Praksa rada kao znanstvena povijest PDF
Preview Praksa rada kao znanstvena povijest
POSEBNA IZDANJA Vanja Sutlić PRAKSA RAD KAO ZNANSTVENA POVljES Povijesno mišljenje kao kritika kriptofilozofijskog ustrojstva Marxove misli Drugo, prošireno i popravljeno izdanje Urednik BOŽO KOVAČEVIĆ GLOBUS / ZAGREB POSEBNA IZDANJA Vanja Sutlić PRAKSA RAD KAO ZNANSTVENA POVljES Povijesno mišljenje kao kritika kriptofilozofijskog ustrojstva Marxove misli Drugo, prošireno i popravljeno izdanje Urednik BOŽO KOVAČEVIĆ GLOBUS / ZAGREB Copyright © GLOBUS, Zagreb, Jugoslavija Razgovor umjesto predgovora (1986) Pokušaji portretiranja filozofa VANJE SUTLIĆA u prvoj polo vici osamdesetih godina kao da su postali uobičajena tema u našoj publicistici kada je riječ o kulturi i stvaralaštvu". Oni se zbivaju u rasponu od dočaravanja »opčinjavajuće snage« kojom je ovaj, po mišljenju mnogih filozofa Jugoslavije, »nedostižni misaoni uzor« osvajao intelektualne simpatije do prikazivanja načina kojim poku šava »održati mit o sebi'< tobožnjim »traženjem savezništva ljudi nižega (moralnog) reda u kulturi i politici«. Pitanja mišljenja kao da su pritom posve iščezla ili pak odavna apsolvirana. Dozvolite stoga, profesore Sutliću, da i mi, u publicističkom trendu, započnemo razgo vor ne s pitanjem o rezultatima Vaših najrecentnijih promišljanja, ili možda viđenja recentnog stanja svijeta s obzora Vaših dugogodišnjih promišljanja, već s pitanjem o sudbini jednog filozofa u sredini koja mu je usud. Vi inače slovite kao hermetički pisac, a pokatkad su Vam i formulacije gotovo en igm a tičke. Više je nego uočljiv nesklad ove Vaše karakteristike i dnevno javnih, bjelodanih istupa. No kako s obzirom na Vaše tekstove, tako i s obzirom na Vaše djelovanje uopće, i mimo aktualnih pokllšaja ocjenjivanja, čini se da Vas već dugo prati jedna ocjena koja se zadržava do dana današnjeg, da ste - naime -Staatsphilosoph Zašto se tako dugo u nas zadržala apsurdna, difamirajuća ocjena Staatsphilosopha kad je riječ o mojim tekstovima i djelovanju uopće? »Epi tet« je genuino opozicijske naravi i ovako kritički upotrijebljen on razot kriva dvoje: prvo. da je državni poredak tema opozicije i. drugo, da svatko tko nije s opozicijom mora nekritički pristajati uz poredak sa svim negativ nim implikacijama koje opozicija u njemu vidi. Trajanje te prozirne, čak bezumne ocjene, pokazuje nepomirljivost razilaženja s opozicijom, njenu slabo umnu vjeru da će ovim epitetom, bar kod nekih, uspjeti da svoje ogovaranje učini uvjerljivim. Da državi nije bilo potrebno da se od toga ograđuje, jasno je iz niza razloga. Među njima možda nije najmanji upravo to što tobožnji prigovor donosi opozicija. Dakako. ono što nije dobro za * Razgovor koji je autor vodio lipnja i srpnja 1986 .. godine s Borisom Jurinićem u redakciji Recenzenti lista OKO omogućio je neka jednostavna objašnjenja historijskog karaktera. pokušao rasvijet liti .neke nejasnoće u tekstu i. konačno, barem mjestimice razviti autorovu intenciju koja ide dr. BRANKO DESPOT dalje od same knjige Praksa rada kao znanstvenu povijest.. Autor se za ovaj razgovor kao i za dr. BRANKA BRUJIĆ tehničko uređenje ovog izdanja zahvaljuje Borisu Juriniću V. S. 5 Copyright © GLOBUS, Zagreb, Jugoslavija Razgovor umjesto predgovora (1986) Pokušaji portretiranja filozofa VANJE SUTLIĆA u prvoj polo vici osamdesetih godina kao da su postali uobičajena tema u našoj publicistici kada je riječ o kulturi i stvaralaštvu". Oni se zbivaju u rasponu od dočaravanja »opčinjavajuće snage« kojom je ovaj, po mišljenju mnogih filozofa Jugoslavije, »nedostižni misaoni uzor« osvajao intelektualne simpatije do prikazivanja načina kojim poku šava »održati mit o sebi'< tobožnjim »traženjem savezništva ljudi nižega (moralnog) reda u kulturi i politici«. Pitanja mišljenja kao da su pritom posve iščezla ili pak odavna apsolvirana. Dozvolite stoga, profesore Sutliću, da i mi, u publicističkom trendu, započnemo razgo vor ne s pitanjem o rezultatima Vaših najrecentnijih promišljanja, ili možda viđenja recentnog stanja svijeta s obzora Vaših dugogodišnjih promišljanja, već s pitanjem o sudbini jednog filozofa u sredini koja mu je usud. Vi inače slovite kao hermetički pisac, a pokatkad su Vam i formulacije gotovo en igm a tičke. Više je nego uočljiv nesklad ove Vaše karakteristike i dnevno javnih, bjelodanih istupa. No kako s obzirom na Vaše tekstove, tako i s obzirom na Vaše djelovanje uopće, i mimo aktualnih pokllšaja ocjenjivanja, čini se da Vas već dugo prati jedna ocjena koja se zadržava do dana današnjeg, da ste - naime -Staatsphilosoph Zašto se tako dugo u nas zadržala apsurdna, difamirajuća ocjena Staatsphilosopha kad je riječ o mojim tekstovima i djelovanju uopće? »Epi tet« je genuino opozicijske naravi i ovako kritički upotrijebljen on razot kriva dvoje: prvo. da je državni poredak tema opozicije i. drugo, da svatko tko nije s opozicijom mora nekritički pristajati uz poredak sa svim negativ nim implikacijama koje opozicija u njemu vidi. Trajanje te prozirne, čak bezumne ocjene, pokazuje nepomirljivost razilaženja s opozicijom, njenu slabo umnu vjeru da će ovim epitetom, bar kod nekih, uspjeti da svoje ogovaranje učini uvjerljivim. Da državi nije bilo potrebno da se od toga ograđuje, jasno je iz niza razloga. Među njima možda nije najmanji upravo to što tobožnji prigovor donosi opozicija. Dakako. ono što nije dobro za * Razgovor koji je autor vodio lipnja i srpnja 1986 .. godine s Borisom Jurinićem u redakciji Recenzenti lista OKO omogućio je neka jednostavna objašnjenja historijskog karaktera. pokušao rasvijet liti .neke nejasnoće u tekstu i. konačno, barem mjestimice razviti autorovu intenciju koja ide dr. BRANKO DESPOT dalje od same knjige Praksa rada kao znanstvenu povijest.. Autor se za ovaj razgovor kao i za dr. BRANKA BRUJIĆ tehničko uređenje ovog izdanja zahvaljuje Borisu Juriniću V. S. 5 opoziciju, ne mora biti dobro ni za državu. Ali, što je lakše nego prezreti nivou, političkoj funkciji, bolje ili lošije maskiranog staljinizma čak i u lupetanje opozicije i zadržati vlastito mišljenje. obliku dotjeranog, humanistički uljepšanog, općeprihvatljivog, za sve pod Da bi se razumjela tadašnja situacija mojeg mišljenja, koja se prolongira nošljivog akademizma. manje ili više intenzivno i ekstenzivno, treba se zapravo vratiti na početke Za nas je ovdje ipak najznačajniji. bez obzira na opću političku situaciju, poslijeratne jugoslavenske filozofije. U to se vrijeme kod nas razlikovalo sukob doamatskoa (ortodoksnog) marksizma i aktualne historijom i suvre menošću inspirira~e m~rks!stičke re~i. d.