Djela božanskog Augusta

59 Pages·2007·2.482 MB·Croatian

by  Robert Matijašić

ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA
RES GESTAE DIVI AUGUSTI
Priredio i preveo
Robert Matijašić
Biblioteka Latina&Graeca Zagreb
Knjiga LVIII MMVII
UVOD
Među tekstovima klasičnog latiniteta koji su do nas doprli isklju­
čivo u epigrafskom obliku, dakle uklesani u kamenu, najzname­
nitiji i najduži - pa već samim time među najznačajnijima - za­
cijelo je svojevrstna političko-memoarska oporuka cara Augusta.
Poduži je tekst napisao, odnosno diktirao pisarima sam car, a do­
vršio ga je na samome kraju svojega života, u sedamdesetšestoj
godini (13/14. godine poslije Krista). Res gestae (»Djela«) istovre­
meno su epigrafski spomenik, povijesno vrelo i književni tekst, s
obiljem povijesnih i kulturnih podataka koji osvjetljavaju Augu-
stovo doba, njegov život i političku djelatnost. Poslije careve smr­
ti, Res gestae su postale Res gestae Divi Augusti (Djela Božanskog
Augusta), a tada su urezane na brončane ploče koje je Augustov
nasljednik Tiberije dao postaviti ispred carske grobnice u Rimu,
mauzoleja na Marsovu polju uz Tiber. Taj izvornik teksta nije sa­
čuvan, ali kopije su se uklesivale u hramovima koji su u mnogim
gradovima Carstva bili posvećeni Augustu.
U antičkoj Andri (Ancyra, danas Ankara) u maloazijskoj rim­
skoj provinciji Galatiji, čitav latinski tekst i vjeran grčki prijevod
uklesani su na zidu hrama koji je bio posvećen Romae et Augusto,
tj. božici Romi (personifikaciji rimske države) i Augustu (Augu­
steum - grč. Sebasteion). Taj latinski tekst, koji je mjestimično bit­
no oštećen, ali uglavnom cjelovito čitljiv, raspoređen je u šest stu­
paca, na ukupno 285 redaka. Uklesan je na na unutrašnji zid pro-
naosa: prva su tri stupca teksta lijevo od ulaza u svetiše, a preosta­
la tri nastavljaju se desno od ulaza. Visina uklesanoga teksta je 2,7
m, a dužina na svakoj strani po 4 m. Iznad sva tri stupca na lijevoj
strani uklesan je uvodni tekst u tri retka, pri čemu je visina prvoga
Ovo izdanje potpomogli su
retka najveća, u druga dva se postupno smanjuje, ali sva tri retka
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
imaju slova veće visine od onih u cijelom ostalom tekstu.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
5
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA UVOD
Tekst je u potpunosti rekonstruiran zahvaljujući grčkome prije­ grčkoga prijevoda, ali je u više slučajeva antiohijski tekst pružio
vodu koji je uklesan na zidove u istome ancirskome hramu. Taj se točan izvorni izraz za neke »rupe« u anciranskom tekstu.
tekst naziva Monumentum Ancyranum, pa se i za sadržaj, tj. su­ Nezaobilazno vrelo rimske povijesti, Res gestae Divi Augusti
štinu teksta ponekad koristi taj naziv, a ne Res gestae Divi Augusti. predmet su samostalnih monografija, temelj povijesnih djela (v.
Naziv Monumentum Ancyranum natpisu su nadjenuli prvi Euro­ bibliografiju), ali su objavljene i u mnogim zbirkama antičke epi-
pljani koji su ga (ponovo) otkrili poslije antičkoga razdoblja: po­ grafije i drugovrsne izvorne građe za rimsku povijest (H. Malcovati
slanici koje je njemački car Ferdinand I. poslao sultanu Sulejma- 1921; V. Ehrenberg-A. Η. M. Jones 1949; L. Keppie 1991). Augu-
nu 1555. godine.U tom je poslanstvu, koje je predvodio kardinal stova svojevrsna politička i moralna oporuka nije samo suhi po­
vijesni izvor, ona istovremeno odražava duh jednog vremena, vre­
Ogier Ghiselin de Busbecq (ili Busbeck), bio crkveni prelat i diplo­
mena kada je jedan čovjek držao u svojim rukama gotovo sve po­
mat naš humanist i latinist Antun Vrančić (Šibenik 1504 - Prešov
luge vlasti. Iako je August za svoje duge vladavine (27. god. pr. Kr.
1573), koji je u Turskoj u diplomatskoj misiji proveo 6 godina. An-
- 14. god. poslije Kr.) stabilizirao rimsku državu tako što je njome
tikvarne studije u XIX. stoljeću znatno su poboljšale naše pozna­
upravljao na kraljevski način, silno se trudeći da održi privid kon­
vanje izvornoga teksta, na temelju višestrukih prijepisa i odljevaka
tinuiteta temeljnih republikanskih tradicija. I Res gestae se može
koje su izradili francuski, njemački i talijanski znanstvenici.
