GODI[TE IX Zagreb, sije~anj–o`ujak 2011. Broj 1–3

327 Pages·2011·1.48 MB·Croatian

SADR@AJ
Viktor @mega~: [est zapisa, 3
Alojz Majeti}: Pisma na dvije adrese, 15
VJERAN ZUPPA (priredili J. Ba{i} i V. Viskovi})
Nata{a Govedi}: Suvereni stranac ili teorija subjektnosti Vjerana Zuppe, 32
Dubravka Crnojevi}–Cari}: Subjekt i Drugi ili Onaj koji je nastanjen Drugim
— {aljivd`ija, joker, opsjenar, 38
Tonko Maroevi}: Isprikom na ispriku, kritikom na naviku, 44
Nade`da ^a~inovi~: Portret teoreti~ara kao mladog ~ovjeka: Vjeran Zuppa u
doba Isprike za pjesmu, 48
Ante Armanini: Nietzsche, Souriau, dramatologija, 52
Branimir Bo{njak: Vjeran Zuppa i neskrivenost svijeta pjesme, 85
Tea Rogi} Musa: Prijatelj Silvestar Vjerana Zuppe kao metapoetski govor
utopijske svijesti, 90
Sibila Petlevski: Dopisivanje Zuppine Bilje`nice, 102
Snje`ana Banovi}: Bilje`nica kao utopija, 109
@eljko Ivanjek: Cjelovitost opusa dosjetljivca Vjerana Zuppe, 113
ANTONIN ARTAUD
@arko Pai}: Do|i, o kraljevstvo nero|enoga, 118
Laura Potrovi}: Ekskrementima daha do nepredstavljivog, 145
GODI[TE IX Zagreb, sije~anj–o`ujak 2011. Broj 1–3
Thomas Crombez: Raskomadano tijelo u nadrealisti~kim dramama
Antonina Artauda, 161
Tsu–Chung Su: Okcidentalno kazali{te i njegov Drugi: uporaba i zloporaba
orijentalnog kazali{ta kod Antonina Artauda, 176
KRONOLOGIJA JEDNE POLEMIKE
Nikica Mihaljevi}: Pregled polemike Jergovi} – Viskovi}, uz poneki
komentar, 199
KRITIKA
Kre{imir Nemec: Intelektualna antologija 20. stolje}a
(Viktor @mega~: Pro{lost i budu}nost 20. stolje}a), 312
Marina Protrka: Sofijin svijet ispri~an odraslima
(Simon Chritchley: Knjiga mrtvih filozofa), 315
Marina Protrka: Svoje i tu|e — u perspektivi nove stare metode
(Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju), 317
@eljka Metesi Deronji}: Otkrivanje nepoznatoga
(Ljerka Schiffler: Matthaeus Ferchius Veglensis / Mattheo Ferchio Veglense /
Matija Frki} Kr~anin (1583–1669), 318
Dragana Toma{evi}: Etnologija Europe
(Karl–Markus Gauss: Europljani u izumiranju), 321
Snje`ana Kordi}: Pod maskom brige za jezik
(Jila Ghomeshi: Grammar Matters: The Social Significance of How We Use
Language), 323
Viktor @mega~
[est zapisa
[to je Europa? 3
Europa je kontinent, to zna svatko. Te`e je odgovoriti na pitanje {to je Europa
u povijesnom i kulturnom smislu. O tome postoje mnoge knjige, a odgovori su
razli~iti. Engleski povjesni~ar kulture George Steiner pru`io je prije nekoliko
godina u eseju Ideja Europe svoje vi|enje stvari. Iznosim prve njegove pogle-
de, a zatim svoje. Steiner smatra da se europski identitet s dana{njeg staja-
li{ta mo`e svesti na pet fenomena. Esej je subjektivan ali tolerantan oblik iz-
laganja misli, pa se mo`e pretpostaviti da autor nije mislio da je njegova tipo-
logija posljednja rije~ o tom predmetu. Jedan od najva`nijih parametara ili ak-
sioma, kako on naziva kategorije europske samobitnosti, ujedno ima i najve}i
pojmovni proteg. Europa je povijesno nezamisliva bez odre|ene tradicije.
