Na izvorima srpskih neistina PDF
Preview Na izvorima srpskih neistina
VATROSLAV MURVAR / NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA 001 CROATIAPROJEKT, ZAGREB 1999. Sva prava pridržana Urednik Mladen Letić CIP -Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 323.14 (-163.41) "18/19" 94 (497.5) " 18/ 19" MURVAR, Vatroslav Na izvorima srpskih neistina / Vatroslav Murvar; Zagreb: CROATIAPROJEKT 1999. -182 str. 21 cm (Biblioteka Kulturno nasljeđe) ISBN 953-6321-13-0 990308048 002 VATROSLAV MURVAR NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA CROATIAPROJEKT, ZAGREB 003 CROATIAPROJEKT, ZAGREB BIBLIOTEKA HRVATSKO KULTURNO NASLJEĐE Za nakladnika Dr. Franjo Letić Grafička i likovna priprema Mladen Letić Tisak CROATIAPROJEKT ZAGREB 004 4 RIJEČ NAKLADNIKA Kada sam u proljeće 1991. godine pisao knjigu "SERBIAN TERRORISM AND VIOLENCE IN CROATIA 1990-1991", namijenjenu iznozemnoj javnosti, a koja je bila i prva knjiga o srpskoj pobuni u Hrvatskoj, nisam znao da je prvi dio ove knjige, već prije 50 godina, napisao Vatroslav Murvar, naslovivši je: "NA IZVORIMA NEISTlNA", a koju, eto, zbog njene aktualnosti ponovno objavljujemo. Izgleda da od tada do danas Srbi nisu ništa naučili, a posebno nisu naučili Srbi u Hrvatskoj, koji su se dali navući na tanak led velikosrpske politike, koja ih je za svoje ciljeve besramno iskoristila i dovela do masovnog suicida, nagovorivši i naoružavši ih, da se pobune protiv većinskog naroda -Hrvata. Dok su pravi vinovnici sjedili u udobnim beogradskim foteljama huškajući srpski narod i "nadobudne buduće velike srpske državnike" u Hrvatskoj protiv Hrvata, među Srbima u Hrvatskoj nije se, nažalost, našla ni jedna vremenu dorasla politička ličnost (a bilo ih je na tisuće u prethodnoj državi), da spasi svoje sunarodnjake (ali i sebe) od fizičkog i moralnog sloma. Naprotiv, bilo je više onih koji su poticali lažne nade o stvaranju srpske države u Hrvatskoj, očekujući još i kakav udoban položaj u njoj, što se moglo završiti jedino onako kako se i završilo. Srpski intelektualci u Hrvatskoj snose stoga glavnu krivicu, što je danas teško i sramotno biti Srbin u Hrvatskoj, oni su najviše krivi što Srbi iz Hrvatske životare, goli, bosi i gladni u kojekakvim barakama i logorima po Srbiji, ili su prikladno topovsko meso za srpske ratove s drugim narodima. Teško je danas, a i nerealno, Srbima u Hrvatskoj očekivati od Hrvata ne samo da im oproste, nego i da zaborave sva učinjena im zlodjela: dok još stoje "zidovi plača", dok se otkopavaju masovne grobnice Hrvata; dok se obnavljaju porušena ognjišta... Najmanje se za to može okrivljavati hrvatske vlasti: Jer, nema te vlasti, ma kako prosrpska bila, kojoj bi to uspjelo. Jer o povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku vlast odlučuje samo formalno. Odluku donosi susjed, ratnik, pored čijih su glava zujali srpski meci; stradalnik, kojemu je poginuo najbliži rod ili mu je srušena kuća; zatočenik srpskih logora; invalid, kome je srpska granata raznijela dio tijela; majka; otac, brat i sestra poginulog djeteta, brata, sestre. Krivica pojedinaca postala je općom, nacionalnom krivicom. Ona se nalazi u području svijesti i emocija a ne u području zakonodavstva; prava, formalnih odluka i propisa, kako to neki misle, pokušavajući sve pojednostaviti, izbrisati. Na