Politicke analize 2010-3 PDF
Preview Politicke analize 2010-3
Godište I, broj 3, Zagreb, rujan 2010. Sadržaj Tema broja: Parlament i političko predstavljanje u Hrvatskoj Tomislav Bonić: Treba li hrvatski parlamentarizam racionalizirati 1 Krešimir Petković: Zašto Sabor nije deliberativan 6 Nikola Baketa, Marko Kovačić: Tko i kako predstavlja nacionalne manjine 11 Mirjana Kasapović: Tko i kako predstavlja “dijasporu” 15 U žarištu: Članstvo političkih stranaka Goran Čular: Treba li suvremenim strankama članstvo? 20 Političko pregovaranje: Slovensko-hrvatski granični spor Armano Srbljinović: Slovensko-hrvatski granični spor i Schellingova teorija pregovaranja 25 Profil politike: Sigurnosna politika Hrvatske Vlatko Cvrtila: Zašto smo u Afganistanu? 31 Profil organizacije: Britanska Laburistička stranka Dario Nikić Čakar: Život nakon Blaira 37 Profil organizacije: Britanska Konzervativna stranka Danijela Dolenec: Progresivni konzervativizam Davida Camerona 42 Profil krize: Velika Britanija Višelav Raos: Škotska na putu u neovisnost? 45 Profil uspjeha: Poljska Hrvoje Ćiković: Quo vadis Polonia? 50 Profil državnika: Dmitrij Medvedev Davor Boban: “Putinova pudlica” ili samosvojan državnik 54 Politološki pojmovnik: Politički cinizam Nebojša Blanuša: Politički cinizam: način održanja u krizama ili besramni realizam 58 Politološki pojmovnik: Državni terorizam Anita Perešin: Državni terorizam: borba za slobodu ili teški zločin? 60 Politološka lektira: Što čitati Tonči Kursar Pierre Rosanvallon, Counter-Democracy 63 Politološka lektira: Što ne čitati Zoran Kurelić Srećko Horvat, Igor Štiks, Pravo na pobunu 65 TEMA BROJA: PARLAMENT I POLITIČKO PREDSTAVLJANJE U HRVATSKOJ Treba li hrvatski parlamentarizam racionalizirati Prilog raspravi o nedovršenim i neosmišljenim ustavnim promjenama Tomislav Bonić U suvremenoj komparativnoj politici nema jedinstvena prevladavajućeg stava o tome što je racionalizirani parlamen- tarizam. Sažimljući različita gledišta, pri čemu sam se najviše oslanjao na razmatranja Evgenija Tancheva i Arsena Bačića, racionalizirani parlamentarizam može se definirati kao “skup Prvi i najvažniji element ustavnih instrumenata i postupaka kojima je cilj da povećaju stabilnosti vlada i da istodobno zadrže temeljna načela parla- mentarnog sustava, uključujući i parlamentarni nadzor nad vla- racionaliziranog parlamentarizma dom” (Tanchev, 1993: 33). Što je racionalizirani parlamentarizam? jest institut konstruktivnog Prvi i najvažniji element racionaliziranog parlamentarizma jest institut konstruktivnog glasovanja o nepovjerenju vladi, glasovanja o nepovjerenju vladi, prema kojemu parlament može izglasovati nepovjerenje vla- di samo ako istodobno predloži i izabere novog premijera. Taj se institut prvi put pojavio u Temeljnom zakonu SR Njemačke prema kojemu parlament može 1949. Dosad je samo jedan kancelar, socijaldemokrat Helmut Schmidt, smijenjen konstruktivnim glasovanjem o nepovjere- nju 1982, i to nakon što se raspala vladajuća koalicija socijalde- izglasovati nepovjerenje vladi samo mokrata (SPD) i liberala (FDP). Za novoga saveznog kancelara izabran je Helmut Kohl (CDU), koji je sastavio koalicijsku vladu kršćanskih demokrata (CDU/CSU) i liberala. No, 1983. morao ako istodobno predloži i izabere je instruirati zastupnike vlastite parlamentarne većine da gla- suju protiv vladina zahtjeva za izglasavanjem povjerenja kako bi savezni predsjednik, u skladu s Ustavom, mogao raspustiti novog premijera Bundestag i raspisati prijevremene izbore na kojima su pobijedili demokršćani. Kohl je ostao savezni kancelar sve do pobjede SPD-a na izborima 1998. Isto je učinio i kancelar Willy Brandt 1972, ali Savezni ustavni sud, kao njemački pouvoir neutre, takvo manipulativno glasovanje o povjerenju nije proglasio neustav- Tomislav Bonić, magistar političkih znanosti. Obranio magistarski rad “Racionalizirani parlamentarizam – komparativna analiza Njemačke, Španjolske i Mađarske”. E-mail: [email protected] 1 broj 3 - rujan 2010. Tema broja: Parlament i političko predstavljanje u Hrvatskoj nim. U svojoj odluci iz 1983. (BverGe 52:62) sud navodi da je “sa- va izborničkog tijela; ako u dva kruga glasovanja kandidat ne vezni kancelar imao razloga tražiti glasovanje o nepovjerenju, dobije potrebnu većinu, u trećem je krugu za izbor dovoljna i te da Ustavni sud nema mogućnosti utvrditi ima li kancelar u obična većina. U Mađarskoj predsjednika bira parlament tajnim Bundestagu čvrstu koaliciju ili ne”. glasovanjem, i to dvotrećinskom većinom u prva dva i običnom Iz njemačke pravne i političke prakse taj su institut preuzele većinom glasova u potencijalnome trećem krugu. mnoge zemlje, a među njima Španjolska i Mađarska. U Španjol- U širem značenju, racionalizirani parlamentarizam podra- skoj taj ustavni institut do sada nije primjenjivan. U Mađarskoj zumijeva niz konstitucionalnih rješenja koja osnažuju izvršnu je, u skladu s dogovorom dviju tada vodećih stranaka, socijalista vlast – rokovi za cenzuru (cooling off), neraspuštanje parlamen- (MSzP) i liberala (SZDSZ), parlament 14. travnja 2009. upotri- ta nakon uspješne cenzure ili neuspješnog glasovanja o povje- jebio taj institut i izglasovao nepovjerenje premijeru, socijalistu renju i pokušaja sastavljanja nove vlade iz postojećeg sastava Ferenzu Gyurcsanyju, te za novog premijera izabrao nestranač- parlamenta, pojačane većine potrebne za cenzuru, mogućnost kog Gordona Bajnaija. U skladu s Ustavom, a na prijedlog novog proširene zakonodavne delegacije, pojačana uloga predsjedni- premijera, ministre je imenovao predsjednik Republike László ka vlade u odnosu prema