~. stavljanj~m tzv. beogradsku školu, koju je oko sebe okupljao profesor Dušan Nedeljko misli, te se n:.ože je vić. poznat po prijevodu Hegelove tzv. srednje Logike (prijevodu koji bi čovjeka u centar fIlozofIranja prevladala ko.d vecme ozbllJn.lJlh predstavmka tražio posebnu diskusiju), ali čije je djelovanje bilo prije svega vezano za škole antropologijska pro?lematik~. D~~ J.e ~~ pro.ble~at!ka .u tzv:. z~g~: tzv. historijske komentare po kojima su mnogi prvi puta nešto više čuli o bačkoj školi kasnije rezultirala egZlstenclj3lIst!cklm I knptoegZlstencIJalIst!c sovjetskoj filozofiji. U to se vrijeme, nadalje, razlikovalo tzv. zagrebačku kim, životnofilozofijskim i povijesnim temama, s jedne strane, a s druge, školu. bez dogmatske orijentacije, pod tolerantnim vodstvom profesora pozivajući se na Marxa iz .Njema~ke iq~o~ogije. hu.~anističkim,'personalistič Vladimira Filipovića. Tu nije dominirala - ni kod nastavnika, ni kod stude kim i manje-više otvore mm aksIOlogI]sklfn solucIJama, dotle Je u tzv. beo aradskoj školi do tada dominantni staljinizam iz različitih, katkad sasvim nata - ideologijska emfaza i svjetonazorni verbalizam, iako se tako nešto znalo probiti između inače preranih analiza same stvari filozofije. ~femernih razloga, rezultirao u scijentističkoj orijentaciji kao legitimnom ali Beogradska škola se bavila egzegezom tekstova klasika marksizma, u produbljenom n~astavljanju ~ekriti.~~e re~epcije, po~ršnih ili nerazumljenih prvom redu Staljina, pa je semestar posvećivala prvoj rečenici IV. glave Engelsovih teza u Staljinovoj verzIJI naucnog SOCIJalizma. famozne Historije SKP(b), u kojoj je dijalektički i historijski materijalizam Tako se na svoj način obnavljao, u specifičnim društvenim prilikama i bio nominalno definiran kao nazor na svijet Partije i radničke klase. Pod psihologijskim profilacijama, uz, dakako,. domi.~antne . a~tual?~ političke vodstvom Nedeljkovića pisali su se opširni referati za skupove, a kasnije za solucije, gotovo čitav raspon suvremene fll?zofIJ~ke ~Isl~. Jos..Jedno~ .se osnivačke i druge kongrese Srpskog filozofskog društva. Zagrebačka škola, pokazalo da, bar što se filozofije tiče, nema čiste hl.stonJe fI.lozoflJske mlslI.u naprotiv, nije nikada, kao cjelina, usvajala staljinističku ili kakvu drugu znaku Marxa i druaih klasika, da nema državmm gramcama ograđemh specifičnih marksistiČkih dogmatsku misao. U vrijeme kad su po uzoru na sovjetske filozofe iz rezervata, pogotovo ne nacionalno i regionalno različitih motiva pisani udžbenici, uvodi ili skripta tada prihvaćenih »disci određene sudbine recepcije Marxa i drugih, nego da se marksizam, bar ako plina« marksističke filozofije, u Zagrebu se manje ili više svatko trudio da pod njim razumijemo njegov filozofijski s~ktor .. mora i j.ed!no može ne samo pruži originalno razumijevanje Marxove misli prihvaćene kao prešutni razvijati nego uopće recipirati u internacIOnalmm razmjenma. obzor filozofiranja. Bilo je, dakako, i u Zagrebu predstavnika - prije i Sjećam se kad je jedan poznati sociolog beogradske škole. imajući pred poslije sukoba s Informbiroom - staljinističkih koncepcija ispod neophod očima dominantu filozofijsko antropologijsku orijentaciju zagrebačke škole nog tehničkog nivoa, ali je prevladavala problematika vezana uz tradici začetnikom ove škole nazvao Vanju Sutlića. Malo je, bar na prvi pogled, onalno školske discipline građanske misli: filozofijske antropologije, logike i začudno da će istoga, koji živi i misli usred ovako bogatih i raznolikih spoznanje teorije. etike, estetike, kao i posebnoznanstvena orijentacija u filozofijskih orijentacija. nešto kasnije pripadnici i beogradske i zagrebačke sociologiji. psihologiji. historiji, bioantropologiji itd. U tom slučaju, u nedo škole unisono. 'oslanjajući se na jedan članak više puta tiskan i pretiskavan, statku eminentne i eksplicitne filozofije. cirkulirali su razni psihologizmi, nazvati Staatsphilosophom. jer se u tom člankt.I upustio u kritik~, domi~ant sociologizmi. bioantropologizmi, pa, negdje na periferiji, čak i etnologizmi. nih orijentacija naše filozofije i smatra? da Je plo~na recepCI~a 'presl~, u Očigledno je raznovrsnost tema i aspekata pokazala veću plodnost slobod neplodni, neotporni pasivizam. dok poli~lka, u n~ponmva građenja I ra~~~j3- nog filozofiranja unutar marksizma nego je to bila u stanju siva uniformnost nja, na unutarnjem i međunarodnom mv.ou. vec napu~ta s~aku nekrItIcku dogmatike. recepciju, bila ona zapadnjačke ili prosovJetske provemjencIJe. Nedostaci akademsko a obrazovanja i studentska nedoučenost izmislili su Da li ste ikada Ila svome misaonom putu bili pod utjecajem fetiš »državnog filozofira"'nja« da bi prikrili svoju duhovnu insuficijenciju. sovjetske filozofije. odnosno da li ste ikada bili bliski ortodoksnom Prihvatljivost t~,kvog fetiša čini se da traje sve do danas" iako ..s u libe,ralne marksizmu. da Ile kažemo staljinizmu? intencije zaarebačke škole već odavno rezultirale pseudofIlozofijskom I pse udomarkso~skom kritikom svega i svačega. a beogradska škola, uz jasne tragove neopozitivizma i logičke analize. izmiješala se s prvobitnim zagr~ - Pravi odgovor na ovo pitanje tražio bi da izložim svoje prve susrete s baĆkim intencijama personalizma, egzistencijalizma, filozofije