Table Of Content

hrvatska knj ize vna re vij a M A R U L IC 6/2011. MARULIC casopis za knjizevnost i kulturu BROJ 6 Zagreb, studeni-prosinac 2011. GODINAXLIV. ISSN 0350-4220 MARULIC hrvatska knjizevna re vij a Izdavac i osnivac: Hrvatsko knjizevno drustvo sv, Jeronima Zagreb, Trg kraija Tomislava 21 Izdavaca zastupa: Marijan Majstorovic Glavni urednik: £)uro Vidmarovic Copyright: HKD sv. Jeronima, Zagreb Revija izlazi sest puta godisnje (veijaca, travan], lipanj, kolovoz, iistopad, prosinac) Rukopise ne vracamo Urednistvo i uprava: Zagreb, Trg kraija Tomislava 21 CITATELJIMA I SURADNICIMA Telefoni: (01) 4829 375; tel./fax:4922 300 E-posta: [email protected] Internetske stranice: www.hkd-sv-jeronima.hr CESTITAMO BOZIC Stranke primamo svakoga dana osim subote, od 11 do 13 sati I ZELIMO SRETNU NOVU 201 2. GODINU Godisnja pretplata 210 kuna Ziro-racun kod Zagrebacke banke 2360000-1101396418 Cijena ovoga broja: 35 kuna fi&ailDrRP i^aiJIlBW B PaODrFi TbaiJbBPrFi. Godisnja pretplata za inozemstvo: 100 USA dolara (500 kuna) Europa 65 eura (420 kuna) Upiate saljite na devizni racun kod Zagrebacke banke Zagreb: CP€Tc|N BOmX H N Om rOAHNcl. 2500-3207374-SWIFT ZA8A HR 2X Tisak: DENONAd.o.o. Zagreb, Marina Getaldica 1 tel.: (01) 2361 777 • e-posta: denona(a)denona.hr www.denona.hr -pi- POEZIJA Ivo LENDIC Pismo doma za Bozic Kao da vas vidim, dragi moji, u bozicno jutro, kad vam listonosa uruci ovo pismo. Mati ce ga citati, a otac slusati. Ne znam, da li ce biti sunca, da li ce biti bure nad Janjinom dragom, ali znam, da ce biti prostrt stol i poredane case za bozicni objed, i da ce zvoniti, zvoniti zvona s crkve tik kuce nase. I eve godine bit ce prazno moje mjesto i mjesta moje brace za vasim bozicnim stolom, ali nemojte biti stoga tuzni, neka vasi zalogaji bar zbog mene ne budu zacinjeni danas tugom i bolom. I kad se vratite s bozicne svete Mise, neka ne place mati, a otac neka ne bude smrknut i neka ne gleda kroz prozor, kako posljednje lisce pred crkvom kruzeci trazi konacno smirenje svoje. Sjednite smireno za stol nas skromni, gdje dugo me, dugo vec ceka i mjesto prazno moje. I znam, da ce vam suze navrijet na oci, kad sjetite se mene, toliko dugo 5 u bolnici bolna i sama, a ja vam veselo cestitam Bozic i molim Vas, ne tugujte, ja sam u duhu s vama. Danas se uvijek osjecaju daljine, Vinicije B. LUPIS danas ce biti prazno pred na§om crkvom, jer svatko se pozurio doma, VOLUMEN LEGIS danas ce i kuca nasa izgledati prazna, ali dusa priprosta vasa neka ne bude prazna. Ceciliji Gallerani Imam u sobi bolnickoj svojoj stol bijeli i malen. Tu cu vase poredati slike; Pitam se o Gospo, zamisljat cu eto u duhu, §to ste tada htjeh? da niste daleko za morem, za gorom, za dolom, ZaSto el tranzado, nego da ste sa mnom tu Kosu Vam spleli? za ovim malim stolom. Zma craa jantara grlom labudim se klize, I kao sto je duh moj danas s vama, Haljina alia spagnuola con i nodi vinciani. neka i vas bude sa mnom, i s dusom mojom. Ah, ti njezni prsti Gospo, Sto ih ljubljase Lodovico More, I bit ce mi ko da vas cujem, Prebim po vratu hermelina, gdje brige mi kazete svoje Nalik snena ljubovnika. 