ministrima i dr. – ali bez konzistentno Sólyom, koji se inače zauzimao za prijevremene izbore nakon provedenog instrumenta konstruktivnog glasovanja o nepovje- samoraspuštanja parlamenta, ali stranačka vodstva socijalista i renju. Bačić (2001b: 60) govori o racionaliziranom parlamenta- liberala to nisu prihvatila. Na redovitim izborima u travnju 2010. rizmu kao “o sve uvjerljivijem i snažnijem udaljavanju i diferen- uvjerljivo je pobijedila Mađarska narodna stranka (Fidesz-MPP), ciranju egzekutive, odnosno vlade, od parlamenta, te kreiranju socijalisti su pretrpjeli težak poraz, nagli je uspon doživio radi- jednog broja novih instrumenata kojima se ona (izvršna vlast) kalni desni Pokret za bolju Mađarsku (JOBIKK), stari su liberali služi radi vlastite stabilizacije i kontrole nad političkim mjerama nestali s parlamentarne pozornice, a zamijenila ih je sredinska i legislativom”. Vlada je konstruktivnim glasovanjem o nepovje- liberalna stranka Politika može biti drukčija (LMP). Novu jedno- renju dobila iznimno jak ustavni instrument za discipliniranje stranačku Vladu sastavio je Viktor Orban (Fidesz-MPP). Norveš- vlastite parlamentarne većine, koja ne može više olako cenzu- ko-američki politolog Kaare Strøm konstatira: “Tom odredbom rom prisiliti vladu na ostavku, što je u uvjetima fragmentirano- (o konstruktivnom izglasavanju nepovjerenja vladi, T. B.), koju ga stranačkog sustava u parlamentu iznimno važno za stabil- nalazimo u njemačkome i španjolskom ustavu, da bi glasovanje nost vlade. U, načelno, većinske sustave uvedeni su konsenzu- o cenzuri bilo uspješno istodobno se mora predložiti nova vlada. sni elementi, jer je teže dobiti pozitivnu većinu za izbor novog Tako vladu može srušiti samo koalicija stranaka koja je izričito premijera, nego negativnu većinu za smjenu starog premijera. spremna preuzeti dužnost nove vlade. Vladu ne može srušiti Ako taj koncept racionaliziranog parlamentarizma primijeni- ‘koalicija’ koja nije ništa drugo nego skupina nezadovoljnih za- mo na pojedine europske parlamentarne demokracije, vidjet će stupnika, jedna vrsta ‘slobodnih strijelaca’ (franchi tiratori), koji se da sve elemente sadržavaju ustavi Njemačke (Temeljni Za- su ponekad rušili talijanske vlade” (nav. u: Doering, 1995: 75). kon iz 1949. s osobito važnim amandmanima 1990. prigodom ujedinjenja SR Njemačke i DR Njemačke), Španjolske (Ustav iz Odnosi između izvršne i zakonodavne 1978) i Mađarske (Ustav iz 1949. s brojnim amandmanima iz 1989. i 1990, koji zapravo čine novi ustavni tekst). Konstruk- vlasti predstavljaju hibrid između tivno izglasavanje nepovjerenja prihvatili su i Slovenija (Ustav iz 1991), Poljska (Ustav iz 1997), Izrael (Temeljni zakon o vladi iz parlamentarnoga i polupredsjedničkog 2003), Albanija (amandmanima 2008. na Ustav iz 1998). Uvođe- njem instituta konstruktivnog glasovanja o nepovjerenju vladi sustava s elementima skupštinske vlade ne dira se u parlamentarizam kao tip organizacije vlasti, jer je očuvana njegova temeljna premisa – odgovornost vlade pred Drugi element koncepta čini poseban oblik investiture, to parlamentom. No, modificirana verzija cenzure stabilizira vladu, jest izglasavanja povjerenja vladi na početku njezina mandata. jer se ona može srušiti zapravo samo ako dođe do promjene Premijer1 se, na prijedlog državnog poglavara, bira u parlamen- u koaliciji ili prijelaza većeg broja zastupnika iz jedne stranke u tu apsolutnom većinom glasova zastupnika, ali uz varijacije u drugu, što se u stabilnim demokracijama događa vrlo rijetko. pojedinim zemljama. U Njemačkoj, savezni kancelar u drugom Što je politički cilj racionaliziranog parlamentarizma? To je, krugu glasovanja može biti izabran i običnom većinom glasova, očito, potreba da se osnaži stabilnost vlade, što je bilo poseb- ali onda predsjednik republike može ili imenovati kancelara, ili no važno u poslijeratnim uvjetima u Njemačkoj, kad je izvršna raspustiti Bundstag. U Španjolskoj je nakon neuspješnoga prvog vlast morala prepustiti brojne ovlasti parlamentu, a da se isto- kruga dovoljna obična većina za izbor premijera, nakon čega dobno izbjegne potreba za ozakonjenjem polupredsjedničkog kralj imenuje premijera i, na njegov prijedlog, ostale članove sustava i mogućnost nastanka autoritarnih političkih vođa. Nije vlade. Ako se vlada ne može sastaviti u propisanom roku – u točan prigovor da je u “kancelarskoj demokraciji” premijer od- Njemačkoj je to 21, u Španjolskoj 60, a u Mađarskoj 40 dana – nosno kancelar sve, a da su ostali ništa. Naime, za razliku od državni poglavar raspušta parlament i raspisuje nove izbore. Po- “republikanske monarhije” francuskog tipa u kojoj je izravno sljedično, time se ukida individualna odgovornost ministara, pa izabrani predsjednik republike uistinu imao najveću političku u njihovo ime odgovara premijer, što znači da postoji kolektivna moć, ali politički nije bio odgovoran nikome, njemački kance- odgovornost vlade. lar ima stvarnu političku moć, ali mu uvijek prijeti opasnost od Treći element čini posredni način izbora predsjednika republi- konstruktivnog izlasavanja nepovjerenja, te je ovisan o odnosu ke. Predsjednik republike nema, dakle, neposrednu legitimnost političkih snaga, i to ne samo u Bundestagu nego, kako je poka- proizašlu iz općih i izravnih izbora, nego ga bira parlament ili zao “slučaj Schroeder” 2005. godine,2 i u Bundesratu (Saveznom parlament proširen s predstavnicima regionalnih odnosno po- vijeću koje čine predstavnici pokrajinskih vlada). krajinskih predstavničkih tijela. U Njemačkoj predsjednika bira Izborni i stranački sustav, struktura društvenih rascjepa