kulture, što J~ filozofijom i motive jednog mišljenja koje se već od početka samo vrlo onda omoaućilo nefilozofijsko formiranje jedinstvenog fronta naoko razli oprezno i uz brojna sustezanja moglo nazvati filozofijom. Mnogo toga je čite, funkcionalno jednosmjerne i jednoglasne kritičke inteligencij~, koja se bilo rečeno tako kako je bilo rečeno samo zaro jer nisam još disponirao iz ovih ili onih motiva. iz političkih razloga i sama opet raspa?a.1 raspada primjerenim govorom, Na svaki način. ni jednog trenutka ja nisam bio tako se ... Staljinisti postaju pobornicima filozofije svakodnevnog JeZika, prag nešto kao staljinist. što mi je od protivnika različite provenijencije donijelo matizma. neopozitivizma ili pak kompenziraju tragove rr~?derne ,!oglke., s sumnju da uopće nisam marksist. Zar ima nešto smješnije od raspona jednom nedomišljenom metaetikom. Marksisti antropologIJske orIjentacije između ove ocjene i prigovora zbog Staatsphilosophie? No i u tadašnje vraćaju se unatrag Kantu. Fichteu i Hegelu, da bi svojega »mladog Marxa" vrijeme. i kasnije kad je staljinizam postao zazoran, bilo je po tehničkom 7 6 opoziciju, ne mora biti dobro ni za državu. Ali, što je lakše nego prezreti nivou, političkoj funkciji, bolje ili lošije maskiranog staljinizma čak i u lupetanje opozicije i zadržati vlastito mišljenje. obliku dotjeranog, humanistički uljepšanog, općeprihvatljivog, za sve pod Da bi se razumjela tadašnja situacija mojeg mišljenja, koja se prolongira nošljivog akademizma. manje ili više intenzivno i ekstenzivno, treba se zapravo vratiti na početke Za nas je ovdje ipak najznačajniji. bez obzira na opću političku situaciju, poslijeratne jugoslavenske filozofije. U to se vrijeme kod nas razlikovalo sukob doamatskoa (ortodoksnog) marksizma i aktualne historijom i suvre menošću inspirira~e m~rks!stičke re~i. d.~. stavljanj~m tzv. beogradsku školu, koju je oko sebe okupljao profesor Dušan Nedeljko misli, te se n:.ože je vić. poznat po prijevodu Hegelove tzv. srednje Logike (prijevodu koji bi čovjeka u centar fIlozofIranja prevladala ko.d vecme ozbllJn.lJlh predstavmka tražio posebnu diskusiju), ali čije je djelovanje bilo prije svega vezano za škole antropologijska pro?lematik~. D~~ J.e ~~ pro.ble~at!ka .u tzv:. z~g~: tzv. historijske komentare po kojima su mnogi prvi puta nešto više čuli o bačkoj školi kasnije rezultirala egZlstenclj3lIst!cklm I knptoegZlstencIJalIst!c sovjetskoj filozofiji. U to se vrijeme, nadalje, razlikovalo tzv. zagrebačku kim, životnofilozofijskim i povijesnim temama, s jedne strane, a s druge, školu. bez dogmatske orijentacije, pod tolerantnim vodstvom profesora pozivajući se na Marxa iz .Njema~ke iq~o~ogije. hu.~anističkim,'personalistič Vladimira Filipovića. Tu nije dominirala - ni kod nastavnika, ni kod stude kim i manje-više otvore mm aksIOlogI]sklfn solucIJama, dotle Je u tzv. beo aradskoj školi do tada dominantni staljinizam iz različitih, katkad sasvim nata - ideologijska emfaza i svjetonazorni verbalizam, iako se tako nešto znalo probiti između inače preranih analiza same stvari filozofije. ~femernih razloga, rezultirao u scijentističkoj orijentaciji kao legitimnom ali Beogradska škola se bavila egzegezom tekstova klasika marksizma, u produbljenom n~astavljanju ~ekriti.~~e re~epcije, po~ršnih ili nerazumljenih prvom redu Staljina, pa je semestar posvećivala prvoj rečenici IV. glave Engelsovih teza u Staljinovoj verzIJI naucnog SOCIJalizma. famozne Historije SKP(b), u kojoj je dijalektički i historijski materijalizam Tako se na svoj način obnavljao, u specifičnim društvenim prilikama i bio nominalno definiran kao nazor na svijet Partije i radničke klase. Pod psihologijskim profilacijama, uz, dakako,. domi.~antne . a~tual?~ političke vodstvom Nedeljkovića pisali su se opširni referati za skupove, a kasnije za solucije, gotovo čitav raspon suvremene fll?zofIJ~ke ~Isl~. Jos..Jedno~ .se osnivačke i druge kongrese Srpskog filozofskog društva. Zagrebačka škola, pokazalo da, bar što se filozofije tiče, nema čiste hl.stonJe fI.lozoflJske mlslI.u naprotiv, nije nikada, kao cjelina, usvajala staljinističku ili kakvu drugu znaku Marxa i druaih klasika, da nema državmm gramcama ograđemh specifičnih marksistiČkih dogmatsku misao. U vrijeme kad su po uzoru na sovjetske filozofe iz rezervata, pogotovo ne nacionalno i regionalno različitih motiva pisani udžbenici, uvodi ili skripta tada prihvaćenih »disci određene sudbine recepcije Marxa i drugih, nego da se marksizam, bar ako plina« marksističke filozofije, u Zagrebu se manje ili više svatko trudio da pod njim razumijemo njegov filozofijski s~ktor .. mora i j.ed!no može ne samo pruži originalno razumijevanje Marxove misli prihvaćene kao prešutni razvijati nego uopće recipirati u internacIOnalmm razmjenma. obzor filozofiranja. Bilo je, dakako, i u Zagrebu predstavnika - prije i Sjećam se kad je jedan poznati sociolog beogradske škole. imajući pred poslije sukoba s Informbiroom - staljinističkih koncepcija ispod neophod očima dominantu filozofijsko antropologijsku orijentaciju zagrebačke škole nog tehničkog nivoa, ali je prevladavala problematika vezana uz tradici začetnikom ove škole nazvao Vanju Sutlića. Malo je, bar na prvi pogled, onalno školske discipline građanske misli: filozofijske antropologije, logike i začudno da će istoga, koji živi i misli usred ovako bogatih i raznolikih spoznanje teorije. etike, estetike, kao i posebnoznanstvena orijentacija u filozofijskih orijentacija. nešto kasnije pripadnici i beogradske i zagrebačke sociologiji. psihologiji. historiji, bioantropologiji itd. U tom slučaju, u nedo škole unisono. 