Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941. PDF
Preview Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941.
Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941. http://jadovno.com/pomocni-logor-stupacinovo-knjiga-jadovno-1/#.W3Wyh_ZuLIV Dvotomno djelo sa zbornikom dokumenata i popisom 10.502 žrtve sa područja zloglasne NDH. Knjiga 1 : Jadovno -Kompleks ustaških logora 1941. ; Knjiga 2 : Jadovno – Zbornik dokumenata Ljubaznošću i saglasnošću autora, prenosićemo iz dana u dan dijelove ovog kapitalnog i dragocjenog djela. Knjiga 1 : Jadovno -Kompleks ustaških logora 1941. IMPRESUM REČ UREDNIKA PREDGOVOR I UVODNE NAPOMENE Problemi istraživanja i osvrt na korišćenu građu II NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA DRŽAVA GENOCIDA I KONCENTRACIONIH LOGORA Uspostava Nezavisne države Hrvatske Ustaška genocidna propaganda Uspostava ustaške vlasti u Gospiću široj i okolini Ustaške vlasti osnivaju logore smrti III KOMPLEKS USTAŠKOG LOGORA JADOVNO Kaznionica Okružnog suda u Gospiću koncentracioni logor Logor Jadovno Logori Slana i Metajna na ostrvu Pagu Zbirni logor Ovčara 1 Sabiralište na željezničkoj stanici Gospić Pomoćni logor Stupačinovo Smještaj, ishrana i higijenske prilike Bezdane jame stratišta logora Jadovno IV DOVOĐENjE POHVATANIH LjUDI U LOGORE I NA STRATIŠTA Nalozi ustaškog redarstva za hapšenje i upućivanje Srba i Jevreja u logor Jadovno i bezuspješni apeli za prekid zločina Lika i Gorski Kotar Karlovac, Kordun i Banija Zagreb Sjeverozapadna Hrvatska, Podravina i Zapadna Slavonija Slavonski Brod, Gradiška, Vinkovci, Osijek i Srem Sarajevo Srednja Bosna Zapadna Bosna Istočna Bosna Hercegovina i Dubrovnik V MUČENjE I LIKVIDACIJA ZATVORENIKA Metodi mučenja i ubijanja Bijeg iz logora i bezdanih jama VI LIKVIDACIJA KOMPLEKSA USTAŠKIH LOGORA JADOVNO Okolnosti pod kojima su ustaše likvidirali logor Jadovno Uništavanje tragova zločina Pokušaji obilježavanja logora Jadovno 2 VII UMJESTO ZAKLjUČKA Završna razmatranja o broju žrtava DJELIMIČNI IMENIČNI POPIS ŽRTAVA UBIJENIH U KOMPLEKSU USTAŠKIH LOGORA JADOVNO OD 11. APRILA DO 21. AVGUSTA 1941. GODINE Predgovor popisu Popis žrtava Pogledajte dokumentarni film: Jadovno – film Milorada Bajića KNJIGA 1 ‘ Impresum – Knjiga Jadovno 1. DATUM OBJAVE: PETAK, DECEMBAR 25, 2015 OBJAVLJENO U NEKATEGORIZOVANO Veličina slova: A- A+ Share6 Đuro Zatezalo: Jadovno Dvotomno djelo sa zbornikom dokumenata i popisom 10.502 žrtve sa područja zloglasne NDH. Knjiga 1 : Jadovno -Kompleks ustaških logora 1941. ; Knjiga 2 : Jadovno – Zbornik dokumenata Ljubaznošću i saglasnošću autora, prenosićemo iz dana u dan dijelove ovog kapitalnog i dragocjenog djela. Izdavač: Muzej žrtava genocida Urednik: Jovan Mirković 3 Za izdavača: Nenad Đorđević Recenzenti: Prof. dr Svetozar Livada, Prof. dr. Milan Kangrga, Prof dr. Rene Lovrenčić ISBN 978-86-906329-3-0 Copyright 2007, by Muzej žrtava genodica Publikovano uz finasijsku pomoć Ministarstva kulture Republike Srbije Pomoć u realizaciji: + Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Zagrebačko- ljubljanski i cele Italije Gospodin Jovan Reč urednika – Knjiga Jadovno 1. DATUM OBJAVE: PETAK, DECEMBAR 25, 2015 OBJAVLJENO U NEKATEGORIZOVANO Veličina slova: A- A+ Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) je nastala na ideološkim osnovama ustaškog pokreta ekstremnom krilu hrvatskog nacionalizma, koji je predstavljao vrlo lošu kopiju fašizma i nacizma, s jakim nabojem klerikalizma. Ideološke osnove NDH pretpostavljale su stvaranje „čistog hrvatskog životnog prostora“, koji bi trebalo da omogući