Lukije ili magarac

58 Pages·1987·2.485 MB·Croatian, Ancient Greek

by  Lukijan, Darko Novaković

Biblioteka Latina et Graeca
Knjiga VI
lukije ili magarac
Priredio i preveo
Darko Novaković
Λ ο ύ κ ιο ς ή όνος
VPA
LATINA ET GRAECA
ZAGREB 1987
„Lukije ili magarac”
i antička pripovjedna tradicija
1.
Priča o neobičnim zgodama koje doživljava radoznao mla­
dić nehotično preobražen u magarca u antičkoj je književnosti
bila zabilježena najmanje triput. Dvije su se verzije, goleme
sadržajne i izražajne bliskosti, uspjele očuvati: latinske Meta­
morfoze Apuleja iz Madaure (oko 125 — oko 180), poznate i
pod kasnijim alternativnim nazivom Zlatni magarac, te kudika­
mo manje slavan grčki sastavak Lukije ili magarac, koji ruko­
pisna tradicija pripisuje poznatom naturaliziranom grčkom
književniku Lukijanu iz Samosate (oko 120 — poslije 180).
Treći je tekst poznat samo po nuzgrednoj opasci carigradskog
patrijarha Fotija iz 9.st.n.e., u kojoj se, istina, ništa ne kazuje
0 Apuleju, ali se spominje inače nepoznati Lukije iz Patre kao
prethodnik Lukijanov.
Fotijevo svjedočanstvo opsegom je skroman, ali ključan re-
cepcijski dokument, te ga vrijedi navesti u cijelosti:
Dovršeno čitanje nekoliko knjiga 'Metamorfoza ’ Lukija iz
Patre. U stilskom je pogledu jasan, čist, privlačan. Izbjegava
novotarije u riječima, ali je prekomjerno sklon pričama o nad­
naravnom i moglo bi se za nj reći da je drugi Lukijan. Uosta­
lom, Lukijeve prve dvije knjige samo što nisu prepisane iz Lu-
kijanova djela koje se zove 'Lukije ili magarac ’ - ili je to Luki­
jan učinio s Lukijevim djelom. Čini se ipak vjerojatnijim pret­
postaviti da je prepisivač Lukijan. Tko je od njih vremenski
stariji, ne možemo reći. Lukijan je, takoreći, stanjio glomaznu
Lukijevu priču, uklonio ono što mu se činilo neprimjerenim za
pripadnu svrhu, a ono što je preostalo složio je u jednu knjigu
koristeći se istim riječima i izrazima i naslovivši ono što je
odanle ukrao 'Lukije ili magarac ’. Oba su djela puna mitskih
izmišljotina i neiskazivih prostota. Razlika je u tome što je Lu­
kijan i ovo djelo, kao i ostala, sastavio tako da se izruguje he­
lenskom praznovjerju i napada ga, dok je Lukije ozbiljan i uv­
jeren u istinost pretvorbi ljudi u druge ljude, životinja u ljude
1 obrnuto, kao i u druge trice i kučine starih mitova koje je
zabilježio i utkao u priču (Bibl. Cod. 129). 5
5
tupno u inozemnoj sekundarnoj literaturi, a zainteresirani do­
Iz Fotijeve zabilješke dade se izlučiti pet ključnih tvrdnji:
maći čitalac podrobniji prikaz može naći u autorovu članku
(a) Metamorfoze Lukija iz Patre obasežu nekoliko knjiga;
objavljenom na drugom mjestu.2 Ovdje se čini smislenim saže­
(b) prve dvije knjige Lukijeve kopija su Lukijanova Lukija ili
ti samo one etape filološkoga bavljenja autorstvom Lukija ili
magarca, ali je vjerojatnije obrnuto, naime da Lukijan kopira
magarca koje bi mogle neposredno utjecati na korektno razu­
Lukija; (c) Lukijan je Lukijevo djelo sažeo u jednu knjigu i na­
mijevanje teksta.
slovio ga Lukije ili magarac, preuzimajući iz njega i gotove iz­
Nakon gotovo ravnomjerne smjene zagovornika i protivnika
raze, (d) oba su djela neprikriveno opscena;(e) dok Lukijan is­
Lukijanovih u devetnaestom stoljeću, početkom ovoga stolje­
mijava praznovjerje, Lukije uistinu vjeruje u pretvorbe ljudi u
ća činilo se daje Neukammova svestrana analiza jezičnoga ma­
životinje.
