hannah arendt i michel foucault1

28 Pages·2017·0.21 MB·Croatian

TOTALITARIZAM IZMEĐU
IDEOLOGIJE POKRETA I FIZIKE
MOĆI: HANNAH ARENDT
I MICHEL FOUCAULT1 16)
0
2
0 (
3
1
–
3
0
1
Toni Pavlović 3 (1)
1
ZE-amgariel:btoančik.pi ahvol@ldgimngai ld.c.oom.o. nali,
A
Krešimir Petković DOI: 10.20901/an.13.07 ault,
c
Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Izvorni znanstveni red ou
F
E-mail: [email protected] Primljeno: veljača 2017. el
h
c
Mi
dt i
n
e
Sažetak U radu se uspoređuju shvaćanja totalitarizma Hannah Arendt i Michela Ar
h
Foucaulta. Kritičkim čitanjem Arendt prikazuje se njezino razumijevanje karakteri- na
n
stika totalitarizma. Ideologija se u konačnici pokazuje presudnom za Arendtino a
H
shvaćanje totalitarizma. Zatim se prikazuje Foucaultova kritika pojma ideologije, te ći:
o
se izlaže njegovo shvaćanje funkcioniranja moći. Posebna se pažnja usmjerava na m
e
razumijevanje biomoći i njegovo teoretiziranje o nacizmu, rasizmu i staljinizmu. U zik
fi
završnom se dijelu ustanovljuju sličnosti i razlike u poimanju totalitarizma ovo dvo- a i
je autora te se nudi sintetska definicije totalitarizma koja može biti od pomoći u kret
ocjeni povijesnih i suvremenih političkih poredaka kao totalitarnih. po
e
Ključne riječi totalitarizam, ideologija, biopolitika, nacizam, staljinizam, rasizam, gij
o
tehnologije moći, Hannah Arendt, Michel Foucault, radikalno zlo, logor. eol
d
u i
đ
e
m
z
m i
Uvod: zašto Foucault i Arendt danas?1 bude interes za Arendtino pronicljivo a
z
bavljenje izbjeglicama. Povijesni aka- ari
Suvremena globalna kretanja popu- demski tračevi rado će se uhvatiti njezi- otalit
lacija mimo granica nacionalnih država T
ne životne romanse s Martinom Heideg- ć,
vi
gerom, kojega je uspjelo opisala kao lisca o
k
1 Članak je bitno prerađena verzija diplom- koji je mnoge uhvatio u svoju lijepu za- Pet
K.
skog rada Tonija Pavlovića na temu Foucault mku, nesvjestan njezine naravi. Među- ć i
protiv Arendt: pojam totalitarizma, obranje- tim, uz tezu o banalnosti zla, Hannah vi
o
nog 5. rujna 2014. na Fakultetu političkih vl
Arendt ponajprije je poznata kao politič- a
P
znanosti u Zagrebu, izrađenoga pod men- ka teoretičarka totalitarizma, ideologije i T.
torstvom Krešimira Petkovića. Zahvaljuje-
logora. Kao takva, imala je snažnu re-
mo se dvojici pronicljivih i savjesnih recen-
zenata prema čijim smo naputcima u što ve- cepciju u hrvatskoj politologiji (Ribare- 03
1
ćoj mjeri pokušali poboljšati rad. vić, 2005, 2015; Kurelić, 1996, 2009a,
2012, 2016). S druge strane, uz sve nje- za neke krunski pojmovi političke teori-
gove i tuđe ograde, Michel Foucault bio je 20. stoljeća – i to ne samo one liberal-
je par excellence politički mislilac, rele- ne koja ponekad zauzima političku ekvi-
vantan za političku teoriju i političku distancu spram komunizma i nacional-
znanost (Petković, 2014), koji u okviri- socijalizma3 – Foucault se za njih čini
ma domaće političke teorije zaslužuje gotovo nezainteresiranim.
kreativan dijalog s Arendt – kakav u Pojam totalitarizma učinio se Fouca-
globalnim okvirima, kroz sljednike i tu- ultu grubim i zakrivajućim (Eribon,
mače, Foucault i Arendt odavno vode, o
brojnim temama ali ponajviše o pitanju
političke moći.