'oslanjajući se na jedan članak više puta tiskan i pretiskavan, statku eminentne i eksplicitne filozofije. cirkulirali su razni psihologizmi, nazvati Staatsphilosophom. jer se u tom člankt.I upustio u kritik~, domi~ant sociologizmi. bioantropologizmi, pa, negdje na periferiji, čak i etnologizmi. nih orijentacija naše filozofije i smatra? da Je plo~na recepCI~a 'presl~, u Očigledno je raznovrsnost tema i aspekata pokazala veću plodnost slobod neplodni, neotporni pasivizam. dok poli~lka, u n~ponmva građenja I ra~~~j3- nog filozofiranja unutar marksizma nego je to bila u stanju siva uniformnost nja, na unutarnjem i međunarodnom mv.ou. vec napu~ta s~aku nekrItIcku dogmatike. recepciju, bila ona zapadnjačke ili prosovJetske provemjencIJe. Nedostaci akademsko a obrazovanja i studentska nedoučenost izmislili su Da li ste ikada Ila svome misaonom putu bili pod utjecajem fetiš »državnog filozofira"'nja« da bi prikrili svoju duhovnu insuficijenciju. sovjetske filozofije. odnosno da li ste ikada bili bliski ortodoksnom Prihvatljivost t~,kvog fetiša čini se da traje sve do danas" iako ..s u libe,ralne marksizmu. da Ile kažemo staljinizmu? intencije zaarebačke škole već odavno rezultirale pseudofIlozofijskom I pse udomarkso~skom kritikom svega i svačega. a beogradska škola, uz jasne tragove neopozitivizma i logičke analize. izmiješala se s prvobitnim zagr~ - Pravi odgovor na ovo pitanje tražio bi da izložim svoje prve susrete s baĆkim intencijama personalizma, egzistencijalizma, filozofije kulture, što J~ filozofijom i motive jednog mišljenja koje se već od početka samo vrlo onda omoaućilo nefilozofijsko formiranje jedinstvenog fronta naoko razli oprezno i uz brojna sustezanja moglo nazvati filozofijom. Mnogo toga je čite, funkcionalno jednosmjerne i jednoglasne kritičke inteligencij~, koja se bilo rečeno tako kako je bilo rečeno samo zaro jer nisam još disponirao iz ovih ili onih motiva. iz političkih razloga i sama opet raspa?a.1 raspada primjerenim govorom, Na svaki način. ni jednog trenutka ja nisam bio tako se ... Staljinisti postaju pobornicima filozofije svakodnevnog JeZika, prag nešto kao staljinist. što mi je od protivnika različite provenijencije donijelo matizma. neopozitivizma ili pak kompenziraju tragove rr~?derne ,!oglke., s sumnju da uopće nisam marksist. Zar ima nešto smješnije od raspona jednom nedomišljenom metaetikom. Marksisti antropologIJske orIjentacije između ove ocjene i prigovora zbog Staatsphilosophie? No i u tadašnje vraćaju se unatrag Kantu. Fichteu i Hegelu, da bi svojega »mladog Marxa" vrijeme. i kasnije kad je staljinizam postao zazoran, bilo je po tehničkom 7 6 prisilili. kad' bi trebalo da suvislo govore, da bude »marksist« Sartreovog moja prva pozicija, n~šao je oslot~~c u ~H.etzscheu koji. me osl<?~odio s~~k~ tipa. Jedna nedomišljena »realistička« gnoseologija trebala bi zamijeniti nadljudske hipostaze I apsoluta, vIse relIgIOznog nego fIlozofskI I teologIJskI stari grijeh »teorije odraza«, Historijski materijalizam varira od metodolo obojenog. Prve filozofijske knjige koje sam čitao bile su Tako govoraše gijske osnove povijesne znanosti do široke historici stički shvaćene sociolo Zaratu1tra i sistematska kompilacija Nietzscheove sestre i Petera Gasta gije i socijalne psihologije. I da šarenilo palete bude potpuno, dijalektika se Volja za moć. transformira u svojevrsnu teoriju evolucije ili, gle čuda, postaje srodnom Mnoga pitanja svakodnevnog života, p~ i ona koja bi se m~žda m0!lla ..i z transcendentalnoj fenomenologiji, današnjih uvida nazvati pubertetskim, rješavao sam u okVIru tadasnJlh Ako se sad javi netko kojemu je u svim tim peripetijama još stalo do mogućnosti Schopenhauerovim Parerga i Paralipomena i Pobunom masa ozbiljnog razumijevanja Marxove stvari vis-a-vis tog liberalno-demokrat Orteae Y Gasseta. Scijentistički tip mišljenja suzbijao sam Bergsonom. Pa ipak~ kritičkom transpa~ skog šarenila, što može biti drugo nego Staatsphilosoph? Dakako, Staatsp u svom reduktivizmu nisam se mogao oteti totalnoj hilosoph, koji za razliku od predstavnika neopozitivizma i prihvaćanja razli rentnosti gimnazijske lektire Platona i lektike Spinozine Etike za jedan UŽI čitih filosoferna od Brentana do Heideggera, ne prisustvuje partijskim kon krug za koji sam spremio referat. gresima, ne vrši, s više ili manje uspjeha, različite partijske funkcije'. Takav Tako sam od Nietzschea i Schopenhauera došao do jednog pravnog navodni Staatsphilosoph neće se zaista naći u prilici da na svoju žalost bude scijentističkog redukcionizma. Dubinska psihologija, u svom svođenju na neprihvaćen tamo gdje se preporuča kao kontakt sa suvremenom svjetskom životne nagone, pokazala mi je put u centar svjetske problematike - put do mišlju i neće morati, sad više sad manje, ulaziti u opoziciju spram svega i čovjeka kao korijena svega ljudskog, U tom smislu Marx je bio za mene svačega, ni baviti se svim i svačim, od osnivanja jednog pretencioznog krajnja jasna i razgovjetna točka objašnjenja i uj~dno .učitelj izmjene ~vijeta. časopisa, preko »revolucionarnog mišljenja« lipanjskih gibanja, ni s tolikim Ali. ni do Marxa nisam došao direktno. MOJ prvI susret s markSIzmom drugima ponavljati »epohalno« značenje Bledskog kongresa. su Engelsov Allti-D~lhring i Porijeklo porodice. privatnog vlasništva i Fama oko Bledskog kongresa, kad su sva vrata otvorena pa je jurišanje drŽave.~ S Marxovom kritikom političke ekonomije nisam se za vrijeme rata na njih komično, treba da prikrije solucije koje su davno prije tog kongresa upoznao po Kapitalll. Lenski i Segal bili su moja politekonomska literatu:a. pale. No, dakako, svaki jedinstveni front kritičara svega i svačega mora Od Marxa sam, tada, čitao samo prvu glavu Kapitala prevedenu u časopIsu imati svoju predpovijest i pretenzija na štatsfilozofsku ulogu, ako ne i na Kultura, Kad se uzme u obzir moje prethodno upoznavanje s Freudom, kakve više političke funkcije, mora naći krivca, dakako, ne iz redova Adlerom. u nešto manjoj mjeri s Jungom. jasno je da su me posebno jedinstvenog fronta kritikanata, pa Staatsphilosoph mora biti onaj kojemu interesirali Sapir. Vološinov. Reich i. sasvim jasno, S:esarčev! ~la~ci u do političke funkcije nije nikad stalo. časopisu Književnik u kojima sam našao potvrdu za svoJe opredJelJ,enJe ~a Sjećam se jednog svog referata iz vremena Korčulanske ljetne škole o Adlera. a ne za Freuda ili Junga, Uostalom, kad se uzme u obZIr mOJa Georgu Luk<icsu s tezom da je u njega historijski materijalizam nadomješten početna lektira Nietzschea, nije to nimalo čudno. Mehringovo neznalačko filozofijom povijesti apsolutnog duha, Sjećam se burne reakcije jednog od odbijanje Nietzschea sa zadovoljstvom sam našao pobijenim kod Eisnera. prisutnih, koji je tendenciozno zamijenio interpretaciju Lukacsa s mišlje Landauera i kasnije Trockoga. njem referenta, uzviknuvši: »Nikad više kod nas neće biti apsolutnog Za vrijeme rata, dakako s najvećim užitkom, čitao sam Marxovu Bijedu duha!