terijala definitivno presudila u korist Lukijan ovu.1 Takvu rje­
Takva intrigantna međutekstna konstelacija — dva opipljiva
šenju nije ni u čem bitnom naškodila revizija Bena Edwyna
teksta iznimne fabularne podudarnosti i jedan poznat samo u
Perryja, koji je Lukijana proglasio autorom izgubljenih grčkih
naznaci — potakla je u klasičnoj filologiji prošloga i ovoga sto­
Metamorfoza, a Lukija ili magarca djelom nepoznatog sažima-
ljeća cio niz različito orijentiranih i nejednako plodnih istraži­
ča: Neukammov dokazni postupak bez teškoća je mogao po­
vanja. Njihova se prvenstvena ambicija iscrpljivala u uspostavi
služiti kao potpora i za takvo posredovano Lukijanovo autor­
kronološkoga reda među tekstovima i ispitivanju stupnja nji­
stvo.4 No Perryjevo je tumačenje imalo drugu posljedicu:
hove međusobne osvijeste nosti - jednom riječju, u traženju
njegova supstitucija nepoznatog Lukija iz Patre dobro pozna­
odgovora na pitanje koje bi u suvremenoj teoriji intertekstual-
tim Lukijanom iz Samosate prenijela je filološku raspravu s
nosti jednostavno glasilo: što je čiji palimpsest? S obzirom na
dohvatljiva Lukija ili magarca na fantomske Metamorfoze,
relativno dobro proniknutu biografiju i bibliografiju Apulejevu
pa je pitanje o atribuciji očuvane grčke priče načas dospjelo u
te na posvemašnju nedostupnost teksta Lukija iz Patre, to se
pozadinu. Reakcija je uslijedila ubrzo, i to u najuglednijem
obuhvatno pitanje redovno razlagalo u niz manjih, koja su u
strukovnom priručniku: Rudolf Helm osporio je Lukijanovo
prvom redu ciljala na grčkoga Lukija ili magarca. Tko je autor
autorstvo Lukija ili magarca, dokazujući povrh toga da tekst
toga djelca — doista Lukijan, kako sugerira rukopisna tradici­
kakav danas posjedujemo ne pokazuje pouzdane znakove ni
ja, ili netko drugi? Kad je tekst nastao? U kakvu je odnosu pre­
satire ni parodije.5 Braneći Fotija kao prečeg i obavještenijeg
ma izgubljenim Metamorfozama Lukija iz Patre i očuvanim
svjedoka odrekao je i Albin Lesky Lukijanu autorstvo izgublje­
Metamorfozama Apuleja iz Madaure? Imamo li, napokon, pred
nih Metamorfoza i „vratio” ih Lukiju iz Patre, proglašavajući.
sobom cjelovit tekst ili sažetak neke opsežnije verzije?
Potraga za odgovorom na prvo od tih pitanja, kako je ne
bez samoironije primijetio Graham Anderson, jedan od pos­
ljednjih sudionika u toj gotovo dvostoljetnoj raspravi, na naj­ 2 Npr. H. van Tinel, Der tselsroman. I Untersuchungen. II Synop-
tisehe Ausgabe. Miinchen 1971-1972; G. Bianco, La fonte greca delte
boljem je putu da postane samostalno studijsko područje u
Metamorfozi di Apuleio. Brescia 1971; G. Anderson. o.c.; usp. D.
kojem se vidljivo gubi svijest o hijerarhiji interpretativnih za­ Novaković, Priča o preobrazbi čovjeka u magarca u antičkoj književ­
dataka.1 Izvan je domašaja ovoga uvoda prikazivati cio histori­ nosti. „Latina ct Graeca” Vili, 1980, br. 15, str. 25 46.
jat te dugotrajne filološke diskusije i navoditi sve argumente 1 V. Neukamm, De t.uciano Asini auctore. Tiibingcn 1914.
koji su u njoj bili iznašani. Nekoliko je ažurnih pregleda dos- 4 B.lš. Pcrry. Lucius of Patrae Princcton 1920.