3 U radu, radi ograničenja opsega i zadržava-
To je dvoje autora dijelilo interes za nja fokusa na užoj usporedbi dvoje autora,
političku moć. Koncipirali su je sasvim izostavljamo raspravu o induktivno koncipi-
drukčije. S jedne strane, transepohalno ranim tipologijama totalitarizma poput one
Franza Neumanna (Neumann, 1974) ili Car-
shvaćanje, s istom suštinom od Grka
la Joachima Friedricha i Zbigniewa Brzezin-
naovamo: političko djelovanje demo-
skog (Friedrich i Brzezinski, 1956), i njihovo
kratskog kolektiva, snažno normativno
suprotstavljanje empirijskom tipu autoritar-
dimenzionirano. Moć nasuprot sili. S nog poretka kao velikom analitičkom oruđu
druge strane, naizgled hladne analize komparativne politike (Linz i Stepan, 1996:
epohalnih transformacija poredaka moći 3842). Napominjemo, ipak, da su ta literatu-
i njihove međuigre. Moć kao sila odno- ra, njezin razvoj i analitičke primjene, veo-
ma važni u nadopunjavanju, kritici i procje-
sno splet sila. Ipak, ni potonje nije lišeno
ni teoretiziranja o totalitarizmu Arendt i Fo-
implicitne normativnosti što je uosta-
ucaulta (usp. također Bruneteau, 2002). Svi
lom, barem od Habermasovih lucidnih
pristupi, bez obzira na njihovo podrijetlo,
predavanja o filozofijskom diskursu mo- tvorbu pojmova i razinu uvida, na kraju su
derne (Habermas, 1988), tema na koju bolja ili lošija analitička oruđa koja se u
ne treba trošiti previše riječi. Međutim, istraživanju i javnom govoru suočavaju s či-
njenicama moderne politike i mogu se, pri-
bilo u Foucaultovim knjigama i predava-
mjerice, primijeniti u davanju odgovora na
njima iz 1970.-ih, bilo o moći, bilo o
pitanja koja se povremeno pojavljuju i u hr-
guvernmentalnosti,2 dvije su teme goto-
vatskoj javnosti, poput onoga je li, na koji
vo neobično odsutne ili tek usputno točno način i u kojem razdoblju, jugoslaven-
obrađene, s obzirom na njihovu važnost: ski komunistički poredak bio totalitaran. Ko-
16 totalitarizam i logori. Unatoč tome što liko god neki politički poredak ili pokret bio
0
a 2 su posrijedi široko prihvaćeni simboli i zastrašujuć po učincima ili u svojoj biti neu-
štv sažeci političkog “mraka” 20. stoljeća, a hvatljiv za tipologijsku formalizaciju, ne tre-
u
dr ba ga mistificirati ili izuzimati različite teo-
g rijske iskaze o njemu iz sustavne, povijesne i
o
šk komparativne empirijske provjere: grandio-
o
ol 2 Franc. guvernementalité: “barbarski termin” znost diskursa političke teorije ili uvjerljivih
olit koji je Foucault preuzeo od Barthesa, pri- književničkih memoara često pada ili se bit-
p
g davši pojmu specifičan analitički sadržaj po- no relativizira pred minucioznim studijama
o
k
s najviše vezan uz povijest ekonomskog libe- kaznene politike (usp. npr. Solomon, 1980,
at
Hrv ralizma, a koji se, ako se pogrešno ne prevo- kao problematizirajuću protutežu fukoovskoj
ali di ili ne pobrka s nečim drugim, ponekad analizi staljinizma koju nudimo u radu).
An (vjerojatno ne manje barbarski) kroatizira Jedn ako tako, svjesni smo da je pojam totali-
kao upravljalaštvo ili vladalaštvo, ili se jed- tarizma ideološko oruđe hladnoratovskog i
nostavno, radi izvorne igre riječi, gotovo do- posthladnoratovskog svijeta koje liberalna
04 slovce prenosi kao guvernmentalitet (uprav- demokracija koristi protiv svojih političkih
1
ljanje/vladanje + mentalitet). protivnika (usp. Žižek, 2001).
2011: 495), dok je logor o(t)pisao kao Ova eliptična skica ukazuje na po-
specifičnu političku tehnologiju, koja tencijalno zanimljiv problem u pozadini
također nije suštinski spojena s totalita- rada: zašto Foucault, shvaćen kao nezao-
rizmom nego je njegovo oruđe kao što je bilazan teoretičar moći čak i od onih koji
bila oruđe kolonijalizma, primjerice u ga uzimaju s dozom skepse (npr. Lukes,
Drugome burskom ratu. Premda je u 2005), šuti o totalitarizmu ili kaže da ga
konačnici našao neke dodirne točke i s pojam ne zanima? Može li se pak ono što
Habermasom i s Arendt – Foucaultova on na nekoliko mjesta iz rakursa biomo- 6)
1
0
kasnija hermeneutika subjekta koji etič- ći govori o nacizmu i staljinizmu staviti 2
0 (
ki vlada sobom (enkracija, od grč. krate- u dijalog s analizom Hannah Arendt, 3
1
–
in = vladati) i politički komunicira s koja se također mučila podvodeći oba 3
0
1
drugima kroz slobodan, “nezakriven” zloglasna politička ekstrema pod isti po- 1)
govor (parezija, od grč. pan = sve + rema jam, da bi bolje razumjeli totalitarizam? 3 (
1
= rečeno), ide tome u prilog – Foucault Posrijedi je praznina ne samo u domaćoj ali,
n
jue ošmdbitijiajaon pskoolimtič kood jkeakou ppriodjjaevvl jkuajek op srei-, lAitreernadtut ris,t avnlejagjou soep ćue ndiitjoa.l ogF oou cpaiutaltn jui ault, A
c
u
mjerice kod Leforta, još jednog teoreti- moći (Allen, 2002) ili biopolitike (Oksa- o
F
čara totalitarizma, te govorio o politici u la, 2010), ali ne totalitarizma. Temeljna el
h
c
užem smislu tehnike vladanja i spleta svrha rada jest stoga uspostaviti kreati- Mi
sila (pojmovno zakrivena dinastija, od van teorijski dijalog između ovo dvoje dt i
n
grč. dinamis = sila), uz svoje specifično autora u njihovom viđenju totalitarizma Are
kriptonormativno tematiziranje antičke – ili onoga što pojam zakriva – a iz toga h
a
n
guvernmentalnosti izražene kroz pojam izvedeni ciljevi ogledaju se u njegovoj n
a
H
upravljanja ili vladavine sobom i drugi- strukturi. ći:
o
ma koje spaja enkraciju i pareziju. Iako Prvi je cilj rada hermeneutička re- m
e
je Foucault shvaćanje moći u moderni konstrukcija shvaćanja totalitarizma Han- zik
fi
proširio u mikro-lokacije društva i kapi- nah Arendt kako je izraženo u kapitalnoj a i
larne interakcije među subjektima, obo- studiji Izvori totalitarizma (Arendt, kret
gativši političku znanost nizom pojmo- 1998).5 S obzirom na to da je studija do- po
e
va, analitičkih pristupa i istraživačkih gij
o
tema, njegovo je shvaćanje politike, pa- ol
e
radoksalno, nastojalo biti usko.4 tovu maoističku koketeriju koja je kulmini- u id
rala ranih 1970-ih i njegov kasniji angažman đ
e
u vezi s Iranskom revolucijom istaknuo kao m
z
4 Radi zadržavanja fokusa na usporedbi Fou- problematičan za liberalne teoretičare totali- am i
tarizma. Čak i ako uzmemo u obzir potenci- z
caulta i Arendta i ograničenog prostora, ari
ostavljamo po strani i Foucaultove analize jal širenja pojma totalitarizma na političke alit
političke duhovnosti, napose njegovu kon- religije (usp. Paić, 2015: 264) i Foucaultovo Tot
troverznu “iransku epizodu” i različita tu- okretanje “liberalnim utopijama”, koje do- vić,
voljno govori o Foucaultovoj politici, vjeru- o
mačenja njegova uzmaka od reporterskog k
jemo da u radu izložena proširena analitika et
entuzijazma za Iransku revoluciju (v. Beauli- P
moći, Foucaulta ipak jasnije smješta u tabor K.