« filozofije. iza koje sam posegnuo za Nedeljkovićevom Dijalektikom i Komu To je fama o Staatsphilosophu - osim ako Staatsphilosophiu ne shvatimo nističkim manifestom gdje sam našao. već onda. odgovore na pitanja mark kao najširu granicu utjecaja s otkrićima i inicijativama, počevši od nekih sizma i etike. marksizma i estetike koje su drugi našli tek kasnije, na osnovu eminentnih Marxovih djela, do uvođenja i organiziranja produbljene sve razgovora u jednom kružoku. ili su pak u opširnim tekstovima nastojali strane lektire Lukacsa. Korscha, Blocha, Marcusea, tzv. frankfurtske škole spojiti na dosta začudan način. normativni i reduktivni. i njezina časopisa. da ne govorimo o onim nemarksističkim filozofima čija je Moja prva filozofijska literatura. prije lektire Priloga kritici nacionalne relevancija za marksizam bjelodana. Treba se sjetiti beznačajnog liberala ekonomiie, Židovskog pitanja i Priloga kritici Hegelova državnog prava. Hayma u njegovoj ocjeni Hegela i ponavljanja te ocjene kod Mehringa, pa Disertacije. Njemačke ideologije i Svete obitelji, bila je Luk<icseva Povijest i da se vidi da optužba u tom nazivu katkad može značiti neželjeni kompli klasna svijest i Korschov Marksizam i filozofija, Dugo poslije rata, 1956. ment. godine. otkrio sam. za sebe. kao i Marxove Grundrisse. Blochov Princip nada. Možete li kratkim potezima izložiti motive svog mišljenja i svoje Ja ovdje. dakako. govorim samo o značajnijoj literaturi. pa bi valjalo II prve sllsrete s filozofijom? spomenuti u poslijeratnoj literaturi razna Hegelova djela, kao i Kantova, Fichteova i Schellingova. Lenjinove Filozofijske bilježnice bile su mi tu o~ - Sukobljen s golemim. strašnim zbivanjem svjetskog rata koji je imao velike pomoći što ne bih mogao reći za tzv. menjševistvujuščeg idealista I grupne implikacije i privatne konzekvencije, nastojao sam naći redukcionu pobornika dijalektičke struje u sovjetskoj filozofiji - Deborina. točku koja bi izmijenila jedan neljudski, do tuposti ponižavajući okoliš, u radosni, životvorni svijet jasnoće. blagosti i povjerenja, Tadašnje obrazova Sudionik ste i svjedok zbivanja poslijeratne jugoslavenske filozo nje nije mi dozvoljavalo da odmah priđem društveno-povijesnoj zbilji, nje fije. Bilježe Vas enciklopedije. leksikoni. Primjerice, treće izdanje noj konfliktnoj strukturi. Kritički reduktivizam. kako bi se mogla nazvati Opće enciklopedije JLZ (sv. 7, Zagreb, 1981) posvećuje Vam ove 8 9 prisilili. kad' bi trebalo da suvislo govore, da bude »marksist« Sartreovog moja prva pozicija, n~šao je oslot~~c u ~H.etzscheu koji. me osl<?~odio s~~k~ tipa. Jedna nedomišljena »realistička« gnoseologija trebala bi zamijeniti nadljudske hipostaze I apsoluta, vIse relIgIOznog nego fIlozofskI I teologIJskI stari grijeh »teorije odraza«, Historijski materijalizam varira od metodolo obojenog. Prve filozofijske knjige koje sam čitao bile su Tako govoraše gijske osnove povijesne znanosti do široke historici stički shvaćene sociolo Zaratu1tra i sistematska kompilacija Nietzscheove sestre i Petera Gasta gije i socijalne psihologije. I da šarenilo palete bude potpuno, dijalektika se Volja za moć. transformira u svojevrsnu teoriju evolucije ili, gle čuda, postaje srodnom Mnoga pitanja svakodnevnog života, p~ i ona koja bi se m~žda m0!lla ..i z transcendentalnoj fenomenologiji, današnjih uvida nazvati pubertetskim, rješavao sam u okVIru tadasnJlh Ako se sad javi netko kojemu je u svim tim peripetijama još stalo do mogućnosti Schopenhauerovim Parerga i Paralipomena i Pobunom masa ozbiljnog razumijevanja Marxove stvari vis-a-vis tog liberalno-demokrat Orteae Y Gasseta. Scijentistički tip mišljenja suzbijao sam Bergsonom. Pa ipak~ kritičkom transpa~ skog šarenila, što može biti drugo nego Staatsphilosoph? Dakako, Staatsp u svom reduktivizmu nisam se mogao oteti totalnoj hilosoph, koji za razliku od predstavnika neopozitivizma i prihvaćanja razli rentnosti gimnazijske lektire Platona i lektike Spinozine Etike za jedan UŽI čitih filosoferna od Brentana do Heideggera, ne prisustvuje partijskim kon krug za koji sam spremio referat. gresima, ne vrši, s više ili manje uspjeha, različite partijske funkcije'. Takav Tako sam od Nietzschea i Schopenhauera došao do jednog pravnog navodni Staatsphilosoph neće se zaista naći u prilici da na svoju žalost bude scijentističkog redukcionizma. Dubinska psihologija, u svom svođenju na neprihvaćen tamo gdje se preporuča kao kontakt sa suvremenom svjetskom životne nagone, pokazala mi je put u centar svjetske problematike - put do mišlju i neće morati, sad više sad manje, ulaziti u opoziciju spram svega i čovjeka kao korijena svega ljudskog, U tom smislu Marx je bio za mene svačega, ni baviti se svim i svačim, od osnivanja jednog pretencioznog krajnja jasna i razgovjetna točka objašnjenja i uj~dno .učitelj izmjene ~vijeta. časopisa, preko »revolucionarnog mišljenja« lipanjskih gibanja, ni s tolikim Ali. ni do Marxa nisam došao direktno. MOJ prvI susret s markSIzmom drugima ponavljati »epohalno« značenje Bledskog kongresa. su Engelsov Allti-D~lhring i Porijeklo porodice. privatnog vlasništva i Fama oko Bledskog kongresa, kad su sva vrata otvorena pa je jurišanje drŽave.