shvatiti kao svojevrsnu apologiju autokratske vlasti - opravdava­
Prvim izdanjem smatra se Mommsenovo iz 1865. (Mommsen
nje brojnim pozitivnim rezultatima u unutrašnjoj i vanjskoj poli­
1865), koje je zatim doživjelo i drugo izdanje (Mommsen 1883)
tici (E. Gabba 1991,11). Jezgrovita proza latinskog teksta kristal­
na temelju prijepisa Georgea Perrota i Edmonda Guillaumea iz
no je čista, jednostavna, a istovremeno uzvišena i svečana. Objek­
1861. godine, uz poboljšanja koje je omogućio Mommsenov uvid
tivno nabrajanje postignuća, bez nepotrebnih stilističkih uljep-
u odljev kojega je 1822. godine izradio Karl Humann. Tekst je za­
šavanja, ima na nekim mjestima gotovo epski prizvuk, pogotovo
tim objavilo i više drugih autora, s različitim uspjehom razrješa­
tamo gdje August opisuje odnose s dalekim zemljama, koje nit­
vanja dijelova koji na anciranskom spomeniku nedostaju (v. bi­
ko do njegova doba nije podrobnije poznavao.
bliografiju). Mommsen je i autor naslova Res Gestae Divi Augu­
Prije smrti August je izradio četiri oporučna spisa, koje je na ču­
sti, prema početnim riječima uvodnog teksta.
vanje povjerio Vestalkama (Suet. Aug., 101). Od ta četiri spisa, je­
Tekst iz Ankare i danas je temelj rekonstruiranoga teksta Augu-
dan je predstavljao pravnosnažnu oporuku, kojom je Tiberija i Li-
stovih »Djela«, a naziv Monumentum Ancyranum (Mon. Ane.)
viju proglasio prvim nasljednicima, Druza, Germanika i trojicu
rabi se danas u kritici teksta, jer su u međuvremenu pronađene i sinova ovoga posljednjega drugim nasljednicima. U drugome je
druge kopije istoga natpisa. Ulomci samo grčkoga prijevoda tek­ spisu (po Svetonijevom redoslijedu nabrajanja i opisivanja) Au­
sta pronađeni su u Apoloniji, gradu u provinciji Pizidiji (također gust napisao naputke za pogreb, u trećemu je napisao »popis svo­
u Maloj Aziji), a ulomci samo latinskoga izvornika teksta u An- jih djela, s nalogom da se urežu na brončane ploče koje treba po­
tiohiji, isto tako u Pizidiji, (Ramsay 1914, Ramsay - Premerste- staviti ispred njegova mauzoleja« (indicem rerum a se gestarum,
in 1927). Antiohijski ulomci (Monumentum Antiochenum: Mon. quem vellet incidi in aeneis tabulis, quae ante Mausoleum statue­
Ant.) bitno su pomogli rasvjetljavanju jako oštećenih mjesta osno- rentur, Suet., Aug., 101), u četvrtome kratak sažetak stanja drža­
voga teksta (Mon. Ane.), čiji se smisao mogao dokučiti temeljem ve (breviarium totius imperii).
6 7
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA UVOD
Od tako opsežne rukopisne ostavštine sačuvan je samo »popis ubojice Kasija i Bruta) do bitke kod Akcija (31. god. pr. Kr. - defi­
djela«, koji je kao promidžbeni tekst kolao Carstvom, i vjerojat­ nitivna pobjeda Oktavijana nad Markom Antonijem) stvarala se
no je po nalogu Tiberija morao biti uklesan u kamen na javnom ideja nove rimske države koja bi zbog novih unutarnjih i vanjskih
mjestu u svakom većem rimskog gradu sa statusom kolonije. Za okolnosti morala biti utemeljna na drugačjim zasadama. Među­
tu je svrhu u istočnim provincijama bio preveden na grčki jezik, tim, tradicionalni konzervatizam rimskog političkog društva teš­
ali u službenoj su uporabi bila oba jezika, grčki i latinski, pa su i ko bi podnio restauraciju monarhije: zbog takvih je optužbaba i
službeni natpisi - poput ovoga - tamo bili dvojezični. Nema, na­ sam Cezar ubijen 44. god. pr. Kr. Stoga je Oktavijan nakon bit­
ravno, ničeg čudnog u činjenici da se sačuvao samo jedan gotovo ke kod Akcija poduzeo pravu političko-upravnu vratolomiju us­
cjeloviti »primjerak« toga teksta, te još samo nekoliko djelomično postavivši svojevrsnu monarhiju, vladavinu jednoga čovjeka, ali
sačuvanih ulomaka, i to svi u istočnome dijelu Carstva. Mnogo je tako da je na sve načine izbjegavao, institucionalno i praktično,
kamenih natpisa nestalo, ne samo u namjernom uništavanju tije­ bilo kakvu izravnu vezu s pravim kraljevstvom. Ipak, on je cije­
loga života bio svjestan da je na vlast došao nasilnim putem, kao
kom nekoliko stoljeća postojanja Rimskoga i Bizantskoga Carstva,
pobjednik u građanskom ratu, pa je na razne načine naglašavao
već i u neznanju i nerazumijevanju ranoga i razvijenoga srednjega
legitimnost svoje vladavine.
vijeka. Samo je naizgled paradoksalno da je na islamskome Isto­
Međutim, opravdavanje preuzimanja vlasti, pogotovo za prvo
ku, gdje se nije razvila značajna i kapilarna gradska uljudba, saču­
razdoblje »revolucionarne« vladavine nakon 31. godine i do 27.
vano čak i više važnih epigrafskih tekstova nego na kršćanskome
godine pr. Kr., te za prve godine nakon toga, još više naglaša­
Zapadu. I Res gestae Divi Augusti tomu su potvrda.
va nezakonit način kojim je Oktavijan preuzeo nadzor nad ci­
jelom državom. Za obnašanja sedmog konzulata (27. godine pr.