emua, n2j0a1 t0o; tAallistharaiizbmi, a2,0 r1i5je)č. Ijze ood rzeađ Fenoougca puoltia- kritičkog teoretiziranja o totalitarizmu, a ne vić i
“škakljivom” materijalu s obzirom na repre- u sam politički sklop totalitarizma koji valja vlo
a
objasniti. P
sivan teokratski ishod revolucionarnih kre- T.
tanja, no pažljivo čitanje pokazuje kako su 5 S obzirom na to da su se dvojica suautora
njegove analize i osjećaj za problem danas služila različitim izdanjima cijele studije –
posebno aktualni (McCall, 2013). Napomi- engleskom verzijom (Arendt, 1979) i prije- 05
1
njemo da je jedan od recenzenata Foucaul- vodom na srpski (Arendt, 1998) – u tekstu
voljno poznata i već višestruko prikazi- ke i problemima Agambenove recepcije
vana i interpretirana u domaćoj politič- Foucaulta (usp. Ojkaganas, 2005; Blen-
ko-teorijskoj produkciji, simetrija rada cowe, 2010; Oksala, 2012: 91; Schotten,
koju zahtijeva metoda usporedbe svest 2015). Ponuditi Foucaultovo viđenje
će prikaz Arendt na minimum,6 ističući političkih pojava o kojima raspravljaju
momente bitne za potrebe rada, poziva- teoretičari totalitarizma stoga je drugi
jući se na jednu od njezinih interpretaci- cilj i dio rada.
ja u domaćoj literaturi koja nam najviše Treći dio donosi analitičko-sintetič-
pomaže u usporedbi Arendt s Foucaul- ku mješavinu, odnosno sučeljavanje
tom (Kurelić, 1996). Zatim slijedi ono dvaju perspektiva u dobroj poperovskoj
što nedostaje u domaćoj, ali u velikoj tradiciji ključnog eksperimenta. Tko je
mjeri i u stranoj literaturi. Unatoč aka- bolje pogodio, zašto i na čemu bi trebalo
demskoj industriji koja se bavi Foucaul- poraditi u analizama totalitarizma, nisu
tom i koja gotovo nema povijesne para- sasvim besmislena pitanja. Umjesto ep-
lele, ako se izuzme negdašnja marksi- ske crnogorske “isplivat će koja je bolja”
stička akademska produkcija, ipak često ponudit ćemo zaključak s nešto pomir-
teološkoga i dogmatskog tipa u poretci- ljivijim ishodom od “istrage” pogrešne
ma u kojima je marksizam bio službena teorije totalitarizma. Prijateljsko povezi-
ideologija, a i izvan njih, kritička rekon- vanje ili plodna eklektička kombinacija
strukcija Foucaultova teoretiziranja o koja, poput manevra kliješta s dviju
totalitarizmu sredinom 1970-ih začudno strana zahvaća istu pojavu: taj niz mije-
je “tanka”. Premda ponekad povezuje šanih metafora bolje pogađa složen su-
Foucaulta i Arendt, uglavnom je vođena odnos ovih teorijskih okvira koji govore
kritičkim raspravama o pojmu biopoliti- o logorima i sistemskom istrjebljenju ci-
ljanih populacija. I Arendt i Foucault
nude konceptualna oruđa i uvide koji se
se pojavljuju navodi iz obaju izdanja. U in-
terpretaciji se također pozivamo na parcijal- mogu kombinirati u analizama pojave
ni prijevod posljednjeg dijela studije na hr- koja možda nije stvar po sebi koja se ne-
vatski (Arendt, 1996), ali napominjemo da utralno otkriva neovisno o perspektivi
naš akademski rad u ovom slučaju kaska za
promatrača, ali nije ni proizvoljna kon-
akademskim izdavaštvom u Hrvatskoj. Nai-
strukcija političkih poduzetnika ili epi-
me, cjelovit prijevod studije na hrvatski
6 objavljen je prije dvije godine (Arendt, stemoloških naivaca (ili oboje). U za-
1
0 2015), nažalost nakon obrane diplomskog ključku, nakon tumačenja i izvedene us-
2
va rada koji je poslužio kao predložak za ovaj poredbe, ponudit ćemo definiciju tota-
društ članak. litarizma u drevnom žanru rada na poj-
g 6 Za (u okvirima anglosaksonskog akadem- movima koji i dalje čine zadaću društve-
o
k
oš skog polja) magistralan prikaz problematike nih znanstvenika.
