Izabrane poslanice sv. Jeronima 2. svezak

194 Pages·1908·172.541 MB·Croatian

by  Ivan Marković

IZABRAPNOE$ LANICE
SV.
JERONIMA
'pREVEoI IZVoRNvwnw leZKAMApo pRATro
o. IVAN tUnnXOVtC
OD NJ. SV. LEONA XIII. NAIMENOVANID OKTOR BOGOSLOVLJA.
\
SVEZAK DRUGI.
wNu
F\/u
I
I
I
I
I
Il l
: b ztaREBU.
I
I NAKLADrA r tsAK HRVK. AToLT. ISKovNoco RuZrvR.
I
I t908.
,ffi tl ;t. i:ri,-.
3;,i-;::;
.r:::1 :
,)'''{ l".:;
:1
' 'r,: i::-., : .i
. :t:'
PoslanicXaX XVI.'
Pavlinu.'
'
Pouka o kaludjeru.
Sadriaj. - Oitgooarajuci.P aahnu, i.z poni'anosti,o d,b$a .
od, sebe haalu koju rnu on il'aauie. Gooori d,ostit nepaooljno
o stanoaanju u grailu Jeruzoli,m,us a ryoljainji'h pri,li,ka_onog
orenlena. Daje zgoilne opornenoz a saetoE ioljmje u halu,iljerskorn
zaaniu. Osardes e na pohoalnu besjeilu o Teoilosi,ju, i' pisca u
zui,ezilelc uie.P reporuduje uimie sv. P'isrnal i, leadekakoj oi to
neil,ostajeP at:linu, il,a se i,zai,sin s,il,n e lati,nske kri1onskep i.sce.
Zarsriuje obtmi,ti,rn preporu,kama, 'i, kratkom oiesti o medmi,ku
Vigilanciju.
Dobar doaieki ,z ilobre spremef fioga sril,ca dznosi oonoE to
je ilobro (Luc. 6, 45), i stablop oznaja sa pto rod,u (Ib. v. M).
Po svojim vrlinama mene mjeri5; te velik uzdiZe5.malena:
jo5 k tome na gostbi zauzimlje5p osljednje mjesto, da se
t Pisana oko g. 395. !
' Vidi bitj. 2. Poslanica XXXN. - Pavlin, zajedno sa Zenom
Terazijom, bija5e posvetio se kaludjerskome Zivotu, kao Sto je:ve6,
od BoZidag . 393.b io svedenik.P olazediu sveta mjesta drugi svedenik,
po. imenu Vigilanciie,P avlin po istomep isa Jeronimun, aravnop repo-
rudujuii mu istoga, te hvaleCiv eoma na5egas vetca, i diveCi mu se
sto od dugog zemana Bogu sluZi u svetim ieruzolimskim mjestima,
mo-lja5eg a, da mu naznali kako ie i sam krepostno ZivJeti. A istom
prilikom posla mu svoju pohvalnub esjedu o caru Teodoiiiu Velikome,
Koja,n a Zalost,n ije do nas doprla.
E-*
Pavlinu.
PoslanicaX XXVI.
Itttcles,4a urien,p oclii, prod'ai suei to i'm'ai i, d'ais iromasi,rnqp,a)
domaiinovom odlukom uzvisi5 (Ib. 14, 10). Ali 5to i ko- toitji i sliedi mene (llIatt. 19, 2l), riedi okreie5 u djelo, i
Iiko je to u meni, te bih zasluZivaop ohvaluu denogg lasa, go iduii za golim krii.em, slobodniji i laganiji penje5 se
i da usta koja brane veoma poboZnog cara, mene ne- uz ljestve Jakovljeve6 ((-Ien.2 8, 12). S du5evnim razpolo.
uglednai malenah vale? Nemoj dakle, premili brate, su- tenjem promjenjuje5h aljine, i ne ZeliS slavnog prljavog
diti me po broju godina,n i misliti da su sjedine mudrost, odiela, uz pun tobolac;7n ego distim rukama i iskrenim
negod rZi mudrostz a sjedinek ao StoS alamuns vjedodi:( 10- srdcem didi5 se, da si duhom i u djelu siromah: jer nije
aiekus u siedia. ls,sni,j eyouan tutlrost(sS ap.4 ,9). Jer i Mojsiju bi 5to veliko sumornim i bliedoZutimo brazimab ilo hiniti ili
naredjenod a izaberes edamdesestt araca( ){unt,1. 1, 16),k oje pokazivati post; i hvaliti se prostim plaStiiem, a obi-
sam znadija5ed a su starci,d oistan eZ ivotomn egom udro5iu. lovati prihodima o.d svojih dobara. Poznati Krates Teb-
I Danijel,j o5 mladii, sudi stare ljude (Dan. 13, 50 ss.); i ljanin, negdav rlo bogat, kad idja5eu Atenu da se bavi
bezsramnes tarceo sudi obiestnad ob. Ne prosudjuj,v elju, f ilozofijom, baci (u more) veliki tovar zlata; ler je cienio da
vjernostiap o danima Livota; i ne rnisli da sam bolji od se ne moZeu isto doba imati i kreposti i bogatstva.M i na-
tebe, zato Sto prije zapodehv ojevati u Isukrstovojv ojsci- tovareni zlata idemo za ubogim Isukrstomi dok leZimon a
Pavao apostol, od progonitelja pretvoren u sud izabrani, prije5njemb lagu pod izvjetomm ilostinjek, ako iemo vjerno
redom najzadnji,z aslugamaj e prvi: jer, ako i jest najpo- -
tudje razdjeljivati,sk ad svoje malodu5noz adri,avamo?
sljednji,r adio je vi5e od sviju. Juda, koji negda bija5e Pun trbuh lako govori o postu.