POVIJESNI KONTEKST
Kr., zajedno s Markom Vipsanijem Agripom, koji je tada konzu­
Oktavijan, Cezarov posinak, ostao je jedinim pobjednikom na­
lat obnašao treći put) Oktavijan je odustao od svih dotadašnjih
kon okrutnih unutrašnjih ratova za Cezarovo političko nasljed­
posebnih ovlasti, ali mu je »zauzvrat« Senat dodjelio desetgodiš­
stvo. Ubojstvo Gaja Julija Cezara na stepenicama Senata (odno­ nju prokonzulsku ovlast (imperium proconsulare) u tada još ne-
sno u Pompejevom kazalištu, kao navode drugi autori) označilo primirenim provincijama, te ga proglasio »Uzvišenim« (lat. Au­
je kraj jednog razdoblja građanskih ratova I. stoljeća pr. Kr., a isto­ gustus, grč. Sebastos). Od tada je Oktavijanovo službeno ime Au­
vremeno početak nove faze u unutarnjim previranjima. Od Sule i gust, i samo se tako imenuje u javnom i privatnom životu. Neko­
Marija, preko Pompeja, Krasa i Cezara, do Marka Antonija i Ok- liko godina kasnije (23. godine pr. Kr.) Senat mu je izglasao doži­
tavijana, dakle tijekom većega dijela I. stoljeća pr. Kr., do 31. god. votni imperium proconsulare, kojim August vlada u Italiji i u pro­
pr. Kr„ preobrazba rimske države (poglavito Italije) naprasno je vincijama. Istovremeno mu centurijatske komicije, koje su birale
prolazila višeslojne faze, ali se korjenita promjena sve više name­ plebejske tribune, dodjeljuju doživotnu dužnost plebejskog tribu­
tala kao jedino logično rješenje. na (tribunicia potestas), kojom August zaokružuje praktički apso­
Tijekom desetljeća od bitke kod Filipa (42. godine pr. Kr„ u ko­ lutnu vlast. Međutim, dužnost plebejskog tribuna se teoretski ob­
joj su trijumviri - Antonije, Lepid i Oktavijan - porazili Cerazove navlja svake godine, pa se od 23. godine pr. Kr. ta čast određuje
8 9
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA UVOD
godinom i time pruža temelje za dataciju nekog događaja u toč­ Druz su djeca Augustove supruge, Livije Družile iz njenoga pr­
no određenu godinu. voga braka s Tiberijem Klaudijem Neronom). Od 12. do 10. go­
Iako je August praktički jedini vladar, imajući prokonzulami im­ dine pr. Kr. nemire uzrokuju Panonci i Delmati, koji su 9. godi­
perij i tribunske ovlasti, dakle vrhovno vojno zapovjedništvo i dio ne pr. Kr. poraženi.
civilne vlasti koji mu u Senatu daje sve ovlasti, on se neobično tru­ Te iste godine u Rimu je posvećen monumentalni Žrtvenik Mira
di takve ovlasti prikazati u svjetlu kontinuiteta republikanske tra­ (Ara Pacis Augustae), koja i likovno i funkcionalno predstavlja dio
dicije. Senat zadržava svoju ulogu, ali August je princeps Senatus, sve izraženije promičbene djelatnosti u vezi s Augustom i članovi­
najugledniji i najvažniji član tog zakonodavnog tijela. Upravo či­ ma njegove obitelji. Godine 2. pr. Kr. Senat Augustu dodjeljuje po­
njenica daje August proveo revolucionarne promjene ustrojstva časni naslov Oca Domovine (Pater patriae), koji još više naglašava
rimske države, ali istovremeno održavajući privid (ali - valja pri­ poseban položaj njegove osobe u ustrojstvu rimske države (Suet.,
znati - dijelom i suštinu) republikanskih ustanova vlasti, održava Aug., 58). Tijekom slijedećih godina umrli su jedan za drugim Gaj
njegovu želju da na taj način legitimira svoju vladavinu - prikazu­ i Lucije Cezar, sinovi Julije i Agripe, kojima je August namijenio
jući je kao kontinuitet državnosti iz vremena Republike. ulogu nasljednika, pa se iz izolacije vratio Tiberije, koji je od 6.
Do 19. godine pr. Kr. August je izravno ili neizravno zaokupljen godine pr. Kr. bio u dragovoljnom izgnanstvu na Rodosu. On će
vojnim učvršćenjem granica Carstva u pojedinim rubnim dijelovi­ se naročito istaknuti u borbama protiv Delmata i Panonaca (tzv.
ma države (Egipat, Armenija, Porajnje, Hispanija), ah i u središtu ustanak dvaju Batona, 6.-9. god.). Odmah nakon toga, provincija
države (pobuna Salasa u sjeverozapadnoj Italiji - Valle dAosta). Ilirik podijeljena je u dvije cjeline: Dalmatia i Pannonia. Tiberije
Nakon tih događaja, spomenute godine zatvoren je Janov Hram je nastavio borbene operacije na području Germanije, a granica
u Rimu, što simbolizira kraj svih ratova i početak razdoblja mira se tada ustalila na samoj Rajni, iako je rimska vojska poduzima­
na području Rimskog Carstva i na njegovim granicama. Nakon la pohode na područje »slobodne Germanije«, a Germani su po­
toga August se posvećuje pravnoj regulativi, te inicira i podržava vremeno prodirali na područje rimske države.