0 ijetini, o kuci, a najvise one o meni. Leonardo sto je mnio, Pitat cete, kako mi je, Kad Vas pengat je htio. kako se osjecam ovdje, Lodovico Soranno zaljubljeno, a ja cu vam pokazat kroz prozor pucinu divnu i sjajnu, Gospo, dusu Vam darovao. pricat cu vam o Bogu siromaha, koji se rodio danas, 1 otkriti vam tako radosti svoje tajnu. O, Gospo plemenita, O, u Krakowu, Jos jednom na koncu zelim vam radostan Bozic, Kraj Svetoflorijanske brame, mislite na me, ali bez boli, Gdje gledas? bozicnih zvona slusajuci glas. Nema... A ja cu drzati u ruci vase slike Nema Lombardije, i dugo, dugo pun srece Lodovica, misliti na vas. Nema ljubovnika! Pieta Rondanini Andeli Slomljena uda, opustena i nevidljiva, Strazarini, Izranjaju iz kamene mase mraka. Cuvari blagi, Nedohvatljivi, Glave, sasusne ruke i usahle oci, Lete zlacanih krila, Halje kruto i hrapavo klize niz grudi. Ponad nebosklona. U tisini rajskih vrtova, Sve je sapeto. Visoko iznad ljudskih grijeha. Samo On, sin Njezin, Pobjeduje, a Mastar gubi, Nebeski legionari, Gubi mladost! Sjajnih naprsnika, Veriznjaca kovnih, Postigao je sve - a sto sad? Pogleda blagih. Umjetnost je mrtva. On pobjeduje! Ponekad slete na oltare, Te divne nase mramome arke, Ponad Bozije Majke, Pjevajuci Gospodu pjesmu novu, Lauda Deum! Gospi Jakova Kotoranina u Milanu Oni nas smireno vole. Prate poput majke, Gospo smedih ociju, Samo oni to rade! Zracis sjecanjem na Boku. Andeli ponad postelja, Nema vise nitko da ti se moli, Djetinjstva vedrog vjecni cuvari, U tvrdavi Sforza sjetna si i sama... Pakla zatomici... Andeli... Andeli... Na nasim grobljima, Sama poput Boke, danas. Podsjecaju da postoje ljudskih dusa cuvar Vide vise nema da opjeva Ijepotu tvoju. Nema Florija, Martinovica, Bizantija... Umire Boka! U dazdevima bokeskim Ona nestaje, U tudem svijetu sjetna si i sama. Wawelske grobnice Borova suma, Tisuce andela s oltara, Samotnost smrti, Lamataju krilima i milozvucne orgulje, Jageli, Vase, Barhory i mi. Zovu slavu Regine Polonie, Leze u dubini wawelskoj. Poput tamne noci dalek si dome. Tmina! Kameval smrti odijevaju. Mramor sarkofaga, Les Galicije Pozlate, olovo i srebro. Sve je to samo, samo jedno. Glib frontova, Zaliven krvlju domobrana, Sjeca se bitaka, Smrt je za sve ista. Sjeca se Krlezinih strana, Ki'alja i suznja, Bistrica Lesnih i pokomih javljanja, Ali, ne i za Krista! Prhki les Kazimira, Sandomira, Onkraj Wisle istim biva, Prah si bio i opet ces biti. Plodnih njiva. Prah prolaznosti, pies milvaca. Tijelo je samo gore, Mucenika jednog kraija, U srebru jest prah svetog Stanisiawa. Kralj Pitamo se tko je bio nas Kralj? U zbrci povjesnice nema slovo. Daleka domovina Tko je nas Kralj? Sa freske nas jedan s Mihajla motri. Toliko si daleko, Samodopno drzi hram! Ovdje negdasnji dome, Sv. Juraj, sveci brojni, Kluka, Lobela, Hrvata, Atko je nag Kralj? Brace i sestara! Pitanja su mnoga, Odgovora sto! Mislim na toplinu juga. Nas Kralj je jedan i Davidov je izdanak. Sunce, sol i more. Sudit nam treba skoro. Samo polja zitna, Njegova je slava vjecita. Zlatnih ledina more. Sjaj neoskvmut, Kise malopoljske Ijeto hlade, Kralj uje vjekovima, Cvrcaka nema, I on je nas Kralj! 10 Sjeta trenutka Dance Javlja se u sutonu, Zasto se topite? Kada propali gradovi nestaju, On je tamo. Barokni andeli leprsaju, Iskrca se u Domus Christi, Mostrance im prave drustvo. Iskrca se na seku, Utihnuo je svijet procesija, San snije na Dancama Nestalo je bratima i kamevala, Dide Pavo, Svibanjsko stablo, Nakovana je daleko, Kokot na provi, Goraje Selo... Boljuni, Sve, bas sve je nestalo. A, ON sgora prati, Barok po naski Propucanih uda Raspeti sam! Unio vincit, Ma che rittrati, Ruke su nestale. Prsteni na ruci, Sjetno nas gleda ON. Lettere di altra