Temišvaru gde je i sahranjen. je on čovjek pošten i u godinama. Rekli su im da dođu U Svetskome Ratu kad je naša vojska bila prešla u Srem, sutra, jer će tada biti glavni komandant u gradu, te da se kod Bežanije, Anaf je primio na sebe dužnost da ide do obrate njemu, i da će sigurno pustiti Koena u slobodu. neprijateljskoga rova i da tu izvidi stanje neprijatelja o Sutradan, rano, dođu ova dvojica u grad, i na njihovu čemu da obavesti svoga komandanta. Primičući se svo- ponovljenu molbu, da puste Koena, odgovoreno im je me cilju Rafailo naiđe na neprijateljskog telefonistu koji da se Koen ne nalazi više u gradu, jer je otputovao za je od svoga štaba tražio pojačanja. Ali ga Rafailo u ma- Sofiju. Od tada niko više nije video pok. Koena, niti se gnovenju ubije i uzme mu telefon; pa pošto je znao da on ma kome više javio. Izvesno je da su Bugari pogubili govori mađarski, on je potpuno razumeo sve što mu iz Koena. Poznavajući čvrst karakter i veliko srpsko rodo- mađarskog štaba javljaju, i to: da se drže još malo vre- ljublje pok. Koena možemo sa sigurnošću tvrditi, da je mena, jer velika snaga nadire okolo, tako da će srpska on svoju plemenitu dušu ispustio s poslednjim rečima vojska koja se u Sremu nalazi biti sva zarobljena. Natalija Neti Munk, prva dobrovoljna ratna bolničarka u Srbiji, svojim: “Jeste, Bog čuva Srbiju, i ona će postati Velika Anaf ostavi telefon, odjuri svome komandantu i izvesti rođena 1864 u Beogradu, umrla 1924. u Beogradu. Nosilac niza Srbija.“ odlikovanja. Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat 1912-1918. ga o svemu što je na telefonu čuo. I ako pok.Koen nije učestvovao u ratu, zbog svojih godi- Dobiveni izveštaj bio je od presudnog značaja za veli- i sa samopregorevanjem. Časovi tuge i bola, nemaštine na, on je ipak poginuo kao heroj i žrtva je rata. ki deo naših trupa koje su se tada nalazile s one strane i izgnanstva, kao god i časovi radosti i slave, pobede i Zato David A. Koen zaslužuje da potomstvo sačuva traj- Save, te su se mogle blagovremeno izvući iz zamke koju trijumfa pri povratku u oslobođenu, proširenu, slavom nu uspomenu na njega kao na junaka i mučenika. im je neprijatelj spremao. ovenčanu i ujedinjenu Otadžbinu bili su zajednički svi- Komandant oduševljen ovim podvigom svoga vojnika, ma bez razlike. Oko šest stotina jevrejskih ratnika od skih ratnih invalida; ceo jedan kraj, cela Jevrejska Maha- predao je Anafu jedno od svojih sopstvenih odličja, koje 7-8 hiljada jevrejskih žitelja u predratnoj Srbiji; nekoliko la na beogradskoj Jaliji sa poginulim starcima, ženama i ovaj nije bio srećan da dugo nosi, jer u borbi kod Kona- stotina jevrejskih ranjenika, dovoljan broj junaka odli- nejači pod ruševinama svojih domova prouzrokovanim šice bude ranjen i zarobljen, te od zadobivene rane umre kovanih za hrabrost na bojnome polju; blizu 150 grobo- neprijateljevim bombardovanjem – sve su to rečiti dokaz deset dana docnije, u Temišvaru gdje je i sahranjen. va jevrejskih palih neimara na ostvarenju srpske zavetne njihove ljubavi prema Srpskome Narodu i odanosti pre- misli; stotine jevrejske ratne siročadi; veliki broj jevrej- ma svojoj Otadžbini – kaže se u uvodu Spomenice.” Blago iz arhivske kutije – sto godina čuvano Na izložbi u Jevrejskom istorijskom muzeju – autorica rata. Natalija Neti Munk bila je prva dobrovoljna ratna za koje je on tvrdio da mu je spasilo život prilikom prelaska izložbe je Vojislava Radovanović, koja je i upraviteljica Mu- bolničarka u Srbiji, rođena 1864. u Beogradu, umrla 1924, preko Albanije. Kada je počeo Drugi svjetski rat i kada su zeja - uz fotografije izloženo je i nekoliko iznimno zanimlji- također u Beogradu. Bila je nosilac niza odlikovanja, uklju- počeli pretresi kuća na Kosovu Gabriel Navonović je ćebe vih predmeta, kao npr. bilježnica konjičkog oficira Moše čujući i Karađorđevu zvezdu s mačevima. Tu je i fotografija obojio u narančastu boju da bi prikrio svoju vojničku proš- Mevoraha naslovljena „Dnevnik evakuacije“ iz 1916. (o Jevreja – Srba Mojsijeve vere – dobrovoljaca dok polažu lost. Takvo narančasto ćebe poklonio je Jevrejskom istorij- povlačenju srpske vojske zajedno s izbjeglicama preko Ko- zakletvu i pristupaju srpskoj vojsci, a blagosilja ih vrhovni skom muzeju njegov sin Nisim Navonović koji se po zavr- sova, Crne Gore i sjeverne Albanije do Jadranskog mora rabin Srbije dr. Isak Alkalaj, te putna isprava sa slikom dr. šetku Drugog svjetskog rata nastanio u Beogradu i postao i dalje na grčki otok Krf i u Bizertu u tadašnjoj francu- Davida Albale, rezervnog sanitetskog pukovnika i trupnog uvaženi član Jevrejske opštine Beograd. skoj koloniji Tunis). Kako navodi autorica izložbe u uvodu lekara, rođenog 1886. u Beogradu koji je po nalogu Niko- U predratnoj Srbiji koja je 1914. bila seljačka zemlja i ima- izložbenom katalogu, Moše Mevorah, osim što je ratovao, le Pašića otputovao krajem 1917. u SAD sa zadatkom da la četiri i pol milijuna stanovnika živjelo je između šest i izvanredno je i crtao. Tu je i nekoliko novinskih članaka propagira ratne ciljeve Srbije među američkim Jevrejima. sedam tisuća Jevreja, od kojih je oko 600 sudjelovalo u ratu. iz „Politike“ iz razdoblja poslije Rata, a o Ratu, kao i dosad Ti premeti i 35 fotografija pronađeni su u Muzeju u jednoj U izložbenom katalogu objavljen je i poduži tekst dr Mila- nepoznata (originalna) fotografija srpske-jevrejske heroine arhivskoj kutiji a također se pronašlo i jedno originalno na Koljanina (znanstveni suradnik Instituta za savremenu Neti Munk koja na leđima nosi bolesnog čovjeka iz raz- vojničko ćebe iz Prvog svjetskog rata koje je pripadalo srp- istoriju Srbije, doktorirao je 2006. na Filozofskom fakultetu doblja užasne epidemije tifusa za vrijeme Prvog svjetskog skom vojniku, Jevrejinu iz Prištine, Gavrielu Navonoviću, u Beogradu na temi Jevreji i antisemitizam u kraljevini Ju- 5 NOVI OMANUT 124 goslaviji 1918-1941) u kojemu se ističe kako su za ispolje- jun ljudi, od čega 369.518 vojnika nu hrabrost u borbama brojni Jevreji dobili odlikovanja, a i 630.000 civilnih žrtava. Osim „jevrejska hrabrost i stradanja u borbi za oslobođenje učvr- običnih jevrejskih vojnika koji su stili su njihovu integrisanost i ugled u srpskoj sredini, o ratovali za Srbiju Milan Koljanin čemu svedoči impresivan spomenik na ulazu u Jevrejsko ističe ulogu nekolicine istaknutih (sefardsko) groblje u Beogradu“. pojedinaca, Jevreja koji su tih rat- Srbijanski Jevreji su bili malobrojni i nisu imali tako istaknu- nih godina uložili sav svoj utjecaj tu ulogu u društvenoj, a prije svega privrednoj strukturi kao u međunarodnim krugovima na- u srednjoj i istočnoj Europi. Odredbama Berlinskog kongre- stojeći pridobiti međunarodnu sa stekli su punu građansku ravnopravnost koja je potvrđena javnost na srpsku stranu. ustavom iz 1888, što je donijelo relativno brzu integraciju Istaknuto mjesto među njima Jevreja u srpsko društvo kao „Srba Mojsijeve vere“. Više od ima liječnik dr David Albala, četiri petine srpskih Jevreja živjelo je u Beogradu (manje za- sin limara, kasnije usvojen u tr- jednice su postojale u Nišu, Smederevu i Šapcu ), uglavnom govačku familiju, rođen u Beo- na Dorćolu gdje su sačinjavali jednu četvrtinu stanovništva. gradu 1886. Diplomiravši 1910. Od 89.876 stanovnika Boegrada njih 4.193 bili su Jevreji. Po- medicinu u Beču dvije je godine, slije Balkanskih ratova 1912.-1913. udvostručen je srpski dr- od 1910.