i ra- Savezni parlament proširen predstavnicima pokrajinskih parla- zličiti pravni instituti također mogu pridonijeti stabilnosti vlada, menata tajnim glasovanjem, i to većinom glasova svih člano- ali iskustva poslijeratne Njemačke, te postranzicijske Španjolske 2 POLITIČKE analize Tomislav Bonić: Treba li hrvatski parlamentarizam racionalizirati i Mađarske pokazuju da racionaliziranom parlamentarizmu tre- nju o programu i članovima vlade u Saboru. Taj je supotpis pot- ba “pružiti priliku”. Dakako, sama stabilnost vlada nije dovoljan puno nepotreban i nerazumljiv, osim ako se nema na umu ide- uvjet njihove učinkovitosti, ali svakako pozitivno djeluje na de- ološka floskula o Hrvatskom sabora kao najvišemu državnom mokratski politički sustav. tijela “iznad kojega je samo Bog”. Posljedično, pak, taj institut približava Hrvatsku sustavu skupštinske vlade. Taj je koncept vidljiv i u Zakonu o Vladi, s izmjenama i dopunama, gdje se u Hrvatske ustavne promjene: erupcija čl 9. st. 1. doslovce navodi: “.Ako Hrvatski sabor prihvati ostav- političke samovolje ku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade”. Tu je nepoznavanje pravno-političkog Hrvatski ustavotvorac nije ni najnovijim ustavnim promjena- koncepta parlamentarizma dovedeno do vrhunca. Sabor nema ma iz lipnja 2010. dirao u odnose između izvršne i zakonodavne što odlučivati o ostavci premijera, premda je o ostavci premije- vlasti, kao ni u jezgru sustava vlasti općenito. Ne računam pri- ra Ive Sanadera Sabor glasovao i prihvatio je. Ustavno je, naime, tom na brisanje ustavne odredbe o pravu parlamenta da dono- potpuno jasno određeno što se događa ako predsjednik Vlade se zakon o uređenju Ureda predsjednika, koja je nadomještena dade ostavku (čl. 115.): “Vladi prestaje mandat i pokreće se po- ovlašću predsjednika države da to učini vlastitom odlukom. Tako stupak za imenovanje nove Vlade koju će podržavati moguća je zapravo, premda contra ili makar praeter constitutionem, bilo nova parlamentarna većina, a ako to nije moguće ostvariti u i do sada. Ne računam ni propisani fiksni broj zastupnika “di- roku od 30 dana, predsjednik Republike raspušta Sabor i ras- jaspore” u Saboru, te pravo državljana koji nemaju prebivalište pisuje prijevremene izbore”. To što stara Vlada obavlja tehnič- u Hrvatskoj da na izborima za Sabor, Predsjednika Republike, ke poslove do imenovanja nove, normalan je postupak u svim Europski parlament i na referendumima glasuju samo u diplo- parlamentarnim sustavima i opće mjesto teorije države i prava. matsko-konzularnim predstavništvima. Prema uzoru na većinu Naime, što bi se dogodilo da Sabor odbije ostavku? Premijer europskih demokracija, ustavotvorac je odredio da je za izbor bi u skladu s izraženom voljom Sabora morao ostati na svojoj ustavnih sudaca potrebna dvotrećinska većina glasova zastu- dužnosti ili bi Vlada nastavila funkcionirati bez premijera? To su pnika, konstitucionalizirao je Državni ured za reviziju, te precizi- notorne nekonzistentnosti, koje proizlaze iz nepoznavanja su- rao odredbe o pučkom pravobranitelju i njegovim zamjenicima, vremenih teorija parlamentarizma, ali i iz nenačelnih stranačkih izboru i radu Državnoga sudbenog vijeća i Državno-odvjetnič- trgovanja. kog vijeća. Promjene odredbi o referendumskoj većini potpuno Dok postupak imenovanja Vlade sadr- su utilitarne prirode i donesene su zbog uklanjanja “ustavne neizvjesnosti” u pogledu ishoda referendumskog glasovanja o žava elemente skupštinskog sustava, u pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji. Time je izjednačen “obič- ni” i državni referendum, jer je za uspjeh oba potrebna većina normiranju opsega i prirode ovlasti Pred- birača koji su glasovali za. Valja napomenuti da je ustavni tekst potpuno neusklađen sa Zakonom o referendumu i drugim obli- cima sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područ- sjednika Republike zadržani su elementi ne (regionalne) samouprave. Odnosi između izvršne i zakonodavne vlasti, uspostavljeni polupredsjedničkog sustava iz 1990. Ustavom 1990. i promijenjeni ustavnim amandmanima 2000. i 2001, u najmanju ruku su čudni i predstavljaju neki hibrid izme- Ustavno je upitno riješen i način predlaganje mandatara u đu parlamentarnoga i polupredsjedničkog sustava s elementi- slučaju izglasavanja nepovjerenja Vladi. Smerdel (2001: 17) mi- ma skupštinske vlade. Vlada je uistinu odgovorna Hrvatskom sli kako iz dikcije Ustava proizlazi da je to ovlast Predsjednika saboru, ali način njezina formiranja (čl. 109, 110. i 111.) nije baš Republike. No, ustavni tekst otvara mogućnost različitih tuma- uobičajen u parlamentarnim sustavima. Mandatara za premije- čenja. Posebno je, pak, zanimljivo što predsjednik Sabora, u slu- ra imenuje Predsjednik Republike u skladu s nejasnom ustav- čaju ostavke ili izglasavanja nepovjerenja Vladi, pri čemu se ne nom odredbom (čl. 97, alineje 3) o tome da se mandat povjera- može formirati nova Vlada jer nema parlamentarne većine koja va “osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hr- bi je podržala, o tome “obavještava” Predsjednika Republike. vatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje veći- Nadalje, položaj Predsjednika Republike nomotehnički je ne svih zastupnika”. Nakon iskazivanja povjerenja mandataru, uređen katastrofalno. Umjesto da se, kako je to uobičajeno u članovima i programu Vlade većinom glasova svih zastupnika parlamentarnim sustavima, enumeriraju ovlasti predsjednika i u Hrvatskom saboru, premijera imenuje Predsjednik Republike, općom klauzulom utvrdi da je za obnašanje tih ovlasti potreban a članove Vlade premijer. U