parte, Jedina utjeha i nada. Na portretima nasih antenata, Pomorskih aristokrata, Njihovo ordenje bijase pobjeda! Onkraj Kefalonije, Para, Hios, Smima, Kandija odredista Odesa i Mariopul odmorista Smirna Venoge Pera bila, Ej moj Stipe Kersa Kambrok, svita, Hrabar si znaj, Jur je tamo, Gusara si strah. Bila Smima. Polikarp sveti. Treptaj srca grskog Hajmdina kola Kandije, On je stiti. Slava peliskog moreplovca. Tamo su moji, Tko da ti bude par. Antun, Marko i brigantini, Miseca denara godista 1828. Tamo su moji, Slavodobice je znak, Grebi su im skriti. Stipe, napustila te sreca. Nisi doni puno zlata ovog primalica, - f Peliski je to barok, sparenjoz i na mim, Prid Gospu od Karmena, Nema u njemu kamevala, Ej, moj Stipe! Ima samo portreta kapetana. S njih prsten lucida, Lettera sa imenom patruna, Kvadar Kvadri ex voto pridani su Gospi, Pricajuci zemni udes. Kvadar jedrenjaka visi, Tope se torcuni u kandilirima, Povise burala u tinelu stoji. Pozlata polagano propada. Lucida se more, Ivankovicev bark plovi, U daljini je Miramar. Sto bi bilo, da je bilo? Triestinska riva se gubi. Adam jos navega. Sto bi bilo da je Roko doma htio? Polagano se gubi u sumraku veceri. Ili mozda Belatin se iz Pema vratio. Nestaje medu porculanom Kitaja. Gubi se... E, da Mimbelli Ruskinju nije ljubio, Lazumi sjaj... Mozda da se Sunj pazio, Lustre pozlate se truse... Da je bilo, On plovi. Sve bi dmgacije bilo. Naski barok Libri Naski barok brez otvora, Metastasio, Grazia Deleda, Nema ni balkonada, Dante ili koji roman fini. Korte se ruse s pitarima, Sve je to bilo alia triestino. Troskot i goscica medu fligama, Skladno i fino. Volute na fasadama, Uvece posli rabote, Lastri alia veneziana ni, Uz petrojacu, kandelu, Stuko i marmorino na pavimentima, Legalo se Kacica i Vucistarha, Kvadri svetaca, pretilih putta, Slagali se versi po naski, Mletacki se smise, genoveski uzdisu, Rugalo se u dvi lingve, Anapoltanski se klanjaju. Rime otrovne i tranquile, Srebme mostrance, kalezi, relikvijari, Pisma je poput kuge mela, Rasprseni su na mramom cararskih oltara, Bez treska uz mnogo veseja. Gospa snjeznog obraza, pognuta pogleda, 15 14 Muskadur Majmuna i baobaba. Plovi se uokolo Capa, Sira ni, Tik uz Zanzibar. Biga ga ji, Traversajemo u carstvo zaborava. Nell angolo je, Bogatstvo Bodura, S paratopom sopra, Koriandola i muskata, Moluci, pa Kanton, Mriza izdrta, Plavicasti porculan, Skarambez i tarantela, Caj! Brez proviste visi, Cekajuc da ga se dupera. Kurenat vodi u Nippon, Noritaki kupujemo, Da se majke sjeti, Ordinal! Skute sustave svile. Poput Visina niz Havaje, Isle de Pasqua, Vlaho zeleni, Goleme kipove i rongo - rongo, Jero prokleti, Kontikija potomci, Sto na bilu konju, zelenih oci jizdi, Niz Atacamu, BiCuje na kuluku, Mrzlim kurentom noseni Framasun, Antikrist, Terra del Fuego, Vrag- i toje nas! Pampe i La Plata. Lukrecija lipa, Pazljivo niz banak Rozario. Odbila brojne kapetane, Srebmom rijekom plovimo. Tazila srcujade, Krcamo blago Gran Chaca. Fatalna Lukrecija, Vracamo se u ocean, Amoroza, ali samotna, Zeljezno drvo i kava. Ostalaje s ofindicama, Otoci zmija, Kralisima, Konjske sirine, Ponosna i u samoci. Eno ih! - Heraklovi stupovi. La Valetta i Ivanovci. Doma smo uz cipku i kanarine false, Otvara se Otranto i Albanija, Na palubi Eno, ga — sivilo/Peles! Vidimo ga u daljini. Gledamo preko bande, Na padini se bili Luncijata. Obale tajnovite, Bila golubica peliska. Afrika doziva. Leti.