-1912. bio liječnik na žavni teritorij, a u njegovim granicama našle su se relativno brodu na liniji Trst-Južna Ame- velike jevrejske zajednice sefardskih Jevreja, među kojima su rika, pa zatim sudjelovao u Bal- najveće bile u Bitolju i Skoplju. kanskim ratovima, a po njihovu Srbi Mojsijeve vere, dobrovoljci polažu zakletvu i pristupaju srpskoj vojsci, a blagosilja Rat u Srbiji je započeo 28. srpnja 1914. – tri dana ranije au- završetku radio kao liječnik u ih vrhovni rabin Srbije, dr. Isak Alkalaj, Beograd, Kalemegdan – Donji grad. Prvi strougarska je vlada prekinula diplomatske odnose sa Srbijom Bitolju. Nakon objave rata Srbiji svjetski rat 1914-1918. Snimak je u vlasništvu Arhiva Jugoslovenske kinoteke, Beograd) i povukla poslanika iz Beograda. Samo dan kasnije, 29. srp- mobiliziran je i služio je u sanite- nja 1914. Beograd je prvi put bombardiran iz austrougarskih tu u jedinicama koje su vodile bitke na Drini i Ceru. Zajed- Dr. Albala u međuratnom razdoblju bio je jedan od najista- ratnih brodova, a uslijedili su napadi austrougarske vojske sa no sa srpskom vojskom stiže preko Albanije na Krf. Prema knutijih članova jevrejske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji. zapada, preko Drine. Do početka listopada 1914. Beograd je navodu u biografskom leksikonu „Znameniti Jevreji Srbije“, Umro je Washingtonu 1942. bombardiran 36 dana i noći. U bombardiranju je teško stra- „tokom boravka na Krfu izložio je Nikoli Pašiću mogućnost Početkom 1918. u SAD je stigao i glavni rabin Srbije dr.Isak dao i Dorćol. Ovo nije mjesto za opisivanje ratnih operacija na da ga pošalju u misiju u SAD kako bi informisao američ- Alkalaj sa istim zadatkom kao i Albala. I on je koristio svoj tlu Srbije, no valja istaći da je za razliku od Hrvatske, na čijem ku javnst o ciljevima Srbije. Stoga je od septembra 1917. do utjecaj za političko djelovanje, a također je za vrijeme Pr- se teritoriju u Prvom svjetskom ratu nisu vodile nikave ratne novembra 1918, bio član srpske vojne misije u SAD, čiji su vog svjetskog rata išao u Italiju, Švicarsku, Francusku i En- operacije, Srbija sve četiri godine bila ratno poprište, te od ciljevi bili pridobijanje jevrejske javnosti za borbu Srbije i glesku i prikupljao pomoć za srpsku vojsku. 1916. okupirana i podijeljena od strane Austrougarske i Bu- dobijanje financijskih sredstava. Uspeo je da obezbedi ratni Najzad, spomenimo i fotografa, kriminologa, profesora garske. Prema službenim podacima iznesenim na mirovnoj zajam od milion dolara, a uticao je i da srpska vlada odmah svuučilišta u Lausanni, sudskog vještaka i ratnog dopi- konferenciji u Parizu 1919. Srbija je u ratu izgubila oko mili- posle Velike Britanije, prihvati Balfurovu deklaraciju. Uče- snika, prof. Archibalda Rudolfa Reissa kojega je srpska stvovao je u agitaciji za upisivanje vlada kao nezavisnog stručnjaka u nekoliko navrata po- ratnog zajma među stanovnicima zvala da dođe u Srbiju i osobno se uvjeri o razmjerima SAD proputovavši celu državu. Bio ratnih razaranja i povredama međunarodnog ratnog je jedan od organizatora pripreme prava. U izdanju srpskog Ministarstva vojnog u Solunu prve jevrejske brigade koja je 1918. objavljena je 1917. Reissova brošura „Stradanje grada otišla da ratuje u Palestinu. Pred- Bitolja“, kada je bugarsko-njemačka artiljerja grad gađa- vodio je kolonu u svečanom maršu la projektilima s otrovnim plinovima. Svojim napisima kroz Petu Aveniju. Po nalogu srp- u utjecajnim evropskim novinama snažno je utjecao na ske vlade bio je prisutan na Versaj- informiranje svjetske javnosti o događanjima u Srbiji. skoj konferenciji kao stručnjak za Sudjelovao je i u povlačenju kroz Albaniju i bio prisu- jevrejska pitanje u Kraljevini“. U tan na Solunskom frontu. Poslije rata ostao je do smrti svakom slučaju velika je zasluga dr. živjeti u Srbiji. O njemu je dr. Zdenko Levental napisao Albale što je Srbija u vrijeme kada knjigu pod naslovom “Švajcarac na Kajmakčalanu“ (Be- su se ostali oko toga još uvelike ograd 1984.). kolebali, svakako i zbog vlastitog interesa, službenom izjavom od Dr. Archibald Reiss bio je Nijemac, ali porijeklom Židov. 27. XII. 1917. podržala Balfourovu I on je dobio zasluženo mjesto u biografskom leksikonu deklaraciju te tako postala prva dr- među znamenitim Jevrejima Srbije. Jevrejske bolničarke – dobrovljci, Novi Sad, Prvi svjetski rat 1914 – 1918 žava nakon Velike Britanije koja je Prema tekstovima iz Monografije i Spomenice to učinila. prilog priredila: Vlasta Kovač Književni ogledi Zašto sam ubio sam Franju Ferdinanda Piše: Predrag Finci Kao dječak se zaljubih u jednu i svaka igra, brzo i najednom proći. Tako je i bilo.Cijelu tu tovo nisu stajališta o njihovom značaju i karakteru, ali se po godinu sam dobro živio, konačno uspio pokupovati sve filo- ovom ”svjetskom“ spominje i ”lokalno“. Što bih dakle mogao djevojku, za mene tada ”tetu“, zofske knjige do kojih mi je bilo stalo, a i konobari me počeli o tom događaju? koja me učila plivati. A imala je pozdravljati s uvažavanjem. Dugo, doduše, nisam mislio da Mogu li jedno ubojstvo, dva pucnja, nesporan čin nasilja do- momka, glumca Berta Sotlara. će to sve zajedno imati jačeg odjeka, ništa nisam očekivao, vesti u vezu s Camusovim razumijevanjem anarhizma u Po- nikakvu slavu posebno, iako sam za nekoliko dana odjed- bunjenom čovjeku (1951.), anarhizma koji Albert Camus sla- Mnogo mi je bio mrzak. On je po- nom bio u svim novinama, na ulici me počeli zaustavljati, vi kao individualnu pobunu protiv nepravde i svakog oblika slije igrao Franju Ferdinanda. Ja oslovljavati drugim imenom, gnjaviti uvijek istim pitanjima tiranije, kao dokaz neke vrste pravičnosti, kakve je bilo u i priglupim komentarima, u kavani prilaziti, jedna mi u krilo atentatima (ruskih) anarhista, jer su oni svoje živote ”raz- ga iza ugla sačekah kao Gavrilo sjela, policajac mi se u dva ujutro nasmiješio. A i dalje mi nije mjenjivali“ za tuđi, jer su dragovoljno išli u smrt nakon što Princip. bilo naročito stalo. Već ranije osjetih da ne bih mogao ostati bi ubili nekog predstavnika carske vlasti, što, istini za volju, u toj profesiji, osjetih da mi je mnogo više do stvari mišlje- nije nikakva utjeha ubijenom i svim onima kojima je ubijeni Davno je bilo, malo bih o tome mogao. nja i da nikako ne bih da budem neko drugi, da ne mogu kao osoba ili utjelovljenje određenih vrijednosti bio blizak. da budem neko drugi, da me je čak pomalo i stid kada sam A ona me pita što o tome mislim. Ili pak povezati ubojstvo s pojmom žrtvovanja (podjednako na sceni onaj koji nisam, jer mogu da budem samo ono što Kažem: ”Ne mislim ništa“. Baš tako kažem: Ništa o tome ne u religiji, kao i u revolucionarnim pokretima, jer im je fanati- jesam. Baš tako je bilo. mislim. Nisam imao nikakvo stajalište ni ranije, a ni sada. zam i život u imaginarnoj budućnosti zajednička crta), sa žr- ”Nije moguće, pa ipak ste u sve to bili upetljani, to vam je Što bih sada, poslije toliko godina, mogao reći o Sarajevskom tvom koja bi da bude jedina žrtva i jedina odgovorna za svoja bio važan dio života, sami ste odabrali da to uradite, nitko atentatu? Najjednostavnije bi bilo ponoviti da je atentat bio djela, premda je spremna uništiti sve što joj stoji na putu ka vas nije tjerao…“. povod Prvom svjetskom ratu, a i razlog mnogih kasnijih di- odabranom cilju, sa žrtvom koja u sukobu i svojoj borbi sve jametralno sučeljenih interpretacija. svoje daje za ono što je iznad njene postojeće egzistencije, jer Sve je bilo baš tako, a ipak nisam ništa mislio, bar ništa oz- biljno. Jednostavno, bio sam mlad, prilika, u pitanju je slav- Atentat je neosporno bio značajan događaj, događaj po kome se nada da će se iz njene borbe roditi novo i bolje. na ličnost po kome bi u inozemstvu očas identificirali moj pamtimo i sve njegove učesnike, i Principa i Ferdinanda. Za Je li Mlada Bosna kao ”revolucionarni pokret“ bila anarhi- grad (Lawrence Durrell: ”A village like an instict left to rust/ sam grad to ipak nije bio najznačajniji događaj, nije bio ni stička ili teroristička organizacija, koja je težila oslobađanju Composed around the echo of a pistol-shot“), bit će novaca, presudan, a ni katastrofalan kao požari iz davnih, ni kao op- zemlje i promjeni političkog sistema? Sigurno je da je bilo platit ću kiriju, kupit novo odijelo, a možda i na more. Shva- sada i razaranje iz novih vremena, ali je upravo taj događaj upliva različitih ideja, a u samoj organizaciji oprečnih inte- tio sam to kao neočekivan poklon, kao nešto što se dogodilo ”svijetu“ bio i ostao ono po čemu najprije prepoznaju moj resa. Anarhizam je protiv svake dominacije, posebno protiv jer se moralo dogoditi, kao nešto što je došlo i što će, kao grad. Lokalni i ”svjetski“ događaji nisu identični, a to pogo- opresivnog državnog ustrojstva i njegove hijerarhije, a često 6 NOVI OMANUT 124 mu se pripisuje spontanost, neorganiziranost (a ne ”organi- zacija“) i (uzaludna) borba protiv sistema, pa je vremenom ovaj pojam, posebno kada je u pitanju individualni anarhi- zam, dobio neki romantičarski prizvuk i auru očajničkog po- kušaja da se individua suprotstavi nadmoćnom društvenom uređenju. Zato je danas mnogo više