(uo: A ti, ioa,jeie,k o,ji,s a nlnotn blugoua,4sek ttlhr, Itt'anu, na-
Valja hvaliti ne Sto je tko u Jeruzolimub io, nego
stoinik nto,'ij, ananoc cnoj: mi sloiu,o lzodisnt,uo, huti Bo4joj
Sto je tko u Jeruzolimu dobro Zivio.eZ elieti nam je i hva-
(Ps. 54, 13--14), izdajnik prijatelja (Joon. 15,14; )Ir.Ltt.2 6,
liti ne onaj grad koji pobi proroke i proli krv Isukrstovu,
50) i uditelja,o blidenj e riedjuS pasiteljevom(J oan. 13,26);
nego onaj 5to ga veseli potok svojom obilnom vodomro
,,pa priveza zamku o visoku gredu, i ruZnoms mriu za-
(Ps. 45, 5), koji se ne moZes akriti, jer stoji na gori (trIatt.
glavi."r Nasuprotr azbojnik rajemz amjenjujek riZ (Lut.23,
43), i dini da mu pedepsaz a ubojstvop ostanem udeni5tvo. 6 l,jestre ,IalcofljeL,eZ. a zna(enie, vidi Posl. IIl. bili. 16.
Koliko ih danas,d ugo Ziveii, nose svoju smrt, i kao obie- ? Ondainji kaludjeri, poput onih koji noSahu crninu za svojim
pokojnirna,o bladili su se u prljavo odielo; ali neki od njih to dinjahu,
ljeni grobovi puni su mrtvadkih kostiju (lhtt. 23,27)?
da steku slavu kod svieta: dok u isto vrieme tobolac im pun bija5e.
Skora5njato plinan adhodid ugotrajnum ladinu.D a sven a 8 U ono doba dobrodinci siromahi mnogo puta povjeravahu ka-
jedanput redem,i ti duv5i izrekuS pasiteljevuA: ko hotuir la ludjerima razdjeljivanje njihove milostinje.
'gOvo je po Ciceronovoj riedi o Mureni: Non Asiatn nunqudtn
3 Cani hominis Ttrud.r:ntiae jus. Po Sedamdesetorici: noltd 6d t"idisse,s ecli n ,lsiu continentero i:rissel,a ud,andu,tne st( Pro L. Mu,renarb ).
Sorr 9g6uqo4 riuSgtbnoq (Siedi su vlasi ljudima mudrost); dok Vulgata 10t r'lunrcn, Sto ga psalam spominje, znadi potok (Hur6, Dict. d'e
malo drugdije glasi: Cani u.utents,l tnt sensus h.ontinis; ali je smisao I'hilol. Sacrie), koJi izvire izpod Siona, a zove se Siloe. Njegova voda
isti; jer sensl(s na ovome ntjestu znadi takodjer razboritost, mudrost, xroz kanal bi dovedena u grad Jeruzolim, i izliva5e se u jedno kupalo
zdrav razum (Hur6, Dict. de Philol. III, 1040, n. 4). (lokvu), ka kojemu Isus posla -ovjeka sliepoga od rodjenja (Joan.9,
a NoIi /id,etnp ensore tunporibt.ts.- Fid,es ovdje'znadi postojan- 7). U prenesenom smislu onaj potok znailo je obitnost BoZjih blago-
stvo u izpunjavanju obeianja Bogu udinjenih. sova onda5njernuJ eruzolimu.A li Jeronim, kao i drugi sveti Otci, pri-
5 Et nod.tlnt inform,is leti trabe nectit crb olta, (Aeneid. XII, 603)- mlenjuje riedi psalma na crkvu Isusovu,i na Jeruzolim nebeski.
Pjesnik je ovo kazao o Amati \eni kralia Latina, tasta Enejina.
t*lg+'*..,,
PoslanicaX XXVI Pavlinu.
5, l4), Sto ga apostol imenuje materom svetaca( Gal. 4, nego po svoj zemlji ode glas apostolA,i do krajeva cie-
26),i radujes e,d a spravednicimaim a pravo gradjanstvau loga svieta riedi njihove (Rom. 10, l8). Spasitelj kad bi;
njemurl( Eph.2 , 19; Act.2 2,28). A ovo Stov elim nije dokaz, 'i1a4S, e u crkvi redeu denicima: Ustanite,h a,iclemo,orJ aule(J oan.
da sam sebi govorim na suprot,i da osudjujemS tod inim, 31); a Zidovima: Ostaui,tt e oam se kula oaia pustars
kao da mislim da mi je uzalud Sto sam, po primjeru (llatt. 23, 38). Ako ie proii nebo i zemlia (Ib. 24,35),
Abramovu, ostavio i rodbinu i zavidaj: ali ne smijem doista ie proii sve Sto je zemaljsko. U kratko, mjesta
stavljati uzke medje svemoguistvuB oZjemu,n i stezatin a kriLa i uskrsnuia pomaZu onima koji nose svoj kril, i
pedalj zemlje onoga, koga ne mogu obuhvatiti nebesa. s Isukrstomu skr5avajus vaki dan; onima koji se pokazuju
Svaki vjerni naposec ieni se ne po razlidnostim iest6,n ego dostojnit ako znamenitap rebivali5ta.