parlamentarnim je demokracija- supotpis premijera (osim za neke slučajeve), u hrvatskom Usta- ma uobičajeno da premijera imenuje predsjednik republike ili vu enumerirane su ovlasti predsjednika, a uz svaku od njih na- monarh. Nakon iskazivanja povjerenja u parlamentu – koje u vodi se je li potreban supotpis drugoga ustavnog aktera kako bi u zemljama “negativnog parlamentarizma”, kakve su Danska, “stupila na snagu”. Unošenje u Ustav pitanja sigurnosnih službi Norveška, Velika Britanija i druge, nije potrebno – državni pogla- – normira se da o imenovanju čelnika zajednički odlučuju pre- var imenuje i ostale članove vlade. Naime, to je klasična ovlast mijer i Predsjednik Republike – također je jedinstven primjer na predsjednika države u parlamentarnim republikama i monarha svijetu. Nastao je dogovorom tada vladajuće koalicije na čelu sa u parlamentarnim monarhijama, osim u Švedskoj gdje tu ovlast SDP-om i opozicijskog HDZ-a zbog potrebe da se prikupi dvo- ima predsjednik parlamenta. Institut supotpisa predsjednika trećinska većina koja bi usvojila ustavne amandmane 2000. parlamenta na imenovanje premijera i članova vlade, kakav godine. Dok postupak imenovanja Vlade sadržava elemente ima predsjednik Hrvatskog sabora, nije poznat u suvremenim skupštinskog sustava, u normiranju opsega i prirode ovlasti demokracijama.3 Što se tim supotpisom htjelo postići? Ovjeriti Predsjednika Republike zadržani su elementi polupredsjednič- suglasnost volje Hrvatskog sabora i Predsjednika Republike? Ta kog sustava iz 1990. Zadržan je i neposredan izbor Predsjedni- je suglasnost izražena u institutu investiture, to jest u glasova- ka Republike, što je potpuno nepotrebno i ustavno problematič- 3 broj 3 - rujan 2010. Tema broja: Parlament i političko predstavljanje u Hrvatskoj no, jer bi se u uvjetima veće krize predsjednik uvijek mogao po- U noveliranom tekstu (Narodne novine, 76/2010) isti se pojam zvati na neposrednu izbornu legitimnost kako bi opravdao neke određuje u smislu demosa (čl. 1. st. 2): “Republika Hrvatska je- svoje (neustavne) postupke. Klasični republikanski, ali i noviji dinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Re- racionalizirani parlamentarizam poznaju samo posredan izbor publici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao predsjednika republike u parlamentu (Mađarska, Češka, Izrael) ili zajednici ravnopravnih i slobodnih državljana.”4 u parlamentu proširenome predstavnicima regionalnih ili pokra- jinskih parlamenata (Italija, Njemačka). Politolozi koji prihvaćaju Prijedlozi za buduću reformu ustavno- “minimalistički” koncept polupredsjedničkog sustava smatraju političkog sustava da je neposredni izbor predsjednika države dovoljan uvjet da se svi sustavi vlasti u koje je on ugrađen svrstaju u polupred- Umjesto neosmišljenoga i nedorađenog ustavnog inženje- sjedničke. Premda taj teorijski koncept nije održiv, u hrvatskom ringa kojim je politički poredak Hrvatske pretvoren u nekonzi- Ustavu ima elemenata polupredsjedničkog sustava, osim izrav- stentnu mješavinu elemenata raznih sustava vlasti, mnogo bi nog izbora predsjednika države. Prema Ustavu, hrvatski pred- razložnije bilo ozakoniti racionalizirani parlamentarizam kakav sjednik ne smije biti član nijedne političke stranke. To je izravna postoji u Njemačkoj, Španjolskoj i Mađarskoj. Bez pretenzija da poslijedica političke prakse prvog predsjednika Hrvatske Franje nastupam kao ustavotvorac, navodim samo one promjene koje Tuđmana, koji je od prvog izbora za predsjednika Predsjedništva bi osigurale parlamentarni sustav vlasti i osnažile stabilnost vla- SRH 1990. do smrti 1999. bio i predsjednik države i predsjednik de. vladajućeg HDZ-a. No, i to je donekle neobično, jer se predsjed- • Konstitucionalizirati institut konstruktivnog glasovanja nički kandidati natječu kao kandidati pojedinih stranaka (ili kao o nepovjerenju Vladi, odnosno predsjedniku Vlade, a po- neovisni kandidati), a nakon izbora od njih se zahtijeva da budu sredno i cijeloj Vladi. “apsolutno neutralni arbitar (pouvoir neutre)”. Nije stoga čudno • Konstitucionalizirati izbor predsjednika Vlade u Saboru što se u hrvatskim medijima koristi pojam kohabitacije, premda na prijedlog Predsjednika Republike, te imenovanje i razr- se o njoj u Hrvatskoj, strogo uzevši, ne može govoriti, budući da ješenje članova vlade (ministara) od strane Predsjednika Predsjednik Republike nije član nijedne političke stranke, pa ne Republike na prijedlog predsjednika Vlade. može ni kohabitirati s parlamentarnom većinom u parlamentu. • Ukinuti neposredni izbor Predsjednika Republike i zami- jeniti ga izborom u Hrvatskom saboru koji, eventualno, Umjesto neosmišljenoga i nedorađenog može biti proširen predstavnicima županijskih ili budućih regionalnih skupština. ustavnog inženjeringa kojim je politički • Točno enumerirati ovlasti Predsjednika Republike, te uvesti institut supotpisa predsjednika Vlade na sve akte poredak Hrvatske pretvoren u nekon- Predsjednika Republike (uz eventualne iznimke povezane s raspisivanjem izbora i imenovanjem mandatara). zistentnu mješavinu elemenata raznih • Preuzeti “španjolski model” prijevremenog raspuštanja parlamenta (bez ograničenja, ali uz isključivu odgovor- sustava vlasti, mnogo bi razložnije bilo nost vlade) ili “njemačko-mađarski model” (otežano ras- puštanje parlamenta, i to samo kad se ne može formirati ozakoniti racionalizirani parlamentari- nova vlada nakon izbora ili na zahtjev vlade kojoj parla- ment, na njezin zahtjev, nije izglasovao povjerenje). zam kakav postoji u Njemačkoj, Španjol- Tim bismo promjenama dobili konzistentniji