u uporabi pojam terorizam, ”pra- zni pojam“ kome se uvijek pripisuje drugačiji sadržaj: ovim pojmom je najprije označavano vladanje zastrašivanjem (u doba Francuske revolucije), a danas se terorizam opisuje kao nasilje nad onim što je dobro i lijepo i sve češće kao akcije sila Zla, koje vrše nasilje nad (zapadnom, a prije svega ame- ričkom) demokracijom. O tome na misaono provokativan način diskutira u svom instruktivnom tekstu Filozofija i ”rat protiv terorizma“ Alain Badiou (2003.). Ja bih terorizam de- finirao ovako: Terorizam je politički motivirani organizirani čin individualnog ili grupnog nasilja nad selektivno izabra- nim, a najčešće nezaštićenim osobama ili objektima. Je li Mlada Bosna kao ”revolucionarni pokret“ bila anarhi- stička ili teroristička organizacija, koja je težila oslobađanju zemlje i promjeni političkog sistema? Sigurno je da je bilo upliva različitih ideja, a u samoj organizaciji oprečnih inte- resa (…) Oni koji gaje simpatije prema djelu atentatora nazi- vaju Mladu Bosnu ”oslobodilačkom“, oni na suprotnoj strani ”terorističkom“ organizacijom Ovdje se treba prisjetiti još jednog gledišta o nasilju, onog koje je iznio Maurice Merleau-Ponty u svojoj knjizi Humani- zam i teror (1947.). On je doduše govorio o komunističkom, ”revolucionarnom nasilju“, ali ono nalikuje svakom drugom Predrag Finci kao mladi glumac u ulozi Gavrila Principa Filozof, esejist i pisac dr Predrag Finci danas ”oslobodilačkom“ i/ili ”revolucionarnom pokretu“, jer je sva- u filmu „Sarajevski atentat“ Fadila Hadžića 1968. godina ka želja za slobodom uznemiravanje postojećeg reda, a u slučaju nasilja i težnja ka rušenje ustanovljenog političkog poretka. O Predragu Finciju u "Antibarbarusu" Pobuna, prevrat, revolucija… uvijek postaje brutalna, ra- zorna, puna krvavih sukoba, uvijek nosi žrtve i sije teror, ali Naslijedila“ sam Predraga Fincija kao autora u našoj iz- svih tekstova i čita. Oprostili smo se nadajući se da ćemo kroz revolucionarno nasilje (koje ne treba ni uvijek ni svuda davačkoj kući, a poznavala sam ga samo preko dvije knji- se ipak uskoro vidjeti. vrednovati mjerilima zapadnih demokracija) može da vodi ge, i ničega više, priznajem. Moj otac, izdavač, umro je ne Međutim, nije dugo prošlo, kad eto Fincija opet. Ima novi i do slobode, do humanih odnosa među ljudima, do huma- ispričavši mi tu vezu autor-izdavač, i nekako sam je sma- rukopis, malen, tanak, ovaj put, i zaista zadnji kaže, jer više nizma. trala prirodno naslijeđenom, s dva krasna naslova.. nisam nema što za reći. Osobno kao tekst. Pročitam, i opet nešto se previše zamarala kako su se oni našli, jer bilo je puno Teško je izboriti slobodu bez upotrebe sile ili neke vrste gole- sjajno – i to se mora objaviti. Kud puklo da puklo. I opet kre- toga za naučiti u svijetu knjiga, s one strane, nakladničke, mog pritiska. Teror je, naravno, uvijek teror, bez obzira u ime nemo u poduhvat, i knjiga izađe. Ja malkice tužna jer čovjek i bila sam posve duboko u tome. Međutim, jedan dan čo- čega i s kakvom motivacijom nastaje, ali je nekada nužan, kaže da se s ovom oprostio zauvijek od pisanja, ali razumi- vjek se javi i kaže da ima novi rukopis. Zove se Imaginaci- posebno onda kada nema drugog načina da se zaustavi ne- jem, svatko ima svoj kreativni put, pa tako i pisci, filozofi. ja. Poprilično uzbuđena nakon što sam pročitala rukopis pravda okupacije i da se ostvari pravo na slobodu. Zato Mer- No kako to već biva, sudbina se s nekima baš lijepo igra, a i shvatila sam da moram objaviti tu knjigu, ako postoji mo- leau-Ponty tvrdi da teror nije uvijek protivnik ”humanizma“, neki se ljudi, autori i izdavači, „prate“ u životu. Nakon što je gućnosti da se objavi, jer je zaista činila prekrasan nasta- nego može da vodi uspostavljanju boljih, humanijih odnosa napisao još nekoliko zadnjih knjiga, Finci je odlučio napra- vak na Prirodu umjetnosti i Umjetnost uništenoga. Nekim među ljudima, premda ne poriče ni okrutnost ni nasilnost viti nešto što još nije nitko s ovih prostora – napisati Estes- čudom uspjela sam je objaviti, i smatrala to velikim uspje- takvih političkih i revolucionarnih djela i čak ih smatra nuž- tku terminologiju, obraditi temeljito preko 200 pojmova. I hom, jer mi je Finci rekao da mu je to, naime, zadnja knji- nima, neizbježnim na putu ka boljem i pravednijem svijetu. što mislite, kod koga je rukopis i gdje knjiga izlazi.... ga. Posebno sam sretna bila kad je knjiga dobila priznanje Anarhizam (kao društveni, a i kolektivni anarhizam) ima tj. nagradu za naučno djelo Sajma knjiga u Sarajevu. To je Simona Goldstein samo jednu zajedničku osobinu sa individualnim i grupnim bila i prilika za konačno upoznavanje uživo, tekst je dobio (Simona Goldstein na čelu je zagrebačke izdavačke kuće terorizmom: upotrebu sile. Izvršilac nasilja unaprijed zna i lice, pogled, žive oči, strastveni govor, baš kako se to iz Izdanja Antibarbarus) da može i sam biti ubijen. Njegova akcija je samo-ubilačka. Tako je bilo i sa Mladom Bosnom. Naravno, i u ovom slučaju mi povijesni događaj razumijeva- zapravo maltretira svoj vlastiti narod. Kada to kažem ne mi- dinandovu suprugu Sophiu), iz čega je lako zaključiti da je mo iz svoga Sada, iz situacije u kojoj je naše razumijevanje slim toliko na učinak samog pokreta, koliko na reperkusije atentator zapravo pucao u simbol, a ne u osobu. uvjetovano onim što sami živimo i iskušavamo. U balkan- vlasti nad onima koji su se pokretu priklonili i nad narodom Ali, i ubojstvo službenog lica je jednako ubojstvo i u nekim skim krajevima ovaj događaj je politizirani povijesni doga- iz koga je pokret izrastao, jer je pokret uvijek nemoćan i slučajevima se smatra čak težim prestupom. Mogao je op- đaj. Zato o njemu nitko ne govori bez doze pristranosti. nikada ne uzrokuje stvarni prevrat ili radikalne promjene, tuženi doduše reći da je bio u pitanju okupator, dakle osoba Podjele su bile očite odmah nakon atentata, a i danas su slič- a vladajuća struktura uvijek nemilosrdna, posebno kada je koja vrši nasilje u njegovoj zemlji, ali bi pritom valjalo dodati ne. Oni koji gaje simpatije prema djelu atentatora nazivaju ugrožena, pa nakon ”terorističke akcije“ sprovede rigorozne da je bila u pitanju takva okupaciona vlast koja je dozvolja- Mladu Bosnu ”oslobodilačkom“, oni na suprotnoj strani ”te- mjere i donese okrutne zakone. A u borbi protiv takve, opre- vala razne političke aktivnosti i postojanje autonomnih na- rorističkom“ organizacijom. sivne vlasti nikada nije dovoljna samo individualna pobuna, cionalnih kulturnih institucija i organizacija, pa se legalnim koja je prije očajnička gesta nego učinkovita akcija. putem moglo težiti izmjeni postojećeg stanja i napokon op- Iako se sam Princip izjašnjavao kao ”Srbo-Hrvat“ i ”jugosla- venski nacionalist“, svi ga smatraju Srbinom i u nekadašnjoj Pravne posljedice takvog djelovanja su jasne: onaj koji pose- ćem oslobođenju. Jugoslaviji kao Srbina slave ili pak osuđuju. Srbi tvrde da je gne za nasiljem zakonski je kriv, jer ustaje protiv vladajućeg Stvar se na emocionalnom planu posebno komplicira kada atentat bio čin pobune i borbe za slobodu, Bošnjaci i Hrvati režima i njegovog zakonodavstva, i ukoliko bude uhvaćen ili čovjek pomisli da je i taj predstavnik vlasti bio nekome mio, uglavnom staju na stranu ubijenog i hvale Austro-Ugarsku u svojim nakanama onemogućen slijedi mu kazna, bez ob- da je i on bio i opet trebao biti otac, da je nekome bio draga vlast, ”nije bila loša okupacija, bolja je nego kasnija sloboda“, zira na počiniteljevu motivaciju, jer nema zakona a ni etič- osoba. A što bismo tek mislili i osjećali kada bi bila u pitanju što je nepoznate ulične ”revizioniste povijesne istine“ navelo ke norme koja bi odobravala ubojstvo Drugog, ali jednako nama bliska osoba ili kada bi se nama bliska osoba našla u da na početku rata u Bosni uklone u Sarajevu i ”stope Gavrila tome nema ni zakonodavca koji može naći dovoljno uvjer- takvoj situaciji? Ili bar ona do čijih moralnih i političkih vri- Principa“, zapravo obilježje mjesta odakle je atentator pucao, ljive argumente da ukine prirodno pravo na vlastitu i opću jednosti držimo, kada bi bila u pitanju osoba s kojom dijeli- kao da će time ukloniti i jednu povijesnu činjenicu. slobodu, pa toga radi zakoni okupacionih vlasti ne