po vjeri. K tome pravi bogo5tovcin e klanjaju se Otcu U ostalom koji govore: Crkua Gospoclnja,u hoa Go-
ni u Jeruzolimun i na gori Garizimu:'zj er je Bog duh, i s1.,orln(,,jIae r.7,4), nek duju od apostola: Vi ste crlcaeGr o-
oni koji se njemu klanjaju treba da mu se klanjajuu duhu s1'olnja; i. Duh sueti prebiua u l)ema (l Cor. 3, 16). Dvor
i istini (Joan. 4, 20 ss.). A Duh d'iie gclie hote (Ib. 3, 8); i je nebeskij ednako otvoren i onima koji Zive u Jeruzo-
Gosporlnja,j e zeml'ia' i sue ito niu naytunja( Ps. 23, l). Osudiv limu i onima koji borave u Britaniji: .jer kralieastooB oije
se Zidovsko runo, poslie nego se rosom nebeskom na- wnrtraj e u aanta( Luc. 17,21). Antonije i svekolikeg omile
topi vaskoliki sviet (Juclic.6 , 39-40), i mnogi dodjo5e od misirskih,m ezopotamskihp,o ntidkih,k apadodkihi jermen-
Iztoka i Zapada, i sjedo5e za trpezu u krilu Abramovu skih kaludjera ne vidje5eJ eruzolima, a i bez ovog grada
(XIatt.B , ll), Bog ne bi vi5e poznavan samo u Judeji,i otvorena im biSe vrata rajska. BIaZeni Hilarion,lap remda
ne bi vi5e samo u lzraelu veliko njegovo ime (Ps. 75, l); bijaSeP alestinaci u PalestiniZ ivlja5es, amo za jedan dan
pohodiJ eruzolim,e se radi blizine ne pomisli,d a ne haje
11I n t1ut, se nrunicipatu,n lactatur hobere. - Municipiji bijahu za sveta mjesta, ni s druge strane, da mjestom steZeG o-
gradovi pod vrhovnom rimskom vla5iu, ali sa svojim ustavom, zako- spodina. Od doba Adrijanova do cara Konstantina,z a
nima itd. Stanovnici takih municipijah dobi5e za vrieme careva rimska
gradjanska prava. lfunicipatus pak zove se pravo gradjanstva u svome jedno sto i osamdesegt odina, na mjestu uskrsnuia Sto-
osobitom municipiju. - Tertulijan (Adr. Marcionenc,l ll. 24; Cor. MiL. va5e se prilika Jupiterova,a na stieni krilari Venerin kip
13) upotrebio je istu ried u prenesenom smislu, govoreii o kraljevstvu od mramora,S to ih postavi5en eznaboZci:j er kolovodje
nebeskome; pa evo i na5 Jeronim. Nego na dotidnom mjestu u Vul- progonstvAm i5ljahu,d a ie nam ugrabiti vjeru u uskrs-
gati imamo rieE ci,tilitatent., a njo! u grdkome odgovara rie( no).treie,
koja, kao i latinska, ovdje znadi gradjanstvo, to jest, pravo gradjan- 13P rve je riedi Isusr ekao udenicimau trpezariji,g dje je s njima
stva: jzs cittita.tis( Wilke-Loch,L er. N. ?.). - Vallarsi je htio rie( tnu- posljednjip ut vederao;a li Jeronim,n e znamoz aSton, jih donosik ao
nicipatus objasniti drugim tekstom sv. Pavla (Phil. 3,20), u kome se, qa su u crkvi jeruzolimskoji zgovorene-. Rieii upravljeneZ idovima:
mjesto riedi contersatiot u grd. dita noi.ireapa. Ali ova ried ne znaEi Ostutit ce u-cunse lcuta.taia Ttusta,l eronim razumijeo istom hrarnu
praao grod,jonstua; kao Sto rekosmo o prvoj: premda je istina da u jeruzolimskomeS, to su ga Rimljanil mali razruSiti;p remdaj e prilii-
Tertulijanu jedno isto zna(i numicigtatusi pol'iteunra (AdL,.] Iarc. l. c.). nije istini, da ona kuia naznalujeg radJeruzolim:k oji opet,k ao glavni
- Vidi Posl. XIV., bilj. 11. grad, naznadujep ropasts ve Zidovsked riave.
'2 To 6e rerii, da u Isusovu zakonu, ni Jeruzolim, ni bilo koje ,1aH ilarion kaludjer i pustinjak,k oga je ved prije Jeronimn a-
drugo mjesto, nile jertino od Boga odredjeno za ptikazivanie Lrtve ni PrsaoZ ivot (Opp. II, 29_54').
pravoga Stovanja. 15T o jest, na vrhu Kalvarije,g dje bi usadjenk riZ Spasiteljev.
PoslanicaX XXVI. Pavlinu.
nude i u kriZ, ako idolima opogane sveta mjesta. Lug'u i da ne izgubiS kaludjerskog zvania. Sto govorim ne
posveien Tamuzu,t o jest Adonidu, svojim osjenom po- govorim za biskupe,n i za sveienike,n i za ljude crkovne
krivaSe Betlem, sada na5, i najvelidanstvenijem jestos veg'a koji vr5e drugu sluZbu, nego za kaludjera, i to za kalu-
svieta, o kome psalmotvorac pjeva: Istina niknu i'z zemlje djera, koji je negda na svietub io slavan:2ck oji zato metnu
(Ps. 84, 12). I tako u spilji, gdje negda plaka malo diete apostolimap red noge novce,S to ih bija5e uzeo za svoja
Isus, plaka5es e za Veneriniml jubovnikom. imanja2l (Act. 4, 34--36), pokazujuii kako treba pogaziti
Pitat ie5 me, za5to sam zapodeo tako iz daleka? bogatstva,d a ponizno i u skrovitu Ziveii, uviek prezire
Evo za5to: nek ne mislii, da Sto nedostaje tvojoj vjeri, Sto je jednom Prezreo.
s toga Sto nisi vidio Jeruzolimai, ne cieni5 da sam ja Da mjesta kriia i uskrsnuia nisu u gradu vrlo na-
bolji zato 5to stanujem ovdje; nego ili u ovome ili u seljenu,g dje je senat,2zg dje je deta vojnika,2sg dje ima
drugom mjestu, da ie ti za djela biti jednaka plaia u na- bludnic6,m imik6, lakrdijadA,'?i 4s vega Sto obidno biva u
Sega Gospodina. Doista, da ti otvoreno kai,em Sto osje-
iam u srdcu, promotriv5i i nadin tvoga Zivotal?i preg- ,0 Sjetimo se da je Pavlin joS u mladosti bio konzul (g. 378.),
nuie kojim si se odrekao svieta, uvjeren sam o mje- te i zapovjednik (praefectus) grada ftima, a i carski namiestnik lcon-
stima, da nije sve isto tot jedno tot drugo: - ako, na- sularis) u Kampaniji (Tillemont,l . c. p. 8).