egzistenciju „čiste hrvatske nacije“, a preduslov za to je biološko uništenje (istrebljenje) Srba, Jevreja i Roma, koji su proglašeni „najvećim neprijateljima hrvatskog naroda“, kojima „nema mjesta u Hrvatskoj“. Uz to je potrebno izvršiti „unutrašnje pročišćenje“, tj. uništiti one koji čine „ljagu na tijelu čiste hrvatske nacije“ svojim „nehrvatskim ponašanjem“. Realizacija ovog programa je vršena masovnim pogromom, ali i čitavim nizom tzv. „rasnih zakona“, kojima su Romi i Jevreji kao nearijevci, ali i Srbi, koji su činili trećinu stanovništva, kao „remetilački faktor“, stavljeni izvan zakona i izloženi progonima, teroru i masakrima. 4 Od uspostave NDH, započeo je organizovani teror protiv stanovništva, temeljen na nacionalnoj, verskoj, rasnoj i ideološkoj isključivosti. Zločini se pripisuju tzv. „divljim ustašama“, lokalnim milicijama izvan kontrole, kako bi se prikrili pravi inicijatori i organizatori pogroma. Ove formacije, najčešće neuniformisanih lica, vrše masakre nad svojim pravoslavnim komšijama, u svojim i obližnjim selima. Međutim, niti su to bile formacije izvan kontrole, niti su činile neplanirane radnje, a posebno ne i radnje spontanog revolucionarnog zanosa, već naprotiv, dobro osmišljene i ideološki pripremljene pogrome na verskoj i nacionalnoj osnovi. NDH, uključujući sve njene strukture (od ustaške organizacije i njenih političkih i vojno-policijskih organa, do državnih administrativno-upravnih, sudskih i drugih organa), vrši organizovane, pa čak i „ozakonjene“ zločine. „IZ PROBODENIH SRDACA, IZ PREREZANIH VRATOVA, IZ PROPARANIH UTROBA, IZ ZEMLjE I KAMENA, IZ VELEBITA SKAMENjENOG OD UŽASA, ČUJE SE VAŠ GLAS.“ Jure Kaštelan Najbolji primer organizovanog zločina hrvatske države u toku 1941. godine predstavlja gospićka grupa logora (Gospić, Jadovno, Pag), formirana od strane državnog organa (Župsko redarstveno ravnateljstvo Gospić), poznata u istoriografiji pod nazivom Jadovno, po logoru i najvećem stratištu, u koji se sa čitaBog prostora NDH dopremaju Srbi i Jevreji radi uništenja, uz saradnju državnih, vojnih, policijskih i partijskih organa, što je činjeno na temelju rasnih zakona i u nameri da se državni prostor oslobodi od „nepoćudnih elemenata“. Ovi logori nisu imali, kao neki kasniji, niti odrednicu „radni“. Bili su isključivo u funkciji uništenja. Formirani su i obavili veći deo svoje funkcije i pre bilo kakBog otpora „nelojalnog“ stanovništva, što je očigledna potvrda namere da se unište određene etničke ili verske zajednice. Upravo zločin genocida, kao najteži vid zločina protiv čovečnosti, karakteriše postojanje svesne namere da se uništi neka etnička, verska, rasna, nacionalna grupa. Izučavajući ovaj kompleks logora i stratišta (Gospić, Jadovno, Pag i dr.), na eklatantan način se sagledava kako je planiran i sproveden Holokaust Jevreja i genocid nad srpskim narodom na samom početku postojanja NDH, dok još nije postojao oružani otpor. Kompleks logora Jadovno je bio preteča jasenovačkog, najvećeg sistema logora uništenja na jugoslovenskim prostorima. Zbog reokupacije II italijanske okupacione zone, organi NDH su morali početkom druge polovine avgusta 1941. napustiti prostor na kojem su se nalazili logori i stratišta ovog kompleksa i likvidirati logore. Likvidacija logora je podrazumevala i likvidaciju zatočenika. Ustaška vlast nije uspela da pobije sve zatočenike, što zbog intervencija okupacione 5 vlasti što zbog kratkog vremena u kome je izvršena reokupacija, te je izvestan broj upućen u druge logore, najviše u Jasenovac, u kojem su oni bili prvi zatočenici. O kompleksu logora