donošenje čitavog niza novih zakona kojima se reguiraju razna August je preminuo u Noli (Kampanija) 19. kolovoza 14. godi­
pitanja unutrašnjeg života rimske države, građanskih pitanja,te ne, vrlo brzo nakon što je Tiberiju dodijen imperium proconsu­
pitanja sudbene vlasti. lare, što ga je učinilo suvladarom, pa ga je i naslijedio. August je
Već 17. god. pr. Kr. ponovno se otvaraju ratne operacije na sje­ vladao 41 godinu kao princeps, prvak, prvi građanin, a to je raz­
vernim granicama Carstva (Germanija, Galija, Alpsko područje, doblje, od 27. godine pr. Kr. do 14. godine poslije Kr., uglavnom
Panonija). Protiv Panonaca vojsku predvodi Agripa, Augustov doba stabilnosti rimske države. Vladar je činio sve što je mogao
prvi suradnik, i tada nositelj tribunskih ovlasti i prokonzularnog kako bi postigao da se nitko ne može požaliti zbog ustrojstva no­
imperija. On je u tom trenutku po ovlastima ravnopravan Augu­ vog sustava vlasti. August je sebe smatrao autorom novog poret­
stu, ali već 13. god. pr. Kr. umire, pa car gubi značajnog surad­ ka: predložio je nove zakone kojima je u pravni sustav vratio čitav
nika, prijatelja i zeta (jer Agripa je oženio Juliju, Augustovu kćer, niz odredbi iz ranijih vremena, odredbi koje su sa vremenom pre­
s kojom je imao dva sina, Gaja i Lucija). Zamjenjuje ga Tiberi- stale poštovati. Takvo pozivanje na pretke (maiores) izričito znači
je u Panoniji, a Druz preuzima operacije u Germaniji (Tiberije i rekonstituciju države na temeljima tradicije, a time je on postavio
10 11
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA UVOD
i temelje za svoje nasljednike, od kojih je očekivao da nastave ra­ Međutim, upravljanje državom tražilo je i snažan činovnički
zvitak države i društva putem kojim je on krenuo. U istom svje­ aparat, kako na razini državne središnje uprave, tako i na razi­
tlu treba promatrati i preustrojstvo provincija, koji je sustav dje­ ni upravljanja cjelokupnim područjem države, kapilarnoga tipa,
lomično izmijenio i nadopunio, a sve je pokrajine podijelio u dvi­ na srednjim upravno-političkim, ali i sudačkim dužnostima. Na
je skupine. Jednom je sam vladao, putem legata, odnosno namje­ takve poslove August je postavljao članove konjaničkog staleža
snika koje je imenovao, a drugom je vladao Senat. Prvu su sku­ (ordo equester), srednjega staleža koji se krajem Rimske Republi­
pinu pokrajina činile one provincije u kojima je još bila potreb­ ke oblikovao između patricija i plebejaca. Neki su od njih dobili
na nazočnost vojnih jedinica, bilo zbog unutrašnjih ili vanjskih, i pristup na tradicionalno senatorske dužnosti (procuratelae), ali
graničnih razloga. ne treba misliti da je princeps imao više povjerenja u njih nego
Kako smo spomenuli, odnos princepsa i Senata bio je jedno od u senatore: on je svakako vrlo dobro prepoznao značaj srednje­
središta Augustove unutrašnje politike. Tek nakon što je vojnom ga staleža u društvu uopće, jer to je ona skupina ljudi koja obič­
silom zagospodario rimskom državom, a u tome je imao podrš­ no teži napretku u gospodarskom smislu.
ku jednoga dijela naroda, plebsa, on se dao na posao kako bi uza Ukratko, značaj Augustove vladavine, značaj Augustove oso­
se vezao i senatorski stalež, odnosno Senat kao najviše zakono­ be presudni je čimbenik druge polovice I.stoljeća pr. Kr. i prvih
davno tijelo. Učinio je to tako što je Senatu dao značajne ovlasti i desetljeća I.stoljeća poslije Kr., ali utjecaj njegovih mjera, njego­
odgovornost za zakonodavstvo, za upravu, za politiku. Ipak, kako ve koncepcije razvitka države, proteže se i kroz veliki dio ostatka
je bio i princeps Senatus (imao je tzv. ius agendi cum Senatus, tj. stoljeća nakon njegove smrti. Njegova se vladavina može odrediti
pravo predlaganja, a kasnije i pravo sazivanja), i tribunus plebis, a s nekoliko kratkih rečenica: preustrojstvo države iz Republike u
obnašao je i imperium poconsulare, nadzirao je sve važne poluge Principat (uz zadržavanje - i ne samo kozmetičko - svih temelj­
vlasti u državi, pa si je mogao dopustiti da Senatu ostavi određe­ nih ustanova Republike), proširenje granica Carstva (jer od Au­
nu, barem prividnu slobodu u odlučivanju. U Senat je imenovao gusta se može govoriti o Rimskom Carstvu) s uglavnom uspješ­
čitav niz novih članova (homines novi), od kojih su Agripa i Sta- nim ratovima s plemenima i narodima koji su živjeli uz rubove
tilije Tauro najpoznatiji, i zato što su to bila njegova dva najdra­ države, ustrojstvo provincijalnog sustava, pravne i društvene re­
gocjenija vojna zapovjednika. Iako u skromnom opsegu, za Au­ forme, procvat javnog graditeljstva, procvat gospodarstva i po­
gustove vladavine u Senat počinju ulaziti i homines novi iz pro­ duzetništva, što je dovodilo do povećanja općeg bogatstva poje­
vincija. Kako bi uspostavio svojevrsni klijentelarni odnos, sena­ dinaca, zajednica i države.