pustiv gradove i gradsku navalu, stanuje5 u malom :' Auzonije, o kome ni danas ne zna se pravo, da li je bio
kriianskog ili neznaboi.adkogz akona (\{etzer und Welte, Kirchenler.,2
seoskomd voru, i traZi5 Krsta u samoii, i moli5 sam na
Aufl., l, 1702-1704), prije uditelj, pa intimni prijatelj Pavlinov, koji je
gori s Isusomrs (I[att. 14, 23), i jedino ti je uZivanje
istoga na sve mogude nadine odvraiao od njegove poboZne namjere,
blizina svetih mjestd:le to ie reii, i da ne stoji5 u gradu, u jednoj od svojih poslanica (Ep. 23) Zali Sto su se zemlje njegova
rBL ucusz va5es e gaj, lug, posveien komu boZanstvu-. Da je otca, koje on zove kraljeastr;itnctp.,o dielile izmedju do sto novih go-
spodara. A iz ovoga vidimo, da je gomile srebra i zlata Pavlin iz
Tamuz,o kome se ovdje govori,i sto Stoi Adonid (sin ciparskogk ralja
svojih dobara izvadio, i razdielio siromasima, jer je htio sam siro-
Cinira, ljubovnik Venerin, koga u lovu raztrga divlji vepar, te ga
mahom za Isusa postati. A taki je siromah postao, da viSe puta nije
Venera svake godine oplakivdla), to priznaju pisci na glasu (Bio-
imao dim da kupi malo soli, kojom bi za(inio zelje i kruh Sto mu
gArdaofinai dUanu i vA.,tY eenni ie nziaa I1 z8to3k8u,T m . oLZXeVs IeI Iv,i pd.i ati3 isl)to. dOje glood: Ti5.n LjXemVoI 'p pla.0k6iv-6a8n,ju sbtiojalihmua h prarenda . nSotog eJ,e troo nsime kraazieu,m diaje jeu Pduahvolivnn moemtn sumoi sslvuo,j nea niomvec,e d aap ioh-
1?T o jest, Zivota kaludjerskogak,o me se Pavlin bija5ep osvetio. je uloZio u onu svrhu, u koju apostoli negda pokaza5ed a krSiani imaju
jmedonZoegm11a8eoJ iO ded rrkrLouoangjtiiiomm zga hsa oam isdejteetiin smdutmaa , .jdekaas tLinmei,jae do avh dtbjieoe zJo elzroongnaadi,mi tnig j eeomrvuoazr ori,ali nmzelsi kzkena ,aik zmamkooe.A dtoliiu suvboi jset nn2ao2tv u('csue rci coutgl.a (itsguearn t.ai .t.s ka p(o,ularidaae) . a- si(nhiwlitiuac eli*ntera RRoomrnaantanr quttt,o .rhluoebd eicbiatunrt,ur iul
tvrdi Victorius: jer nikakav izvor ne kaZe,d a se PavlinZ elion astaniti etiant in coloniis et municipiis. Forcellini-Dey il, Lericon. \
u Jeruzolimu,p 4 da ga Jeronims vjetovao,n ek odaberez a se kakvo 'pro '3 -lla (mjesto cnrla) militu,nt. -- Apud llierongm. (Ilp b8, n. 4), {
pmrjiejasttealijcae, ds aam seo dnnaosb tlaiznui uo nkoogmaeg rzaadsae.O oknu d,d aaklelek sov ojde tgurjeas dvoovgaa;as v oeptoegt r/or;ai( uFloar cemlliilniti-uDmeV it.r Oec. tcit. tvslce qrbe.n .d.t.uttinoer)s. t ala militufi atnt al. Cate- ,.^.j{J
blizu kakvihs vetiStad, a ih de5iem oZep ohqditi.A ko nije joSt ada znao'
da se Pavlin vei (g. 394.) bija5e nastaniou pustinii kod crkvice sv. a. nekoliko i zazornim podraZavanjem (imitacijom) tudjih dina, rie0i i
Feliksa,n a jedan kilom. od Nole: odakle je svake godine i5ao u Rim vladanja; a to izrazom lica, kretanjem tiela, deilamacijom. (pantotnint.i j
o svetkovinia postolAP etra i Pavla (TillemonlM, em.X lV, p. 6l-62). '5s oril koji niemom igrom i znacima izkazulu svoje misli i osje6anja). .I'r
-:3
I
'Il
Paviinu. ll
l0 PoslanicaX XXVI
ostalim gradovima; ili da Jeruzolim jedino pohode Eete' se trude imati i zasluge.M i pak za nadelniken a5egak a-
kaludjera, doista valjalo bi da svi kaludjeri i'ele ?Idjt ludjerskogL ivota driimo Pavle, Antonije, Julijane,zHe ila-
piUi"uti, ali ovako bilo bi najvede bezumlje' odreii se rione,M akarije.I da dodjem na primjere iz svetogP isma,
iematlst<ogZ ivljenja, ostaviti otadbinu, napustiti gradove" na$ je poglavical lija, na5 Elizej, nama su vodje sinovi'
zakaludjeritis e, pa u veiem mnoZtvul judi' s vi5om pogibli prorodki,3k' oji prebivahu u poljima i u pustinjama,i na-
Zivjeti2sn ego bi Zivio na svojoj postojbini'O vamo vrvi ia iinjuttu sebis tanoven aJordanu (4 Reg.6 ,2-4). U njihov
.u.gu svieia pljeva i mrav' Grad je pun deliadi svakog broj idu i Rekabovis inovi, koji ne pijahuv ina ni sikera,3r
.oii i tolika je ti5ma ljudi i i'ena, da dega se dovjek na a Zivljahup od Satorima,k oje sam Bog hvali preko Jere-
Or"g"* mjestu nekoliko klonia5e,o vdje je usilovan sve mije; te im bija5eo beiano, da od njihova roda ne ie ne--
stati dovjeka koji ie stajati pred Oospodinom (Jer. 35,
podnositi.