i razvidniji ustav- skoj i Mađarskoj no-politički sustav. Jače bi bila istaknuta odgovornost predsjed- nika Vlade, a posredno i ministara, Predsjednik Republike imao bi klasične ovlasti državnog poglavara u parlamentarnim susta- Najnovije ustavne promjene nisu obuhvatile ni ostala proble- vu, parlament bi zadržao sve kontrolne mehanizme u odnosu matična rješenja. Riječ je, primjerice, o neprimjereno dugim ro- prema vladi, Sabor bi prerastao iz nefunkcionalnoga debatnog kovima za imenovanje nove vlade od 30 plus dodatnih 60 dana, kluba u debatno-radni parlament po uzoru na njemački Bunde- te o još duljem roku za donošenje državnog proračuna od 120 stag, a cijeli bi sustav prožimanja i podjele vlasti bio pregledniji. dana. S time su povezana i nepotrebna ograničenja u slučaju Nakon ustavnih promjena 2000. i 2010. u Hrvatskoj je prijevremenog raspuštanja parlamenta od strane Predsjednika uspostavljen konfuzan parlamentarni sustav. Racionalizirani Republika, a na prijedlog Vlade, i to samo onda kada joj, na nje- parlamentarizam u Hrvatskoj nikad se nije ni spominjao, i to zin zahtjev, Sabor nije izglasovao povjerenje. U drugim slučajevi- ne zbog kvalitetnih argumenata protiv takva institucionalnog ma – izglasavanja nepovjerenja Vladi na zahtjev najmanje petine aranžmana, nego zato što hrvatska politička elita ne pozna- zastupnika Sabora i ostavke premijera i Vlade, nemogućnosti je suvremene teorije parlamentarizma, komparativno ustavno formiranja vlade nakon parlamentarnih izbora, nedonošenje pravo i komparativnu politiku. državnog proračuna u roku od 120 dana – Predsjednik Republi- ke raspušta Sabor po sili Ustava. Nekonzistentne su i definicije države i naroda. U Izvorišnim osnovama narod se shvaća kao etnička zajednica: “...Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika naci- onalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumu- nja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani…” 4 POLITIČKE analize Tomislav Bonić: Treba li hrvatski parlamentarizam racionalizirati Bilješke Literatura 1 Premijer, predsjednik vlade i predsjednik republike pisani su Bačić, A. (2001a). Komentar Ustava Republike Hrvatske. Split: u muškom rodu zbog praktičnih razloga, premda autor po- Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu. drazumijeva rodnu neutralnost. Bačić, A. (2001b). Hrvatska i izazovi konstitucionalizma. Split: 2 Savezni kancelar Gerhard Schröder je 2005, zbog gubitka Pravni fakultet Svečilišta u Splitu većine SPD-a i Zelenih u Bundesratu, instruirao zastupnike Smerdel, B. (2001). Ustrojstvo vlasti RH – nova ustavna načela iz vladajuće kolalicije da u postupku glasovanja o povjere- i njihovi izgledi. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. (51) 1: nja glasuju protiv kako bi predsjednik Horst Köhler mogao 5-21 raspustiti Bundestag i raspisati prijevremene izbore u skladu Strøm, K. (1995). Parliamentary Government and Legislative Or- s Ustavom. Bundestag je 1. srpnja 2005. uistinu kancelaru ganization, u: Doering, H. (ur.). Parliaments and Majority Rule Schröderu uskratio povjerenje, predsjednik države je raspi- in Western Europe. New York: St Martin’s Press, str. 51-82. sao nove izbore, a novu vladu velike koalicije (SPD i CDU/ Tanchev, E. (1993). Parliamentarism Rationalized. East European CSU) sastavila je Angela Merkel. Constitutional Review. (2) 1: 33-35. 3 Institut supotpisa predsjednika parlamenta postoji, doduše, u grčkom Ustavu iz 1975, ali samo kod raspisivanja referen- duma od strane predsjednika države (ni tu nije posve jasna politička logika), te u španjolskom Ustavu iz 1978. kad kralj raspusti Predstavnički kongres (donji dom španjolskog parla- menta – Cortes Generales) u slučaju isteka roka od 60 dana za formiranje nove vlade. No, to je posljedica načelnog pra- vila u parlamentarnoj monarhiji da svi vladarevi akti moraju biti supotpisani. 4 Na primjeru čl. 14 vidlljiva je čista “ustavotvorna trgovina”, pojačana populističkom demagogijom. Naime, prilikom naj- novijih ustavnih promjena vladajućem HDZ-u bili su potrebni i glasovi SDP-a za dvotrećinsku većinu. Slobodna Dalmaci- ja (11. svibnja 2010) donosi tekst “Milanović: Ustavom želim jamčiti prava gay populaciji”, tražeći da se čl. 14. Ustava do- puni odredbom i o zabrani spolne ili seksualne diskrimina- cije. Saborski zastupnik SDP-a Tonino Picula u emisiji HRT-a “Otvoreno” od 21. svibnja 2010. uporno je tvrdio da nije riječ ni o kakvoj trgovini, nego da je SDP prepoznao i potrebu do- datne (ustavne) zaštite prava LGBT osoba. No, već dan nakon sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, 11. lip- nja 2010., portal http://www.gay.hr. donosi naslov: “SDP više ne traži da se Ustavom jamče gay prava”. Nakon što je SDP postigao dogovor o glasovanju ”dijaspore”, kako je i tražio, odustao je od promjene čl. 14, navodno zato što vladajući HDZ ”nema sluha za takve promjene”. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. 