»Rije~ je o dvojakom naslije|u: Atene i Jeruzalema. Taj odnos, istodobno kon-
fliktan i sinkreti~ki, zaokupljao je europsku teolo{ku, filozofsku i politi~ku ra-
spravu sve od crkvenih otaca do Leva [estova, od Pascala do Lea Straussa.
Taj topos je i danas bogat i prijeko potreban, kao {to je oduvijek i bio. Biti Eu-
ropljanin, to zna~i poku{ati moralno, intelektualno i egzistencijalno pregova-
rati s dva suparni~ka ideala, s praxisom Sokratova grada i onim proroka Izai-
je.« (Ideja Europe, prev. N. Petrak, Zagreb 2008, str. 21.) Ne mogu zamisliti
intelektualca koji se ne}e slo`iti sa Steinerovom tvrdnjom da je Europa posta-
la velika i posebno va`na svojim duhom moralnih propitivanja, koji je biblij-
skog podrijetla, i svojim upori{tem u anti~koj gr~koj filozofiji, koja je poticala
umnu znati`elju i potrebu za intelektualnim eksperimentom. To su ishodi{ta
koja su usmjerila putove onih klju~nih mislilaca koje autor spominje: Plotina,
Spinozu, Kanta, Wittgensteina, Heideggera. @idovska metafizika i anti~ka ma-
tematika i fizika korijeni su na{eg kontinenta. To je vidljivo u misaonim svje-
tovima ina~e toliko razli~itih li~nosti poput Marxa, Freuda i Einsteina. Marx-
ov gnjev zbog dru{tvene nepravde i njegov mesijanski zanos izravno je sukla-
dan rije~ima Amosa ili Jeremije, zaklju~uje Steiner. »U Einsteinovoj vjeri u je-
dan ure|eni svemir, u njegovom upornom odbijanju kaosa, postoji ~udesna
bliskost s obe}anjem Psalama i s Maimonidesom. Judaizam i njegove dvije
glavne 'fusnote', kr{}anstvo i utopijski socijalizam, djeca su Sinaja, ~ak i tamo
gdje @idovi nisu bili ni{ta drugo do prezrena i progonjena {a~ica ljudi.« (str.
27) S takvim razmi{ljanjem Steiner povezuje jedan drugi svoj parametar, koji
naziva eshatolo{kom samosvije{}u. Samo je Europa kulturna i povijesna sredi-
na koja sama sebi postavlja pitanja o vremenu, trajanju i smislu neke kulture.
Najdublja pitanja o budu}nosti, eshatolo{ke nade i strahovi — to je dio europ-
ske tradicije, u opreci s ameri~kom, gdje eshatologiju gu{i naivan optimizam.
Europa je svjesna kona~nosti, i stoga su samo na njezinu tlu mogle nastati
knjige poput Spenglerove Propasti Zapada.
U ostalim trima paradigmama Steineru je na umu da na{ kontinent o~itu-
je i opu{tenija lica. Uspore|uju}i Europu s Amerikom ili Japanom, autor upo-
zorava da je samo u europskim zemljama na svakom koraku prisutna povijest,
4
podjednako politi~ka i kulturna. U Europi nema numeriranih ulica i trgova.
Prolaze}i kroz Francusku, Njema~ku, Italiju i druge zemlje, postajemo svjesni
toga kako gradovi na odre|eni na~in mogu postati muzeji. Javna mjesta naz-
vana su po Bachu, Einsteinu, Pascalu, Wellingtonu, van Goghu, Tolstoju,
Ibsenu, ^ajkovskom — to je europsko sje}anje, prisutnost koja oblikuje svijest
mnogih ljudi. Imena trgova i ulica dakako su samo signali; ta imena `ive i
drugdje, nisu zaboravljena. [etnja kroz europske gradove i gradi}e pretvara
sukcesiju u istodobnost. Ponegdje su gradovi bili poni`eni imenima zlo~inaca.