ol totalitarizma i holokausta u djelu Hannah
olit Arendt, ali i njezine političke teorije općeni- Dodatno opravdanje ovog hermene-
p
g to, v. priloge u: Villa (2000). Radi opsega utičkog postupka vidimo i u suvremeno-
o
sk teksta suzdržali smo se od interpretacijskih me političkom trenutku i pitanjima koja
at
Hrv dodataka na osnovi sekundarne literature, a se pojavljuju. Primjerice, jesu li teokraci-
ali naše blisko čitanje Izvora totalitarizma koje je poput Saudijske Arabije, konstitucio-
An će poznavatelji Arendt znati procijeniti ne nalno gledajući i u sasvim opipljivim
opterećujemo pretjerano formom neuprav-
kaznenim praksama trga Dija u Rijadu,
nog govora. Napomena se može činiti suviš-
06 nom, ali se barem jednom recenzentu našeg totalitarne? Jesu li Iran ili kapitalistička
1
teksta nije tako činilo. jednopartijska Kina totalitarne? Jesu li –
zašto ne postaviti i to pitanje – Sjedinje- Hannah Arendt: od mračnog kristala
ne Države totalitarne? Je li logor, kako prema teroru ideologije
tvrdi Agamben, paradigma moderne i
Za Arendt je totalitarizam izraz krize
očekuje li nas totalitarna budućnost?
zapadne demokracije, a rasizam koji mu
Jesu li sveprisutni nadzor i skupljanje
ideološki prethodi simptom propasti za-
meta-podataka od obavještajnog aparata
padne civilizacije. Totalitarizam se po-
totalitarni? Jesu li politička korektnost i
“govor mržnje” totalitarni? Različite vr- javljuje kao kombinacija ideološke inter- 6)
1
pretacije povijesti i terora kao tehnologi- 0
ste suvremenih logora (Guantanamo ili je vladavine. Njezina analiza zahvaća 0 (2
Calais), široka upotreba riječi totalitari- 13
povijesne sile koje otvaraju prostor za –
zam (ideologija i teror u različitim poli- 03
tičkim diskursima danas zahvaćaju i radikalizaciju, govore o zlu koje je i radi- 1) 1
kalno i banalno, a kulminira u strukturi- 3 (
snažnu teokraciju, i metastaze političke 1
korektnosti, i policiju privatnog života, ranom kaosu logora istrjebljenja prika- nali,
zanoga kamerom Šaulova sina, u kojemu A
dakle totalitarizam društva, u zametku ljudi u brzom ritmu njihova istrjebljenja ult,
sadržan u Tocquevilleovim opažanjima) ca
postaju Stücke, komadi mesa. Totalitari- u
o
i operiranje vlasti mimo javnog prostora F
zam, kako Arendtina analiza nastoji po- el
republike razloga i zajednice građana, h
kazati, nije pomiren s državnim apara- Mic
olakšano korištenjem novih tehnologija:
sve to čini ovu pojmovnu vježbu zani- tšotem, n. eOgno npiojke rneitč keoanji spkoop hulta rdankoa čnuadgorivzia- endt i
mljivom. Jesmo li zaboravili što je totali- Ar
državu shvaćenu kao veberijansku biro- h
tarizam, ne čitajući pažljivo klasike, pa je kraciju, zatvorenu za pojedinačno i ljud- nna
tpoatka lintaer ivziadmim joe dtnamakoo gsdvjee ib ni igštaa ,t rielib aglai sko poput Kafkinih vrata zakona. Totali- ći: Ha
tarizam je, u jednoj od svojih dimenzija, o
m
vidjeti? Agambenovo predavanje, održa- poredak opće ideologijske politizacije u e
k
no u prosincu 2002. na Sveučilištu Paris zi
kojemu je svatko svakome agent pro - fi
VII Diderot, u vrijeme snažnog zamaha a i
vokator u općoj populaciji ljudi, dakle et
američkog “rata protiv terora”, definiralo kr
sumnjivaca (Arendt, 1979: 430431). o
p
je “moderni totalitarizam” – dakle, ako Među različitim vrstama pakla, kako gije
nije riječ o tautologiji, totalitarizam s ćemo vidjeti u zaključku koji najavljuje olo
epitetom, implicitno suprotstavljen ono- posljednja rečenica Izvora totalitarizma, de
me nemodernom ili predmodernom, o metastazama Foucaultu mrskoga “po- đu i
e
recimo “klasičnom” – kao “legalni gra- litičkog” koje se uvijek iznova vraća, zm
đanski rat” kojim se eliminiraju politički jedna je posebno mračna i destruktivna. am i
z
protivnici i kategorije populacije koje se No tome prethodi filološki pristup ari
ne integriraju u sustav (Agamben, 2002). “mračnom kristalu”, istraživanje dijelova alit
ot
Za Agambena, na kojega su, nakon Hei- kapitalne studije čija naracija isprva gra- ć, T
deggera i Benjamina, Arendt i Foucault di na povijesnom zaleđu rasističkog im- ovi
k
izvršili presudne utjecaje, na kocki su perijalizma (Traverso, 2016: 39). Arend- Pet
politička moć, sloboda i zamišljanje za- tina opsežna naracija u Izvorima totali- ć i K.
jednice mimo postojećeg globalnog po- tarizma nastoji pokazati kako je došlo vi
o
retka koji je porađao totalitarne ekstre- do kristalizacije totalitarizma iz kontin- avl
P
me. Ulozi, dakle, nisu mali. Pogledajmo gentnih elemenata prisutnih u zapadnoj T.
što nam Arendt i Foucault imaju za reći civilizaciji. Knjiga se sastoji od tri dijela:
o totalitarizmu i može li to na kraju Antisemitizam, Imperijalizam i Totalita- 7
0
1
Agambenova definicija izdržati. rizam.