Gospić-Jadovno-Pag ne postoji monografska obrada, a objavljenih radova koji dotiču ovu temu je malo. Ovo je prvi naučni rad koji sistematski, na osnovu istraživanja, obrađuje ovaj segment stradanja srpskog i jevrejskog naroda u jednom relativno kratkom periodu, ali ogromnom po broju stradalih, načinima stradanja (jame) i razlozima stradanja. Rad dr Đure Zatezala o kompleksu hrvatskih logora Jadovno u tek osnovanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sastoji se iz dva dela: Studije, sa Popisom identifikovanih žrtava i Zbornika dokumenata. Delo predstavlja rezultat dugogodišnjeg istraživačkog rada autora do 1991. godine. Autor u studiji dokumentuje, na osnovu istraživanja, prema transportnim listama, dopisima državnih i policijskih organa i drugim dokumentima, najmanje 40.123 umorena lica u ovim logorima u toku 132 dana postojanja (38.012 Srba, 1.998 Jevreja, 88 Hrvata i 25 ostalih). Sastavni deo studije je i imenični popis 10.502 žrtava koje je autor uspeo da identifikuje do 1990. godine (ime, prezime, ime roditelja, starost, nacionalnost, zanimanje, opština i mesto rođenja, kada i gde je uhapšen, kuda je odveden, način i mesto smrti). Od 10.502 popisanih stradalih lica, Srba je 9.663 (među kojima je dece do 15 godina starosti 1.014) i 762 Jevreja (među kojima su 15-oro deca), 55 Hrvata i 22-oje ostalih. U izdvojenom popisu su navedena imena 71 sveštenika Srpske pravoslavne crkve (među njima i dvojica vladika). Najveći broj umorenih je bačen u kraške jame. Zbornik dokumenata faktički potvrđuje podatke iz Studije. Autor donosi dokumenta o ozakonjenju zločina, logorisanju i izvršenju zločina, koja dokazuju nameru države (NDH) da uništi deo svog stanovništva zbog nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, izjave i svedočenja data u Komesarijatu za izbeglice u Beogradu 1941. i 1942. godine, izjave i svedočenja data komisijama za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1944-1946. godine, te dokumenta italijanske provenijencije. Muzej žrtava genocida, vršeći svoju misiju trajnog sećanja na žrtve genocida i Holokausta, bavi se prikupljanjem, obradom, čuvanjem, izučavanjem i prezentacijom podataka i građe o genocidu nad srpskim narodom na njegovim etničkim i državnim prostorima, o Holokaustu Jevreja i genocidu nad Romima, kao i ljudskim gubicima i stradanjima u ratovima XX veka drugih naroda na jugoslovenskim prostorima. Izdavanje ovog dela predstavlja i deo misije Muzeja. 6 Recenzenti su toplo preporučili izdavanje ove publikacije, za Studiju prof. dr Svetozar Livada, prof. dr Milan Kangrga i prof. dr Rene Lovrenčić, a za Zbornik dokumenata prof. dr Miodrag Zečević i Jovan Mirković. Izdavač se zahvaljuje Ministarstvu kulture Republike Srbije, koje je omogućilo izdavanje ovog dela. Izdavač blagodari na pomoći u realizaciji ovog projekta Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Zagrebačko-ljubljanskom i cele Italije Gospodinu Jovanu. Urednik Predgovor – Knjiga Jadovno 1. DATUM OBJAVE: PETAK, DECEMBAR 25, 2015 OBJAVLJENO U NEKATEGORIZOVANO Veličina slova: A- A+ Share4 Đuro Zatezalo, autor Ove dvije knjige o kompleksu ustaških logora Jadovno su plod privatne inicijative i mojih, iz djetinjstva još uvijek živih sjećanja na željezničke kompozicije s teretnim vagonima za stoku, koje su jurile prugom kroz moje rodno selo Donje Dubrave, pristižući iz svih krajeva Nezavisne Države Hrvatske 1941. u Gospić. One su nastale iz pijeteta prema hiljadama nevinih žrtava 7 muškaraca, žena i djece, čije iskrvavljene glave i sada vidim kako kroz željezne rešetke prenatrpanih