Nema ih vi{e — i to Europa. U Dublinu ~ak i autobusne postaje putnika
usmjeravaju prema domovima pjesnika, napominje Steiner. S tom autorovom
paradigmom povezano je razmatranje o jednom protuslovlju europskog konti-
nenta. Tolike su u njemu jezi~ne granice, a ipak je on — u pravom i u prene-
senom smislu rije~i — prohodan. U pro{lim stolje}ima putovalo se kolima, na
konju, a ponekad i pje{ice. Udaljenosti su i za dana{nja mjerila ipak velike, no
Europa je, pi{e autor, pregledna, a otkad ima mostova, nema neprohodnih
krajeva. Nije ~udo {to su europske zemlje pustolove, umjetnike, trgovce upra-
vo pozivale ili zavodile da ljepotu i raznolikost krajolika do`ive sporim kreta-
njem. Europa je u tom smislu kontinent pje{aka, turista, gradskih flaneura.
Najvi{e }e dana{njeg ~itatelja iznenaditi {to Steiner jednu kulturnopovijesnu
pojavu koja, usput re~eno, vrijedi tek od osamnaestog stolje}a, stavlja u svom
nizu paradigmi europskih vrijednosti ~ak na prvo mjesto u kompoziciji svog
eseja. Rije~ je o kavanama. Nijedan kontinent, to je to~no, ne njeguje tako kul-
turu kavana kao Europa. Kavana je europska institucija, simbol urbanosti i li-
beralnog mentaliteta, bohemski Olimp, mjesto bezbrojnih intriga i politi~kih
utopija, umjetni~kih skupina i njihovih programa. Mogli bismo nadopuniti
Steinera i re}i da bez kavana ne bi bilo nekih »izama« u modernoj umjetnosti.
Ako je kavana te vrste na drugim kontinentima, one su europski eksport.
Da sam se spremao napisati esej poput Steinerova, izbor parametara i na-
glasaka bio bi druga~iji. Re}i }u {to sada mislim o tome. Na prvo sredi{nje
mjesto stavit }u mjerilo nemira, kojemu Steiner gotovo i ne posve}uje pozor-
nost, iako svaki povjesni~ar kulture i op}i historiograf mora biti svjestan da je
Europa poseban polo`aj u svjetskoj povijesti stekla upravo jedinstvenom dina-
mikom, svojim nemirom i znati`eljom. To je nezamjenjivi znak na{eg konti-
nenta. Tko bira rije~ povijesni brand, nije na pogre{nom putu. Iako je i u Aziji
tisu}lje}ima bilo vojnih pohoda i rafinirane kulture, te nam se zemlje u uspo-
redbi s europskima ~ine razmjerno stati~ne. U Japanu je folklorna tradicija
`iva ~ak i u suvremenoj svagda{njici. Poznajete li Europljanina koji poslije
radnog vremena skine traperice i obu}e narodnu no{nju, da u njoj gleda tele-
viziju? Etnolozi tvrde da bi indijska plemena i danas `ivjela prete`no na isti
na~in na koji im je to odvajkad nare|ivala ritualna predaja. Kulturalno i teh-
ni~ki, Amerika je tako|er, zapravo i najvi{e, europski eksport. Stoga je europ-
ska dinamika ne samo interna nego i eksterna, u razli~itim oblicima i s raz-
li~itim rezultatima kolonijalna.
5
Jedan od bitnih parametara europske povijesti izri~e konstatacija da Eu-
ropa nije samo Europa, nego u mnogo~emu cijeli svijet. On bi druk~ije izledao
da nije bilo tehni~kih inovacija iz Berlina, Pariza, Londona, da nije bilo europ-
ske znanosti i umjetnosti. Poentirano re~eno, bez `eljeznice, automobila, rent-
gena, nuklearne fizike i raketne tehnike, pa tiskarskih strojeva, fotografije,
novinarstva, filma, institucije koncerata i simfonijskih orkestara ne bi bilo ni
slike svijeta ni svijeta slike. Dio tekovina ne bi se mogao razviti da kontinent
nije razvio politi~ke ustanove kakve u modernom smislu nije stvorio nijedan
drugi predio svijeta. Demokracija i socijalna dr`ava, pravna dr`ava i pravo na
individualizam pojmovi su koji iskazuju bitne karakteristike politi~kog para-
metra. A u tim obilje`jima sadr`ana je na poseban na~in jedna od pretpostavki
predod`be o dinami~koj Europi, kontinentu stalnih promjena — promjena
koje su u nekim filozofskim sustavima formulirane kao izraz ideje o konstant-
nom i neisprekidanom napretku. Razlika izme|u starogr~ke demokracije i su-
vremenih parlamentarnih sistema gotovo je isto toliko velika kao i razlika
izme|u `ivota u srednjovjekovnim tvr|avama i svagda{njice u suvremenim
komfornim stanovima. Takve nalete inovacije druge sredine nisu do`ivljavale.