obavezu- mo zajedničke vrijednosti i interese? Terorizam je uvijek terorizam ”onih drugih“. Zlo je ”njiho- ju porobljenog, a porobljeni mu često poriču kompetencije i Nije lako pravdati ubojstvo drugog, ma kako uzvišen i svet vo“, dobro ”naše“; zločin ”njihov“, pravednost ”naša“. Istini relevantnost, jer ne udovoljavaju njihovom poimanju pravde bio cilj ubojice, prije svega zato što je taj cilj uzvišen i svet za volju, akcija Mlade Bosne je bila težnja ka oslobađanju od i ljudskog dostojanstva: počinitelj svjesno, sračunato ustaje ubojici, ali ne i ubijenom: ne može počinitelj zlodjela biti strane vlasti, ali nije bila izraz sveopćeg ”narodnog nezado- protiv postojećeg zakona i puca u to isto zakonodavstvo, koje moralni kriterij, a njegova žrtva odgovorna za ubojstvo. Do- voljstva“, pa iza atentata nije došlo do pobune širih razmjera, smatra utjelovljenjem nepravde, a zakonodavac smatra svo- duše, atentator je izjavio da nije htio pucati u čovjeka, nego nego je došlo do žestokih nacionalnih podvajanja, nacio- jom zakonskom obavezom da protiv takvog provede sankci- u uniformu, u nadvojvodu, u predstavnika Dvora i okupa- nalnih sukoba u bosanskim gradovima a uskoro i do Prvog je i da primjeni kaznene mjere. torske Vlasti. svjetskog rata. Sa svim njegovim posljedicama. Etički aspekt ovog pitanja je još jasniji, jer dokazuje i potvr- Ali, i kada je shvaćen i slavljen kao ”borac za slobodu“ tero- Teško je izboriti slobodu bez upotrebe sile ili neka vrste go- đuje jednostavni, usvojeni moralni zakon, prema kome nije rist ostaje terorist. Atentator je bio mlad čovjek, gajio je neke lemog pritiska. Teror je, naravno, uvijek teror, bez obzira u dozvoljeno ubiti drugog čovjeka. Optuženi Princip je u svoju svoje nedovoljno artikulirane ideale, slutio ovo i ono, fana- ime čega i s kakvom motivacijom nastaje, ali je nekada nu- obranu rekao da je njegova meta bio predstavnik službene tično vjerovao u svoje južnoslavenske ideje (koje je kasnije žan, posebno onda kada nema drugog načina da se zaustavi vlasti, da je pucao u (i na dvoru neomiljenog) austrijskog upropastila velikosrpska ideologija, u koju je bila ugrađena nepravda okupacije i da se ostvari pravo na slobodu Sklon nadvojvodu Ferdinanda, a ne u čovjeka Franju Ferdinanda, želja za vlastitom nacionalnom dominacijom), mnogo toga sam tvrdnji da anarhistički pokret koji posegne za nasiljem što znači da nije pucao neselektivno (žalio je što je ubio Fer- nije shvaćao, pa niti je znao niti je mogao znati da li je postao 7 NOVI OMANUT 124 dio šire zavjere i zakulisnih političkih obračuna, a pogotovo stvima, sa najviše dva ”dubla“ po ne kakve sve konzekvence i reakcije njegov čin može proi- kadru, s četiri teške, masovne zvesti. scene, a snimljen za samo jeda- naest dana! Ono što je vrlo rijet- A upravo zato što nije (dovoljno) znao, mogao je nepoko- ko, igrao sam isti lik iste godine lebljivo vjerovati u ono što je činio. Ubijeni je pak znao da i na sceni u predstaviVeleizdaj- ima razloga za strahovanje, ali je ipak došao na otvaranje sarajevske bolnice, došao da obiđe malu pokrajinu, da se nički proces, a u režiji i adaptaciji pokaže, da dokaže da je dostojan prijestolja, Carstva, da Radoslava Zlatana Dorića. Pred- demonstrira svoju vjeru i snagu carevine. Jedna za njega stavu smo igrali dosta dugo u ne previše važna, premda riskantna životna epizoda odlu- sarajevskom Kamernom teatru. či o njegovom životu i životu njegove supruge (Romantici Tekst je zapravo bio zapisnik sa bi rekli da su se morali sresti dva sanjara, da su se morali suđenja Principu i drugovima, ujediniti u smrtnom zagrljaju ubojica i ubijeni, dvojica pa sam s pomoću ove rekon- kojima je nadasve bilo do budućnosti, a nijedan je nije strukcije stvarnog procesa sa- imao, dvojica, od kojih je jedan snio o ujedinjenju svih znao malo više i o Mladoj Bosni Slavena, a drugi o vječnosti Carstva i zato obojica postali i Crnoj ruci i samim atentatori- žrtve vlastite vjere). ma. Premda sam na sceni ”ušao u lik“, ipak nisam, rekoh, puno Istraživači dokazuju upetljanost srpske tajne službe (Crne osjećao za Principa, ali mi moje ruke) u atentat, a pričalo se i o mogućoj konspiraciji dvora, Ferdinand i Sofija izlaze iz Vijećnice u Sarajevu pet minuta prije atentata starije kolege, iskusni glumci koji se htio osloboditi nadvojvode, posebno njegove žene i koji su u predstavi igrali tužite- započeti rat. A možda je sve ipak bila samo dobrodošla slu- lje, sudce i obranu, rekoše da nisam bio nikad bolji nego Možda sve samo zato što sam svojedobno u sebi tražio što čajnost. Prvi svjetski rat bi se dogodio i da nije bilo atentata u kada sam svoju ulogu odigrao poslije jedne neprospavane je i kakva bila ili mogla biti osoba atentatora. Ili možda zato Sarajevu. Rat je bio pripremljen, tražio se i eto našao povod. noći, umoran, valjda potpuno bez sebe. Ali se glumom ni- što smo svi mi, a u Bosni posebno, dugo, a na različite nači- I našli su ga u atentatu, koji je označio i sam grad u kome se sam više htio baviti. ne osjećali posljedice tog događaja. Osjećali bez obzira što dogodio. Zahvalio sam se na svim potencijalnim novim ulogama, a smo o samom događaju i njegovim akterima mislili. Prvo sam Principa igrao u filmu Fadila Hadžića (1968.). Po- pred kraj snimanja jednog filma napravih skandal i napustih ps. slije mene, u Bulajićevoj verziji Sarajevskog atentata (1975.) snimanje odlučan da više nikada ne stanem pred kameru Principa je igrao Irfan Mensur. Kada mi jedan reče da će Kao dječak se zaljubih u jednu djevojku, za mene tada ”tetu“, kao glumac. I više nisam. Nisam ni slutio da ću, evo, o svojoj Principa valjda jednom konačno igrati i netko tko je Srbin, ta koja me učila plivati. A imala je momka, glumca Berta Sotla- jedinoj filmskoj ulozi ili točnije, o liku koga sam igrao, mno- mi opaska zazvuča nekako prijeteće, nedobro. Kasnije sam, ra. Mnogo mi je bio mrzak. On je poslije igrao Franju Ferdi- go godina kasnije ponovo misliti, i, eto, ovo smisliti. Ne baš nakon što završih svoj izlet u glumu, zapisao da ”nisam ubio nanda. Ja ga iza ugla sačekah kao Gavrilo Princip. o povijesti, jer povjesničar nisam, ali sigurno o tome što jed- samo Ferdinanda, nego, kao loš glumac, i Principa“. na osoba, jedan lik i njena gesta, jedan događaj koji je osoba (Tekst je po prvi put objavljen u knjizi Why I Killed Franz Sarajevski atentat u kome sam igrao, naravno, nije uopće do- proizvela i onaj kasniji kome događaj bijaše povod, može da Ferdinand and Other Essays bar film, ali je to ipak bio film snimljen s vrlo malim sred- znači. (with a Forevord by Cathi Unsworth) Lavoslav Kraus R E D I V I VA "Susreti i sudbine, sjećanja iz jednog aktivnog života" (odlomak) BRZI SUSRET S GENERALOM da je tada moja lijeva ruka vojnicima više imponirala nego BRUSILOVIM desna, jer smo stigli s dosta municije do ruba šume. Rođeni Osječanin dr Lavoslav Kraus imao je 17 i pol godina kada je izbio Prvi svjetski rat. Kako piše U Metzgerovoj četi bio je na licu mjesta od Metzgera ubi- U proljeću 1916. godine već sam se našao u Galiciji na od- u svojim sjećanjima „Susreti i sudbine“ u kolovozu jen jedan vojnik koji je pobacao dio svoje municije - kao sječku fronte koju je držala naša K. u K. 36. divizija kao i 42. 1915. u kazematama uz cestu prema dravskom mo- i istoga dana jedan ciganski mladić koji je kroz »komis« kraljevsko ugarsko-hrvatska domobranska divizija, nazva- stu obukao je uniformu „Einjaehreig Freiwilligera - vojnički kruh, pucao u svoju nogu kako bi se izvukao iz na »vražja«. U sklopu »vražje« divizije nalazila se i osječka k.u.k. Infanterie Regimenta“, to jest jednogodišnjeg linije i otišao u bolnicu. 