~ S Marxovom kritikom političke ekonomije nisam se za vrijeme rata na njih komično, treba da prikrije solucije koje su davno prije tog kongresa upoznao po Kapitalll. Lenski i Segal bili su moja politekonomska literatu:a. pale. No, dakako, svaki jedinstveni front kritičara svega i svačega mora Od Marxa sam, tada, čitao samo prvu glavu Kapitala prevedenu u časopIsu imati svoju predpovijest i pretenzija na štatsfilozofsku ulogu, ako ne i na Kultura, Kad se uzme u obzir moje prethodno upoznavanje s Freudom, kakve više političke funkcije, mora naći krivca, dakako, ne iz redova Adlerom. u nešto manjoj mjeri s Jungom. jasno je da su me posebno jedinstvenog fronta kritikanata, pa Staatsphilosoph mora biti onaj kojemu interesirali Sapir. Vološinov. Reich i. sasvim jasno, S:esarčev! ~la~ci u do političke funkcije nije nikad stalo. časopisu Književnik u kojima sam našao potvrdu za svoJe opredJelJ,enJe ~a Sjećam se jednog svog referata iz vremena Korčulanske ljetne škole o Adlera. a ne za Freuda ili Junga, Uostalom, kad se uzme u obZIr mOJa Georgu Luk<icsu s tezom da je u njega historijski materijalizam nadomješten početna lektira Nietzschea, nije to nimalo čudno. Mehringovo neznalačko filozofijom povijesti apsolutnog duha, Sjećam se burne reakcije jednog od odbijanje Nietzschea sa zadovoljstvom sam našao pobijenim kod Eisnera. prisutnih, koji je tendenciozno zamijenio interpretaciju Lukacsa s mišlje Landauera i kasnije Trockoga. njem referenta, uzviknuvši: »Nikad više kod nas neće biti apsolutnog Za vrijeme rata, dakako s najvećim užitkom, čitao sam Marxovu Bijedu duha!« filozofije. iza koje sam posegnuo za Nedeljkovićevom Dijalektikom i Komu To je fama o Staatsphilosophu - osim ako Staatsphilosophiu ne shvatimo nističkim manifestom gdje sam našao. već onda. odgovore na pitanja mark kao najširu granicu utjecaja s otkrićima i inicijativama, počevši od nekih sizma i etike. marksizma i estetike koje su drugi našli tek kasnije, na osnovu eminentnih Marxovih djela, do uvođenja i organiziranja produbljene sve razgovora u jednom kružoku. ili su pak u opširnim tekstovima nastojali strane lektire Lukacsa. Korscha, Blocha, Marcusea, tzv. frankfurtske škole spojiti na dosta začudan način. normativni i reduktivni. i njezina časopisa. da ne govorimo o onim nemarksističkim filozofima čija je Moja prva filozofijska literatura. prije lektire Priloga kritici nacionalne relevancija za marksizam bjelodana. Treba se sjetiti beznačajnog liberala ekonomiie, Židovskog pitanja i Priloga kritici Hegelova državnog prava. Hayma u njegovoj ocjeni Hegela i ponavljanja te ocjene kod Mehringa, pa Disertacije. Njemačke ideologije i Svete obitelji, bila je Luk<icseva Povijest i da se vidi da optužba u tom nazivu katkad može značiti neželjeni kompli klasna svijest i Korschov Marksizam i filozofija, Dugo poslije rata, 1956. ment. godine. otkrio sam. za sebe. kao i Marxove Grundrisse. Blochov Princip nada. Možete li kratkim potezima izložiti motive svog mišljenja i svoje Ja ovdje. dakako. govorim samo o značajnijoj literaturi. pa bi valjalo II prve sllsrete s filozofijom? spomenuti u poslijeratnoj literaturi razna Hegelova djela, kao i Kantova, Fichteova i Schellingova. Lenjinove Filozofijske bilježnice bile su mi tu o~ - Sukobljen s golemim. strašnim zbivanjem svjetskog rata koji je imao velike pomoći što ne bih mogao reći za tzv. menjševistvujuščeg idealista I grupne implikacije i privatne konzekvencije, nastojao sam naći redukcionu pobornika dijalektičke struje u sovjetskoj filozofiji - Deborina. točku koja bi izmijenila jedan neljudski, do tuposti ponižavajući okoliš, u radosni, životvorni svijet jasnoće. blagosti i povjerenja, Tadašnje obrazova Sudionik ste i svjedok zbivanja poslijeratne jugoslavenske filozo nje nije mi dozvoljavalo da odmah priđem društveno-povijesnoj zbilji, nje fije. Bilježe Vas enciklopedije. leksikoni. Primjerice, treće izdanje noj konfliktnoj strukturi. Kritički reduktivizam. kako bi se mogla nazvati Opće enciklopedije JLZ (sv. 7, Zagreb, 1981) posvećuje Vam ove 8 9 retke: »SUTLIĆ, Vanja, filoz. pisac; r. 1925. Karlovcu. Profesor gledno pisac spomenute natuknice ne samo da ne razumije Marxa, nego II podjednako ne zna što bi s Heideggerovom destrukcijom tradicionalne na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Svoju glavnu preokupaciju, istraživanje biti suvremenosti, razvija u povezivanju Marxove i ontologije, kritikom povijesti metafizike koja je kritika zaborava bitka u Heideggerove misli. Djela: Bit i suvremenost; Praksa rada kao znan razdoblju metafizički fundiranog nihilizma. stvena povijest.« Podnaslov prvog navedenog djela je »S Marxom na Očigledno se ne radi o »povezivanju« dviju filozofija, pa ni o tematskoj putu k povijesnom mišljenju« (1. izd. 1967,2. izd. 1972), a drugoga sličnosti kritike koju je lako dokumentirati, već o razgovoru dvojice posthe »Ogledi uz filozofijsko lIstrojstI'o Marxove mislii< (1974). U Repu gelovskih mislilaca koji radikalno prekidaju s metafizičkom tradicijom od Platona i Aristotela do Hegela s pripremanjem i završavanjem te tradicije. blici br. 1011950, objavljujete prvi u nas poslije rata članak o Heideg geru (»Egzistencijalna filozofija Martina Heideggera«). U Sveučiliš Oni su partneri u suvremenom misaonom dijalogu, a ne korektori svojih nom listu od 10. IV 1952. objavljujete »Prilog diskusiji o ocjenjiva jednostranih zabluda. RespektirajUći jednoga i drugoga, tek smo u stanju ozbiljno odgovoriti na samo nama dana suvremena pitanja umjesto da, nju suvremene nemarksističke filozofije«. Godine 1958. doktorirate tezom »Bit i otuđenje čovjeka u Marxa i u filozofijama egzisten padajući natrag u metafiziku, sudjelujemo na međusobnom pobijanju sma cije« , .. U povodu smrti Martina Heideggera, u Vjesniku od 15. trajući ih protivnicima kojima je takvo pobijanje potrebno. Misaona dubina ne sastoji se u nadmašivanju jednog od strane drugog, nego u poštovanju lipnja 1976. objavljujete napis »Za njegovu i našu stvar!