Azija i Afrika, a dijelom i Latinska Amerika, sve su one do doba kolonizacije
bile ~vrsto utemeljene u tradicionalnim kulturama, koje su u upravnom pogle-
du bile ustrojene hijerarhijski, vertikalno, u suprotnosti s europskom civiliza-
cijom koja je iz epohe u epohu sve vi{e te`ila horizontalnom, demokratkom
ure|enju.
Treba li jo{ dokaza? Steiner je svojim parametrom o `idovsko–gr~kom po-
drijetlu europske kulture pogodio u sredi{te, ali posve zanemario duhovnu i
dru{tvenu mobilnost Europe, osobito od sedamnaestog (u znanosti) i osamna-
estog stolje}a (u politici i umjetnosti) nadalje. Od tog razdoblja razvija se okci-
dentalna kultura naglim koracima, na~in za koji se danas op}enito u historio-
grafiji upotrebljava pojam kulturnopovijesne moderne ({to je ne{to drugo nego
pojedini modernisti~ki smjerovi oko 1900. godine). Neprestana, dijelom eufo-
ri~ka modernizacija, to je epohalno–kontinentalna pojava. Uostalom, i na po-
dru~ju biblijske i filozofske tradicije bilo je prijeloma. Kr{}anstvo se tuma~ilo
na razli~ite na~ine, pa se i razli~ito institucionaliziralo. Koliko su stvari slo-
`ene, pokazuje protestantizam koji je bio u sukobu s renesansnom Crkvom,
pa su mu zamjerili duhovni internalizam, no koji je kasnije postao u pravom
smislu motor moderne. Tako je i s filozofijom. Platonova sjena se u modernoj
filozofiji itekako ocrtava, ali ima i posve opre~na shva}anja o zada}ama anali-
ti~kog uma. Zastupa se i mi{ljenje da pitanja anti~ke filozofije vi{e ne mogu
biti putokazi. No istina je da je Europa, s Heideggerom i suvremenom francu-
skom filozofijom ostala mnogo vjernija anti~koj predaji nego angloameri~ka
analiti~ka, logisti~ka misao.
Europska kulturnopovijesna moderna, koja nije me|u Steinerovim pojmo-
vima, mo`e se ra{~laniti tako da se paradigme dobro uklapaju u dosada{nju
6
sliku. Na{ je kontinent stvorio duhovne i dru{tvene kategorije bez kojih da-
na{njih `ivot u znatnom dijelu nije zamisliv. U osamnaestom stolje}u afirmi-
raju se na demonstrativan na~in ~etiri novovjekovne tendencije. Individuali-
zam je njihov zajedni~ki nazivnik. Ako priznamo individualizam kao temelj,
prihva}aju}i Rousseauove rije~i da svatko mora izraziti svoju samobitnost, pa-
da novo svjetlo na fenomene koji tvore suvremen sustav vrijednosti i njegova
iskazivanja. U katalogu tih vrijednosti, koje su u Europi danas aksiomi, temelj
javnog `ivota tvori pravo svakog pojedinca da svojim glasom, u medijima ili
prilikom izbora, pridonese artikulaciji javnog `ivota. U usporedbi s na~elima
gospodarenja u pro{losti, nova ekonomika moderne u principu je individualis-
ti~ka: njezina su upori{ta poduzetni{tvo, bankarstvo, tehni~ke inovacije, stva-
ranje konkurentskih odnosa. Dva povijesna fenomena srodna su u svojoj ovis-
nosti o osobnoj inicijativi u prostoru razmjene javne slobode. Znanost postaje
autonomna djelatnost, koja vi{e nije upu}ena na ideolo{ki nadzor. U svojem
utjecaju na javno mi{ljenje srodni su joj mediji, koji su u svojim pionirskim
razdobljima, prvo u novinstvu a zatim i u ostalim granama, u znatnom opse-
gu oblikovali europski mentalitet. I naposljetku peta kategorija dinami~ne Eu-