5 R. Helm, Lukianos. Rcalencyelopadic der elassisohen Altertums-
wissenschaft. Ur. A. Pauly, G. Wissowa. Stuttgart 1927, XIII/26,
1 G. Anderson, Studies in I.ucian's Comic Fiction. Leiden 1976, coii. 1 725-1 777.
str. 34, bilj. 1.
7
6
sasvim na tragu Fotijevu, Lukija ili magarca ekscerptom toga
Čak i ovako podastrta, uz prešućivanje mnogih slijepih
izgubljenog teksta.6 Krajem šezdesetih i početkom sedamdese­
odvojaka i višestruko uhranih staza, bilanca ove zamorne ras­
tih godina, u valu obnovljenog interesa za antičko romanesk­
prave ne može ne izazvati malodušnost, i to ne samo u struč­
no nasljeđe, podvrgao je Helmut van Tliiel kontrastivnoj ana­
njaka koji teže za konačnom izvjesnošću nego i u običnih či­
lizi i Apulejeve Metamorfoze i Lukija ili magarca, odričući
talaca kojima je autorovo ime potrebno isključivo kao lektir-
ovoga potonjeg Lukijanu i dokazujući ovisnost obaju tekstova
ni orijentir ograničene vrijednosti. Pokazalo se da istovrsna
o izgubljenom grčkom predlošku. Ako je za takvo rješenje
evidencija naizgled uvjerljivo može poslužiti za izvođenje pot­
imao prethodnike u filolozima s kraja prošloga stoljeća, poput
puno suprotstavljenih zaključaka, pa je očigledno da je raspo­
Goldbachera, Biirgera i Rothsteina, potpuno je novo njegovo
loživi materijal daleko od toga da autoritativno presudi bilo u
rješenje autorstva grčkoga spisa. Na temelju dostupnoga su­
korist Lukijanova autorstva bilo protiv njega. U trijeznom os­
vremenog epigrafskog materijala van Thiel se odvažio da kao
vrtu na neokončanu raspravu nije teško ukazati na samu jezgru
moguće sastavljače Lukija ili magarca predloži mjesne hipatske
problema: kako uskladiti uvriježene postavke o Lukijanu kao
uglednike Flavija Feniksa ili njegova brata Flavija Filaka.7
autoru visoke originalnosti s Fotijevom konstatacijom o dale­
Rasprava je doživjela neočekivan zaokret jedva pola deset­
kosežnom plagijatu? Kako u teško zamjetljivoj parodijskoj in­
ljeća poslije objavljivanja dvotomne van Thielove studije. Ko­
tenciji Lukija ili magarca otkriti neprikriveno ruganje književ­
risteći se gotovo svim onim argumentacijskim uporištima ko­
nom prethodniku o kojemu govori Fotije?
jima se koristio i van Thiel (tema, motivi, struktura, humor,
Nije vidljivo kako bi se takav, tradicijom uspostavljen zada­
stil), došao je Graham Anderson do oprečnoga zaključka -
tak na uvjerljiv način mogao razriješiti. Na dva bi izvoda ipak
naime, da Lukijan jest autor Lukija ili magarca,8 Novinu u nje­
valjalo upozoriti. Nedvojbeno najveći dobitak od dugotrajnog
govu tumačenju tvori povezivanje takva rješenja s identifika­
raspravljanja o autorstvu Lukija ili magarca valja vidjeti u ši­
cijom koju je bio predložio Perry, a kojom se Lukijan progla­ rokoj suglasnosti, implicitnoj ili eksplicitnoj, u pogledu vreme­
šava autorom izgubljenih grčkih Metamorfoza. Za Andersona na njegova nastanka: bio Lukijanov ili ne, tekst ne bi trebao
je tako Lukijari sam svoj epitomator — što je praksa koja nije biti ni mlađi ni stariji od 2.st.n.e., jer za takvu dataciju jasno
bila nepoznata u antici i za koju su uz očekivane estetičke govore realije implicirane u tekstu.10 S druge strane, najveća
mogle postojati i prizemnije komercijalne pobude. Napokon, u je mana tako započete i održavane rasprave nedvojbeno u to­
jednom od posljednjih opsežnijih izjašnjavanja o autorstvu
me što je ponekad sasvim zabacivala, a ponekad ozbiljno po­
Lukija ili magarca, nedavno se za sofista iz Samosate opredije­
tiskivala zanimljivije autonomne analize Lukija ili magarca i
lio i Niklas Holzberg.9
nesumnjivo važnije pokušaje njegova književnopovijesnog si-
tuiranja.