« ... U čemu su, po Vašem sudu, teškoće razumijevanja Vaše »glavne preokupa stvari povijesnog mišljenja do koje im je stalo iako sami nisu više bili u cije« i njezina načina? Pristajete li /la ocjenu da »svoju glavnu pre stanju da po različitim putevima kojima su došli idu dalje nego što su mogli. okupaciju« razvijate povezivanju Marxove i Heideggerove misli«? Mišljenje je prije svega dar i primljeni zadatak, a ne uhodani put na kome je »ll sve jasno prije no što je i počeo. - Budući da uopće Marxova misao nije bila primjereno shvaćena, filo Svojim povijesnim mišljenjem nastavljate na Marxa i Heideggera, zofski dio svake historije marksizma posvećen je reviziji navodne Marxove filozofije s pozicija one filozofije koja se učinila da je bila trenutno en a pritom Vam je središnji pojam prebolijevanje epohe. Recite, što zapravo mislite pod prebolijevanjem, pregorijevanjem epohe? vogue. ili se s obzirom na adresate najbolje dala povezati s navodnom Marxovom filozofijom. To su velike linije povezivanja Marxa s mehaničkim i VUlgarnim materijalizrnom. evolucionizmom, spoznajnim realizmom, - Nije toliko riječ o centralnom pojmu, ili o nekoj filozofijsko-povijesnoj emfazom scijentifičkotehnicističkog napretka od Dietzgena, preko Engelsa, koncepciji, nego o specifičnoj metodi koju je moguće razviti samo u dija Lenjina Materijalizma i empiriokriticizma do Buharina. Staljina i njihovih logu. Sve osnovne misli. kategorije, tematski sklopovi u Marxa, kako su sljedbenika. Daleko dublje. ali podjednako neprimjereno, Marx se povezivao s Kan eksplicitno izvedeni. imaju epohalno značenje i terminiraju u najavi ničim tom, neokantovcima svih ~kola, pozitivizmom starijeg i novijeg datuma, neometanog svijeta rada. Taj svijet je po svom najdubljem određenju, logičkim pozitivizmom i semantičkom filozofijom. Prvi je poslije Marxa i doduše na najrazličitijim putovima. već po tendenciji i latenciji etabliran. Engelsa u 20. stoljeću II svojim samokritičkim aforizmima iz Filozofijskih Dakako, sve potrebne konsekvencije nisu ni u mišljenju ni u praksi ni bilježnica ukazao na to Lenjin upozoravajući da su marksisti s početka 20. domišljene ni ozbiljene, pa se može govoriti o još nesagledanom kraju stoljeća kritizirali Kanta više feuerbachovski i dietzgenovski nego hegelov epohe. Trajanje tog kraja je uza sve smetnje tek započelo. Sartre je imao ski, da se Marxova Logika nalazi u Kapitalu, i to ne samo kao metoda pravo kad je posljednji okvir svoga mišljenja vidio u marksovski određenoj epohi. Jedno epohalno mišljenje u ovom smislu oduševljava subalterne prikazivanja nego i metoda istraživanja, a Marx je sam za sebe suzdržano rekao da je ovdje ili ondje koketirao s Hegelom. Lenjin je na kraju bio taj duhove. Može li mišljenje svjesno granica epohe učiniti posljednji napor da koji je u uvodnoj riječi za časopis Pod zastavom marksizma zahtijevao izvan uhodanih shema pokuša pregorjeti epohu? stvaranje materijalističkih prijatelja Hegelove dijalektike. Nije nikakvo čudo Riječ pregorjeti nije slučajno izabrana. Ako govorimo o povijesnom da je Lenjin vidio najbolji prikaz Marxove »filozofije« u jednom članku mišljenju ne bismo. za razliku od dominantne metafizike htjeli, sugerirati neohegelovca Giovannija Gentilea objavljenom za vrijeme prvog svjetskog jednu metafizičku koncepciju povijesti. jednu filozofiju povijesti koja ne bi rata. a ne kod nekih drugih marksista i nemarksista koji su se tom temom bila pod znakom tradicije i jednu povijest koja ne bi bila pod jarmom bavili. U neohegelovskoj orijentaciji pod utjecajem Diltheya. Simmela, tradicionalno shvaćenog vremena. Dok je Hegel ontologizirao sve vreme Bergsona i Maxa Webera poznate su nam najbolje refilozofikacije Marxa nito. smatrajući ga prolaznim spram apsolutne ideje, dotle je Marx logičku kod Lukacsa i Blocha. (onto-Iogičku) strukturu epohe rastvorio u prolaznosti aristotelovski shvaće nog vremena kao niza »sada« koje je upravo prezentno, koje više nije i koje Bolje ili gore recepcije nemarksističkih filozofa, poduzete sve od reda u intenciji refilozoficiranja marksizma i u neprilici što da se radi, kako valja još nije. ali će biti rastvaranje, čuvanjem i dizanjem na viši stupanj logičke razumjeti Marxovu misao ukidanja filozofije i njene mundijalizacije (osvje strukture epohe. I logički apsolutizam i temporaini relativizam, koji dovr tovljivanja), svjedoče jednoznačno da je historija marksizma, bar na njezi šava vremensko zbivanje u lošoj beskonačnosti dvaju carstava, ostaju intra nom filozofijskom sektoru. historija revizionizma. epohaine solucije. Zbog toga nam se činilo da prevladavajuća sinteza ne Nekome kome je to odavno jasno ne bi trebalo. već iz razloga obične prekoračuje epohu nego da je, naprotiv. radikalno kompletira. Zato ne objektivnosti. podmetati »povezivanje« Marxa i jednog filozofema, jer oči- govorimo o ukidanju. nadmašivanju. prevladavanju, nego o prebolijevanju, 10 II retke: »SUTLIĆ, Vanja, filoz. pisac; r. 1925. Karlovcu. Profesor gledno pisac spomenute natuknice ne samo da ne razumije Marxa, nego II podjednako ne zna što bi s Heideggerovom destrukcijom tradicionalne na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Svoju glavnu preokupaciju, istraživanje biti suvremenosti, razvija u povezivanju Marxove i ontologije, kritikom povijesti metafizike koja je kritika zaborava bitka u Heideggerove misli. Djela: Bit i suvremenost; Praksa rada kao znan razdoblju metafizički fundiranog nihilizma. stvena povijest.