rope: nevjerojatna stilska inovativnost i `ivost u postklasicisti~koj umjetni~koj
kulturi. U tom pogledu Europa doista bez premca. Od doba romantizma na-
dalje kontinent je u stalnom previranju. Ta se snaga preobra`aja postupno
prenosila i na druge kontinente, a ostali su du`nici do danas. Kretanje u
obratnom smjeru (naprimjer utjecaji japanskog slikarstva i afri~ke folklorne
plastike) bilo je samo povremeno i mjestimice. Europski estetski paradoks u
tome je {to od devetnaestog stolje}a postoji kontinuitet diskontinuiteta. Sko-
kovitost, kao da stilska predod`benost po~inje svakih nekoliko godina iznova,
izazvala je svojevrsnu tradiciju inovacijskog radikalizma — radikalizam koji je
postao predvidljiv. U tome je njegov kontinuitet, koji uklju~uje i nu`nost stil-
ske konkurencije. Jedan od vrhunaca svakako su prva desetlje}a dvadesetog
stolje}a, kada su futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam i mnogi drugi
izmi pokazali {to zna~i raspr{enost, sukobljenost i solidarnost iz suvremenosti
u isti mah. Ta usmjerenja nisu postojala samo istovremeno, ona su nastojala
da i oblikuju i sugeriraju istodobnost. Svi su modernizmi ranog dvadesetog
stolje}a obuzeti novim shva}anjem vremena, koje je, tako re}i, suvremeno ur-
bano vrijeme, temporalnost golemih velegradskih prostora, u kojima je svaki
trenutak bezbroj uzajamno nesuvislih zbivanja. Vrijeme kao filozofski estetski
i fizikalni problem — i to je europski duh. Proustovi i Mannovi romani. Ein-
steinova teorija relativnosti, dadaisti~ki kola` i fotomonta`e i Heideggerovo
djelo Bitak i vrijeme tvorevine su koje su nastale gotovo u isto doba. Steiner je
izabrao kavane, a ja u isti mah i ono {to se doga|alo na ulici, izvan kavanskih
prostora.
Uli~ne freske
7
U pro{lim epohama, sve do druge polovice dvadesetog stolje}a, slikari su radili
u atelijerima ili u javnim zgradama, gdje su umjetnici na skelama slikali fres-
ke. Ako bi se s priborom uputili u prirodu, tvorevina bi opet zavr{ila u nekom
stanu ili muzeju. Danas se ispunjava san pro{lostoljetne avangarde, jer nesta-
ju dvije razlike: opreka izme|u akademske i neznala~ke ruke te opreka izme-
|u tradicionalnih prostora izlaganja i uli~nih zidova. Svi su ljudi umjetnici i
sav se svijet mo`e pro`eti umjetno{}u — to je bilo geslo europske i ameri~ke
avangarde. ^e{ki teoreti~ar umjetnosti Karel Teige napisao je dvadesetih godi-
na takav manifest u duhu dadaizma i ~e{kog poetizma. Da je Teige `iv, u`ivao
bi u pogledu na fasade obilje`ene slikarijama i primjerima improvizirane ur-
bane poezije i politi~kih glosa. Nedostatak je njegove maksime u tome {to au-
tori grafita ostavljaju samo tragove svog spreja, a gotovo nikad prskanu vizit-
ku. Istina je da je suvremeni muralni izraz posve de–muzealiziran, kao {to se
on ne mo`e zamisliti ni u atelijeru. Ukratko, on je plenerizam koji slikanje ili
ispisivanje iskazuje doslovno: pod vedrim nebom, na zidovima, dakle na pre-
te`no vatrostalnom materijalu. U davno doba se spominjalo: {to bi bilo da zi-
dovi umiju govoriti? Eto, sad govore, i to na nekoliko jezika.