28. domobranska pukovnija. Tek što smo postali svjesni dobrovoljca pješadijske pukovnije, te za početak toga da smo na fronti kod Buczacza u istočnoj Galiciji kod Spomenut ću ovdje i teror koji je vršen prema ukrajinskom bio poslan u školu za rezervne oficire u Ogulin, a grada Stanislavova, blizu pravog neprijatelja - čula se gro- stanovništvu, koje je nastanjivalo svu istočnu Galiciju. Pod na proljeće 1916. na galicijski front. Objavljujemo zna i jaka tutnjava topova. Rusi pod komandom Alekseja optužbom da ih je »Feldpolizei« otkrila gdje su s tornja cr- dvadesetak stranica iz njegove knjige (objavljene u Aleksijeviča Brusilova obasuli su - u znak dobrodošlice - kve davali Rusima neke znakove svjetiljkama, obješeno je Osijeku 1973.) u kojoj opisuje to razdoblje. Dobivši naše kolone i moj vod gustom šrapnelskom vatrom. Od tog na trgu sela pet seljaka, koji su se pred popom zaklinjali zlatnu kolajnu za hrabrost početkom 1918. poslan je momenta bio sam par godina u vatrenom kontaktu s Alek- da to nisu činili. Cijela istraga i suđenje trajalo je svega 2-3 u Peštu gdje je dva tromjesečna semestra slušao pre- sejem Aleksijevičem, koji je vodio i svu obranu Galicije kao minute. Interesirao sam se kod Tomice Severa za ovakav davanja iz medicine, ali u kolovozu opet se našao na i mnoge ofenzive. Ostao je ruski patriota i poslije oktobar- postupak, pa mi je rečeno da je svakako manja šteta ako se frontu, ovaj put na Soči, odakle je u studenom 1918. ske revolucije i nastavio svoju odgovornu službu i u gra- ubije pet nedužnih ljudi i ostali zaplaše nego da se eventu- pobjegao kako ne bi pao u talijansko zarobljeništvo. đanskom ratu u službi sovjeta. Vijest o njegovoj smrti čitao alno čitave jedinice dovedu u opasnost. Ponovno kao student medicine u Pešti 1919, odu- sam kao liječnik u Našicama 1926. godine u »Obzoru«. Sutradan rano u zoru naredio mi je Sever da se s nekih ševljava se Belom Kunom i „Mađarskom sovjetskom Kod prilaženja prvoj liniji - ja sam bio zamjenik koman- deset vojnika i dva mitraljeza odvučem u skoro posve republikom“, sluša predavanja o marksizmu i lenji- dira voda, marširali smo ubrzanim korakom, a na mahove razoreno selo pola kilometra ispred našega rova, i da tamo nizmu i tamo dobiva svoju prvu „crvenu legitima- smo i trčali. Moj prijatelj Mifek, sin fotografa iz Petrinje, držim pod vatrom raskršće sela. Ukopao sam se sa svojom ciju“. Kao što sam piše „od toga dana ja sam cijelom bio je tako posustao da se više nije mogao micati. Skinuo mrtvom stražom u selu na raskrsnici, ali ni neprijatelj nije svojom društvenom aktivnošću svjesno i odlučno sam njegovu pušku i naprtio je uz svoju da bi mu pomogao spavao, već nas je s udaljenosti od nekih 80 do 100 metara vezan uz Komunističku partiju Jugoslavije“. Kasnije da ipak održi tempo s vodom. Da li sam tu svoju otpornost obasipavao puščanom, mitraljeskom i minobacačkom va- kao student medicine u Beču – gdje je diplomirao ipak stekao zahvaljujući sadističkoj metodi Fabijanca? trom. Mine su padale na nas i s tornja crkve, koja je stajala 1922 - bio je jedan od organizatora Kluba studenata na raskrsnici. Naši »susjedi« pokušali su da nas i opkole i socijalista iz Jugoslavije. Do početka Drugog svjet- Bio sam nekoliko dana u rovu gdje smo smijenili jednu pu- da izvrše juriš, ali nisu uspjeli, jer smo sva opasna mjesta skog rata radio je kao liječnik stomatolog u Osijeku, kovniju i tada vidio jaki sistem poljskih utvrđenja, ali su držali pod unakrsnom vatrom. U noći smo dobili tri mala ali nakon što je 1941. nekoliko puta bio hapšen, bio nas odanle Rusi ipak brzo istjerali. Čini mi se da je zbog rovovska topića s kojima smo ušutkali Ruse i oni su ispra- i u zatvoru Gestapoa u Grazu, pobjegao je s obitelji toga bio najviše žalostan medicinar Julča Batory, jer je baš znili onaj punkt. Tada sam i prvi put lično ubio JEDNOGA – suprugom i dvije kćeri – u Split, a nakon kapitu- bio započeo dirljivu ljubav s jednom učiteljicom - Ukrajin- ČOVJEKA - pitam se: ZAŠTO? lacije Italije pa do kraja rata partizanski je liječnik. kom u obližnjem selu, gdje se nalazila i njegova ambulanta. Doživio je i desant na Drvar i stekao čin pukovnika. Za ono nekoliko prvih dana u rovu već sam bio upoznao Izvršenje mojega opisanog zadatka bilo je ocijenjeno kao Poslije rata živio je i radio kao stomatolog u Beo- natporučnika dr-a Marka Leitnera iz Osijeka, kojega su »osobito junačko djelo«, i u roku od par dana predao mi je gradu gdje je i umro 1984, te sahranjen uz vojne po- vrlo respektirali zbog njegove odvažnosti. Vidio sam i ka- Tomica Sever veliku srebrnu kolajnu - moj prvi ratni orden časti. Bio je oženjen Julijom rođ. Ungar (Szekszard, petana Josipa Metzgera, o kojemu sam još u Osijeku svašta - i postao sam narednik - Zugsfuehrer i komandir voda. Mađarska, 1901), kćeri osječkog rabina dr. Simona čuo i njega se čuvao od prvog momenta. Upoznao sam tada »MI GLUPI SLAVONCI« Ungara, s kojom je imao kćeri Juditu i Evu. i poručnika Andru Morića iz Đakova. V.K. Neko vrijeme smo imali donekle mira, ležali smo u rovovi- Mora da nam je Aleksej Aleksijevič tamo gadno potprašio ma i »Fuchslochima« (lisičje rupe). Kod izgrađivanja ovih jer smo se tako brzo povlačili da su vojnici izmoreni, unatoč rovova i bunkera sam prvi put vidio kapetana Krešimira hura!« - ja ispred svojega voda - iako nismo nikakvog prijetnji najstrožom kaznom - strijeljanjem, bacali u žito Košaka, koji je već tada imao visoki orden. neprijatelja vidjeli, koji vjerojatno nije bio daleko. Naj- šaržere municije i bombe. Kad je to vidio komandir čete ednoč me nešto silno udari u desnu natkoljenicu da sam poručnik Tomica Sever, sin ekonoma iz Petrinje - u Petrinji Par nedjelja kasnije krenula je naša četa u neki protuna- je jedan bataljon 78. pukovnije imao svoj stalni garnizon - pad. Vojnici su - i ja kao podoficir nosili teški Rucksack, se srušio. Nije me noga baš jako boljela, ali se nisam mo- zadužio je mene da sam odgovoran za to da vod stigne na na njemu ovijenu kabanicu, zatim ćebe - malu lopatu, gao podići i mislio sam da je noga prebijena. Ali, kada je novi položaj s nekoliko sanduka municije. Držeći u desnoj nekoliko bombi -»kukuruzare«, i - jasno - pušku i muni- kraj mene popadalo još nekoliko vojnika od jake mitra- ruci pištolj, koji mi je Tomica dao da zastrašim vojnike, li- ciju. Ovako opterećeni morali smo jurišati s bajonetom ljeske vatre u našem desnom boku, bilo mi je jasno od jevom sam rukom nosio s vojnicima teške sanduke. Mislim na pušci preko jedne čistine. Trčali smo urličući »Hura, čega sam ranjen. 8 NOVI OMANUT 124 R E D I V I VA Puzao sam s ostalim ranjenicima natrag u zaklon od jake va- nicama u Miškolcu i Lošoncu na južnom podnožju Karpata, jem i zahvaljujem, jer me je odviknuo onog stila u odnosu tre. Trebalo je skoro četvrt sata dok smo stigli do neke udubi- a onda uskoro poslan u kadar u Osijek. U listopadu 1916. prema vojnicima koji sam naslijedio od mojih pretšasnika. ne gdje su nas šrapnele, granate i mine obasipavale zemljom i godine bio sam opet u jedinici u dvorištu onih »simpatičnih Zima je bila bez borbenih aktivnosti i živjeli smo u zatišju. granjem. Pomagali smo jedan drugom koliko smo znali, čeka- kazamata« u Tvrđi, ali sada kao zapovjednik voda. Doživio Ja bih ujutro - čim sam se probudio - glasno zafićuknuo. jući da će ipak naići bolničar. Moje rane nisu bile velike, samo sam ponovno izvanredno unapređenje u zastavnika, čime Tada bi mi Đuro donio do kreveta porciju vruće ječmene je ulazna strana dosta krvarila, a natkoljenica sve više oticala i sam preskočio rang »Kadett-Aspiranta«. kave s komadom kruha i marmeladom, sirom ili komadom na dodir dosta boljela. Kao čin moje instalacije u višu »kastu«, služio je prvi ulaz u slanine. Dok bih pio kavu, on bi mi navukao polako čarape Kao najstariji po činu odlučio sam da ćemo čekati dok oficirsku menažu u Tvrđi. Faehnrich Pavelka, Čeh iz okoli- i hlače i zakopčao cipele, na što bih se ja - po frontovskom nas netko ne pronađe, odnosno da se nećemo maknuti iz ce Daruvara, podučio me da se kod ulaza u veliku dvoranu, naslijeđenom ceremonijalu - spustio na zemlju da bi mi on te rupe dok jaka vatra ne prestane. Ležeći stisnut uz kosi gdje su dugački stolovi stajali u formi ćirilskog slova »P«, mogao navući hlače preko tura. Naglašavam: taj ceremoni- zid jame, zapitao me jedan teži ranjenik: »Šta da se radi?« prvo moram pokloniti u pravcu čela stola, gdje je stolica ko- jal nisam ja izmislio već ga sa svojih 19-20. godina baštinio. Ja sam mu cinički odgovorio: »Moli se bogu!« I zaista se mandanta garnizona, pukovnika Mihajlovića, čak i onda ako Jednog dana rekne mi Đuro: »Gospodine Faehnrich, zašto začulo poluglasno mrmljanje: »Oče naš ... « i »Oče naš njega tamo nema. vi meni zviždite? Kod nas u selu zviždi se samo psima, a iže jesi...«, što me podsjetilo na mnoge diskusije koje sam Pavelka me upozorio i na to da pukovnik Mihajlović budno ljude dozivljemo po imenu!