Ezoterizam kao počelo i kao put PDF
Preview Ezoterizam kao počelo i kao put
FRITHJOF SCHUON KAO POCELO I KAO PUT Frithjof Schuon EZOTERIZAM KAO POČELO I KAO PUT Sarajevo, 2011. Ul. 8. mart br. 56,71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel.: 00387 33 574 700 Fax: 00387 33 574 701 n E-mail: [email protected] n o C www.connectum.ba IZDAVAČ Connectum, Sarajevo ZAIZDAVAČA Ajet Arifi NASLOV ORIGINALA Esoterism as Principle and as Way PRIJEVOD S ENGLESKOG Asim Delibašić UREDNICA Emina Kamenarević LEKTURAI KOREKTURA Amina Kapo DIZAJN Connectum DTP ŠTAMPA BEMUST, Sarajevo Sarajevo, april 2011. © World Wisdom P.O. Box 2682 Bloomington, IN 47402, USA www.worldwisdom.com © Copyrightza izdanje na bosanskom jeziku CONNECTUM, Sarajevo (Bosanski prijevod je u cjelosti ujednačen sa posljednjom inačicom francuskog izvornika.) Connectum knjiga: 110 IZDAVAČKISAVJET: prof. dr. Dževad Karahasan, prof. dr. Ker- ima Filan, prof. dr. Mile Babić, prof. dr. Muhamed Dželilović, prof. dr. Sadudin Musabegović, akademik prof. dr. Tvrtko Kulenović CIP zapis za ovu publikaciju dostupan u elektronskom katalogu Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine pod brojem 18788614 ISBN 978-9958-29-012-1 Ova knjiga se bez dozvole izdavača i prevodioca, ni u cjelini ni u dijelovima, ne smije umnožavati, preštampavati niti prenositi ni u jednom obliku niti ikakvim sredstvom. Ona se bez odobrenja izdavača i prevodioca ne smije ni na koji drugi način niti ikakvim drugim sredstvom distribuirati niti umnožavati. Sva prava na objavljivanje ove knjige zadržavaju prevodilac i izdavač prema odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima. ŠTAMPANO U BOSNII HERCEGOVINI FRITHJOF SCHUON EZOTERIZAM KAO POČELO I KAO PUT s engleskog preveo Asim Delibašić CONNECTUM SADRŽAJ UVOD..............................................................................................................................7 I SOPHIA PERENNIS..................................................................................................11 Razumijevanje ezoterizma........................................................................................13 Tajanstvo pokrova.......................................................................................................41 Hipostatski i kozmički brojevi...............................*................................................57 Praiskonsko drvo.........................................................................................................69 II DUHOVNII MORALNI ŽIVOT...........................................................................79 Trostruka narav čovjekova........................................................................................81 Vrline u putu................................................................................................................89 Priroda i uloga osjećanja.........................................................................................103 Šta iskrenost jeste i šta ona nije...............................................................................109 Problem spolnosti......................................................................................................115 Dimenzije ljudskog pozvanja..................................................................................131 Vrhovna zapovijed.....................................................................................................135 Istinski lijek.................................................................................................................141 Kriteriji vrijednosti...................................................................................................149 III ESTETSKAI TEURGIJSKA FENOMENOLOGIJA..........................................155 Uporišta