A zbog te razli~itosti jezika po~inju definicijske muke teorije. Ako nema
potpisa ni ustaljenog stila, nerje{ivo je pitanje autora. Me|utim, anonimnost
krije novu zagonetku. Postajemo sumnji~avi kad se radi o sprej–koloru s ma-
{tovitim kontrastima ili o klimavom jednobojnom crte`u. Pro~ulo se naime da
u zidnom plenerizmu sudjeluju — doslovno: imaju svoje prste — i akademski
slikari. Tko se oslanja na tradiciju povijesti umjetnosti, tome ne}e biti svejed-
no da li tvorevine odaju rukopis ~ovjeka s atelijerskim {tafelajem ili pak nev-
je{tu ruku likovno i aforisti~ki raspolo`enog prolaznika. Mogu}a je dakako i
igra krinkama, pa akademska ruka opona{a neuk potez. Obratna operacija
stvarala bi ozbiljne probleme. Takva su pitanja zanimljiva, no u njima bi so-
ciologiji trebalo dati prednost pred estetikom. Jezgru uli~ne poetike nalazimo
upravo u poku{aju da se izbri{u dru{tvene, u ovom slu~aju naobrazbene razli-
ke. Amater i slikar nalaze se na istom brodu. S estetskog motri{ta to je lijep
prizor. A ujedno nam taj prizor ne{to govori o razlikama izme|u pojedinih
grana umjetnosti: bilo bi apsurdno pomisliti da se jednakost odnosno simula-
cija jednakosti mo`e posti}i, primjerice, na podru~ju glazbe ili arhitekture.
Svaki bi takav pothvat stradao ve} u zametku.
Europski i ameri~ki gradovi prepuni su grafita, tako da se budi pomisao
da uloga pro~elja neke zgrade nije u tome da artikulira taj objekt nego da po-
slu`i kao ploha za slobodnu likovnost — slobodnu u dvojakom smislu rije~i:
neformalnom i izazovnom. Ponekad izazovnost trza po `ivcima vlasnika, koji
vole djevi~anski ~iste fasade. Ponekad se to, s obzirom na likovni doseg grafi-
ta, mo`e shvatiti, a tekst je posebno pitanje, podvedivo pod labave kategorije
ideologije ili ukusa. Vlasni~ke `ivce naravno osobito {trapaciju tekstovi koji se,
po njihovu mi{ljenju, kre}u izme|u politi~kog anarhizma (npr. »[efovi klubo-
8
va na Goli otok«) ili kanibalske opscenosti (»Radije jedem stare bake neg’ da
slu{am narodnjake«). Prevlast jezi~nog diskursa o~it je, jer crte`i bez teksta,
tako re}i pjesme bez rije~i, mnogo sporije izazivaju intervenciju li~ilaca, pa
makar i crte` u postojanoj tradiciji znanstvene fantastike uvjerava prolaznike
da postoji penis do koljena.
Moderne freske posti`u, ipak, i vrhunce kad se posla dohvate, svejedno
jesu li profesionalci ili amateri, rade li po narud`bi ili spontano, ljudi koji ima-
ju ma{te. Jedna je zagreba~ka ulica dojmljiv primjer, ulica s duga~kim zidom
koji ne tvori fasadu, pa zato nema ni povike. Takvih ploha ima i u drugim eu-
ropskim gradovima, pa su mogu}a neka uop}avanja. Slikarije potvr|uju krila-
tice postmoderne: sve je mogu}e, svaka je mje{avina stilova dobro do{la. Pogo-
tovo ako je prostorno lako pristupa~na. »Dolazimo u ku}u«, tako glasi jo{ i da-
nas ponuda nekih obrtnika. »Napustite ku}u, ali ne morate po}i u muzej«, to
je poziv uli~ne umjetnosti koja nije ni hepening ni performans, nego trajan li-
kovni dokument na ~vrstoj podlozi (koja mo`e biti i palimpsest).
Mnogi zidovi svjedo~e o tome da je nadrealisti~ka ma{ta `iva, jer su `ivi
njezini uzroci. Svijet koji je jo{ mnogo vi{e organiziran, birokratiziran i um-
re`en nego neko} pokazuje jo{ uvijek kako su privla~ne igre iracionalnosti. Na
ve}ini kontinenata vi{e nema politi~kog totalitarizma klasi~ne vrste, ali zato
postoji tehni~ki totalitarizam i tehni~ko–komercijalni teror, pod kojima se ne-
izmjerno lak{e di{e, ali koji tako|er budi otpor. Umre`enoj kontroli svega i
sva~ega suprotstavljaju se likovi koji spajaju bajkovitost i divnu anarhi~nost.