tore je u velikom broju imenovao na sve značajne upravne i voj­ Poslije nemirnog razdoblja unutrašnjih ratova između politič­
ničke dužnosti. Osim toga, stvorio je čitav niz novih dužnostič- kih protivnika, za Augustove vladavine ponovno se razvija mir­
kih mjesta upravo zato da bi imao više manevarskog prostora u nodopski život gradova, kolonija i municipija. Kako bi riješio pi­
udobrovoljavanju članova Senata. Na taj je način istovremeno dio tanje velikog broja isluženih vojnika (ne samo svojih, već i Anto-
pripadnika senatorskog staleža privremeno udaljavao iz Rima, iz nijevih), Augustovo doba je doba osnivanja mnogih novih grad­
Senata, što mu je, uz pametnu kadrovsku politiku, još više olak­ skih naselja: municipalizacija je najtemeljitiji i najprodorniji vid
šavalo manipuliranje Senatom. romanizacije uopće. Municipiji i kolonije imaju određeni stupanj
12 13
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA UVOD
samostalnosti, a u njima se razvijaju viši društveni slojevi (elite) • četvrtaste zagrade su najobilatije rabljeni epigrafički konvenci­
na čijoj se snazi i moći temelji kako snaga grada (gospodarska i onalni znak, kojim je točno pokazan oštećeni i uništeni dio tek­
politička), tako i države. Svima je Augustov sustav vladavine bio sta koji je nadopunjen pomoću grčkog prijevoda teksta, i po­
moralni uzor, a Augustovi su uzori u preustrojstvu države bili tra­ moću sačuvanih ulomaka antiohijskog prijepisa natpisa (Mo­
dicijski običaji ranijih naraštaja, onih naraštaja Rimljana koji su numentum Antiochenum)·, nadopune na temelju ovog posljed­
prethodili mračnim desetljećima građanskih ratova, proskripci-
njeg izvora dodatno su označene podcrtavanjem; u nekoliko je
ja i konfiskacija.
slučajeva podatak iz antiohenskog prijepisa odlučno promije­
Dinastički princip naslijeđivanja časti i dužnosti princepsa bio je
nio dotadašnju rekonstrukciju teksta.
ugrađen u same temelje Augustove politike od prvih godina njego­
ve vladavine. Tomu je bila podređena sva njegova reformska dje­ Brojčane oznake dijelova teksta pripadaju, naravno, suvremenoj
latnost, jer samo je dinastija, u kojoj je vladar određivao i pripre­ konvencionalnoj epigrafičkoj metodi sistematizacije dužih teksto­
mao svoga nasljednika, mogla održati na okupu u političkoj cje­ va, i njih u izvorniku nema.
lini tako veliko zemljopisno područje od Sirije do Portugala i od Izvorni tekst je na anciranskom, najcjelovitijem latinskom pri­
Britanije do Egipta. Ipak, na razini svakodnevnoga života, teško jepisu podijeljen u šest stupaca, a današnja konvencionalna po­
je bilo poimati državu kao cjelinu bez nazočnosti moralnog lika djela ustaljena je na 40 poglavlja (praefatio + 35 poglavlja + 4 po­
Augusta, u čijoj je osobi bila objedinjena sva simbolika jedinstva.
glavlja dodatka). Anciranski tekst na latinskome jeziku ima ukup­
Politička vlast, javno graditeljstvo, simbolika likovnih umjetnosti,
no 285 redaka, blizu 2700 riječi, a u rekonstrukciji oko 16.000
kult carske osobe i članova njegovih obitelji, sve su to čimbenici je­
slovnih znakova.
dinstva Rimskoga Carstva. Tom cilju, održavanju države kao cje­
Rimskim brojkama označeni su stupci teksta po anciranskom
line koja se sastoji od iznimno heterogenih dijelova, podređen je
natpisu (I. - VI.), dok su poglavlja označena masnim arapskim
i Augustov politički testament - Res gestae Divi Augusti.
brojkama: podjela na poglavlja smatra se izvornim rasporedom
Augustova teksta, a taje podjela identična u svim do danas saču­
TEKST
vanim prijepisima i ulomcima prijepisa. U vizualnoj koncepciji
Kako se radi o monumentalnom i vrlo dugom, ali tipičnom epi-
epigrafskog teksta, prijelom poglavlja označen je tako što prvo slo­
grafskom tekstu, njegova rekonstrukcija slijedi uobičajena epigra-
vo početne riječi poglavlja strši izvan lijeve margine stupca. Radi
fička pravila i konvencionalne znakove:
potreba kritičkog izdanja, do sada se koristilo dva načina brojča­
• okrugle zagrade označavaju nadopunjene dijelove teksta koji nog označavanja teksta unutar poglavlja: brojkama označeni reci
su napisani kraticama ili namjerno skraćeni; radi se o relativ­ izvornog anciranskog teksta (Mommsen), te brojkama označe­
no malom broju primjera, uglavnom o dijelovima onomastič- ne cjelovite rečenice unutar poglavlja (Gage). Radi praktičnosti
ke formule imena konzula i drugih osoba, te kratice p. R. (po­ i preglednosti, ovdje je zadržan ovaj posljednji način numeracije
pulus Romanus); pojedinih rečenica unutar poglavlja (iako ima poglavlja i sa samo
• trokutaste zagrade označavaju nadopunjena mjesta u tekstu, jednom rečenicom). Ovaj način označavanja numeracije koristi i
mjesta, odnosno slova koje je klesar greškom ispustio; većina drugih izdavača teksta.