t8-19). To njihovo Zivljenje,m islim da nagovje5iujei
Buduiidakledamebratskipita5,kojimputemtreba;
dsblaius kZhubopudss i5kvoe,o ,d Zdeikvnriii dtuok ugiu;ra2a k6dsoo to vtiib mjoeam p io gv iouavdrooi 5rbiiitmlio' aA r,aki dog i llhie oddioaesj5 td doaaj a vtnursd5tiive5o- onovanadihja nkbao jedjisp pti srRv seie kbdaiajbamohdvus e iosned, tvooe pgkds oeamnlmie ua s :er ,,o pSbrisinptovovova"iJe: o3dn?aja eu dr katnbajoji zvJii hoOi,-
,pur.ni. bude tvojoj du5i na korist' Ako li pak Zeli5 biti :e To ie biti onai Julijan,p rozvanS aba,d iji nam je Zivoto stavio
Sio kaZe tvoie ime monah, to jest 8om'ac,2S7t a bi se bavio' napisanT eodoret( TheodoretusR, etigiosaH ist. - @il,6$cotgm opia -
u gradovima, koji svakako nisu stanovi soffioc?' tl€$o: c. 2. Opp. III, 1305-1323.C f. Hist. Eccl.,L . 4, c. 24. lbid. 1187);a ne
rrpfiimoo"nsZk.i.ii .F ?ni elSokvz saoekfi i u nng.akleE dtitnau jZuui. vn oast eaKb iami mpari elsedv, ooFj[aei b kroPilciotiajvego' odRrjeeug'' V Suoloejkv' Sroacdtiea-:'' og-d noruamOgj eidS dmtdorjuv geagasjd tuoui jv eM(dP majoekis ssallp.re ioIj Ia(mIC.,, icf n.bi ejielnJjV .'ii mat9al l)eda, aM rbs iajio(e pC uafo r.v iTvoididrllljueter m nJset,coa r.nro 5itMnj,.i i MePmmoautk,,kr. a.Ya rGolilj, rei5. ; 8nX p1arX-e dX5mr8IuVd6-a').'. tI{
ilutonu, Aristotila. Pjesnici nek teZe da se izjednades Ho-' p. 117-ll8). A
merom, Vergilijem, Menandrom, Terencijem; povjestniEari; '0 Udenicip rorokA,z ovu se u Pismup roro(ki sinoai. r'lll
s Tucididom-, Salustijem, Herodotom, Livijem; govornict 't1 Siker (Lid. Sahar),j est svako piie silovito (osim vina), Sto I
s Lizi3om,'us Grakom, s Demostenomi Ciceronom' I da moZed ovjekao pojiti. -, O sikeru vidjeli smo, kako ga tumadiJ ero- f
;afpii;o;s toli i naap noas5toel,s bkii sljluudpii:m jear i ksavde iimeanjiuci nmjiah onveuk dsaus ut'g nleekd nim u 3P'?oN sal.dX pXisX tIoIgLa N eppsaolcmijaa,n kua.ko ga Vulgata po Sedamdesetorici
donosi, glasi ovako: Psalmus Dar;iit,f .tiorum Jonadab,e t priorutn. cap-
idD'iotrEmn"gardii,sii nnc auiii n"aaniie,e ,ngz .ovrvalreh" pgt sonesitt oen,u aii,a kpgorijiv i aktonamioe imaip rng imkluoaplhiizmuii o lu ad.. k t.itr s:d,1t.rii h:i*a s--m bv^a:arvi-k.1 e. uis:k"eLl,i toimziungaooudrmbiup iemSr,ve .uso- l oskuboJZojeedar ounsn,jaks imomtvjiu jo ezR u aeZopkviavaddabjoehi{5 uaueZ nk iarvani eedeid i s o pue r b pezaauvbetsvitoloion arnjiliSys ppkeouoa d miJ" Soeernrao uotbzo&soritiluvmimtuaa,;nPju . ;e e sriga t\olitam -om-
i ruglozz.ss .V el.i :p earkicou li'eoSsi ,duusa i rv;re5rei5V' sicvieoireiunsi.dkus luZbu,p rema onome 1srer opmake s nuaZzavnajns ,t,vDura evdiednoiv D,J aovniaddoavb posvaihlsa imno.p vjeav",a jlei.r Asliu J evaroljndiam om nisi lui,..
ved znamoo Pavlinu (V' Posl. XXXIV, bili' 2)' :ouu.doul.euiid an ased poinsdn jaeg sopvojme5iniujeje,n k ajikhoo vsoa pmrii,i epSrinjeje nb eagv lojesntajeli u n aprouds,t zinaj-i-,.
zTsinoutelncuqlisessequod'd'iceris,mon'achus,id'est,so|'ts.
RieE tnonachus (poaaTig) zna(iz komo solitarius (samac)' 1I "s9k9los.n iuS sesu eZ ua ngjrsatvdo.b, a5 s toga dto napusti5es voje navadnoZ ivljenje,
28L ysi'as, Euveni govornik atenski'
t2 PoslanicaX XXVI.