Lav na klizaljkama, na grivi ima skija{ku kapu; u egipatska sfinga koja zama-
huje repom; avion koji leti samo s jednim krilom; slika na kojoj slikar na no-
garima ima platno na kojem se vidi slikar koji slika slikara; automobil bez
kota~a koji lebdi u zraku; bjelina na kojoj slovima od desna na lijevo pi{e @en-
ski akt; skupina ljudi kojima su lica simetri~no u dvije boje: crno–bijeloj ili
`uto–sme|oj; fakir koji preko u`arenog ro{tilja hoda u gojzericama; golema {a-
hovska tabla na kojoj su sve figure skaka~i; parobrod koji umjesto dimnjaka
ima visoke cilindre iz kojih izviruju ze~i}i; atomska centrala na ~ijem vrhu
ple{u djevojka u sve~anoj haljini i momak u fraku, a ispod toga pi{e: atomi
idu u plesnu {kolu. I dakako svagdje: Bad blue boys.
Napredak i nazadak idu uvijek u paketu
Prenesimo se u mislima na sajmove europskih gradova u, recimo, sedamnae-
stom stolje}u, razdoblju Galilea, Keplera, Cervantesa, Gunduli}a, Velasqueza,
Rembrandta i stvaranja europskih kolonija u Americi i Africi. Tko je imao
pokvarene zube, morao ih je dati vaditi; plombiranje je bilo posve nepoznato. I
bogata{i i siromasi na{li su se u rukama lije~nika ili nadrilije~nika oboru`anih
nezgrapnim klije{tima. Za narkozu slu`ila je rakija a po potrebi i toljaga. Ple-
mi}i i drugi imu}ni ljudi bili su donekle povla{teni: umjesto proste rakije zu- 9
bar im je ordinirao plemenit konjak, a toljagu zamijenio je diskretan drveni
~eki}. Ako klije{ta nisu bila ~ista, prijetila je sepsa.
Prebacujemo se naglim filmskim rezom u na{u epohu. Zavaljeni u udobnu
zubarsku stolicu, do`ivljavamo blagodat anestezije. Rije{ili smo se, zahvalju-
ju}i farmaindustriji, bolova. Ordinaciju napu{tamo uvjereni da je civilizacijski
napredak nezadr`iv. Prognoza je dobra, ali je samo djelomice to~na. Pomnije
ispitivanje op}eg stanja svijeta vodi prema spoznaji o dijalektici napretka, dija-
lektici koja nas prati gotovo na svakom koraku, osobito u Europi, koja je u
mnogo~emu, pogotovo u zdravstvenom osiguranju, jo{ uvijek povla{ten konti-
nent. Privilegiranost treba istaknuti, jer {to je vi{i stupanj civilizacije to se
vi{e o~ituje nesklad u shva}anju o tome {to je napredak. Osoba u zubarskoj
stolici osje}a blagodat lijeka i u isti mah pritisak na svoju ekolo{ku svijest.
Ona shva}a da je sve i komplicirano i krajnje jednostavno. Slo`en i jedva
transparentan jest uvid u isprepletenost novca i tehni~ke vje{tine, profita i
luksuza. Jednostavna je — i neprijeporna — spoznaja da nema napretka bez
nazatka. [to je u Europi i na nekim drugim kontinentima napredak, to nije
te{ko doku~iti. Nazivi su komfor, socijalna sigurnost, sloboda mi{ljenja. No
ekolozi razli~itih usmjerenja predo~uju nam uvijek isti ra~un, na kojemu je
osobito visoka stavka tehnolo{ki manje ili vi{e elaborirana prljav{tina, ozon-
ska rupa, klimatske promjene i svakodnevna gu{enja u zraku koji je netko
nazvao dugoro~nom i nevidljivom plinskom klopkom. U najcrnijem scenariju
pomi{ljamo na komore u nekim ameri~kim zatvorima. Osu|enik na smrt stu-
pa u komoru i mrmlja: Danas ja, a sutra i vi svi zajedno.