Što se tiče prva dva dijela, ako pri- krivene na Crnom kontinentu. Rasa je,
hvatimo suprotstavljanje buržuja repu- prema Arendt, postala nužno objašnje-
blikanskom citoyenu i stvaranje gomile nje za ljudska bića koja nijedan Euro-
koja, kao stvarnost političke sociologije i pljanin ili civiliziran čovjek nije mogao
psihologije, toj dihotomiji izmiče, anti- razumjeti i čija je ljudskost toliko uplaši-
semitizam se pokazuje kao jedna od la i ponizila doseljenike da oni više nisu
“preklapajućih priča” (Kurelić, 1996: 87), željeli pripadati istoj vrsti. Rasa je bila
koja igra ulogu u pripremi terena za to- burski odgovor na kontinent naseljen
talitarizam. Imperijalizam se pak kao divljacima i objašnjenje ludila koje ih je
druga od tih priča objašnjava iz odnosa obuzelo. Dok je rasa kao ideja, uvijek
nacionalne države i buržoazije. Arendt privlačila najgore elemente zapadne ci-
tvrdi da je imperijalizam rođen kada je vilizacije, birokraciju je, u smislu u ko-
klasa vladajuća u kapitalizmu ustala pro- jem pojam koristi Arendt, otkrila “inte-
tiv ograničenja ekonomske ekspanzije ligencija”, odnosno kolonijalni upravite-
na teritorij vlastite nacije. Buržoazija se lji koji su vladali putem izvještaja. Rasa
okrenula politici iz ekonomskih razloga. je bila posljedica kolonijalne admini-
Prema Arendt, imperijalizam bi za nuž- stracije kojom su Europljani pokušali
nu posljedicu imao pronalazak rasizma upravljati stranim narodima koje su u
čak i da teorija rasa nikad nije postojala usporedbi sa sobom smatrali beznadno
u civiliziranom svijetu.7 Vrijedi istaknuti inferiornima.
kategorije koje Arendt koristi u svojoj
U posljednjem poglavlju dijela o im-
naraciji. U njoj se paralelno pojavljuju
perijalizmu, Propadanje nacionalne dr-
ideologija i organizacija kao vladavinske
žave i kraj Pravâ čovjeka, Arendt finalizi-
tehnike. Naime, u trećem poglavlju dije-
ra naraciju o uvjetima koji su omogućili
la o imperijalizmu, Rasa i birokracija,
nastanak totalitarizma. Ona tvrdi da je
Arendt konstatira da su dvije nove teh-
“Prvi svjetski rat … nepopravljivo raznio
nike političke organizacije i vladavine
europsku zajednicu nacija, što nikada
nad stranim narodima otkrivene u pr-
nijedan drugi rat nije učinio” (Arendt,
vim desetljećima imperijalizma. Prvi je
1998: 274). Arendt pokazuje kako su šok
rasa, kao princip državne politike, a
koji je prouzročio Prvi svjetski rat i stva-
drugi birokracija, kao princip strane do-
ranje novih država uslijed raspada Au-
minacije kolonijom. Obje su tehnike ot-
strougarske Monarhije i Ruskog Carstva
6 bili praćeni migracijama brojnih grupa
1
20 7 Arendtin diskurzivni manevar nalikuje Fou- koje su bile prisiljene napustiti svoju dr-
a
štv caultovim shematskim razmatranjima o na- žavu. Njihovo beskućništvo bilo je i me-
u
dr cionalizmu, šovinizmu i fašizmu kao ideo- taforičko i doslovno, a iskustvo koje je i
g loškim maskama rata, kolonizacije i hiper-
ko Arendt dijelila nimalo romantično –
š trofije policijskog aparata kojima se
olo buržoazija povijesno rješavala viška proleta- “čim su napustili svoju državu, ostali su
olit rijata koji odlazi u rat, kolonije ili policiju bez državljanstva, jednom lišeni svojih
p
g (Foucault, 1980: 17), a u takvoj ekonomiza- ljudskih prava postali su bespravni,
o
k
ats ciji ideologije i politike s pomoću pojma kla- svjetski šljam” (Arendt, 1998: 274) – a
Hrv se nije teško prepoznati marksistički argu- njezina naracija, u kontekstu novih rato-
ali mentacijski manevar kojemu je pribjeglo va i destabilizacija koji kataliziraju mi-
An oboje autora. Međutim, literatura o totalita- gracijske tokove današnjice u kontekstu
rizmu, uključujući Arendt i Foucaulta, po
kulturnih, civilizacijskih i religijskih ra-
definiciji izmiče marksističkom diskursu i
08 pregnantnim formulama o kapitalizmu i fa- zlika, i danas zvuči upozoravajuće, čemu
1
šizmu. ćemo se vratiti u zaključku. Ovdje ćemo
se posvetiti nešto detaljnijoj analizi po- ke i simpatizera. Svrha toga, prema
sljednjeg dijela studije te se u interpreta- Arendt, jest stvaranje zaštitnog zida koji
ciji pozivamo na analizu Zorana Kureli- članstvo pokreta odvaja od vanjskog,
ća (1996) čiji su naglasci, kao i isticanje normalnog svijeta, te da istodobno iz-
pojmovnih i metodologijskih napetosti gradnja mosta prema normalnosti, bez
u Arendtinoj studiji, važni za našu završ- kojega bi članovi, u razdoblju prije dola-