« Gledao sam ga, a Đuro je bio imao s jednom maturanticom osječke preparandije o pita- pazi kako se oficiri kod stola ponašaju. On je već par puta donekle nesiguran na moju reakciju na to. Ja sam znao da nju »boga«. Izvadio sam iz džepa »Feldpostkartu« i napisao imao »sreću« da je uhvatio nekog mladog Faehnricha koji se on ne bi usudio nekom drugom da takva šta kaže, ali sam u kakvoj situaciji se nalazim, kao i to da se ljudi oko mene je komadiće torte nožem prinosio ustima. Uhvativši neko- odmah shvatio da on ima potpuno pravo. Od te sekunde ja mole bogu. Kartu sam završio sa: »Draga Bebo, ako ikada ga tako, Mihajlović bi uzviknuo glasnim, komandantskim sam prekinuo s »aristokratskim« običajem zviždanja pa i dobiješ ovu moju kartu, znaj da sam ipak uvjeren da bog tonom: »Faehnrich! Halt! Nemojte ovdje progutati nož, za- oblačenja, zahvaljujući to seljaku Đuri Larma. ne postoji ni u kakvoj formi.« Adresa je bila: Osijek III, Cr- branjeno je svako samoubistvo!« U takvoj situaciji bi se Mi- ... Jedno me jutro u snježnom proljeću probudila jaka puc- kvena ulica 19. Da li je »Feldpostkartu« Beba ikad dobila? hajlović osjetio u nebesima, a sto oficira bi udarilo u gromki njava. Začudio sam se jer je inače uglavnom vladala zimska Kada je napokon vatra ipak popustila, vukli smo se šum- službeni smijeh, dok bi zatečeni na djelu. Faehnrich vjerojat- tišina; jedva ako bi zadnjih dana katkad artiljerija i snajpe- skim putem koji bi prema karti morao da nas odvede do no »propao u zemlju«. Kad sam ja ušao u dvoranu - osjetio ri ispalili po koji hitac da bi kontrolirali elemente gađanja. previjališta ili ambulante. Ostala su dva teže ranjena kojima sam na sebi lovačke oči Mihajlovića, ali mu nisam pružio Brzo obučen istrčao sam iz zemunice; čujem pucnjavu, ali sam bio obećao da ću poslati bolničare po njih. Poslije sat i očekivanu šansu. ništa ne fijuče ili eksplodira iznad rova. Vojnici su se sku- pol hramljanja vidio sam na cesti iz mladih debala srebrne Pišta Politzer me zapitao: »Pa za koga pili oko mene i pitaju me: »što je to?« Gledam kroz daleko- breze sagrađenu kućicu na kojoj se vijao barjak s crvenim zor i pričam što vidim: da kod Rusa stoji ispred rovova u se ti toliko junački boriš?«, na što sam križem. Na vratima je stajao neki sanitetski Faehnrich u blizini njihovih žičanih zaprijeka velika masa vojnika, koji vrlo bohemskoj uniformi i kožnatim gamašama na noga- mu ja odgovorio: »Pa, - protiv carizma!« pjevaju i pucaju u zrak. Nazovem svoju »Feldwachu« i do- ma. Odmah je organizirao što je potrebno, poslao po onu Tada sam - u ljetu 1916. godine - slušao bijem odgovor da Rusi pjevaju i viču nama »Bratja Slavjane dvojicu težih ranjenika, a mene zapitao: »Zašto si dopustio u Galiciji prvi put jednu veliku istinu: - nje streljajte«. Nisam mnogo razmišljao niti kombinirao. da ranjenici, a i ti, sa sobom vuku svoje puške?« Kada sam »Svi se mi u ovoj monarhiji - isto kao i Skočio sam s komandirom mojega I. voda Franjom Desse- mu odgovorio da je to opće i strogo vojno naređenje, on se lbrunnerom iz rova i nekoliko vojnika - ne krijući se već nasmijao i rekao: »Svi smo mi Slavonci jednako glupi, inače Rusi u svojoj carevini ili Francuzi u svo- uspravno - potrčali smo kao vjetar prema »neprijatelju«. se ne bismo tukli po toj tuđoj zemlji!« Tada sam i saznao joj republici - borimo samo za pobjedu Zastali smo kod Feldwache i gledamo. Stoje Rusi kod žica, ime tog našeg Slavonca: bio je to student medicine Stjepan njihovih kapitalista!« pjevaju, neki plešu neke igre, bacaju šapke u zrak i viču: Politzer (Policer) - »Pišta«, koji je od toga časa postao i do »Daloj vajna!« »Da zdravstvujet revoljucija!«. Tada sam i svoje tragične smrti ostao moj najmiliji drug i prijatelj. Sjećam se zanimljivog događaja u »Marschbataillonu« - s ko- slušao prvi put pjesmu mužika: Kada je »gospodin doktor« s jedva položenim prvim rigo- jim sam se opet spremao na frontu. Ja sam stajao iza svojega »Car ispugalsja, vidal manjifest: rozom - saznao je da sam ja onaj mladi »Freiwilliger« koji voda dok se čitala »dnevna zapovijest«. Poslije čitanja zapo- Mjortvim svabodu, a živim arest!« je »izvan reda« dobio unapređenje i veliku srebrnu kolajnu vijesti objavljeno je svima da je »jučer, tj. 21. listopada 1916. za hrabrost, on me zapitao: »Pa za koga se ti toliko junački godine« u Beču socijalista dr filozofije Friedrich Adler ubio Tu pjesmu smo poslije pjevali po našim rovovima i zemu- boriš?«, na što sam mu ja odgovorio: »Pa, - protiv cariz- iz pištolja predsjednika austrijske vlade grofa Stuergkha (Šti- nicama, ne misleći pri tom na ruskog već na »našeg« cara.3 ma!« Tada sam - u ljetu 1916. godine - slušao u Galiciji prvi rgka). Uz ovo je dato i neko upozorenje o anarhistima i špi- Približili smo se ruskim žicama, našli put kroz zamaskira- put jednu veliku istinu: »Svi se mi u ovoj monarhiji - isto junima. U taj čas su se dvojica vojnika ispred mene laktom ne prolaze, da se rukujemo i ljubimo i zajedno pjevamo, kao i Rusi u svojoj carevini ili Francuzi u svojoj republici - gurnuli, ali sjetivši se da otraga stoji komandir voda, hitno kada me pozovu na telefon Feldwache. I danas mi zvoni u borimo samo za pobjedu njihovih kapitalista!« su se okrenuli. Ja sam se vladao kao da ništa nisam opazio. - ušima prijeteći glas ađutanta komandanta puka: »Ti si lud, Doktor Stjepan Politzer-Pišta rođen je 10. IV 1894. godine u Ubrzo poslije toga opet sam putovao preko Karpata, ali ovaj ako se odmah ne vratiš s vojnicima, pucat ćemo topovima Bogojevu. Osnovnu školu je polazio u Lipovljanima, a Me- put u vagonu druge klase i uz oficirsku hranu. po tebi i po Rusima.« Sutradan sam bio pozvan na raport dicinski fakultet u Budimpešti, Grazu i Beču a završio ga u Pukovniju smo našli u selu Kerepec blizu Munkacsa - da- u komandu bataljona. Komandant je bio valjda odsutan i Zagrebu. U Budimpešti je već 1912. godine bio član društva nas Mukačevo u Ukrajini - na odmoru i reorganizaciji. Ja zamjenjivao ga je jedan kapetan - Poljak. Bili su prisutni »Galilej«, gdje je usvojio prve pojmove o marksizmu i socija- sam u toj reorganizaciji bio imenovan ađutantom bataljona i svi komandiri četa kada se on na mene okomio strogim i lizmu. Na fakultetima je svugdje bio u socijalističkim, odno- tada sam počeo skupljati bolje poznavanje i onih viših oficira oštrim riječima i uvredljivim izrazima. Zaplašio me da ću sno komunističkim studentskim organizacijama vrlo aktivan. puka i divizije. O tim »stupovima« monarhije bih mogao na- svakako doći pred ratni sud. Kad je raport bio završen, ka- Godine 1925. bio je uhapšen kao član Gradskog komiteta KPJ, pisati cijelu debelu humorističnu knjigu. U našem bataljonu petan me zadržao i kad smo bili u četiri oka, ponudio mi i iz onog vremena ga se dobro sjeća drug Josip Broz Tito. je tada bio šef previjališta Osječanin student Pavle Zentner je kavu i rekao da će me otpratiti do moje čete. Na putu Poslije završetka studija radi u osječkoj bolnici i 1928-29. (Centner), s kojim sam prijateljevao još iz osječke cionističke se on posve preokrenuo u drugog čovjeka. Ispričao se za godine je član, a neko vrijeme, i sekretar Gradskog komi- »Bar Giore«. »službenu oštrinu«, ispitivao me do detalja o svemu: kako je prošla posjeta Rusima, i izjavio svoju simpatiju prema teta. Otpušten iz bolnice, radi neko vrijeme u Zmajevcu u U Kerepecu nas je i zatekla 21. listopada 1916. godine oba- Rusima, koji, eto, hoće da okončaju krvavi rat. Istakao je da Baranji, a odagnan odanle nalazi zaposlenje u Stublinama u vijest o smrti »Njegovog Apostolskog Veličanstva Kralja i je on poljski nacionalista, ali nikakav austro ili germanofil. Mačvi. Ovdje se osobito istakao kao organizator zemljorad- Cara Franje Josipa I«. Držeći pred vojnicima u tajnosti smrt Meni je odahnulo, i zaista do suda nije došlo. ničkih zdravstvenih zadruga. Godine 1940-41. je upravnik Glavnog Komandata, morali smo cijeli puk hitno prebaciti Doma narodnog zdravlja u Derventi, gdje ga ustaše hapse na teren sjeverno od Munkača. Na ogromnoj ledini bilo je Poslije ovoga sam još imao neke komplikacije, ali me spa- i odvode u logore Gospić, Đakovo i Jasenovac. U Jasenov- sakupljeno nekoliko divizija - koje su uz asistenciju svećeni- sila »velika srebrna«, a tajne sastanke s Rusima nismo pre- cu je bio teško ranjen od jednog ustaše. 