Pavlinu. -_ 13
lral'ii'ma,d a je sio na kola's Jehuvomss(4 Reg. 10,1 5.2 3);
desap ostao si kaludjer? Osobito tvoja sestran ek se duva
a ono su njegovi sinovi, koji dodim su uviek stanovali
posieldg ospodjd,d a kod svileneo djeie i biseraZ ena,5 to
pod Satoriman, a posljedku,r adi navale kaldejskev ojske,
usilovanid a udju u Jeruzolim,k ale se da su najprvip od- oko nje sjede,s a svog prljavog ruha ne bi se ili Zalostila,
nieli ono suZanjstvo:j er poslie slobode, koju u samoii ili se samoj sebi dopadala:3j0e r jedno od toga bilo bi ka-
janje 5to se pokaludjerilaa, drugo bi bilo klica hvalisanja.
uZiva5eb, ijahu zatvoreniu gradu kao u tamnici.
Kao negda5njiv jerni i duveni razdavateljs voga, ne
Dakle, kad si jo5 duZno5iuv ezan za svoju sestru,B4
primaj se razdjeljivanjatu djih novaca.sTR azumije5S toh oiu
i ne hodi5 sasvim slobodnim korakom, molim te bilo u
da redem;j er ti Bog dade razum u svemu (Z f,;m. Z, Z).
tim ili drugim okolnostima,d a se prodje5,k ao nekih za-
Nek je u tebi golubinja bezazlenostd,,a na nikoga ne
.bavnih veriga, mnoZine ljudi, i druZtvenihs veza, i po-
snujeSs pletaka,i zmijinja mudrost, da te drugi varkama
:sjeta,i gostba.- Hrana nek je jeftinai veiernja,a to zelje
ne podkinu ()hftt. 10, 16): jer Sto se tide mane, ne raz-
i varivo: a kadito ribice smatraj za naive(e poslastice.
likuje se puno u kr5ianinu biti kadar varati i varati se.
Tko Zeli Isukrsta,i onim se kruhom hrani, ne brine se
Koga duje5d a ti uviek ili desto govori o novcima (izu-
"odvei od kakvih Ce skupih jestbina proizvoditi nedist.35
zev5im ilostinju,k oja se svakomeb ez razliked opu5ta),d rZi
Sto se god ne osjeia kad je proSlo kroz grlo, nek ti je
ga vi5e za trgovca nego za kaludjera.N ikomu ne daj ni5ta
isto Sto kruh i soEivo. Znai za moje knjige protiv Jovini- osim hrane i odjeie, i Sto je odito potrebito, da kruh si-
jana, koje ob5irno govore o preziranju trbuha i proZdr- nova ne pojedu psi (Marc. 7, 27\. - Prava Isukrstova
ljivosti. SvetoP ismon ek ti je uviek u ruci. Valja destom o- crkva jest duia vjernoga. Nju krasi, nju zaodievaj,n joj I.i
liti, i savijenimt ielom treba uzdizatip amet k Bogu. Bdii prilaLip riloge, u njoj Isukrstap rimaj. Sto pomaZed a drago {!
desto; i od potrebe je da se mnogo puta ide spavati
kamenjeb lista na zidovima,3ask o Isukrst u siromahuje st
praznim trbuhom. Nek ti nije stalo za govorkanjel judi o
u pogibli da umre od glada? Vei nije tvoje ono Sto
tebi, i kao od neprijateljad uvaj se od pohlepez a malom
intaS,n ego ti je povjerenou pravljanjen jim.seS pomenis e
,slavom,i od udvorica, koji se ulaguju.S iromasimai braii
Ananije i Safire. Oni svoje bojaZljivoz a kasnije ostavi5eao
.daji svojornr ukom novdanup odporu:j er je riedkav jernost (;lct. 5, 1-2): ti gledaj da imanje Krstovo nepametnon e
u ljudima. Ako ne vjeruje5S to velim, sjeti se Judina to- prospe5,t o jest da dobro siroma5ko,n esmotrenon e daje5
bolca (Joan. 12, 6). Oholim srdcem ne Zeli poniznih ha-
ll".ll"1u"*a; da ne bi, kao Sto veli mudri dovjek,apl o-
.ljina.K loni se drugovanjas a svjetovnjacimao,s obito s mo:.
guinima. Kakva ti je potrebad estov idjeti ono, s prezirania' s6T o jest, divila se samoj sebi za svoju poniznu odjeiu.
3; Vidi gore bilj. B.
sr .fonadabs jede u kola s Jehuvom,d a mu pomognei ztriebi davahu pTriolo gjees tz, an uar ensu tc4rrknajivma , cdrokvke pnrimem zai dsoirvoimmaas. iNmia5 abnijia nhau oSnker tik.oji
idolopoklonstvou lzraelu. 3eV idi se da Jeronim joSte nije znao,d a je vei pavlin sve svoje
sr RazumijeZ enu,p o imenu Teraziju, s kojom Pavlin Zivlja3e uromasirna razdielio; jer je pavlin imao veiki dobara ne samo u
savr5enojd istoii, od kako im umrie jedini sindii. i,l1t:iiuoi i u Spanjolskoj,n ego i u fundijskom potju, izmedju Etru-
35O vo je ne5to prostadkii zraz. Ali su drugdija bila ona "rc r Karnpanije( Tillemont,. tten. Xly, p. 3_4).
mroennaa, k oodje nkaak5vihih. Jr ead beinhi cma,So tgoa ihon mavi enset ib izi nuapjofitnreijbihlj paivsaalci.a,k ao hu:'U.: po4trneB boaj,a ah un cs eu dzad abhiu i sme puo Bsloieg au. starosti ili drugoj nevolji mogla
a1
ciceron (De off. ll, l5).