stočnih vagona sumornim glasom dozivaju u pomoć traćeži vode. Ipak, ovih knjiga ne bi bilo da mi nisu svesrdno pomagali mnogi u brojnim institucijama u kojima sam godinama istraživao izvornu građu, prvenstveno u arhivima, muzejima, institutima za historiju, bibliotekama, općinskim, kotarskim i republičkim organizacijama SUBNOR-a na području bivše Jugoslavije i privatnim zbirkama. Posebno dragocjene podatke sam prikupio obilazeći mnoga naselja, gradove, sela i zaseoke, u kojima sam pronalazio rijetke preživjele svjedoke. Tu su i iskazi izvršilaca ovih strašnih zločina, sačuvani u spisima sudskih procesa, kao i speleošloški nalazi, koje je načinila italijanska vojska još 1941. godine, kao i oni urađeni poslije 1945. Sve su to vjerni svjedoci genocida izvršenog nad srpskim i jevrejskim narodom u vrletima Velebita i na otoku Pagu prvih dana i mjeseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Sadržaj ovih knjiga je rezultat mučnog istraživačkog rada u dugom vremenu sve do 1991. godine. Taj je sadržaj nastajao postepeno, uporednim izučavanjem historije NDH, narodnooslobodilačkog rata – rata protiv fašizma, učešća Srba i Hrvata u njemu i genocida nad Srbima, Jevrejima, Romima i Hrvatima antifašistima u toku II svjetskog rata, 1941-1945. godine. Kompleks ustaških logora Jadovno je jedan od prvih logora u NDH, namijenjen masovnom uništavanju ljudi na vjerskoj, etničkoj i rasnoj osnovi, kao i uništavanju svih ideoloških protivnika. Da je organizovani i osmišljeni teror bio temeljito pripremljen unaprijed, dokazuje i prvo hapšenje, maltretiranje i mučenje istaknutijih Srba u Gospiću već 11. aprila 1941. godine. Dakle, zločini ustaša su počeli već prvoga dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, tj. znatno prije formalnog ozakonjenja ovog sistema, 25. novembra 1941. godine. Tada je, naime, donesena Zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Do tada su mnogi Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti Hrvati već bili na najokrutniji način usmrćeni. Neki od hrvatskih ustaških logora su tada već bili i ukinuti. Tako je i kompleks ustaških logora Jadovno morao biti ukinut zbog italijanske reokupacije demilitarizovane zone, koja je počela 15. avgusta 1941. godine, a bila uslovljena razvojem ustanka u Lici, Kordunu, Baniji i Gorskom kotaru. Ustaške vlasti su bile prisiljene da ovaj logor likvidiraju, a one zatočenike koje prije nailaska italijanske vojske nisu dospjele pobiti, na brzinu prebace u logor Jastrebarsko, u 8 vremenu od 19. do 21. avgusta. One koje ni uprkos efikasnosti u svom zločinačkom poslu nisu u Jastrebarskom pobile, uputile su u logor Kruščicu, a većinu u novoosnovani logor Jasenovac. Jadovno je visokosimboličko mjesto, mjesto smrti, strave, užasa, uzdaha i uspomena. Ali, Jadovno je i mjesto o kojem više od 60 godina nije objavljeno nijedno cjelovito djelo. Od svih hrvatskih ustaških logora, o kompleksu logora Jadovno je najmanje pisano, pa se o njemu i najmanje zna. Istinu o ovom logoru smrti zatočenici su odnosili sa sobom u bezdane i ponore. Recenzent prof. dr Rene Lovrenčić je zapisao: „No, godinama je u javnosti „Jadovno” bio zasjenjen drugim, većim i dugotrajnim sustavom „Jasenovac”. Izdavanjem ovog djela taj bi se nedostatak u općoj slici ustaškog genocida u znatnoj mjeri uklonio…” U tom smislu i recenzent prof. dr Svetozar Livada je rekao: „… Tragično je što se o ovim činjenicama 60 godina šutjelo da bi se neke činjenice ponovile. Kao da stalno hoćemo da kažemo: „Što nije u javnosti, nije u stvarnosti? Avaj! Naša je stvarnost brutalnija od naših