14 15
Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA
Rečenice su na uklesanom natpisu odvojene grafičkim znakom
koji je sličan znaku za broj »7« koji je ponekad bliži obliku otvore­
noga »3«. Takvu interpunkciju, koja se u epigrafiji vrlo rijetko jav­
lja, većina suvremenih izdavača ne označuje, već koristi suvremenu
grafičku interpunkciju u obliku točke. Druga grafičko-jezična zna­
čajka teksta uklesanog u zid hrama u Andri jest označavanje dugih
samoglasnika malom kosom crtom iznad slova (apex), a u slučaju
slova I - njegovim izduživanjem iznad razine drugih slova u ret­
ku. Izdavači su davno zapazili da klesari nisu bili posve dosljedni
ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ
u takvom označavanju, jer znak na mnogim mjestima nedostaje.
Radi potpunosti prenošenja epigrafskih i jezičnih podataka natpi­ RES GESTAE DIVI AUGUSTI
sa, mi apeks donosimo tamo gdje je u natpisu i uklesan.
Iako donosimo i grčki prijevod teksta prema anciranskom izvor­ DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA
niku, kritika teksta i povijesni komentar odnosi se prvenstveno na
latinski tekst, jer je grčki prijevod važan prvenstveno kao pomoć­
no sredstvo za tumačenje i razumijevanje latinskoga teksta.
RECEPCIJA DJELA
Res gestae divi Augusti
Prije prvog cjelovitog prijevoda na hrvatski jezik, kojega je 1990.
priredila Maja Škiljan (v. Bibliografiju), bili su objavljeni samo
ulomci iz teksta Augustove oporuke, i to u knjizi »Augustovo doba,
Izbor historijskih izvora« (ur. Mirko Žeželj), Školska knjiga, Za­
greb 1955 (u prijevodu Vladimira Vratovića), i u »Tekstovi iz rim­
skog prava« (ur. i prev. Jelena Danilović i Obrad Stanojević), Be­
ograd, Novinska ustanova Službeni list SFRJ, 1970. Za ovo izda­
nje, koristeći prijevod Maje Škiljan kao polazište, podrobno sam
latinski tekst usporedio s izdanjima u prijevodu na talijanski (E.
Malcovati, 19282) i engleski (P. A. BRUNT, J. M. MOORE, 1967,
F. W. SHIPLEY 19987), posebno notirajući epigrafske značajke
(lakune i dijelove koji nedostaju na anciranskom tekstu, ali po­
stoje na antiohijskom).
16
GRČKI LATINSKI HRVATSKI
ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ RES GESTAE DIVI AUGUSTI DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA
Μεθηρμηνευμέναι ύπεγράφησαν πράξεις Rerum gestarum divi Augusti, quibus or­ Ovo je prijepis djela božanskog Augusta kojima je
τε καί δωρεαί Σεβαστού θεού, ας άπέλιπεν bem terra[rum] imperio populi Rom(ani) podvrgnuo svijet vlasti rimskog naroda, i troškova
έπί 'Ρώμης ένκεχαραγμένας χαλκαϊς στή- subierit, et impensarum, quas in rem publi­
koje je učinio za državu i rimski narod, urezanih u
λαις δυσί. cam populumque Ro[ma]num ferit, incisa­
dva mjedena stupa koja su postavljena u Rimu.
rum in duabus aheneis pilis, quae su[n]t Ro­
1.1.1.’Ετών δεκαε[ν]νέα ών τό στράτευ­
mae positae, exemplar sub[i]ectum.
μα έμήι γνώμηι καί έμοίς άν[αλ]ώμασιν
I -1.1. U devetnaestoj godini života svojom sam odlukom
ήτοί[μασα],δι’ οΰτά κοινά πράγματα [έκτη]
1.1. i. Annos undeviginti natus exercitum i svojim troškom prikupio vojsku, kojom sam vratio
ς τ[ώ]ν συνο[μοσα]μένων δουλήας [ήλευ]
θέ[ρωσα. 2.Έφ ’ ο]ίς ή σύνκλητος έπαινέσα- privato consilio et privata impensa com­ slobodu državi koju je pritiskala stega jedne stranke. 2.
σά [με ψηφίσμασι] προκατέλεξε τήι βουλήι paravi, per quem rem publicam fa dolmi- Stoga me je Senat, za konzula Gaja Panse i Aula Hircija,
Γάίωι Πά[νσ]α [ΑΰλωιΊρτίωι ύ]π[ά]το[ι]ς, έν natione factionis oppressam in libertatem
počasnom odlukom primio u svoj stalež, istovremeno
τήι τάξει τών ύπατ[ικώ]ν [άμα τ]ό σ[υμβου] vindica[vj. 2. Eo nomine senjatus decretis/
λεύειν δοϋσα, βάβδον[ς] τ’ έμοί έδωκεν. 3. honor[ifi]cis in ordinem suum m[e ađiegit mi dodijelivši konzulsko pravo iznošenja mišljenja i
[Περ]1 τά δημόσια πράγματα μή τι βλαβήι, C(aio) Pansa et A(ulo) Hirtijo consulibufs, glasovanja, i dodijelio mije imperium. 3. Naložio je da
έμοί με[τά τών ύπά]των προνοεΐν έπέτρεψεν clonfsulalrem locum s[ententiae dicendae brinem kao propretor, zajedno s konzulima, da država
άντι στρατηγο[ϋ δντι.] 4. [Όδ]έ δ[ή]μος τώι tribueris et imjperium mihi dedit. 3. R& pu­
ne bi trpjela štete. 4. Narod me pak iste godine, kad su
αύτώι ένιαυτώι, άμφοτέρων [τών υπάτων
blica n[e quid detrimenti caperet, me] pro
π]ολέωι πεπτω[κ]ό[τ]ων, έμέ υπα[τον άπέ- oba konzula poginula u ratu, imenovao konzulom, te
pretore simul cum consulibus pro [videre
δειξ]εν καί τήν τών τριών άνδρών έχον[τα iussit. 4. Populus! autem eodem anno mć trijumvirom za uređenje države.