U spomenutim prigovorima nije teško otkriti posljednja dva
pitanja koja smo naznačili u uvodu i na koja se ovdje nužno
6 A. Lesky, Apuleius von Madaura und Lukios von Patrai, „Her­
mes” LXXVI, 1941, str. 43-74.
7 H. van Thiel, o.c. I, str. 36—42. Za Goldbachera, Biirgera i
Rothsteina usp. Bibliografiju.
10 Za podrobnosti usp. H. van Thiel, o.c. I, str. 36, bilj. 91. Diso­
8 G. Anderson, o.c., str. 34-49. nantno mišljenje iznosi G.M. Browne, koji na temelju analize 34. i 54.
9 N. Holzberg, Apuleius und der Verfasser des griechischen Esels- poglavlja zaključuje da je grčki tekst nastao prije 67.n.e. kad je Tesa-
romans. „Wiirzburger Jahrbiicher fiir die Altertumswissenschaft” X, lija postala dio provincije Makedonije (On the Metamorphoses of Lu­
cius of Patrae, .American Journal of Philology” XCIX, 1978, str. 442-
1984, str. 161-177.
446).
8
9
*Abreju Sutradan Lukije su­ *Birenu
vratiti. Je li Lukije ili magarac krnj ili cjelovit tekst? Kako se
sreće prijateljicu*
uz valjano obrazloženje može konstruirati trokut: Lukije ili svoje majke koja ga
magarac — Apulejeve Metamorfoze - Metamorfoze Lukija iz upozorava na ćaroli-
(4) j e domaćinove žene. (II 1 - II 3; II 5)
Patre?
Opis Birenine kuće
2. (II 4)
Pouzdan odgovor na oba pitanja može nam pružiti samo
Lukijev povratak u
podroban uvid u očuvane tekstove. Domašaj njihovih fabular - domaćinovu kuću i
nih podudarnosti imao bi ilustrirati ovaj sinoptički prikaz. susret s njegovom
(5) sluškinjom. (117)
Opis Fotide
(118- 119)
'Lukije Hi magarac’ Oba teksta Metamorfoze'
Lukije ugovara sa
Objašnjenje o nas­ sluškinjom večernji
tanku priče U 1) sastanak. Večera s
Milonom i njegovom
Pripovjedač (= Luki­ (6-7) ženom. (II 10 - II 12)
je) na putu po Tesa-
liji susreće putnike i Milonova priča o
zapodijeva razgovor Diofanu
(1) s njima. (12-15) (II 13 -II 14)
Lukije se povlači u
svoju sobu i provodi
Priča jednog od dvo­
noć s domaćinovom
jice putnika.
(15-1 19) (7-10) sluškinjom. (II 15 -II 17)
Lukije je pozvan Bi-
*Hiparhom "Palestra Lukijev rastanak s 'MiIonom **Fotida reni na večeru. Na
putnicima i dolazak povratku u mraku
u Hipatu. Sastanak s buši mješine i bježi
domaćinom.* Sluški­ jer misli da je ubio
nja** Lukijeva doma­ ljude. Sutradan do­
ćina odvodi Lukija laze po nj sudski
(2-3) na kupanje. (120-1 24,2) službenici i Lukije
nakon kratka ,pro­
Lukijev susret s pri­ cesa" biva oslobo­
jateljem Pitijom. đen. Vraća se u do -
(124,3-125) maćinovu kuću, gdje
mu Fotida objašnja­
Lukije se vraća s ku- Lukije se vraća s ku- va uzrok zabune i
panja, pristojno ve- panja i nakon razgo- kazuje mu o vješti­
čera i odlazi na po- vora s domaćinom nama svoje gospoda -
činak. Uježe bez večere.. rice· [II 18 - III 18)
(3) (1 26)
11
10
Lukije moli sluški­
bojnicima služi kao
nju da mu omogući
sklonište. Dočekuje
vidjeti svoju gospo­
ih neka starica. Na- .