t4 PoslanicaX XXVI. Pavlinu. t5
"datljivostp odatljivo5iup ropala.N e gledajn a sjajni nakit, ili je posljedako noj Sto je pred njom, ili podetako noj Sto
.,,f,i na prazno ime Katond".ns, Ja veli piesnik -- dolazi za njom. Sretni Teodosije,k oga brani tako izvrstan
skrozit e poznajem."" Velika je stvar biti kr5ianin,n e taki kr5ianski govornik! Ti si proslavio njegov grimiz,18i nje-
biti vidjeti. I ne znam kako su draZi svietu oni koji nisu gove koristnez akonev jeditimau dinio si za buduie nara-
mili Isukrstu. 5taje. U dobri das! Kad su ti taki prvi podetci, Sto ie5
Ovo ti napomenuh,n e po reEenici ,,svinja udi biti kao izvieibani vojnik? O da mi je moguie tako
nervur',4bn ego kao prijatelj prijatelju koji se navozi o$troumnad ovjeka odvesti ne preko aonskih gora i preko
more; jer volim da u meni ne nadje5s posobrtostin, ego vrhova Helikona,aek ao Sto pjesnici pjevaju, nego preko
dobre volje: te da stalnim korakom stupa5,g dje se ja Siona i Tabora i preko sinajskihv isova! Kad bih ja imao
'okliznuh sreiu tebe nauditi Sto sam naudih,i kao rukamat ebi pre-
Tvoju pohvalnu besjeduo Teodosiju,u deno i kiieno dati otajstva svetog Pisma, ne5to bi iza5lo, Sto nedostaje
'spisanu,k oju si mi poslao, s ugodno5iu proditah;a oso- naudnojG rdkoj.
bito svidjef,em i se njezini razdjeli. Dok u prvim dielima e uj dakle, moj drugaru u sluZbi, prijatelju, brate:
nadma5ujed5r uge, u predposljednjiman advisujeSsa m sebe: poslu5aj malo da ti kalem, Sto se tide sv. Pisma, kojom
Ali i sami nadin pisanja zbijen jea6i ugladjen,i dok ie5 stazom hoditi. Sve Sto u boZanstvenim knjigama ei-
odlikuje Ciceronovomb istroiom, pun puncat je smisla: tamo, krasno je dakako, a i u samoj izvanjskoj pojavi
-jer besjeda, kako nekoaTr ede, nema vriednosti, ako svietli se; ali je u unutraSnjosti prijatnije. Tko ie da iz-
.samo riedi u njoj hvale. Osim toga, sve je sasvim jede jezgru, nek razbije orah.5oO taori,v eli David oti m,oje,
sljedno, i jedno iz drugoga izlazi. Svaka srednja izreka 'i razmiiliat (u o iud,esi.maa ukona taoga (Ps. 118, l8). Ako
a2 Nol,i respicere ad, phaleras. - Ried phalerae znadi sjajan nakit' toliko veliki prorok izpovieda, da se nalazi u tminama
$to se na prsima nosio (a i sjajan nakit Sto su ga konji nosili o-watt neumieia, kolikim mrakom neznanja obkoljeni smo ffii,
ili na prsima). U prenesenoms mislu ista ried (kao i dvie izreke i:' koji smo mala djeca i skoro jo5 na sisi? Onakovo je po-
^Lukana,i Persija koje sliede) hoie redi, da u davanjum ilostinje,i li krivalo metnuto ne samo na lice Mojsijevo (Er. 34, 33),
,darivanjun ema se gledati na spolja5njosttu dju, ma se ovd pr ved i na ono evandjelistdi apostold. Spasitelj propovie-
vala ugledna s koga mu drago vida; nego da treba paziti na ono
da5e ljudima u pridama (Matt. 13, 34), i izjavljujuii da je
je pravo u sebi onaj kome se daje.
aBE t nomino uanq, Catonum. Polustih Lukanov (Phars. I, 313). otajstveno Sto im se kaziva5e, rede: Tho i.ma uii. ila iuje,
aa Ego te intus et in cute moe'i. Polustih Persijev (Satyra 3, neltai uje (Luc. 8,8). Ako sve Sto je pisano ne iznese na
- Od riedi Jeronimovih,u zetih iz Lukana i Persija,V allarsi je
nt
laburio dva stiha; a Hurter ih gore pripisuje Persiju ovako: , - Odielo od grimiza bilo je znak carskog dostojanstva; pa s toga
satyr. 3. Valja medjutim priznati, da Jeronim nije na ovom Jeronrm veli, da je pavlin proslavio Teodosijev grimiz.
as
podpunor azvio svoju misao,n ego je samo nahrcio. A to se vidi-i Aonii montes (gore u Beociji), medju kojima je i brieg He-
'onih dviju izreka, Sto odmah dolaze, koje ondje stoje kao dva ttxon,. ptrsveien Apolonu i muzama, koje ondje stanovahu. pavlin je
rizma,a ne vidi se logidnes vezei zmedjun jih i onogaS toj e prije Dio pjesnik, pa se vei razumije rad Sta Jeronim spominje Helikon.
abS us Mineraam. Yidi Posl. XXIX., bilJ. 3. .. -50 Poslovica, upotrebljena od plauta: Qui nucleum e nuce esse
aott.,
ao Nadin pisanja zove se zbiien (pressusl, kad pisac Jrangit nucenr( (urcu,tio, l, bb). Jeronim je poslovicu drugdije iz-
t4Lto:
-:govor 4p7ro sKtv, ipnrtailivjailann: Di ek Irnastat.k ,O rbaetz. Ynlall,k it3a1 .i nepotrebitih hoie koQrtitsit ,e ndeekre n reu lZt alniu t.rculdeau.,mf,r angat ntrcem. A misao je ovo: tko
PoslanicaX XXVI. Pavlinu. t7
vidjelo onai koii ima lilju\ Daai,d'oak, oii, otuori i' ni'tko ne pa ga prostija braia ne ditaju. Ne iu spominjati ostalih,
eatuori, aatt:ori i, nitho ne otaor'i (Apoc. 3, 7), da tko mrf bilo mrtvih ili joS iivih, o kojima ie drugi poslie nas iz-
drago otvora, ne ie se otvoriti. Kad bi ti imao ovaj temelj reii sud povoljan i nepovoljan.