άρχήν έπί] τήι καταστάσει τών 6[η]μοσίων
consulem, cum [co(n)s(ul) uterque in bel­
πρα[γμάτων] ε[ϊλ]ατ[ο],
lo cecijdisset, et trium virum rei publicae 2. Otjerao sam u izgnanstvo one koji su ubili mojega
constituendfae creavitl.
2.1. [Τούς τόν πατέρα τον έμόν φονεύ]σ[αν] oca, pravnim postupcima kaznivši njihov zločin, a
τας έξώρισα κρί[σεσιν ένδί]κοις τειμω[ρ]
kad su poslije toga oni krenuli u rat protiv države,
ησάμε[νος] αύτών τό [άσέβημα κ]αί [με]τά 2.1. Quiparentem meum [necaver]un[t,e^JT,
dvaput sam ih u boju pobijedio.
ταΰτα αυτούς πόλεμον έ[πιφέροντας τήι πα] s in exilium(^xj)uli iudiciis legitimis uitus
τ[ρ]ίδι δίς ένείκησα παρατάξει. eorum [fa]cin[us, e]t postei bellum infefen-
tis rei publicae vici bi[s a]cie. 3.1. Često sam vodio građanske i vanjske ratove na
3.1. [Πολέμους και κατά γήν] καί κατά θά­
kopnu i na moru, a kao pobjednik poštedio sam sve
λασσαν έμφυ[λίους καί έξωτικούς] έν δληι 3.1. [B]ella terra et mari cfivilia exterinaque
τήι οίκουμένηι πολ[λούς άνεδεξάμην, νεικ] građane koji su zatražili pomilovanje. 2. Strane narode
/foto)in orbe terrarum sfaepe gessi] victor-
ήσας τε πάντων έφεισάμην [τών περιό- kojima se moglo bez opasnosti oprostiti, više sam vo­
que omnibus [veniam petentib]us civibus^,
ντων πολειτών. 2. Τ]ά έθνη, οΐς άσφαλές ήν
peperci. 2. Extefrnas] gentes, quibus/iito r lio poštedjeti nego uništiti. 3. Oko petsto tisuća rim­
συν [γνώμην έχειν, έσωσα μ]αλ[λον] ή έξέκο-
[ignoscipot]ui[t, co]nservare quam excide­ skih građana priseglo je pod mojim zapovjedništvom.
ψα. 3. Μυριάδες' Ρωμαίων στρατ[εύ]σ[ασ]αι
ύπ[ό τό]ν ορκον τόν έμον έγένοντ[ο] ένγύς re m[alui[. 3. Millia civium R6mainorum Od njih sam više od tristo tisuća smjestio u kolonije
π[εντήκ]ο[ντ]α, [έ]ξ ών κατή[γ]αγον εις sub] sacramento meo fuerunt circiter [quin- ili vratio u njihove municipije nakon što su odslužili
τά[ς] άπο[ι]κίας ή ά[πέπεμψα εις τάς] ίδί- genjta. Ex quibus dediifxi in colonijas aut
vojnu službu. I svima sam njima dodijelio zemlju ili
α[ς πόλεις έκλυομένας μυριάδας πολλώι remisi in municipia sua stipen[dis emeri]tis
πλείους ή τριάκοντα, καί πάσαις αύταϊς ή millia aliquantfo plura qujam trecenta, et iis poklonio novac kao nagradu za služenje u vojsci. 4.
18 19
GRČKI LATINSKI HRVATSKI
άγρούς έμέρισα ή χρήματα τής στρατείας omnibus agr0s a[dsignavi] aut pecuniam Zarobio sam šesto brodova, ne brojeći one koje su
δωρεάν εδωκα. 4. Ναϋς δέ... είλον έξακο- pro pr[aemis mil]itiae dedi. 4. Naves cepi
bile manje od trirema.
σίας πλήν τούτων, εϊ τινες ήσσονες έγένο- sescen[tas praefert eas, si quae min0re[s
ντο ή τριήρεις].
quam trirjemes fuerunt.
., Λ- 4. 1. Dva sam puta trijumfirao u ovaciji, tri sam puta
4.1. Δ'ις έ[πί κέλητος έθριάμβευσα],τρίς [έ]
4.1. [Bis] ovans triumpha [vi et tris egi cl obilježio kurulski trijumf, dvadesetjedan put nazvan
φ' άρματος.
urulis triumphćs et appellaftussqij^vl·; sam imperatorom, iako mi je Senat izglasao više tri­
Είκοσά[κις καί άπαξ προσηγορεύθην αύτο]
κράτωρ.Τής [δέ συνκλήτου έμοί πλείους θρι- ciens et selmel imperdtor, [decernente pluj jumfa koje sam sve odbio. Lovor s faska položio sam
άμβου]ς ψηφισσ[αμένης, αυτών άπηλλάγην ris triumphos mihi seinatu, quibus omni­ na Kapitoliju, ispunivši zavjete koje sam prije svakog
και άπό τών ράβδ]ων τήν [δάφνην κατεθέ- bus su]perse<ii. L[aurum de fasciblus de-
rata obećao. 2. Za pothvate koje sam ja, ili moji legati
μην έν τώι Καπιτωλίωι, τά]ς εύχάς, [άς έν posuiin £a|>i[tolio vot^is.quaej quoque \ψΙ:,
έκάσ]τω[ι τώι πολέμιοι έποιησάμην, άποδ] lo mincu[paveram, solditis. 2. Ob res ά [me pod mojim vrhovnim zapovjedništvom, na kopnu
ούς. 2. [Διά τά πράγματα, ά ή αύτός ή διά aut per legatos] meos auspicis meis terra i moru uspješno izvršio, pedesetpet puta je Senat
τών πρεσβευτών τών έ]μ[ών αίσίοις οίω-
m[ariqu]e pr[o]spere gestds qu[inquagiens odlučio da se svečanom molitvom treba zahvaliti
νοϊς καί κατά γήν και κατά θάλατταν] κα-
τώρθωσα,π[εντ]ηκοντάκις [και] πεντά[κις et quinlquiens decrevifsenatus suppjliqaj besmrtnim bogovima. A takvih je dana, kad se po
ndum esse dis immofrtalibus. Dies autem,
έψ]ηφίσατο ή σύ[νκλητ]ος θεοίς δεΐ[ν] θύε- odluci Senata svečano molilo, bilo osamstodevedeset.