nu usporedbu.8 ska na vlast, prejako osjećali razlike iz-
Prvo poglavlje posljednjeg dijela stu- među svojih uvjerenja i uvjerenja nor- 6)
1
dije, Društvo bez klasa, govori o raspadu malnih ljudi. Arendt također tvrdi da se 20
klasnog sustava, posljedičnom raspadu isti odnos ponavlja na različitim razina- 30 (
1
–
stranačkog sustava i sposobnosti totali- ma unutar samog pokreta. Struktura 3
0
1
tarizma da kreira političko rješenje za lûka u središtu ima vođu čije taktičke 1)
društvo masa (Arendt, 1996: 33; Kurelić, vještine i psihološke karakteristike pre- 3 (
1
1996: 91). Iduće poglavlje, Totalitarni staju biti važne jer totalitarni pokret ne ali,
n
ptootkarleitta, rAnorej npdrot pzaagpaončdini, jete roapsprerčanvoom m io- mjedoiž: ev fouđnak jcei ounjierdantio b feuzn vkocđijian ipho kzareptoav, ia- ault, A
c
šljenju da su u totalitarnim zemljama cijela je struktura organizirana u svrhu ou
F
propaganda i strah dvije strane iste me- brzog prenošenja Vođine volje na sve el
h
dalje, ona tvrdi da gdje god totalitarizam razine. U Arendtinoj se analizi spajaju Mic
ima apsolutnu kontrolu, propagandu organizacijska tehnika i ideologijska za- dt i
n
zamjenjuje indoktrinacijom, a da nasilje sićenost kao ključni faktori funkcionira- e
Ar
rabi ne toliko da bi ljude zastrašio koliko nja totalitarne vladavine. U pogledu to- h
a
radi ostvarenja svojih ideoloških postav- talitarne organizacije kao definicijskog nn
a
ki. Arendt zaključuje da je propaganda kriterija totalitarizma, vrijedi naglasiti i ći: H
vjerojatno najvažniji instrument totali- tumačenje, izgrađeno na povlačenju pa- mo
tarizma u njegovu odnošenju prema ralela između strukture totalitarnih po- ke
zi
vanjskom svijetu, dok je teror, naprotiv, kreta i tajnih društava, da je suštinska a i fi
bit tog oblika vladavine koji, za Arendt, razlika između Lenjinove partije i Stalji- et
kr
gubi instrumentalnost i postaje oblikom novog pokreta bila uloga urotničke frak- o
p
radikalnog zla. cije: kada su urotnici postali najmoćniji gije
Arendt zatim raspravlja o totalitar- element u jednostranačkoj diktaturi, tada olo
e
noj organizaciji, te tvrdi da su, za razliku je, ako se vodimo ovim aspektom nara- u id
od ideološkog sadržaja i propagandnih cije koju nudi Arendt, fiksiran totalitari- eđ
m
slogana, oblici totalitarne organizacije zam u Sovjetskom Savezu (usp. Arendt, z
posve novi. Novo organizacijsko sred- 1979: 377-381).9 am i
z
stvo pokreta prije dolaska na vlast jest Kada govori o totalitarizmu na vla- ari
stvaranje frontovskih organizacija, čime sti, Arendt piše o sukobu stranke i drža- otalit
T
se povlači razlika između članova stran- ve koji se može sažeti u tvrdnji da se ć,
vi
“formirao režim koji strogo govoreći o
k
nije vlast već pokret na vlasti” (Kurelić, Pet
8 Naslovnu metaforu mračnog kristala, koja ć i K.
ističe te napetosti preuzimamo od Kurelića, vi
o
a izvorno se prema našim spoznajama po- 9 Usp. Kurelićevo čitanje Marcuseova Sovjet- vl
a
P
javljuje u fantazijskom filmu iz 1980-ih, The skog marksizma (Kurelić, 1996: 9698) u in- T.
Dark Crystal, koji povezuje lutkarske speci- terpretaciji Arendt, koje primarni naglasak
jalne efekte Jima Hensona s new age mani- stavlja na rez između Lenjina i Marxa u ideji
heizmom, dakle tehniku i ideologiju, kao revolucije. Na tu se ideju referiramo u uspo- 09
1
noseće motive pojmovne igre ovoga rada. redbi na kraju teksta.
1996: 92). Posebno zanimljivom Arendt gori nisu namijenjeni samo uništavanju i
smatra neobičnu sklonost svih razina degradiranju ljudi, već i stravičnom ek-
uprave Trećeg Reicha udvostručenju po- sperimentu, u znanstveno kontroliranim
ložaja te tvrdi da su nacisti temeljito uvjetima, uništavanja same spontanosti i
osigurali da svakoj funkciji državne pretvaranja ljudske osobnosti u puku
uprave odgovara neki stranački organ. stvar, u nešto što čak nisu ni životinje.
Arendt smatra da je svrha tog postupka Koja se definicija totalitarizma može
umnožavanje mogućnosti za stalno po-
ponuditi na osnovi ovih elemenata koji
micanje vlasti. Što je dulje totalitarni re-
narativno kulminiraju u užasu logora gdje
žim na vlasti, to je veći broj službi i mo-
su i povijesno završili? Prema Kureliću,
gućnosti zaposlenja koje ovise isključivo
u dosadašnjem dijelu naracije Arendt je
o pokretu, jer nijedna služba nije ukinu-
svjesna da se totalitarizam ne može pro-
ta nakon što je njezin autoritet uništen.