sv. Pisma, dapade kad bi se ovim usavr5avaot voj knji- Sad iu da kaZem o tebi, bratu sveienikub, b mome
Zevni rad, niStal jep5e,n i5tan audnije,n i5tau godnije,n i5ta drugaru u sluZbis6i prijatelju; prijatelju, velim, prije nego
bolje latinski napisanon e bismo imali od tvojih knjiga. znancu;a molim te nemoj sumnjati, da 6u ti se iz prija_
- Tertulijan bogat je mislima, ali mu je tvrd jezik. Bla- teljstvau lagivati: nego misli ili da se varam, ili da s lju_
Zeni Ciprijan, nalik na preiisti izvor, ugodan je i tih; alf:- bavi pogrje5ujem,a ne da prijatelja laskanjem hoiu da
jer se du5om i tielom dao za opominjanjemn a krepostno prevarim. Ti ima5 velik um i neizmjerno blago riedi: uz
Zivljenje,z abavljenn eprilikamap rogonstva,n i poj edann adin to lako i pravilno govori5; a pravilnost i lakoCa spojene
nije tumadio svetog Pisma. Viktorin,sl slavnim mudeni. su sa znanjem: jer kad je zdrava glava, sva su duvstva
Stvom okrunjen, Sto umom shvaia, slabo zna izrazili. Lak krepka. Takome znaniu i rjeditosti kad bi pristupilo i
tancije,k ao neki potok ciceronsker jeditosti,k amo udenjes vetog Pisma i razumievanjei stoga, naskoro bih
da je tako znaon a5eu tvrditi, kao Stoj e lako tudje oborio. te vidio gdje zauzimljeSv rhovno mjesto medju naiima, i da
Arnobije rrejednak je i odvei razvlati, a jest i pobrka si iza5ao na sionskek rovove,p oput Joababz( Z Reg. 5, B; I
jer u njegovu djelu nema raredbe.ss Sveti Hilarije d Pareil. 11, 5-6); te odito i javno pjeva5 Sto si na postelji
se u vis galskim tragidnimn adinom pisanja;5aa li dok svojoj izudioss( Luc. 12,3; ps. 4, 4). Nakani se, molim te,
kiti grdkim cvieiem, zaviia se kadkad u dugadke peri nakani se. ,,eovjedji iivot bez velika truda ne daje ni5ta
5' Govori o Viktorinu, optujskomeu, Stajerskoib, iskupu, _ 55U tekstu je: symmystes.K od neznabolaca zvaie se ,,nystes
rijemu latinskome ekzegetu, koji irmrie kao mudenik za Dioklecij (ptotcis)o naj koji je posveien u tajno bogosluZenjen, a pr., Cereiinih
progonstva. Po svoj prilici on bija5e rodom Grk; ali, koliko je misterija. Symntyste(so uprpdoryl dakle znadi druga u istoj sluZbi. Kod
nije pisao nego latinski. Njegovim spisima nedostaje obSirnija kr5iana prva ried vi5e se puta upotrebljavak ao naziv sve(enika. Ali
i vje5tina latinskog izraza (Bardenhewer, Patrologie, 2 Aufl., 1901,' {:_1:":T, kako iemo vidjeti u postanicip isanoj pamakiju, nlom ozna_
198 s.). cuje i kaludjera,k ao dovjeka posveiena u osobitu sluzbuI sukrstovu.
Zli ebvrnaon5si2ttiTi ,kto or ilei€eka on srmetv€iu,o :jj eed ran ekjodelo iksbotoa jlejjea Lloatze nkmataoen lcjpiitojoeb bpi jiaootz iv njaenve5azt snnvajejbse ovtio.t vPvoni,somj a. BK- ursditsuotivii upgs aaluk ZJ edbrauo ,kn jeaim oP S zatoovvl iein Jsuev.roeoj inm.ium s -di mva1is etkror jmaej ;ab S ibtooi o is psaovmse vijeeand iiekpn aiu kk oapslrueodvbjeietour
Sto se tide rjeditosti,u tome je bio majstor.C istoiom pak, lakoion bro,tom soeienikotn,
oudgvoedi n5roas5zO ivuslj aeimdzii, Sk satot,i ln s aemd Aumr naieoS bioniijea ed nsuevve eo nlda liti iknousbjkeileu jjp aeis snpctoeai szonvmiot nog pariiv esrdievimmanae;jn aaa;i . 1:t::.i .tt4lt, .,"7:is. ylAuCi_Zposeonu cus k6. er i,Srs utliolau)jns.s ,icl eurokgvZaii ezjae sjdteundgonemo;a es j ,edudrrauoig* "ii em Oik riimusgl.o om_m eed B Uruo glpta rer(u nC esosltuoeZsnb.1o i,m:
mje5tanje riedi (konstrukcija)d esto je preko mjere nenaraYho' 5?K ada David osvaja5ej evuzejski grad Sion (koji je poslie
OEb. ecr.l, pL. it1e7ro6t.ur des Mittelat't., lI Aufl., 1889, p. 71-72; XItlS(osvtaaoos 'li azavnsai dvisoip Jrevir unzao sliironnas;,iu;o kaul srue, i n sa dto Igva! puo sotsavoaevl aonJjvubo idjaaiS keno edz_.
54S til kojim se tragedije pi5u jest ozbiljni i uzvi5eni.- V i' oFii^ ^ti::* in.domatibus( pjevati'na kr6vovima),h o6e reCi javno
Pnaoisi l. ieL IXz,n abdilej.n je1 t8e. r-i eii Zau Poonsol .S XtoX dXoVdIaIIj,e boil ip. e4ri0o.d,irno, ptosti n.lveLmrl iv .uA 5 ssrto1 .sme. dodaie na postelji, to se razumijen odnimp romatra_
t