5 broj 3 - rujan 2010. Tema broja: Parlament i političko predstavljanje u Hrvatskoj Zašto Sabor nije deliberativan Krešimir Petković U stvaranju demokratske politike načelno bi trebala sudjelo- vati demokratska javnost informiranih građana i njihovih poli- tičkih predstavnika, koji nekoj političkoj odluci daju demokrat- sku legitimnost. U suvremenome, nominalno demokratskom, svijetu uglavnom nije tako, jer elite često kreiraju politiku mimo, pa i protiv volje građana. Taj problem ne zaobilazi ni Hrvatsku, o čemu svjedoče način ulaska u NATO, proces pristupanja Eu- ropskoj Uniji ili ovogodišnje usvajanje ustavnih promjena. Poli- tička teorija nastoji osmisliti normativne modele koji bi trebali omogućiti bolju politiku i ukinuti neprihvatljive političke prakse. Jedan je od tih modela deliberacijska demokracija. Kako je taj pojam nedovoljno poznat, i to ne samo politički zainteresiranoj nego i strukovnoj javnosti, najprije treba reći što je uopće deli- beracijska demokracija. Deliberacija je zajednička rasprava, Deliberacija ili k “politici argumenata” a deliberacijska demokracija politički Riječ “deliberacija” potječe od latinskih riječi deliberare i deli- beratio, što znači razmišljati i razmišljanje. U korijenu joj je, čini se, latinska riječ libra, što znači vaga, pa to upućuje na razumlji- proces u kojemu se odluke donose vu metaforu odvagivanja odnosno promišljanja. Riječ se isprva koristila kako bi se okarakterizirali postupci pojedinaca. Ako je pojedinac nešto odvagnuo, znači da je to napravio s namje- na osnovi razloga koji su prevladali u rom, a ne stihijski ili afektivno. Riječ deliberativno u tom smislu označuje namjerno i promišljeno djelovanje pojedinaca. Primje- rice, Montaigne u 23. poglavlju prve knjige svojih Eseja tom ri- argumentiranoj raspravi ječju opisuje postupak imperatora Augusta koji se, doznavši za urotu, odlučio osvetiti: “L’Empereur Auguste étant en la Gaule, reçut certain avertissement d’une conjuration que lui brassait L. Cinna, il délibéra de s’en venger” (2001: 191, istaknuo K. P.).1 Riječ se u smislu pojedinačne namjere ili promišljene odluke ko- risti i danas. Recimo, u jednome politološkom tekstu na taj se način opisuje fiktivno stanje u kojemu čovjek namjerno ignori- ra zapovijed stražara kako bi počinio posredovano “samouboj- stvo”: “Suppose, finally, that a third man approaches the sen- try box, a man who wants to die but cannot bring himself to the act of self-destruction. He therefore deliberatly ignores the sentry’s command and is duly shot to death.” (Bachrach i Bara- tz, 1963: 633, istaknuo K. P.).2 Uz to značenje, od osamdesetih godina u anglosaksonskoj, a posljedično i u svjetskoj, političkoj teoriji razvija se specifično političko značenje riječi deliberacija i nastaju teorije deliberacijske demokracije. Krešimir Petković, asistent na predmetima “Hrvatski politički sustav” i “Političko odlučivanje” na Fakultetu političkih znanosti. E-mail: [email protected] 6 POLITIČKE analize Krešimir Petković: Zašto Sabor nije deliberativan U političkoj teoriji, naime, taj unutarnji proces postaje nešto Teorijski i praktični dosezi deliberacijske demokracije zasad izvanjsko – postaje oznaka određenog tipa kolektivnog dono- su još skromni. Moglo bi biti više teorijskih i praktičnih razloga šenja političkih odluka. Osnovna je zamisao sljedeća: kao što za to. Prvo, ona apsolutizira razgovor i uglavnom racionalnu pojedinac odvaguje razloge i čini nešto promišljeno i namjerno, političku komunikaciju kao glavni modus socijalne interakcije. tako i politički kolektiv može biti podvrgnut procesu u kojemu Tome se suprotstavljaju argumenti o interesnom posredovanju će donijeti racionalnu odluku s kojom su, snagom razuma, su- ili tržištu kao osnovama socijalne interakcije. Hajekovski bi ar- glasni svi njegovi članovi. Deliberacija je zajednička rasprava, gument glasio: tržište s cijenom kao orijentirom “demokratski- a deliberacijska demokracija politički proces u kojemu se od- je” je od vječnih rasprava koje mogu nalikovati na neefikasno luke donose na osnovi razloga koji su prevladali u argumenti- i potencijalno totalitarno beskrajno “drvljenje” na zloglasnim ranoj raspravi vođenoj prema određenim pravilima. U delibera- samoupravnim deliberacijskim forumima. Drugo, politika nije cijskom forumu politika ne proizlazi iz sile, nego iz snage jačeg racionalna retorika. Ona bi mogla zahtijevati određenu razinu argumenta koji je uspio uvjeriti sve sudionike. manipulacije u smislu peito – zavođenja i obmane. Svesti je na Prilično labavo zamišljena osnovna ideja deliberacije pojav- idealističku raspravu mogao bi biti naivni, pa i opasni, utopijski ljuje se kao politički ideal kojemu treba približiti institucijski di- ideal. Drugim riječima, ponekad i nenačelno cjenkanje postigne zajn stvarnih političkih poredaka. Varijante deliberacijske demo- optimalan rezultat, dok bi načelna rasprava uzrokovala zaoš- kracije bitno se razlikuju. Ilustrirat ću to na nekoliko primjera. travanje pozicija. Zašto se deliberacijska demokracija nije probila u arenu prak- Ulasku u NATO nije prethodila nikakva tične politike, naslućuje se već iz njezina izvornog modela koji je izrazito utopijski. Za Joshuu Cohena (1989: 17), ona je strogi ozbiljna parlamentarna rasprava o normativni model prema kojemu treba procjenjivati sve politič- ke institucije “čijim poslima upravlja javna deliberacija njezinih razlozima za i protiv tog čina članova”. Potom se pojavljuje i kao manje strog model, ali na- bijen jačim političkim žarom. Deliberacijska demokracija posta- je jedan od republikanskih zahtjeva za jačanjem demokracije Ti bi se kritički prigovori mogli ograničeno odnositi na stro- koja slabi pred tržištem i političkom apatijom. Umjesto tržišta, gi teorijski ideal ili samo na jednu njegovu inačicu. Podsjetimo osnovni mehanizmi socijalnog upravljanja trebali bi biti javno se da je kasni Habermas, koji razvija teoriju deliberacijske de- viđenje stvari (public seeing), javni govor i prudentne političke mokracije, znatno manje ambiciozan. On govori o korektivnom prosudbe građana inspiriranih javnim duhom. To znači “jaku funkcioniranju postojeće demokratske javnosti. Sloboda medija demokraciju” sa specifično deliberacijskim načinima političkog trebala bi amplificirati