daricu na djelu.Sluš­
kon nekog vremena
kinja ga poziva da
pristiže i drugi dio
bude prisutan pri
(16-20) razbojničke družine. (III 28—IV 8)
gospodaričinoj pret­
vorbi u pticu. Greš­
kom mu daje sred­ Poslije obilne gozbe, Poslije obilne gozbe,
stvo koje ga pretva­ razbojnici ujutro razbojnici u pood-
ra u magarca, ali ga kreću na put. Ostav­ makio doba noći od­
tješi da će ponovno ljaju staricu i nekog laze. Vraćaju se uju­
postati čovjek ako kršnog mladića da tro bez ikakva plije­
pojede ruže. Lukije čuvaju Lukija. Vra­ na osim jedne dje­
(11-15) odlazi u staju. (III 19 - III 26) ćaju se nakon tri vojke kojoj je ime
dana, bez ikakva pli­ Harita.
jena osim jedne dje­ (IV 22 - IV 23)
Lukije pokušava po­
vojke, koju povjera­
jesti vijenac s tika
vaju starici na čuva­
božice Epone i tako
nje. (21-22)
se osloboditi maga­
rećeg lika, ali ne us­
Starica pokušava
pijeva. (III 27)
odobrovoljiti djevoj­
ku i priča joj priču
Kuću Lukijeva do­
o Amoru i Psihi.
maćina napada raz­
(IV 24 - VI 24)
bojnička četa i uz
ostali plijen odvodi i
Razbojnici odlaze
Lukija. Pošto je pu­
po dio plijena koji
tem Lukije uzalud
im je ostao od ne­
pokušao da se spasi
kog pohoda i odvo­
izvikivanjem Cezaro­
de sa sobom Lukija.
va imena, razbojnici
Lukije ozljeđuje no­
dolaze do svojih ja­
gu, ali zaboravlja na
taka. Pušten na pa­
ozljedu jer vidi da bi
šu, Lukije u nekom
ga razbojnici mogli
vrtu pokušava do­
ubiti. Po povratku u
hvatiti ruže, ali po­
razbojničku jazbinu
što ga seljaci uz po­
Lukije pokušava
moć pasa stanu go­
pobjeći. Starica ga
niti, prisiljen je da se
hoće spriječiti u to­
ponovno vrati raz­
me, ali zarobljena
bojnicima te nastav­
djevoj ka pomaže
lja s njima put. Ma­
Lukiju, uzjahuje na
garac iz pratnje
nj i zajedno kreću u
Lukijeve pada, raz­
bijeg. Na raskrižju ih
boj nici ga bacaju niz
susreću razbojnici i
stijenu, a njegov te­
odvode natrag. Je­
ret razdjeljuju na
dan od razbojnika
Lukija i konja. Dola­
predlaže da bjegun­
ze u špilju koja raz-
ce kazne tako da
12
13
Lukiju raspore trbuh njemu, lažno ga op­
i u nj ušiju živu tužuje da je razba­
civao drva natovare­
(23-25) djevojku. (VI 25- VI 32) na na nj i kleveće ga
da pokušava obljub-
Dolazi neki čovjek Ijivati žene. Napo­
i donosi vijest da lju­ kon predlaže nad­
di za prepad na Mi- gledniku da ubije
lonovu kuću krive
Lukija. Lukija spa­
Lukija. Došljak pred­
šava neki seljak koji
stavlja svoga druga,
tvrdi da Lukija tre­
koji se izdaje za
t26-33i ba uškopiti. (VII 13- VII23)
tračkog razbojnika
Henna, a zapravo je
Sutradan momka
zaručnik zarobljene
Lukija presretne na
djevojke, po imenu
putu medvjedica.
Tlepolem.
(VII 4 - VII 9) Lukije se spašava bi­
jegom, a momak po­
giba.
Vojnici napadaju Tlepolem varkom (VII 24 - VII 28)
razbojnike i svlada- svladava pijane raz-
vaju ih. Među njima bojnike. Dolazi glasnik s vi­ Dolazi glasnik s viješ­
je i djevojčin zaruč­ ješću o nesreći mla­ ću o nesreći mladog
nik. (26) (VII 10 - VII 12) dog para. Prema nje­ para. Prema njemu,
mu, mladi je par nas­ Harita se ubila pošto
tradao za vrijeme je oslijepila nasilnika
Mladi par vraća se u šetnje morskom oba­ koji je ubio njezina
svoje rodno mjesto i lom, kad se more iz­ muža u želji da je
vodi sa sobom Luki­ nenada okomilo na pridobije za se.