učavati kao bilo koji drugi oblik vlasti
Pomalo slično kasnijim Foucaultovim
budući da je u osnovi bez oblika i struk-
predavanjima o sigurnosti, teritoriju i
ture. Zato, tvrdi Kurelić, Arendt ne zna
stanovništvu te o biopolitici liberalizma
kako definirati totalitarizam. Prema Ku-
(Foucault, 2004a; 2004b), država se kod
reliću, ona ipak jasno vidi dvije stvari:
Arendt pojavljuje bez ontologije, prošu-
prvo, da se totalitarizam kao novi poli-
pljena mobilnom guvernmentalnošću
tički fenomen ne može opisati predtota-
totalitarizma. Arendt posebno napomi-
litarnim kategorijama političke teorije;
nje da nije riječ o neproduktivnom po-
drugo, da pravi način pokazivanja da su
većanju administracije već o tome da
multipliciranje službi uništava osjećaj nacizam i staljinizam isti nije u uspore-
odgovornosti i kompetencije. Proturječ- đivanju njihove političke i ekonomske
ne naredbe i višestruki kolosijeci odga- strukture, jer se ne može uspoređivati
đaju implementaciju dok se vođinom oblik bezobličnih stvari (Kurelić, 1996:
zapovijedi ne riješi stvar. Iako se naizgled 92). Kurelić smatra da Arendt nastoji
čini da postoji istovjetnost svrhe tajne pokazati da se oni jedino mogu uspore-
policije u despotskom i totalitarnom su- đivati po svojim totalitarnim akcijama i
stavu, Arendt napominje da je ključna posljedicama istih. Ono što Arendt na-
razlika između “sumnjivca” i “objektiv- stoji pokazati, u suštini, jest da su Gulag
nog neprijatelja”. Razlika je u tome što i Auschwitz ista stvar. To posljedično
6 potonji nije netko čije opasne misli treba znači, smatra Kurelić, da koncentracijski
1
20 isprovocirati da izađu na vidjelo ili čija i eksterminacijski logori trebaju biti
a
štv prošlost potvrđuje sumnje, već je riječ o shvaćeni kao središnja institucija totali-
dru svojevrsnom nositelju tendencije, kao tarnih režima (Kurelić, 1996: 93).10
g što je nositelj bolesti po sebi zarazan.
o
k
š
o Arendt dalje piše o totalnoj domina-
ol 10 Nastavljajući tu definicijsku logiku, može se
olit ciji, tvrdeći kako je ona jedino moguća uzdrmati moralna superiornost koju libera-
p
g kada se mnoštvo i različitost ljudskih lizam zauzima spram boljševizma i nacizma,
o
sk bića nastoji organizirati na takav način s obzirom na to da liberalne demokracije u
at
Hrv da su svi oni samo jedan te isti pojedi- ratu i izvanrednom stanju – permanentnom
ali nac. Totalna je dominacija moguća samo po Agambenu (usp. Kurelić, 2009b) – orga-
An ako se svaka osoba može svesti na uvijek niziraju logore. Donekle utješan odgovor
može se naći u preciznijem empirijskom pri-
isti skup reakcija, tako da se svaka od tih
stupu materiji, i različitim logorima i sadrža-
10 nakupina reakcija može zamijeniti dru- jima ideologija i njihovim učincima, u logo-
1
gom. Prema Arendt, koncentracijski lo- rima i mimo njih.
Četvrto poglavlje, Ideologija i teror: koju percipiramo s naših pet osjetila i
novi oblik vladavine, dovodi nas do srži inzistira na “istinitijoj” zbilji koja je skri-
Arendtina pristupa totalitarizmu koji vena iza svega uočljivog, vlada s tog
nastoji izaći iz slijepe ulice nemogućno- skrovitog mjesta i zahtjeva šesto čulo,
sti njegova definiranja kao političkog koje nam omogućuje da postanemo
poretka. Arendt tvrdi da postoji sklonost svjesni dublje istine.11 Treće, budući da
da totalitarizam promatramo kao mode- ideologije nemaju moć mijenjati zbilju,
ran oblik tiranije, no totalitarna vlast one ovo oslobođenje mišljenja od isku- 6)
1
0
suočava nas s jednom posve drugom vr- stva postižu kroz određene metode do- 2
0 (
stom vladavine. Totalitarna se vlast, pre- kazivanja. Ideološko mišljenje podređu- 13
–
ma Arendt, suprotstavlja svim pozitiv- je činjenice proceduri koja polazi od ak- 03
1
nim zakonima, opirući se onima koje je siomatski prihvaćene premise izvodeći 1)
3 (
sama uvela i onima koje nije ni pokuša- sve drugo iz nje, nastavljajući s konzi- 1
vala ukinuti. Totalitarno bezakonje tvrdi stentnošću koja ne postoji nigdje drug- ali,
n
A
kako uspostavlja izravnu vladavinu dje u zbilji. Ideologija je ključ povijesti ult,
pravde na zemlji, primjenjujući “zakon” koji, nasuprot skromnijem empirizmu, ca
u
Povijesti ili Prirode izravno na čovječan- identificira skrivene dalekosežne zakone Fo
el
stvo, ne zamarajući se ponašanjem ljudi. povijesti koji opravdavaju krajnje de- h
c
Mjesto pozitivnih zakona u totalitarnoj struktivnu politiku. Mi
vladavini zauzima totalni teror koji treba Kurelić pokazuje da se na osnovi lo- ndt i
e
ozbiljiti zakon pokreta povijesti ili priro- gike Arendtine naracije koja se proteže Ar
h
de. Prema Arendt, ako je zakonitost bit kroz cijele Izvore do posljednjeg poglav- na
n
netiranskih vladavina, a bezakonje bit lja ne može reći da nacizam i staljinizam Ha
tiranije, tada je teror bit totalitarne vla- dijele istu bit i da postoji suština totalita- oći:
m
davine. Teror međutim treba gledati kao rizma. To očito stvara probleme glede e
k
izvršenje zakona pokreta čiji krajnji cilj upotrebljivosti pojma totalitarizma kao fizi
nije dobrobit ljudi ili interes jednog čo- označitelja novog povijesnog fenomena. eta i
vjeka, nego proizvodnja čovječanstva Funkcija posljednjeg poglavlju koje je okr
p
prilikom koje se eliminira pojedince radi Arendt kasnije dodala Izvorima je da e
vrste, žrtvuje “dijelove” radi “cjeline”. doskoči tom problemu. Međutim, kako ogij
ol
Arendt napominje da totalitarni te- Kurelić upozorava, ono je metodološki de
u i
ror sam po sebi nije dovoljan da potiče i potpuno različito od ostatka naracije đ
e
m
vodi ljudsko djelovanje u totalitarnim koju odlikuje iscrpan povijesni prikaz
z
vladavinama. Ono što totalitarnoj vlada- približavanja povijesno-kontingentnih m i
a
z
vini treba da bi upravljala ponašanjem elementa koji su se iskristalizirali u tota- ari
svojih podanika jest da priprema svakog litarizme. Kada već ruska povijest nije alit
ot
subjekta za ulogu krvnika i ulogu žrtve. osigurala elemente koji su se mogli iskri- ć, T
Tu dvojaku pripremu obavlja ideologija. stalizirati u totalitarizam, Arendt tvrdi ovi
k
Prema Arendt, sve ideologije imaju tota- da je staljinizam zapravo kristalizacija iz et
P
litarne elemente, te ističe tri specifično lenjinizma. Kurelić napominje da “po- ć i K.