dovoljnu razinu “prirodne” racionalnosti komuniciranja, o čemu je pisao Benjamin Barber. S druge se “svijeta života”. Tome bi trebao pripomoći deliberacijski dizajn strane pojavljuju i labavije zamišljeni modeli. Habermas u svom postojećih liberalno-demokratskih institucija. Najvažnija je ta- modelu društva, koji podrazumijeva odvojene sustave uprave i kva institucija parlament. U njemu se politički govori i kolektiv- tržišta koji su skloni iskrivljavati općenitu društvenu racional- no politički raspravlja. Postoje pravila procedure, obično kodifi- nost, očekuje od deliberacije u javnosti da pojača izvornu racio- cirana u parlamentarnim statutima, koja trebaju osigurati raci- nalnost “svijeta života”. Za to nije potreban sofisticiran politički onalnu političku raspravu, ishod koje su zakoni, koji trebaju osi- institucijski dizajn, nego je dovoljna difuzna racionalna komuni- gurati dobro cijele političke zajednice. Parlament bi, po definiciji, kacija u javnoj sferi suvremenih društava. U teoriji deliberacij- trebao biti kvalitetna deliberacijska institucija. U tom se smislu ske demokracije također se govori o sučeljavanju diskursa – ra- postavlja prigodno pitanje: ako već nije vrijeme forsiranja stro- zličitih političkih koncepcija o uređenju društva i načina govora goga deliberacijskog ideala iz političke teorije u Hrvatskoj, mo- o tom uređenju (Dryzek, 2000). Pritom se ne zahtijeva stroga žemo se makar priupitati je li Hrvatski sabor uistinu institucija racionalna argumentacija u javnom forumu, nego su dopušte- koja makar u nekoj mjeri pomaže deliberacijskoj demokraciji, ne emocije, određena razina nesuglasja subjekata deliberacije, odnosno kvaliteti političke deliberacije u Hrvatskoj? korištenje privatnih naracija, socijalna nejednakost itd. Ideja deliberacijske demokracije doživjela je i praktične ek- Željezni zakon oligarhije umjesto duha sperimentalne pokušaje. Nasuprot pomalo apstraktnim teorij- graanske javnosti skim razglabanjima, pojavili su se entuzijastični deliberacijski eksperimenti koji su pokušali provjeriti postavke deliberacijske Kako ocijeniti razinu deliberacije u hrvatskom parlamentu? teorije u praksi. Ponajviše se eksperimentiralo u SAD-u (s do- Ne treba biti politički analitičar da se ona ocijeni uglavnom ne- brovoljcima koji bi ponekad bili plaćeni za sudjelovanje, poma- gativno. Mogli bismo se odmah početi zgražati nad razinom lo slično testiranju lijekova), a eksperimentalni oblici uključivali saborske deliberacije, podsjetiti na primitivne ispade i zapjenje- su takozvane konferencije konsenzusa, deliberacijske ankete, ne svađe, tješeći se eventualno konstatacijom da u dvadeset oživljavanje tradicije gradskih skupova koji čine mitologiju puri- godina njegova postojanja barem nije došlo do masovne tuč- tanske politike u Novom svijetu i sl. (usp. Gastil i Levine, 2005). njave kao u parlamentima Tajvana ili Ukrajine. Mogli bismo se Osnovna ideja deliberacijskih dizajna jest emulirati “mini javno- usmjeriti na nekonstruktivna stranačka prepucavanja kao go- sti” (Goodin i Dryzek, 2006), dakle povezati određeni broj pojedi- tovo strukturno obilježje novijega hrvatskog parlamentarizma. naca prema stratifikacijskim kriterijima (primjerice, bogati, stari Ona pokazuju kako se rasprava ne vodi u skladu s političkim i bijeli heteroseksualac vs. mlada, siromašna crnkinja lezbijka postulatima slobodnog mandata o kojemu je raspravljao klasič- na socijalnoj pomoći). Rasprava heterogenih “elemenata”, koji ni liberalizam, nego se, prema stranačkoj pripadnosti, uvijek zna predstavljaju određene socijalne stratume, vodi se prema odre- tko će što reći i kako će osporavati iskaze političkih suparni- đenim pravilima, a konsenzusno utvrđeni rezultati rasprave pla- ka. Prijedlozi se oporbe uglavnom odbijaju, a oporba uglavnom siraju se u javnost ne bi li utjecali na političku agendu. To nije odbija prijedloge vlasti, bez obzira na kvalitetu njihova sadrža- imalo zapaženih političkih učinaka. ja. Amandmani se gotovo načelno odbijaju, a rasprava ne vodi 7 broj 3 - rujan 2010. Tema broja: Parlament i političko predstavljanje u Hrvatskoj konsenzusu. Svatko tko je jednom gledao aktualno saborsko tijelo, nego da služi za naknadno sankcioniranje odluka koje su prijepodne mogao se u to lako uvjeriti. već donesene u čelništvima političkih stranaka. Zadaća anali- tičara ipak nije puko zgražanje nad takvim stanjem. Trebalo bi Hrvatski sabor ni u najvažnijim pitanjima potražiti njegove dublje razloge. Neka opća mjesta u literaturi o kritici parlamentarizma mogu nam poslužiti u tom pokušaju ne funkcionira kao deliberacijsko demo- kao nekovrsna misaona vježba na osnovi koje bi ih mogli naslu- titi. Premda postoje komparativne razlike u političkim oblicima kratsko tijelo, nego služi za naknadno suvremenog parlamentarizma – neki su parlamenti debatni, a neki radni, neki imaju veću, a neki manju ulogu u kreiranju po- sankcioniranje odluka koje su već done- litike – kritike parlamentarizma imaju određenu konstantu go- tovo stotinjak godina. One se umnogome mogu primijeniti i na suvremeni hrvatski parlamentarizam. sene u čelništvima političkih stranaka Stara i nova kritika parlamentarizma: od Nije nipošto riječ samo o prepucavanju u pogledu manje važ- Schmitta i Habermasa do Giddensa i Becka nih političkih pitanja. Odluke o sudbini države donesene su na eklatantno nedeliberativan način, mimo parlamenta ili uz nisku razinu rasprave u njemu onda kada su se naknadno morale for- Zanimljivo je, pritom, da se neke od najpoznatijih kritika u malno “provući” kroz njega. Prvo, ulasku u NATO nije prethodila svojim