cjelovite estetike.......................................................................................157 Stupnjevi umjetnosti.................................................................................................163 Uloga pojavnosti........................................................................................................177 Funkcija relikvija.......................................................................................................183 Elementarna kriteriologija nebeskih pokazanja.................................................189 Ples sunca...................................................................................................................197 IV SUFIZAM..................................................................................................................203 Religija srca................................................................................................................205 Putjednosti................................................................................................................211 UVOD Prije svega, nužno je biti jasan u pogledu značenja riječi “ezoterizam”: svako zna da ona a priori označava doktrine i metode koje su manje ili više taj- ne, pošto se smatra da nadilaze ograničene mogućnosti prosječnog čovjeka. Ono što traži objašnjenje jeste pitanje zašto je ova perspektiva moguća, i čak nužna, te kako se ona primjenjuje na različite razine ljudske egzistencije; sve to na osnovi razumijevanja da je ovdje u pitanju autentični ezoterizam, a ne njegove krivotvorine ili zastranjenja, koja su načinjena da bi obeščastila samu riječ, ako već ne stvar po sebi i koja počesto samo podilaze sklonosti ka ekstravagantnosti. Zasigurno, sav ezoterizam se nadaje, s tačke gledišta njemu odgovarajućeg egzo- terizma, kao zabojen herezom, ali to ga očigledno neće diskvalificirati ukoliko je unutarnje ortodoksan, i, dakle, u skladu s istinom kao takvom i tradicionalnim simbolizmom kojem pripada; istina je da se najautentičniji ezoterizam može tu i tamo odvajati od ovog okvira i odnositi na strane simbolizme, ali on ne može biti sinkretističan u svojoj samoj supstanci. Međutim, ono što nas ovdje zanima nisu toliko historijski ezoterizmi - kao što su pitagoreanizam, šivaistička vedanta, zen - nego ezoterizam kao takav, koji ćemo spremno nazvati sophia perennis, i koji je u sebi neovisan o pojedinačnim oblicima, zato što je njihova supstanca. Moglo bi se spočitati da je proturječno govoriti javno o stvarima koje su tako neizvjesne s tačke gledišta inteligibilnosti; na ovo bismo mogli odgovoriti, u stilu kabalista, da je bolje da mudrost bude obznanjena nego zaboravljena, neovisno o činjenici da su naši spisi upućeni samo onima koji ih žele čitati i razumijevati. Mi živimo u dobi zbunjenosti i žeđi, u kojoj su prednosti komunikacije veće od pred- nosti tajnosti; štaviše, samo ezoterijske teze mogu zadovoljiti izuzetno zahtjevne logičke potrebe porođene filozofskim i scientifičkim stajalištima modernog svije- ta. Na ovo se mora dodati sljedeće: ako ezoterijske doktrine nisu prihvaćene kao što bi trebale biti, to nije uvijek zbog nedostatka dobre volje; ovaj nedostatak ima 7 uzroke koji su neopravdivi ili opravdivi, i u posljednjem slučaju - koji je počesto pitanje imaginacije - on je nadoknađen duhovnim stavom koji je, iako nesumnjivo ograničen, ipak pozitivan i učinkovit. Mi ne nastojimo obratiti nikoga ko je u miru s Bogom, ako on to zaista jeste, ili, drugim riječima, ukoliko je u skladu sa samom Božijom voljom i ukoliko je čista srca; također, istaknuli bismo da, za nas, pojam ezoterizma ne priziva toliko u sjećanje intelektualnu superiornost, koliko potpu- nost istine i neosporiva prava inteligencije; naravno, uvijek u podneblju ljudske i stoga življene