1. listopada 1942. ka svih vjera - polagali zakletvu novom caru i kralju Karlu I, kinuli. godine preplivao je pod ustaškom vatrom Savu i pridružio odnosno kralju Karlu IV, koji je bio i »hrvatski kralj«. ...No, Kerenski je ipak tjerao Ruse i dalje u napade. Bio sam se partizanima Kozare. Do konca rata bio je na različnim Na povratku bili su komandanti bataljona, pa tako i ja kao ađutant bataljona - čiji je komandant bio ambiciozni au- dužnostima u Bosanskoj Krajini. ađutant, pozvani na kavu nekoj komandi u Munkaču. Kada stroficirani Poljak kapetan Adasiewicz, kada sam preživio Poslije rata bio je na radu u Komitetu narodnog zdravlja i su se gospoda oficiri malo nakresali, čuo sam nekoliko šala možda najveći strah u svojemu životu. kasnije načelnik sanitetske službe Narodne milicije. Godi- na račun obaju »Apostolskih Veličanstava«. Tako za »u boga Obilazio sam neke položaje kada su najednoč pred nama ne 1951. u depresiji poslije ženine smrti i zbog jedne nepra- usnulog« da je možda umro od straha poslije atentata na nje- iskrsnule iz šume kozačke jedinice. Bila je to velebna - ali i vedne lične objede u vezi s nekim političkim diskusijama govog ministra predsjednika, kao i drugu: da je car umro od grozna slika - vidjeti te »đavole«, kako sagnuti uz vrat konja izvršio je samoubistvo. Slijedećeg dana je drug Tito na pro- prevelikog naprezanja (bio je 86 godina star) kod udvaranja s isturenim kopljima jure galopom na nas. Vatra artiljerije slavi Gardijske divizije spomenuo da se u - tada - aktuelnim svojoj prijateljici glumici Katherine Schratt (Šrat) - vojnička ih nije mogla zaustaviti i približili su nam se na nekih dvije diskusijama »ne smije grubo postupati s ljudima, kako ne terminologija je drukčije glasila! Za novo veličanstvo sam stotine metara kada su upali u unakrsnu gustu mitraljesku bi došlo do tragičnih posljedica«. Upitao sam lično sutra- odmah saznao da nije baš pametan čovjek, da voli da pije, da vatru, pa su se uz velike gubitke morali povući. Za taj svoj dan Maršalat: Da li je drug Tito u svojoj opomeni mislio je vrlo nekulturan ljubavnik i sl. Čini se da ono što je kasnije strah dobio sam malu srebrnu kolajnu za hrabrost, a u za- na Pištu? Dobio sam na to pitanje jasnu pozitivnu potvr- Zilahi pisao u svojem »Araratu« o ljubavnoj tehnici tadaš- povijesti komande puka je pisalo da sam »u odsudnom času du. Tito je i lično pomogao oko zbrinjavanja Pištine kćerke njeg nadvojvode Karla, zaista nije izmišljeno. sačuvao hladnokrvnost i uspješno koordinirao obranom«. Blanke, koja je danas specijalista za bakteriologiju. KAKO SAM DOŽIVIO MARTOVSKU Vjerujem da je iza ove moje tobožnje hladnokrvnosti sta- Na novom groblju u Beogradu - parcela 68, grob 71 - stoji jala još jedna komponenta. Dan-dva prije ovog filmskog REVOLUCIJU 1917. GODINE skromna mramorna ploča koju su postavili Pištini drugovi susreta s kozacima došao mi je u komandu bataljona, koja i prijatelji iz Osijeka, Zagreba i Beograda ... Godinu 1916-17. smo prezimili u rovovima ispred odno- je bila na ledini ispod velike bukve, jedan kapetan njemač- sno zapadno od Stanislavova: Bio sam »Stellvertreter« - v. ke divizije, koja je bila kao navodna rezerva iza naših leđa. »KRALJ JE MRTAV - ŽIVIO KRALJ« d. komandira čete i imao sam lijepu malu zemunicu. Imao Pročitao mi je, uz moj potpis da sam to primio na znanje, Sa svojim »Tausendguldenschussom« - hicem koji vrijedi ti- sam i posilnog koji se zvao Đuro Larma. Bio je zgodan mo- naređenje njegovog divizijskog štaba »da će oni nemilosrd- suću forinti, nisam se mnogo mučio. Kost je bila samo malo mak s malim kicoškim brčićima, dosta lukav i snalažljiv, no i svim oruđima udariti po nama ako otkriju i najmanji okrznuta, a do infekcije nije došlo. Bio sam zadržavan u bol- negdje iz okolice Pleternice. Njemu ja nešto i danas dugu- znak nenaređenog povlačenja ili bijega ... « 9 NOVI OMANUT 124 R E D I V I VA ZLATNA KOLAJNA ZA HRABROST sela, a ja ću polako odstupati koordinirajući povlačenje po na- da se neću povući. Pola sata kasnije bila je telefonska linija ipak ređenjima koje ću od njega primati. Povlačili smo se uz otpor i uspostavljena i slušao sam vrisak Adasiewicza: »Ja ću te staviti U jesen 1917. godine bili smo u pokretima i borbama blizu nakon nekih 2000 metara naišao sam u dolini na korito isuše- pred ratni sud ako se odmah ne pokoriš!« U svojem nerazjaš- Czernowicza, glavnog grada austrijske provincije Bukovina. nog potoka, koji je tamo pravio pravougaoni zavoj, čiji je šiljak njenom psihičkom stanju, ja sam mu mirno odgovorio: »Rusi Prošli smo kroz Sadagoru, gradić gdje je živjela i navodno ču- bio uperen baš prema brdu. Od mosta koji je nekoć ovdje bio, su se zaustavili i ja se neću povući, molim samo artiljerijsku desa stvarala dinastija čuvenih »Wunderrabbija« - čudotvornih ostala su samo dva poprečna balvana. podršku!« rabina. Nismo ni zastali u gradiću, ali sam ja ipak iskoristio Čini mi se da ni kod onog korita još nisam bio potpuno budan Poslijepodne došlo je prvo pojačanje pod komandom Leutnan- zgodu i galopom odjahao pred najznamenitiju kuću toga mje- ili me obuzelo neko posebno apatično psihičko stanje kada sam ta Franje Lukca, koji je bio komandir svih mitraljeskih jedinica sta, koja je - na žalost - bila zaključana. izdao zapovijed - bez znanja komandanta: da se nećemo dalje bataljona. On mi je hitno ispričao kako je major bio bijesan i da Sjećam se da sam baš u tom kraju vidio neke odrede konjice čiji povući. Oko mene je bilo otprilike tridesetak vojnika: kurira i se spremao doći da me sam ubije, ali da je brzo promijenio svo- su pripadnici imali neku nepoznatu uniformu. Bile su to jedi- telefonista. Počeli smo uspostavljati vezu s komandom. Osim je mišljenje, jer je komanda puka pohvalila njegovu komandu nice dobrovoljačkih poljskih legija koje su stojale pod koman- ovih bilo je i deset vojnika koji su izgubili svoje jedinice, a de- zbog hrabrosti njegova bataljona, koji je »zadržao daljnje na- dom, mislim tada pukovnika Pilsudskog, i borili se s »central- sno se nalazio u koritu potoka jedan vod mitraljeza koji se spre- predovanje Rusa«. - Da ne duljim: Rusi su se zaista povukli, ali nim silama« protiv Rusa. Ali da je Njemačka pobijedila, pitam mao na daljnje povlačenje. Doletio mi je komandir toga voda sam uvjeren da to nije bilo samo zbog mojega otpora ili moje se i danas: Kakvu bi slobodu imala Poljska? Faehnrich Mijo Seletković zbog razjašnjenja jer je prije dobio lične kuraže, već da su to oni uradili po vlastitoj procjeni situ- ...Bili smo zauzeli jedan vrh u onom karpatskom gorju koji se drukčiju zapovijed. Kad je čuo moje kratko ali odsječno: »Hier acije. Kada sam se naveče prijavio majoru Adasiewiczu, on me zvao Dolžok. Komanda bataljona je ostala na obronku par sto befehle ich!« - »Ovdje ja zapovijedam!« - on se odmah povukao zagrlio i odmah se snašao govoreći: »Tebi ne gine zlatna kolaj- metara iza prve linije na vrhu. Umorni od mnogog i jahanja i i disciplinirano izvršavao svoj zadatak. na za hrabrost kao najviše odlikovanje što ga jedan Faehnrich pješačenja i hodanja po brdskom terenu, zamotali smo se ko- U svojem psihičkom »transu« stao sam na jedan od balvana i uopće može dobiti, a vjerujem da ću i ja možda dobiti »Leopol- mandant i ja u ćebad i zaspali. Probudila nas u rano prasko- stojećki kao u lovu - potpuno izložen - pucao na Ruse koji su dsorden«. Glad za tim ordenom bila je Adasiewiczeva stalna zorje huka i buka mitraljeza i mina. Čujemo kratku obavijest: bili tada udaljeni otprilike šeststo metara. Istodobno sam na- opsesija, o kojoj je uvijek govorio. Ali stvar se nije razvijala ona- »Rusi su probili liniju desno od nas.