to se trebalo misliti prije nego što su zlodjela počinjena. Povijest se ipak povremeno vraća iz sadašnjosti u prošlost, da bi raščistila zaostale neraščišćene račune. Sada se vratila da raščisti odnose Hrvata sa Srbima u Hrvatskoj, nadam se, posljednji puta. A da bi to bila u stanju, svi Srbi, a posebno oni u Hrvatskoj, trebaju, nakon svega što se zbilo (ne ponovilo se), shvatiti da Hrvati nisu narod koji je "na putu da postane srpska narodnost", da se Srbija ne rasprostire "svuda gdje živi i jedan Srbin", već u točno određenim od svijeta priznati granicama, da se hrvatska kultura i umjetnost ne mogu najbezočnije proglašavati srpskima, da nije dovoljno da Srbi u Hrvatskoj ovu osjećaju samo svojom domovinom, oni Hrvatsku moraju priznati i državom, čije se zakone mora poštivati i pridržavati ih se, kao što to čine i sami Hrvati i svi drugi narodi koji su Hrvatsku odabrali kao mjesto svoga trajnog živjenja, svi se oni moraju boriti za bogatiju i ljepšu Hrvatsku, rječju, ako hoće u njoj živjeti trebaju je – voljeti, bez obzira što mislili i osjećali prema njenoj aktualnoj vlasti! Za sada to još uvijek nije tako. Još uvijek se hrvatsko posrbljuje (vidi naslovnu stranicu), hrvatsku državu drži »ustaškom«, tj. protusrpskom, Hrvate "genocidnim" itd. Još se, dakle, i danas ponavlja sve ono što je 1941. godine opisivao Vatroslav Murvar. O autoru ove knjige ima, nažalost, veoma malo podataka. Njegovo se ime, ne nalazi ni u jednoj hrvatskoj enciklopediji ili nekom od brojnih biografskih leksikona tipa "Tko je tko", iako bi mu tamo bilo mjesto da nije napisao ništa drugo do ovu knjižicu. Iz "Bibliografskog leksikona" suradnika Nikolićeve "Hrvatske revije", možemo tek doznati, da je rođen u Mostaru, srednju školu završio u Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao iz "državnih znanosti". Godine 1945. kao politički emigrant napušta domovinu za čiju se samostalnost toliko borio. Jedno je vrijeme boravio u Rimu, da bi se kasnije stalno nastanio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je napisao više knjiga i rasprava na hrvatskom i engleskom jeziku, u kojima se uglavnom bavio aktualnim pitanjima svoje domovine u koju se nije smio vratiti, a bio je i jedan od redovnih suradnika "Hrvatske revije" Sav njegov dugogodišnji rad hrvatskoj je javnosti ostao do danas nažalost nepoznat, pa čak i ova knjiga, koju sada, nakon šest desetljeća, ponovno objavljujemo i tako, kao nezaobilazan dio hrvatskog kulturnog nasljeđa, spašavamo od zaborava. Dr Franjo Letić 008 PRVA KNJIGA -ali me je duboko zaboljela naša kažnjiva nemarnost, kojom puštamo, da se već preko naših granica o nama ne zna ništa, a koliko se zna, da se zna posve naopako. -To je zaista kažnjiva nemarnost i za nju jednako odgovaramo mi, hrvatski političari, i mi, hrvatski novinari, i svi mi, koji smo sposobni napisati nešto više nego što je obično pismo i uredski spis, i svi mi obrazovani Hrvati. -Čini se, da mislimo, kako je dosta, što kod kuće držimo propovijedi o svojoj državnoj tradiciji. Dr. MILE BUDAK: SAN O SREĆI, II, 91. MALA KNJIŽNICA MATICE HRVATSKE U GODINI OBNOVE 1941 NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE 1941 KOLO VI. -SVEZAK 34. VATROSLAV MURVAR NA IZVORIMA NEISTINA I. KNJIGA TISAK "TIPOGRAFIJE" ZAGREB 10
The list of books you might like