veze s Nebom. Ideja da su ne-ezoteristi, po definiciji, nedostatni u inteligenciji, ili da je ezoteristi defacto nužno posjeduju, ni u kom slučaju ne ulazi u naš um. Kao što smo u više prilika napomenuli u našim prethodnim radovima, izgleda da je postalo sve teže prihvatiti - s tačke gledišta ideologije “našega vremena” - ne samo da je neka pojedinačna religija jedina istinska religija, nego i da postoji takva stvar kao što je istinska religija. Utoliko što religije snose dio odgovorno- sti za ovakvo stanje, kao rezultat ljudskih ograničenja, to bi se moglo pripisati ograničenjima kozmologija i eshatologija ovih religija, kao i njihovoj isključivosti. Religijske postavke zasigurno nisu zablude, ali one su srezane na mjeru neke men- talne i moralne prigodnosti; ljudi na kraju dođu do mogućnosti motrenja kroz “prilagođenje” kao takvo, ali, u međuvremenu, istina za njih biva izgubljena. Samo ezoterizam može objasniti pojedinačni “rez” ili prilagođenje i obnoviti izgubljenu istinu ukazujući na potpunu istinu; jedino ovo može pružiti odgovore koji nisu ni djeloviti ni unaprijed okaljani konfesionalnom predrasudom. Kao što racionali- zam može ukloniti vjeru, tako je i ezoterizam može obnoviti. Sada se moramo postaviti na daleko općenitiju tačku gledišta. Prema nekima, nijedna “ideologija” nije nikada spasila svijet; bez zadržavanja na onome što bi mogle biti namjere koje se kriju iza ovog izrijeka, mi ćemo odgovoriti da nijedan duhovni sistem, nijedna religija, nije nikada ni imala ovaj cilj, jer ono što je u pitanju jeste izričito nakana da se ljudima priskrbe sredstva pomoću kojih će oni spasiti sebe - ali ne usprkos sebi samima - i da im se, također, priskrbe sredstva pomoću kojih će stvoriti poželjno okrilje, ili barem najmanje nepoželjno okrilje, za potrebe ozbiljenja ovoga cilja. Moguće je spasiti samo one koji žele biti spašeni: one koji, na prvom mjestu, shvataju da se nalaze u procesu utapanja i koji, potom, žele zgrabiti pruženu im ruku; čovjek, budući da je slobodan, osuđen je na slobodu. Nisu oslobođujuće istine i metode te koje su “izdale stvar”: naprotiv, upravo su lju- di ti koji su, postajući takozvanim “zrelim ljudima”, učinili to; olakšavajuće okol- nosti - ograničenja egzoterizama kada se suoče sa izvjesnim iskustvima, s jedne strane, i s naučnim otkrićima, s druge, u odsutnosti mogućnosti da ih protumače i integriraju - nisu dovoljne da se opravdaju ljudi zbog toga što su postali gluhi 8 na urođenu i uvijek opipljivu očiglednost i zbog toga što su se udaljili od Milosti kroz ponos i infantilnost. Nadalje, historija religije uvijek je historija borbe između nekog božanskoga dara i odbijanja da se taj dar prihvati, što jednim dijelom objaš- njava nadomješćujuća pretjerivanja svetaca. * * * Postoje dva načina na koja je moguće čitati ovu knjigu: čitatelj ili počinje od po- četka i strpljivo nastavlja do kraja, ili, pak, slobodno odabire poglavlja koja odmah pobuđuju njegovo zanimanje. Neki će spremno uočiti da je ova knjiga načinjena na isti način kao i naši raniji radovi, to jest, da je sastavljena od eseja koji su ma- nje-više neovisni jedni o drugim, i od različite važnosti, što je naznačeno, štaviše, samom raspodjelom knjige na nekoliko odjeljaka s veoma različitim sadržajima. Činjenica da je često korišćeno sanskrtsko i arapsko nazivlje ima sljedeće zna- čenje: Indija, sa Upanišadama, predstavlja najstarije metafizičko učenje čovječan- stva - mi ovdje mislimo na metafiziku koja je izložena, a ne na čisti simbolizam, koji je bez porijekla i bez lokalizacije - dokje islam posljednja Objava čovječanstva i, zato, zatvaranje ciklusa velikih zakonodavnih i spasonosnih izljeva. Ova dva tra- dicionalna toka, praiskonski arijevski i završni semitski, susreću se na tlu Indije, što je susret koji, daleko od toga da bude