« Sanen gledam s tada već redio najjaču vatru svih na njihovu liniju. Doletio je kurir ko- ko kako je moj komandant sanjao. Svi su u bataljonu i u puku majorom Adasiewiczem karte: nema druge mogućnosti osim mandanta bataljona s usmenim naređenjem da se odmah po- znali da nije istina što je on u izvještaju naveo, tj. da je on meni povlačenja. Naredio mi je: on će s komandom brže natrag do vučem u smislu njegovih naređenja, na što sam mu odgovorio naredio da ostanem na liniji onoga potoka. ŽIDOVI U PARIZU Gefilte fiš s kuskusom U jednom od novijih brojeva lon- uniji za progresivni judaizam), od kojih je jedna, Kehilat Ge- rođen u Varšavi i 1997. Claude Cohen-Tennoudji, rođen u sher, dvojezična francusko-engleska zajednica čiji je rabin, Constantineu, Alžir –riječ je o elegantnoj simbolici inte- donski časopis „Jewish Renai- Tom Cohen, rođen u Americi, a oženjen Paulinom Bebe, gracije u francusko društvo dva različita useljenička vala. sance“ bavi se Židovima u Fran- prvom ženom rabinom u Francuskoj. U Parizu ima više od Istočni Europljani stigli su prije Drugoga svjetskog rata i cuskoj, napose onima u Parizu. dvadeset ortodoksnih židovskih škola. Prva neortodoksna imali teške odnose s naturaliziranim aškenaskim Židovi- osnovna škola u zemlji, koja opskrbljuje hranom i liberalne ma, iz Alsacea i Lorraine, jer su njihova socijalna i kulturna Prenosimo nekoliko članaka i zajednice Masorti u rijetkom primjeru suradnje različitih nasljeđa bila različita. Stoga, kad su sjeveroafrički Židovi zajednica, otvorena je 2007. godine, prvi neortodoksni »ko- stigli poslije Drugog svjetskog rata, židovske su se instituci- Godina 1950-ih i 60-ih, kad se Francuska povukla iz kolo- ledž«, za učenike od 11 do 15 godina, otvara se u rujnu. je potrudile da pridošlice dočekaju dobrodošlicom. Godine nija, u tu se zemlju uselilo 300.000 Židova iz Maroka, Alžira Nereligiozni Conseil Représentatif de Institutions Juives de 1955. jedan je Alžirac postao glavni rabin Pariza, tri su Se- i Tunisa, dramatično promijenivši profil francuske židovske France (Reprezentativni savjet židovskih institucija Francu- farda otad bila na mjestu glavnog rabina Francuske, zadnji, zajednice treće po veličini u svijetu, poslije Izraela i SAD-a. ske) (CRIF) jest tijelo koje djeluje poput kišobrana za više Haim Korsia, rođen u Parizu od roditelja Alžiraca, bio je Ta je zajednica stoljećima bila dominantno aškenaska. Da- židovskih skupina. U listopadu 2013. Roger Cukierman, postavljen u lipnju. nas židovsko stanovništvo Francuske broji oko pola miliju- predsjednik CRIF-a i potpredsjednik Svjetskog židovskog Među različitim skupinama iz Sjeverne Afrike postoje iz- na duša, od čega 60 posto Sefarda. Pariz i njegova predgrađa kongresa, održao je govor ispred Odbora potpredsjednika vjesne razlike. Židovi iz Alžira postali su francuski gra- dom su, prema procjeni 350.000 Židova, od kojih je 40 posto u Londonu. Govorio je o porastu antisemitizma, usporedo s đani 1870, znatno prije njihovih tuniskih ili marokanskih pripojeno sinagogi ili nekoj drugoj židovskoj organizaciji. rastom potpore za Front National, zajedno s nasiljem mladih sudrugova koji su postali francuski građani nakon što su Consistoire Israélite de France glavno je tijelo koje se bavi vjer- muslimana prema zajednici, pa je za Židove postalo opasno bili naturalizirani u francuskoj, a brzina kojom su svi Žido- skim pitanjima. Više od 85 posto Židova koji su članovi sina- ići u neke dijelove grada. »Porast alije mogao bi nas još više vi, ili njihova djeca, dosegnuli najvišu razinu akademskog, goga ptpadaju pod to vijeće koje priznaje samo ortodoksni i getoizirati«, rekao je, dodavši da »Židovi moraju ostati i suo- poslovnog i kulturnog uspjeha bila je golema. Pripadnici moderni ortodoksni judaizam. Ortodoksni pokret pretrpio je čiti se s protivnicima ma gdje bili.« sefardske zajednice s Balkana, koji su došli u Francusku ra- nije, također su se dobro integrirali, nakon što su pohađa- prošle godine ozbiljan udarac kad je glavni rabin, Gilles Bern- Jedna od najuočljivijih crta francuskog židovstva jest brojna i li škole Alliance Israélite Universelle (koje su podučavale heim, bio prisiljen dati ostavku na svoj položaj nakon što se vidljiva sefardska populacija: sastav je bliži izraelskom stanov- francusku kulturu i jezike) na Balkanu. Egipatski Židovi, otkrilo da je lagao o svojim akademskim kvalifikacijama i da je ništvu nego onom drugih dijelova dijaspore. Većina židovskih također francuski govornici, koji su pristigli nakon što ih je jedna od njegovih knjiga sadržavala plagirane dijelove. obitelji podijeljena je između Francuske i Izraela i pripada 1956. istjerao Naser, također su prosperirali. Usprkos skandalu, religiozni pejsaž u Francuskoj ostaje do- aškenskom i sefardskom naslijeđu: francuski Židovi plesat će minantno tradicionalan. Oko 7 posto Židova jest ultraorto- na svadbi i na orijentalne i na klezmer-melodije, a poslužiti se Premda su neki Sefardi zabrinuti za svoju budućnost u doksno. Masorti, konzervativna grana judaizma, utemeljena mogu i gefilte fiš i kuskus (kuskus će sigurno biti bolji!) Francuskoj, znaju da im nema povratka u stari zavičaj. u Francuskoj 1980-ih godina, ima sada u Parizu tri sinagoge. Devedesetih godina dva francuska Židova dobila su Nobe- Natasha Lehrer i Philippe Boukara (Jewish Renaissance) Grad ima četiri liberalne zajednice (sve pridružene Svjetskoj lovu nagradu za fiziku: 1992. dobio ju je Georges Cherpak, Prevela: Mira Altarac Hadji-Ristić VREMEPLOV 582. Prvi pisani zapis o prisutnosti Židova a Parizu. Prvi na- 1786. Lui XVI. dopušta svojem židovskom prevoditelju, Jacobu 16/17 srpnja 1942. „La Grande Rafle”, velika racija na Židove za seljenici u Francusku stižu s grčkim osnivačima Marseillea. Rodriguesu Pereireu da kupi zemljište kod La Villette kako bi vrijeme okupacije. Uhićeno je 13.152 Židova, te većina internira- tamo bilo groblje zajednice. na na biciklističkom stadionu Vel d’Hiv, odakle su deportirani u Do 12. stoljeća većina Židova živi u Vicus Judaeorum, na Ile de la Cité, a manji broj na lijevoj i desnoj obaIi. 1790. Emancipacija u osvit Francuske revolucije. Auschwitz. 1182. Židovi izgnani iz Francuske, njihovu konfisciranu imo- 1807/8, Napoleon nameće centraliziranu unutarnju ovlast 1945. U Pariz se slijevaju rijeke poslijeratnih izbjeglica vinu kralj Filip August iskorištava u svrhu razvoja Pariza. nad židovskom zajednicom. U Parizu živi 2.600 Židova. 1951. Židovska populacija Pariza dostiže brojku od 250.000 1198. Židovima je dopušten povratak u Pariz. Smješteni su na 19. st. Židovsko stanovništvo raste do 20.000 ljudi. Židovi se isti- 1954. Pierre Mendes France, Židov, postavljen je za francuskog obje obale, ali nikada više na otoku. ču na svakom polju, iako ih petina živi u siromaštvu. premijera. 1874. Inauguracija nove, veće sinagoge u rue de la Victoire velik 1956-1967. 235.000 Židova emigrira iz Sjeverne Afrike u Francu- 13. st. Kako je Marais vraćen, Židovi se tamo naseljavaju. Sve veći je društveni događaj. sku. Oko polovica naseljavaju se u Parizu i okolici. progoni pojačani epidemijom kuge. 1894. Kapetan Alfred Dreyfus nepravedno je optužen za izdaju i 1968. Propalestinski prosvjedi na ulicama i sukobi između Žido- 1240. Prve rasprave i osude Talmuda, vođene poput sudskog slu- osuđen na progonstvo na Đavolji otok. va i Arapa. Raste broj Židova koji se odlučuju za aliju u Izrael. čaja s porotom. 1894. Emile Zola izdaje J’Accuse (Optužujem) u prilog Dreyfusu. 1995. Novoizabrani predsjednik Jacques Chirac službeno prizna- 1242. 24 voza svezaka Talmuda spaljeni u Greveu, javnom gubi- Francuska je podijeljena na „drajfusovce“ i „antidrajfusovce“ te je je francusku odgovornost za progon Židova. liištu. na rubu građanskog rata. 2005. Otvoren Muzej Holokausta, (službeno nazvan Memorial de 1269. Židovi počinju nositi žuti znak. 1901. Otvaranje prve židovske škole, Lucien Hirsch, u 19. aron- la Shoah) u Drancyju, također i arhiv i istraživački centar. 1306. Porast progona, pogoršan stalnim nestašicama novca. dismenu 2006. Banda kriminalaca muslimanske vjere koji su sebe zvali 1337-1368. Vladavina Karla V. Židovima dopušten povratak i tr- 1903. Počinje imigracija istočnoeuropskih umjetnika. “Barbari” kidnapirala je i 24 dana brutalno do smrti mučila ži- govina s dvorom. 1936. Pobjeda Front Populairea. Leon Blum, Židov, na čelu je dovskog mladića Hana Halimija koji je umro na putu za bolnicu. 1394. Konačni progon u nemirnoj vladavini slaboumnoga nove vlade. 2013. Komičar i politički aktivist Dieudonne M’bala izaziva skan- kralja Karla VI. Službeno u Francuskoj nema Židova do 1940. Protužidovska politika Višijevske vlade, dobrovoljnog su- dal preinačenim, ali prepoznatljivim nacističkim pozdravom “qu- 1790. radnika nacističke Njemačke. enelle” koji je protumačen kao antisemtiski. 10
Description:The list of books you might like