pe]r qu0s exsenatiis consulto [s]upplicatum
σθαι. [Ημ]έραι ούν αΰ[τα]ι έ[κ συ]ν[κλήτου]
3. U mojim trijumfalnim povorkama vodilo se ispred
δ[ό]γματ[ο]ς έγένοντο όκτα[κ]όσιαι ένε- est, fuere DC[CCLXXXX. 3. In triumphis
νή[κοντα[. 3.Έν [τ]οΐς έμοΐς [θριάμ]βοις meis] ducti sunt ante currum m[e]um regćs mojih kola devet kraljeva ili kraljeve djece. 4. Kad
[πρό το]ϋ έμοϋ άρμ[ατος βασι]λεϊς ή [βασι­ aut r[e]gum lib [eri novem. 4. Consul fuerl sam ovo pisao, bio sam konzulom trinaest puta, a bio
λέων παϊ] δες [παρήχθ]ησανέννέα.4. [Υπάτ] am terdeciens, c[u]m [scribeb]a[m] haec, sam u tridesetsedmoj godini tribunske dužnosti.
ε[υ]ον τρίς καί δέκ[ατο] ν, δτε τ[αϋ]τα έγρα- [et eram se]p[timum et tricensimum tribui
φον, καί ήμη[ν τρια]κ[οστό]ν καί έβδομ[ον niciae potestatis.
δημαρχ]ικής έξουσίας. 5.1. Nisam prihvatio diktaturu koju su mi, prisutnom
5.1. [Dictaturalm et apsent[i et praesenti i odsutnom, ponudili i narod i Senat, za konzula Mar­
5.1. Αυτεξούσιόν μοι άρχήν καί άπόντι καί
mihi delatam et a populo et a senatu M(arco) ka Marcella i Lucija Aruncija. 2. Za najveće nestašice
παρόντι διδομένην [ύ]πό τε του δήμου καί
τής συνκλήτου Μ[άρκ]ωι [Μ]αρκέλλωι καί Marce]llo e[t] L(lucio) Arfruntio co(n) žita nisam odbio preuzeti brigu o opskrbi hranom,
Λευκίωι Άρρουντίωι ύπάτοις ο[ύκ έδ]εξάμην. s(ulibus) non recepi. 2. Non sum deprecatus a njom sam upravljao tako da sam u malo dana os­
i\. ■' /V ViC'·' ' 'T·'
2. Ού αρητησάμην έν τήι μεγίστηι [τού] σ[είτ] in summa frumenti plenurifa cluratibinel
lobodio cijeli grad od očevidnog straha i opasnosti,
ου σπάνει τήν επιμέλειαν τής άγοράς, ήν m an [nonae, qu] am ita ad [ministravi, ut in­
0 svojem trošku i svojom brigom. 3. Ni konzulat,
ού[τως πετήδευ]σα, ώστ' έν όλίγαις ήμέρα[ις tra dies paucols metu et peric[lo praesenl
το]ϋ παρόντος φόβου καί κι[νδ]ύνου ταΐς ti civitatem univ[ersam liberarernimpen- koji mi je tada ponuđen, godišnji i doživotni, nisam
έμαϊς δαπάναις τον δήμον έλευθερώσα[ι], 3. sa et] cura mea. 3.Consul[atum] quoqufe] prihvatio.
Ύπατείαν τέ μοι τότε δι[δ]ομένην κί έ[ν]ιαύ-
tum annuum e[t perpetuum mihi] dellatuW*
σιον κα[ί δ] ι[ά] βίου ούκ έδεξάμην.
non recepi].
6. 1. Za konzula Marka Vinicija i Kvinta Lukrecija, i
6.1. Ύπάτοις Μάρκωι Ούινουκίωι καί Κοίντωι zatim Publija Lentula i Gneja Lentula, i treći put Paula
Λ[ουκρ]ητ[ίωι] καί μετά τα[ϋ]τα Ποπλίωι καί 6.1. [Consulibus M(arco) Vinicio et Q(uinto)
Fabija Maksima i Kvinta Tuberona, kad su se Senat
Ναίωι Λέντλοις καί τρίτον Παύλλωι Φαβίωι Lucretio] et postea P(ublio) Lentulo et Cn(eo)
Μαξίμωι καί Κοίν[τωι] Τουβέρωνι τής [τε σ] L[entulo et tertium Paullo Fabio Maximo 1 rimski narod suglasili u želji da budem postavljen
υνκλήτου καί τού δήμου τού ' Ρωμαίων όμο- et Q(uinto) Tuberone senatu populoq]u[e skrbnikom nad zakonima i ćudoređem s najvećim
20 21