slučajan - nema ništa slučajno u fenome- nima na takvoj skali - jeste, baš naprotiv, simbolička prilika puna značenja. Ova knjiga, iako posjeduje nužne elemente koji dopuštaju da se odredi ezo- terizam u najopćenitijem smislu ovog naziva - isto bi se moglo reći i u pogledu naših ranijih radova - ipak nije sistematična rasprava o ovoj temi; ona zapravo i ne mora biti takva da bi opravdala svoj naslov, budući da ezoterizam ustvari ne počiva samo u izboru ideja, nego također u načinu predočavanja stvari. Drugim riječima, u ovoj /knjizi moguće je naći teme koje su po sebi neovisne o ezoterijskom području, ali koje su, ipak, u njega ugrađene prirodom naše perspektive i koje, sto- ga, imaju igrati vlastitu ulogu u priopćavanju, ne toliko doktrina, koje je historijski moguće klasificirati, koliko discipline misli, koja je u skladu s ovim doktrinama ili, radije, s njihovom suštinom. * * * Svako doktrinarno izlaganje trenutno porađa pitanje izvora sigurnosti i, prema tome, kriterija istine. Istina nam dolazi ili izvana ili iznutra, ovisno o tome da li je neizravna i oblična ili izravna i suštinska: u normalnim uvjetima, mi a priori uči- mo zbilju božanskih stvari kroz Objavu, koja nam pruža simbole i neophodne po- 9 I datke, i a posteriori mi imamo pristup istini ovih stvari kroz Intelekciju, koja nam objavljuje njihove suštine koje prebivaju izvan primljenih formulacija - ali koje ih ne osporavaju - pod uvjetom da u našoj naravi, ili volji, nema ničeg što bi bilo tome suprotno. Objava je Intelekcija u makrokozmosu, dok je Intelekcija Objava u mikrokozmosu; avatara je vanjski Intelekt, a Intelekt je unutarnji avatara. Dobro je znano da Objava zahtijeva vjeru; manje je znano da Intelekcija nju također zahtijeva na svoj način, a ovo čak izgleda protuslovno, s obzirom na to da Intelekt, po određenju, uključuje sigurnost. Ali sigurnost ima stupnjeve s tač- ke gledišta usvajanja ili integracije, ili zacijelo iskrenosti; credo ut intelligam, ali također: intelligo ergo credo. U prvom slučaju, vjera se sastoji iz prihvatanja istine dosegnute izvana, i iz prihvatanja nje na instinktivan, voljan i osjećajan način; u drugom slučaju, vjera se sastoji, ne u prihvatanju onog što je očigledno, što bi bio pleonazam, nego u uzrokovanju da ona prožme naše cijelo biće. Kao u slučaju religijske vjere, to također uključuje i volju i osjećanja. Po pitanju potonjih, neop- hodno je podvući da je ova činjenica dostojna pokude samo onda kada uzurpira inteligenciju i poriče istinu, a ne onda kada produžava prvu i opslužuje drugu, ovo je njena normalna funkcija; ako bi osjećanja bila nelegitimna, ljepota bi onda ta- kođer bila takva, i tu više ne bi bilo prilike da pratimo trag ljepote i ljubavi unazad, sve do njihova božanskoga izvora. I ovdje bi bilo dobro podsjetiti na sljedeću aksiomatsku istinu: činjenica da bi intelekcija trebala izvesti korist iz rezonovanja, koje je ljudski neizbježno, ne znači da je ona istovjetna s potonjim; ipak, ispravno rezonovanje, zasnovano na odgovarajućim podacima, može biti povremeni uzrok pojedinačne intelekcije, baš kao što to može biti i svaki simbol u prirodi i umjetnosti. Dostatno odgovarajuća misao, ma kako provizorna, može postvariti iznenadnu svjesnost pripadajući po- sve drugačijoj dimenziji od one lanca mentalnih operacija, jer, kada je udružena s Intelekcijom, ona pruža simbolizam i odrednicu; funkcija svakoga simbola je da slomi ljusku zaboravnosti, koja zaklanja znanje imanentno u Intelektu. Intelektu- alna dijalektika, poput osjetilnog simbola, jest providni zastor koji, u dodiru s ču- dom prisjećanja, postaje razderan i raskriva istinu koja, budući da je univerzalna, izvire iz našeg vlastitog bića, koje ne bi bilo takvo da nije To što jeste. Frithjof Schuon 10 I SOPHIA PERENNIS * 5
The list of books you might like