ja. U znak zahval­ njih i povuklo ih u
nosti djevojka pre­ dubine (34) (VIII 11 - VIII 14)
daj e Lukija na čuva­
nje nadgledniku ko­ Robovi mladog pa­
nja i naređuje mu da ra, među njima i Lu-
Lukiju ne daje nika­ kijev gospodar, od­
kav posao. Među­ (34) lučuju se na bijeg. (VIII 15,1-4)
tim, nadglednikova
žena upošljuje Luki­
Dolaze noću u neki
ja u mlinu. Povrh
utvrđeni grad. Us­
toga, na ispaši ga
prkos upozorenju
muče konji koji su
nastavljaju put. Na­
ljubomorni na nj.
kon različitih neda­
Nakon nekog vreme­
ća (napadaju ih psi,
na predaju Lukija u
neki ljudi bacaju na
ruke nekom momku
njih kamenje, gube
da mu pomogne no­
jednog člana svoje
siti drva. Momak ga
družine) stižu napo­
muči na različite na­
kon u neko selo.
čine: vezuje mu
trnovite grane o rep,
(VII115,5—VIII 22)
zapaljuje kučinu na
15
14
Dolaze u makedon- Dolaze u neki veliki
Lukijeva priča o pre­
ski grad Berej u. grad.
ljubnici.
{34) (VIII 23.1-2)
(IX 4,5 - IX 7)
Lukija kupuje Fileb,
svećenik sirijske bo­ Pod izlikom da svo­
žice Atargatide, i ju božicu moraju
odvodi ga u svoju smjestiti na najsveti­
družinu. Družina se je mjesto, razbojnici
uskoro otpućuje u ulaze u hram mjes­
obilazak okolnih nog božanstva i kra­
mjesta. U jednom du iz njega zlatnu
selu svećenici, koji zavjetnu posudu.
su svi odreda homo­ (41)
seksualci, unajmlju­
ju za ljubavnika ne­ Razbojnici se počnu
kog mjesnog mladi­ baviti proricanjem.
ća. Lukije indigniran (IX 8 -.1X9)
prizorom zareve i ta­
ko upozori mješta- Na putu u susjedni
ne. Poslije općeg grad stiže ih potjera
meteža Filebovi lju­ koja je otkrila da je
di bježe i jedva se ukradena zlatna
suzdržavaju da ne posuda. Nalaze je u
ubiju Lukija. Dolaze krilu božice koju na
u neki veliki grad i sebi nosi Lukije.
odsjedaju kod nekog Razbojnici dospije­
prijatelja. Lukija po­ vaju u zatvor, a Lu­
kušava ubiti kuhar kija kupuje neki pe­
koji je neoprezno kar. Lukija dopada
upropastio but što (41-42) da radi u mlinu. (IX 10 - IX 13)
ga je njegov gospo­
dar dobio na pok­
Lukijeva priča o pe-
lon. Da bi se spasio,
karevoj ženi.
Lukije jurne u sobu
(IX 14-1X31)
u kojoj večeraju sve­
ćenici i njihov do­
Lukija kupuje siro­
(35-40) maćin. (VIII 23,4 - IX 1,2) mašni vrtlar. Izložen
(43) je velikim naporima. (IX 32)
Iz blagovaonice Lu- Domaćin naredi da
kije jurne u sobu u Lukija zatvore. Ujut­ Vrtlar odlazi u pos­
kojoj su imali pre­ ro ga puštaju pošto jetu prijatelju.