dijagnozama bitno ne razlikuju, unatoč različitim ideološ- nikakva ozbiljna parlamentarna rasprava o razlozima za i protiv kim i političkim pozicijama autora. Uzmimo ekstremni primjer. tog čina. Razlozi koje je navela kritička javnost i zahtijevanje re- Premda su Carl Schmitt, fašistički politički teoretičar i “krunski ferenduma odbačeni su bez ozbiljne rasprave. Predstava u Sa- jurist Trećeg Reicha”, i Jürgen Habermas, moralni autoritet na boru, osim bučenja nekolicine nezadovoljnika, u bitnom nije bila teorijskoj ljevici i jedan od vodećih predstavnika Frankfurtske drukčija od proslave ulaska u NATO na prigodnoj svečanosti u škole, teorijski i politički krajnje udaljeni, Schmittova vehemen- HNK.3 Izjava ondašnjeg premijera Ive Sanadera, kad je u naše- tna kritika parlamentarizma poklapa se s Habermasovim ocje- mu vrhovnom deliberacijskom tijelu pozvao stranke na jedno- nama, odnosno s ocjenama ranog Habermasa koji je još bio bli- glasnu ratifikaciju, govori dovoljno za sebe: “Zaboravit ću pritom zak marksizmu, nije figurirao kao dio liberalno-demokratskoga da su neki htjeli referendum. Da smo išli u tu avanturu, ne bi ovo eurofederalističkog establišmenta i sekularne socijalne države, ostvarili.”4 Ukratko, elita je odlučila, a Sabor ratificirao. Isto vrijedi te nije vodio mudre razgovore s budućim papom. i za drugi primjer: ratifikaciju arbitražnog sporazuma o granici Schmitt u svojemu poznatom spisu piše da se “cijeli parla- sa Slovenijom. Njega pak dobro opisuju riječi vođe oporbe: “Spo- mentarni sustav naposljetku pretvara tek u lošu fasadu vladavi- razum je dogovoren Hrvatskoj iza leđa i red je da to građanima ne stranaka i privrednih interesa” (2007: 8). Neki bi, makar što kažete.”5 Tome, dakako, treba pridodati da je oporba od “kon- se prvog dijela formulacije tiče, mogli u tome prepoznati dobro struktivne suzdržanosti” isti sporazum zatim aktivno podržala, pogođen opis Hrvatskog sabora. Parlament je, prema Schmittu, što je svakako zanimljivo shvaćanje povezanosti deliberacije i formalna fasada u kojoj se u neuvjerljivom igrokazu naknadno njoj konzekventne odluke. Treći, najvažniji i vjerojatno najšokan- formaliziraju odluke stranačke oligarhije. On nije mjesto na ko- tniji primjer jesu ustavne promjene iz lipnja 2010. Brojne kontro- jemu se kroz slobodnu raspravu oblikuje državna volja. Zastu- verzne novele koje se tiču temeljne strukture političke zajedni- pnici formalno imaju slobodan mandat, ali podliježu partijskoj ce donesene su bez javne rasprave i uvjerljivih razloga, dealom stezi. O politici se odlučuje iza zatvorenih vrata, na sastancima dviju velikih stranaka.6 Naknadni amandman jedne zastupnice stranačkog vrha, a ne u parlamentu. Schmitt je duboko prezi- izvrgnuo je ruglu čudan dogovor tih stranaka s predstavnikom rao prijetvornost parlamentarizma.9 manjine,7 a zastupniku koji se nije suglasio s promjenama ustav- Habermasova ocjena gotovo je jednaka. Parlament kao smi- nog zakona o manjinama u istinskome je deliberacijskom duhu slena institucija povezan je s građanskom javnošću 18. i 19. sto- dobačeno: “Ti si kreten, u p... m...!”8 Četvrto, promjene zakona ljeća. On podrazumijeva liberalnu javnost koja vodi rasprave o o radu, koje su od interesa većine populacije koja je u radnom politici, žive debate građana koji čitaju liberalni tisak. Kompe- odnosu, vlada je također pokušala donijeti po prokušanome pro- tentna publika iz finih kavana društveni je supstrat istih takvih tudeliberacijskom modelu, no ovaj put odustavši i od pregovora govora i sučeljavanja u parlamentu. Naravno, to podrazumijeva sa sindikatima koji su zatvoreni za javnost. Sindikati, koje je to i određenu ekonomsku osnovu u vidu razmjene malih poduzet- razumljivo uznemirilo, pokrenuli su prikupljanje potpisa za re- nika na “slobodnom tržištu”, koja prethodi razvoju monopoli- ferendum o promjenama zakona. U vrijeme pisanja ovog tek- stičkog kapitalizma. Promjenom ekonomskih i socijalnih struk- sta sindikati su slavodobitno objavili da su prikupili impresivnih tura mijenja se i uloga parlamentarizma. Završni “krešendo” 813.000 potpisa građana koji podržavaju referendum, što od- Habermasove studije o promjeni strukture javnosti začudno govara gotovo šestini cjelokupne državne populacije. To se pre- nalikuje Schmittovoj analizi. Kompetentnu građansku publiku liminarno može protumačiti kao svojevrstan plebiscit ne samo zamjenjuju mase koje funkcioniraju kao potrošač kulturnih do- protiv neuspješne politike ove vlade, nego i protiv neracionalno- bara. Ta je publika depolitizirana. Ona samo pasivno troši ma- ga i neargumentiranog vođenja politike od strane elita uopće, a sovnu kulturu kapitalizma. Habermas vidovito piše o “invaziji u ovom kontekstu, možda, i o tome kako se ono očituje u Hr- reklamnih publikacija u sferi javnosti” i njezinoj ponovnoj “feu- vatskom saboru. Na kraju, možda je i suvišno spominjati način dalizaciji” (1969: 242, 247). na koji se usvaja legislativa koju zahtijeva pristupanje Europskoj Schmittova dijagnoza kaže nešto slično, samo metafizičkijim Uniji (tzv. usklađivanje s acquisom, ali i mnogočim drugim): impe- rječnikom. On kaže da je nestala “duhovna podloga” parlamen- rativ bezuvjetna usvajanja isključuje svaku deliberaciju. tarizma. Slične ocjene Schmittovima i Habermasovima nude Navedeni primjeri pokazuju kako Hrvatski sabor ni u najvaž- čak i teorijski gurui kasne modernosti Anthony Giddens i Ulrich nijim pitanjima ne funkcionira kao deliberacijsko demokratsko Beck. Prvi govori o “institucijama ljušturama” koje zadržavaju 8 POLITIČKE analize
Description:The list of books you might like