Ni{ta novo, re}i }e stru~njaci za gospodarsku povijest. Promijenile su se
samo dimenzije. U studijama Fernanda Braudela i drugih povjesni~ara dvade-
setog stolje}a mogu se na}i izvori iz srednjeg i s po~etka novog vijeka. Stanov-
nici gradova poput Londona tu`ili su se, tvrde izvori, zbog zaga|enosti zraka i
nezizdr`iva smrada za obla~nih dana, nepogoda izazvanih lo`enjem lo{im ug-
ljenom. To je bilo oko sredine trinaestog stolje}a, u doba kad su kroz konti-
nentalne {ume jahali vitezovi prema svojim dvorcima, kao zbiljske osobe i kao
junaci dvorskih romana. Ekolo{ke muke po~ele su dakle ve} vrlo rano, ali su
bile neravnomjerno raspore|ene. Renesansni lirski krajolici, sa `uborom poto-
ka i pjevom ptica, pa jo{ i Rousseauove projekcije o naivnosti ~ovjeka i pito-
mosti prirode, bili su izraz restaurativnih te`nji u dobrom smislu. U devetna-
estom stolje}u Flaubert je proklinjao smrdljivu civilizaciju s dimom tvornica i
lokomotiva.
Razlika izme|u tih razdoblja i najnovijih simptoma svakako su kvantita-
tivne, ali i psiholo{ke. Tehnolo{ki razvoj pro{lih stolje}a slavio se kao pobjeda
ljudskog uma u borbi za savladavanjem prirode, pa makar i laudatori bili pri-
siljeni pri otvaranju novih kemijskih tvornica, ~eli~ana i rudnika ma{iti se
maramice da za{tite nos. Otpor protiv popratnih pojava industrijske ere bio je
dugo samo }utilne naravi: nelagoda, gnu{anje, kao u Flauberta, potreba za ko-
10
lonjskom vodom kod dama i gospode, eventualno vla`na krpa kod sirotinje.
Me|utim, moderan komfor {to ga je posredno pru`ala industrijalizacija sve je
duhove pomirila sa `utosivim ~a|avim oblacima. Mentalni je {ok uslijedio tek
u posljednjim desetlje}ima, kad se pojavila sablast brzine, neslu}eno ubrzanje
u inovacijskoj tehni~koj proizvodnji. Pomalo se budila svijest da su mnoga sto-
lje}a, od vitezova do Flauberta, protjecala kudikamo sporije nego nekoliko da-
na{njih decenija. U savladavanju vremena i prostora dvadeseto stolje}e pretek-
lo je ranija stolje}a, pa i tisu}lje}a. Ostala je tehnolo{ka tajna srednjovjekovnih
katedrala, no one su se gradile stolje}ima. Tek je iskustvo vrtoglave brzine (u
kojem je »vrtoglavost« prestala biti metafora«) proizvelo mentalni udar neo-
grani~enosti, koja ne stvara naviku. Strah i tjeskoba potisnule su }utilnu nela-
godu; egzistencijalna svijest okomila se na estetsku.
Najja~i se udar napretka, koji vodi nazatku, o~ituje na podru~ju elektro-
ni~ke komunikacije. Prije izuma interneta i prislu{nih aparata povjerljivi su
se razgovori vodili iza zatvorenih vrata ili na {etnjama. Otkad postoji wikile-
aks, i sve {to ga prati, povjerljivost i slu`bena tajna postaju arhai~ni. U svojim
SMS esejima upozorio sam ve} godinu dana prije velike »afere wikileaks« da
uskoro takozvane arkanske sfere vi{e ne}e biti. Uostalom, danas doista nije
te{ko biti prorok. Dr`avnici i diplomati morat }e se pona{ati kao njihovi davni
prethodnici u togama, oklopima ili vlasuljama i {esteropre`nim ko~ijama, si-
gurni da je prostor tajnosti osiguran. SF–knji`evnost trebala bi, umjesto da se
ridikulski mota po svemiru, pratiti nove strategije osiguravanja komunikacij-
skog prostora. Dijalektika ovdje le`i na dlanu: {to je umre`enost gu{}a, to su
mogu}nosti diskrecije, pa i privatnosti, sve neznatnije. Sigurne }e biti samo
rije~i koje nikoga ne zanimaju, ~ak ni one ljude koji ih izri~u, naprimjer »Pro-
{li je tjedan bilo malo toplije«. Ali ~im re~enica glasi »Postavit }emo nuklearne
rakete na prostoru X«, sutra }e biti na milijunima ekrana. Politi~ari koji raz-