noćiti njegovi gospo­ su se uvjerili da ga (IX 33 - IX 38)
dari i tu provede nije obuzeto bjesnilo
noć. Vrtlar se susreće s
(40) (IX 1,3 - 1X4,2) vojnikom, posvadi
se s njim, udari ga i
onesviještena ostav­
Ujutro krenu na put
i prispiju u neko lja na putu. Uvjeren
da je vojnika ubio,
(41) oveće bogato selo. (ιχ 4,3-4)
daje se u bijeg i sa-
16
17
Na dan priredbe Lu-
krije se kod nekih
kija uvode zajedno s
„znanaca". Vojnik
osuđenicom u ras­
dolazi k svijesti, do-
košno uređenu are-
znaje ubrzo gdje su
(53) nu. (X 29 - X 34)
Lukije i njegov gos­
podar i zbog Lukije-
Lukije opazi da net- Lukije koristi nepaž-
ve neopreznosti
ko donosi vijence nju poslužitelja i
(44—45) uspijeva ih uhvatiti. (IX 39 — IX 42)
svježih ruža. Doko- bježi u obližnju lu-
pa se nekih, proguta ku. U snu mu se uka-
Vojnik ostavlja Lu- ih i usred arene po- zuje Izida i kazuje
kija u kući nekog novno postane čov- mu kako da se na
dekuriona. Lukijeva jek. Pošto je namjes- njezinoj sutrašnjoj
priča o maćehi i pas­ niku provincije ka- svečanosti oslobodi
torku. zao svoje ime, biva magarećeg lika. Sut-
(XI - X 12) oslobođen svake radan Lukije pojede
sumnje. Odlazi do cvijeće iz ruke Iziđi-
*Menekla Vojnik prodaje Lu- *Tijaza gospođe koja ga je na svećenika i po-
kija dvojici braće-ro- posjećivala dok je novno postaje čov-
bova koji služe u bo­ bio magarac, ali ona jek. Proboravivši ne-
gata gospodara.* Lu­ ga odlučno odbija. ko vrijeme uz boži-
kije koristi nepažnju Vraća se u domo- čin hram, Lukije se
braće i hrani se ljud­ vinu. posvećuje u /zidine
skom hranom dok misterije. Vraća se u
ga napokon ne ot­ domovinu, a odatle
kriju. Saznavši za nakon kraćeg zadrža­
Lukijeve sposobno­ vanja odlazi u Rim.
sti, gospodar ga odu­
U Rimu se posveću­
ševljen predaje na
je u Ozirisove miste­
poduku svojem oslo-
rije.
bođeniku. Odlučuje
(54-56) (X 35 - XI30)
da ga pokaže na ig­
rama koje namjera­
va prikazati u svom
**Solunu rodnom gradu.** U **Korintu
međuvremenu Luki­ I da nije tradicionalno razvijene klasičnofilološke osjetlji­
je udovoljava žudnji vosti za tvarnu podlogu teksta, pri ovakvu sadržajnom preobi-
neke otmjene gospo­
lju jednoga teksta nad drugim samo po sebi nametnulo bi se
đe i spava s njom.
Gospodar odlučuje pitanje o podrijetlu nepotvrđenih odsječaka zajedničke priče.
da se i ta Lukijeva Potječu li svi dodaci od Apuleja ili je barem jedan njihov dio
sposobnost, uz po­
moguće pripisati nepoznatom predlošku?
moć neke osuđeni­
ce, pokaže gledaoci­ Odgovor na to pitanje ovisi o tome da li u Lukiju ili magar­
(46-52) ma. (X 13 - X 23,2) cu kakva danas posjedujemo vidimo cjelovit tekst ili sažetak.
Naime, ako je moguće pokazati da je riječ o sažetku, nužno je
Lukijeva priča o
pretpostaviti daje sažimač doista i obavio svoj posao — drugim
osuđeni činu prijaš­
njem Životu. riječima, da je iz nepoznata predloška ispustio barem neke di­
jelove koji su mu se činili nebitnim za jezgru priče. U tom slu-
(X 23,3 - X 28)
19
18
čaju nemoguće je da baš sve čega ima u Apuleja a nema u Lu­ ne djevojke, kao daje riječ o događaju koji je u najmanju ruku
kiju ili magarcu poveće od Apuleja. S druge strane, ako se bio najavljen, ako već ne i podrobno prikazan (usp. 27,1).
može dokazati da je Lukije ili magarac krnj tekst, moguće je i Nije, također, samorazumljivo zašto bi raspusnik Fileb znao da
to da je naslijeđenu šturost grčke priče Apulej u cijelosti obo­ je Lukije kapadočkog podrijetla (36,2). Prethodno je morao
gatio sam. biti opisan i bič Atargatiđinih svećenika, koji se u svojem
U klasičnofilološkim redovima s visokim se stupnjem sug­ prvom spominjanju nelogično apostrofira kao onaj bič (37,2).