mogućnosti da je sagledamo, a tek kako smo jadni kada se s njome moramo suočiti…” Sadržaj ovih knjiga ne osvetljava genocid teorijski, već iznosi činjenice o njemu o hvatanju muškaraca, žena i djece u njihovim kućama, na njivama, na radnim mjestima, u crkvama, u školama, na sprovodima, na putovanjima, o njihovom mučenju, ubijanju na najokrutnije moguće načine. Sve to samo zato što su bili druge vjere, nacije ili ideološke opredjeljenosti. Govore o neviđenom zločinu protiv čovječnosti i međunarodnog prava uopće. O zločinu nad tek rođenim, nad babama, djedovima, majkama, očevima, braćom i sestrama, čiji je glas užasa danima bespomoćno odjekivao iz bezdanih jama Velebita i na masovnim gubilištima na otoku Pagu. Recenzent prof. dr Milan Kangrga, duboko dirnut čitajući ovaj rukopis, naveo je: „… Prateći ’sloj po sloj’ iznošenja svega onoga što se tu događalo u svim mogućim strahovitim ‘nijansama’, 9 upravo na svim područjima života, ti zločini kao što se kaže ’zaustavljaju čovjekov dah’ pred tom nezamislivom svirepošću, za koje je sposobno jedno ’ljudsko biće’, tako da čitaocu naviru suze na oči. Čini se kao da u tom trenutku živimo i jesmo neka bića s isto tako ’nekog drugog ne svijeta’, te čovjek jedva da povjeruje, da se sve to uopće moglo dogoditi, i to baš ovdje ’u našoj kući’ ili neposredno ’pred njezinim vratima’, što podsjeća na pravo ’somnabulističko buncanje’!…” A rezenzent prof. dr Miodrag Zečević: „… O tome što se dešavalo u ovom logoru smrti, a svaki je bio Jadovno, čovjek ne može da shvati niti da prihvati, a još manje da objasni. To je jednostavno užas koji ne mogu da čine ljudi. To je toliko neljudski da prevazilazi sve ono što čovek svesno može da učini drugom ljudskom stvoru…” Nastojao sam da u svojem dugogodišnjem radu na prikupljanju i istraživanju podataka o kompleksu logora Jadovno prikažem što više dosad nepoznatih činjenica i sudbina, koje s mnogih aspekata osvetljavaju tragičnu historijsku zbilju. Tragediju nevinih žena, muškaraca, djece, pojedinačne i masovne sudbine, koje su ostavile duboke tragove u sjećanju preživjelih svjedoka i ostale trajno zapisane u autentičnim izvorima. Istovremeno, želio sam ukazati i na suštu potrebu suočavanja sa istinom o prošlosti, ali i na uporno nastojanje nekih u sadašnjem vremenu da se tamne stranice naše najnovije historije prešućuju, ublažavaju i revidiraju. „No, što je učinjeno, ne može biti neučinjeno”, ili kako je poučno kazao Fridrih Niče: „Sve istine koje se prećute postaju otrovi”. Istina o logoru Jadovno je potiskivana i zaobilažena, a zaborav je strašan kao i sam zločin. Sadržajem ovih knjiga ne optužujem nikoga za počinjene zločine, niti ikoga branim od optužbe za zločine genocida koje je počinio. Htio sam samo biti uz žrtve, koje su nemoćne da kažu, svaka za sebe, groznu istinu o tome kako su se rastajale sa svojim životima. Kako reče rezenzent prof. dr Svetozar Livada: „… Autor skida učeno bezumne stigme genocidnosti hrvatskog naroda jer te tvrdnje nisu primjerene nijednom narodu pa ni hrvatskom, jer su antibiološke prirodi naroda (i žrtva i zločinac vazda su konkretni)…” U tom smislu prof. dr Rene Lovrenčić zaključuje: „… U nizu primjera on (autor) spominje, poimenično ili u brojkama uz spomenute glavne žrtve (Srbe i Jevreje, prim. autora) i Hrvate, čime je izbjegnuta jednostranost zahvata i prikaza…” Slika današnjeg kompleksa logora Jadovno je više nego nehumana. Ona tek rijetkima, koji slučajno naiđu na njegove tragove, pokazuje šta sve nije godinama činjeno u znak pijeteta prema nedužnim žrtvama. 10
The list of books you might like