totalitarna elementa svojstvena ideološ- jam ideologije igra važnu ulogu prije vi
o
kom mišljenju. Prvo, u svojoj težnji to- posljednjeg poglavlja” i da je “obično … avl
P
talnom objašnjenju, ideologije ne objaš- povezan s pojmom terora, ali nikada nije T.
njavaju ono što jest, nego ono što posta-
je, što je nastalo i prolazi. Drugo, 1
1
ideološko mišljenje se oslobađa od zbilje 11 Vidi: http://pescanik.net/hannah-i-ludwig/ 1
središnji pojam” (Kurelić, 1996: 95). Pre- obogatimo analitički aspekt političke
ma Kureliću, prije posljednjeg poglavlja tehnologije koji obilježava totalitarizam,
Arendtina naracija dovodi do skoro pot- kroz analizu epohalnih dispozitiva moći
punog identificiranja totalne dominacije za koje Arendt nema razvijen kategori-
sa totalitarizmom, a neutilitarni karakter jalni aparat što u pogledu funkcioniranja
totalne dominacije i terora poprimaju moći stvara slijepe točke u njezinoj nara-
obilježja radikalnog zla. Teror nije samo ciji. Totalitarizam je moderna pojava
instrument sustava, već je sam telos od- moguća u doba biomoći kao upravljanja
nosno svrha sustava. Ideologija je, po- životom populacije.
sljedično, instrument terora koji stvara
fantomski svijet fikcije u kojemu teror
Michel Foucault: totalitarizam
može vladati. Kurelić dalje pokazuje da
u kontekstu rasizma biopolitike
se u posljednjem poglavlju naglasak mi-
jenja i da ideologija poimana na ovakav Treba početi od prvoga sveska Povi-
način nije element totalitarizma, nego jesti seksualnosti gdje rat i neprijatelje (v.
njegov izvor: teror postaje opravdan za- Petković, 2016) u kodiranju društvenoga
konima ideologije te postaje način uspo- zamjenjuju moć i otpor (Foucault, 1976:
stave vladavine pravde na Zemlji (Kure- 99135). U Foucaultovoj analitici moći,
lić, 1996: 95). Čin totalne normalizacije moć dolazi odozdo, obilježavaju je takti-
ljudi koju totalitarizam provodi uslijed ke koje se mogu povezati u strategijske
ideološkog uvjerenja o stvaranju boljeg projekte na višim razinama sustava. U
svijeta ako se oslobode zakoni Povijesti nizu odavno otrcanih metafora: moć je
ili Prirode, pokazuje da postoji nešto što kapilarna, obitava u ognjištima moći u
bismo mogli nazvati biti totalitarizma. društvu, zahvaća je mikrofizika.12 Barem
Arendt dakle ima dva različita poj- kad je riječ o jednom licu moći, mikro-
ma totalitarizma, a “posljednje poglavlje politika prethodi makropolitici. U tom
knjige”, koje je Arendt dodala za izdanje se kontekstu disciplinarna moć prope-
iz 1966, “uništava logiku Arendtine na- deutički objašnjava suprotstavljanjem to -
racije i uvodi novo i drugačije razumije- talitarizmu: moć dolazi odasvud u druš-
tvu, nije nešto što se odozgo nameće
vanje totalitarizma” (Kurelić, 1996: 86)
cjelini društva. Nasuprot totalitarizmu
koje glavni naglasak u prikazanom sple-
koji ideologijski nastoji kodirati sve dru-
tu elemenata stavlja na ideologiju. U
6
01 idućem nam je dijelu rada namjera istra- štvene odnose. No, ako je tako, kojem
2
a tipu moći odgovara totalitarizam, a nije
v žiti razumijevanje totalitarizma kod Fo-
ušt ponajprije riječ o dispozitivima discipli-
dr ucaulta i vidjeti možemo li pronaći za-
g narne moći koji krote i smještaju pojedi-
o jedničke točke između dvoje autora.
k
š načna poslušna tijela u prostoru i ekono-
o Arendtinu naraciju obilježava kombina-
olitol cija ideološkog i organizacijskog, politič- miji? Odgovor ćemo rekonstruirati na
p
g kog sadržaja i političke tehnologije, s tim
o
sk da završni retorički naglasak završava na 12 Riječ fizika i njezine izvedenice u cijelom
at
Hrv prvome. Vidjet ćemo da kod Foucaulta radu koristimo metaforički: nije riječ čvr-
ali naracija nije formalno različita (u pogle- stim zakonitostima u “stilu” prirodnih zna-
An du kombinacije elemenata ideologije i nosti, nego o razmjerno fluidnim društve-
nim i političkim odnosima koji se prema
političke tehnike kojima operira), ali su
pojedincima mogu koncipirati kao splet
12 njezini naglasci bitno drukčiji. Njegova “sila” na lokalnoj i višim razinama analize
1
naracija omogućuje nam da dopunimo i odnosa moći.