lasnosti vjeruje da Lukije ili magarac nije integralan tekst. To Nije jasno zašto bi navodno pomahnitala Lukija, kojeg su u
rašireno uvjerenje u posljednja je dva desetljeća samo jednom strahu od bjesnila čvrsto zatvorili u gospodarevu ložnicu, drugi
bilo ozbiljnije napadnuto, a i tada na prilično neuvjerljiv na­ dan bez ikakve provjere ili kazne jednostavno pustili da ide
čin.11 Tradicionalno utvrđeni tragovi sažimanja u Lukiju ili (40,6-41,1). U neugodnoj svađi rimskoga vojnika i Lukijeva
magarcu najažurnije su pobrojani i protumačeni u van Thie- gospodara—vrtlara kaže se da se vojnik isprva obraća na latin­
lovoj studiji i okosnici se toga popisa - bez obzira na poneku skom, no o njegovim daljnjim pokušajima i eventualnom koriš­
disonantnu procjenu pojedinoga mjesta — ni danas ne može tenju razumljivijega grčkog, kako se doista i zbiva u \puleja,
uputiti nikakav bitan prigovor.12 ne doznajemo ništa (44,4). Ne doznajemo također ni to kako
Prvo ispuštanje otkriva nam neobrazloženi prilog tako na bi se potpuno neodjeveni Lukije mogao decentno izvući iz
samom početku Lukijeva izvještaja (Podijelismo međusobno arene i kako bi o sretnom raspletu pravovremeno mogao biti
sol i tako, na kraju toga teškog puta : 1,2). Imajući na umu da­ obaviješten njegov brat (55,1-6).
leko razrađeniji uvod u Apulejevu priču, razumno je zaključiti Čak i kad bismo u vrlo liberalnoj interpretaciji dio ovako
da se tim značenjski praznim prilogom nadoknađuje izbačeni ustanovljenih „rezova” u priči pokušali objasniti legitimnim,
opis zajedničkoga puta i ćaskanja kojima su putnici kratili ako već ne i osobito vješto izvedenim elipsama, čvrsta bi jez­
vrijeme. Ne doimlje se dovoljno motiviranim ni spomen La­ gra netom predočene argumentacije nesumnjivo ostala. Zago­
rise kamo se Lukije imao zaputiti da nije bio prekomjerno zna­ netan odnos prema ružama, spominjanje tropuća, podsjećanje
tiželjan (usp. 11,1): teško je shvatljivo da se u ispovjednoj na nepoznat bič, vojnikovo prvo obraćanje vrtlaru, doista se
putopisnoj priči vrhovna pobuda za putovanje pobliže ne ob­ ne mogu pravdati nikakvom pripovjednom ekonomijom ili
razlaže. Obrazloženje bi iziskivalo i implicitno Lukijevo oče­ pripo\jedačevom zaboravljivošću.13
kivanje da će već na samom početku svoje neugodne pretvorbe Budući da je Lukije ili magarac očevidno epitoma, nemogu­
naići na ruže i tako se izbaviti (17,1). Činjenica da odbjeglu će je sav pripovjedni višak u Apulejevim Metamorfozama pri­
djevojku i Lukija-magarca razbojnici ponovno zarobljuju na pisati samo Apuleju. Potrebno je stoga u analizi lučiti dvoje:
tropuću ima smisla u Apuleja, jer se u njega bjegunci ne mogu one odsječke Apulejeve priče koji se dadu pripisati izgublje­
odlučiti kojim putem da nastave bijeg. Nema, međutim, raz­ nom predlošku i izvorne Apulejeve dodatke posuđenoj verti­
loga da se tako dogodi i u Lukiju ili magarcu, jer se tamo ne kali priče.
govori ni o kakvoj nesuglasici među bjeguncima (usp. 24,1 : Taj odavna postavljeni, naizgled jednostavni zadatak i danas
VI 29). Nedugo potom nuzgredno se evocira svadba izbavlje- je daleko od lješenja koje bi moglo pretendirati na širu filo­
lošku suglasnost. U nizu uglednih radova s kraja prošloga i iz
prve polovice ovoga stoljeća ozakonjena se predrasuda inter­
pretacije sastojala u tome da se što više fabulamih segmenata
11 G. Bianco, o.c.; usp. van Thielovu recenziju u „Gnomonu”.
XLV, 1973, str. 417-418.
13
12 H. van Thiel,o.c. I, str. 152, i usporedna analiza,passim. Usp. inače suzdržanog Andersona, o.c., str. 35, bilj. 3.
20 21