« Podnaslov prvog navedenog djela je »S Marxom na Očigledno se ne radi o »povezivanju« dviju filozofija, pa ni o tematskoj putu k povijesnom mišljenju« (1. izd. 1967,2. izd. 1972), a drugoga sličnosti kritike koju je lako dokumentirati, već o razgovoru dvojice posthe »Ogledi uz filozofijsko lIstrojstI'o Marxove mislii< (1974). U Repu gelovskih mislilaca koji radikalno prekidaju s metafizičkom tradicijom od Platona i Aristotela do Hegela s pripremanjem i završavanjem te tradicije. blici br. 1011950, objavljujete prvi u nas poslije rata članak o Heideg geru (»Egzistencijalna filozofija Martina Heideggera«). U Sveučiliš Oni su partneri u suvremenom misaonom dijalogu, a ne korektori svojih nom listu od 10. IV 1952. objavljujete »Prilog diskusiji o ocjenjiva jednostranih zabluda. RespektirajUći jednoga i drugoga, tek smo u stanju ozbiljno odgovoriti na samo nama dana suvremena pitanja umjesto da, nju suvremene nemarksističke filozofije«. Godine 1958. doktorirate tezom »Bit i otuđenje čovjeka u Marxa i u filozofijama egzisten padajući natrag u metafiziku, sudjelujemo na međusobnom pobijanju sma cije« , .. U povodu smrti Martina Heideggera, u Vjesniku od 15. trajući ih protivnicima kojima je takvo pobijanje potrebno. Misaona dubina ne sastoji se u nadmašivanju jednog od strane drugog, nego u poštovanju lipnja 1976. objavljujete napis »Za njegovu i našu stvar!« ... U čemu su, po Vašem sudu, teškoće razumijevanja Vaše »glavne preokupa stvari povijesnog mišljenja do koje im je stalo iako sami nisu više bili u cije« i njezina načina? Pristajete li /la ocjenu da »svoju glavnu pre stanju da po različitim putevima kojima su došli idu dalje nego što su mogli. okupaciju« razvijate povezivanju Marxove i Heideggerove misli«? Mišljenje je prije svega dar i primljeni zadatak, a ne uhodani put na kome je »ll sve jasno prije no što je i počeo. - Budući da uopće Marxova misao nije bila primjereno shvaćena, filo Svojim povijesnim mišljenjem nastavljate na Marxa i Heideggera, zofski dio svake historije marksizma posvećen je reviziji navodne Marxove filozofije s pozicija one filozofije koja se učinila da je bila trenutno en a pritom Vam je središnji pojam prebolijevanje epohe. Recite, što zapravo mislite pod prebolijevanjem, pregorijevanjem epohe? vogue. ili se s obzirom na adresate najbolje dala povezati s navodnom Marxovom filozofijom. To su velike linije povezivanja Marxa s mehaničkim i VUlgarnim materijalizrnom. evolucionizmom, spoznajnim realizmom, - Nije toliko riječ o centralnom pojmu, ili o nekoj filozofijsko-povijesnoj emfazom scijentifičkotehnicističkog napretka od Dietzgena, preko Engelsa, koncepciji, nego o specifičnoj metodi koju je moguće razviti samo u dija Lenjina Materijalizma i empiriokriticizma do Buharina. Staljina i njihovih logu. Sve osnovne misli. kategorije, tematski sklopovi u Marxa, kako su sljedbenika. Daleko dublje. ali podjednako neprimjereno, Marx se povezivao s Kan eksplicitno izvedeni. imaju epohalno značenje i terminiraju u najavi ničim tom, neokantovcima svih ~kola, pozitivizmom starijeg i novijeg datuma, neometanog svijeta rada. Taj svijet je po svom najdubljem određenju, logičkim pozitivizmom i semantičkom filozofijom. Prvi je poslije Marxa i doduše na najrazličitijim putovima. već po tendenciji i latenciji etabliran. Engelsa u 20. stoljeću II svojim samokritičkim aforizmima iz Filozofijskih Dakako, sve potrebne konsekvencije nisu ni u mišljenju ni u praksi ni bilježnica ukazao na to Lenjin upozoravajući da su marksisti s početka 20. domišljene ni ozbiljene, pa se može govoriti o još nesagledanom kraju stoljeća kritizirali Kanta više feuerbachovski i dietzgenovski nego hegelov epohe. Trajanje tog kraja je uza sve smetnje tek započelo. Sartre je imao ski, da se Marxova Logika nalazi u Kapitalu, i to ne samo kao metoda pravo kad je posljednji okvir svoga mišljenja vidio u marksovski određenoj epohi. Jedno epohalno mišljenje u ovom smislu oduševljava subalterne prikazivanja nego i metoda istraživanja, a Marx je sam za sebe suzdržano rekao da je ovdje ili ondje koketirao s Hegelom. Lenjin je na kraju bio taj duhove. Može li mišljenje svjesno granica epohe učiniti posljednji napor da koji je u uvodnoj riječi za časopis Pod zastavom marksizma zahtijevao izvan uhodanih shema pokuša pregorjeti epohu? stvaranje materijalističkih prijatelja Hegelove dijalektike. Nije nikakvo čudo Riječ pregorjeti nije slučajno izabrana. Ako govorimo o povijesnom da je Lenjin vidio najbolji prikaz Marxove »filozofije« u jednom članku mišljenju ne bismo. za razliku od dominantne metafizike htjeli, sugerirati neohegelovca Giovannija Gentilea objavljenom za vrijeme prvog svjetskog jednu metafizičku koncepciju povijesti. jednu filozofiju povijesti koja ne bi rata. a ne kod nekih drugih marksista i nemarksista koji su se tom temom bila pod znakom tradicije i jednu povijest koja ne bi bila pod jarmom bavili. U neohegelovskoj orijentaciji pod utjecajem Diltheya. Simmela, tradicionalno shvaćenog vremena. Dok je Hegel ontologizirao sve vreme Bergsona i Maxa Webera poznate su nam najbolje refilozofikacije Marxa nito. smatrajući ga prolaznim spram apsolutne ideje, dotle je Marx logičku kod Lukacsa i Blocha. (onto-Iogičku) strukturu epohe rastvorio u prolaznosti aristotelovski shvaće nog vremena kao niza »sada« koje je upravo prezentno, koje više nije i koje Bolje ili gore recepcije nemarksističkih filozofa, poduzete sve od reda u intenciji refilozoficiranja marksizma i u neprilici što da se radi, kako valja još nije. ali će biti rastvaranje, čuvanjem i dizanjem na viši stupanj logičke razumjeti Marxovu misao ukidanja filozofije i njene mundijalizacije (osvje strukture epohe. I logički apsolutizam i temporaini relativizam, koji dovr tovljivanja), svjedoče jednoznačno da je historija marksizma, bar na njezi šava vremensko zbivanje u lošoj beskonačnosti dvaju carstava, ostaju intra nom filozofijskom sektoru. historija revizionizma. epohaine solucije. Zbog toga nam se činilo da prevladavajuća sinteza ne Nekome kome je to odavno jasno ne bi trebalo. već iz razloga obične prekoračuje epohu nego da je, naprotiv. radikalno kompletira. Zato ne objektivnosti. podmetati »povezivanje« Marxa i jednog filozofema, jer oči- govorimo o ukidanju. nadmašivanju. prevladavanju, nego o prebolijevanju, 10 II
The list of books you might like
