Clarke-arthur-misterije-svijeta PDF
Preview Clarke-arthur-misterije-svijeta
Sadržaj PREDGOVOR 3 UVOD 4 1 Izgubljena karika — majmunoliki čovjek 8 2 Kabinet čuda 28 3 Drevne vatre 46 4 Čudovišta iz dubine 63 5 Krugovi i uspravljeno kamenje 80 6 Bića iz jezera 98 7 Likovi u krajoliku 116 8 O zvijerima i zmijama 135 9 Velika sibirska eksplozija 154 10 NLO 172 11 Nebeske nepoznanice 187 12 Divovi u zemlji 204 Naslov izvornika Arthur C. Clarke's MYSTERIOUS WORLD Simon Welfare & John Fairley First published in the United Kingdom in 1980 by William Collins Sons & Company Limited, London Text © 1980 Trident International Television Enterprieses Ltd. Introduction & comments © 1980 Arthur C. Clarke Digitalizacija knjige : Equilibrium© 2006 Predgovor Teme koje ova knjiga obuhvaća rezultat su Glavni tekst koji slijedi u potpunosti je razgovora što smo ih mjesecima vodili Simonov i Johnov i oni su obavili sav težak Simon Welfare, John Fairley i ja. U više od posao, i oko sastavljanja knjige i oko serije. pola stoljeća, čitajući pohlepno sve što mi je O stvarima tako kontroverznim kao što su došlo pod ruku (kao đak probijao sam se NLO, morske zmije, nepoznata čudovišta i javnom knjižnicom u Tauntonu gutajući po drugi izlošci Kabineta čuda očito mora nekoliko knjiga na dan — pothvat koji se u postojati mnogo mišljenja i stanovišta, no doba TV više ne može izvesti), naišao sam ja se sa svojim kolegama nisam razilazio ni na bezbrojne zagonetke i tajne koje su me u jednom bitnom gledištu i zato njihov zainteresirale. Mnoge su sada već riješene; tekst nisam nigdje mijenjao, samo sam većina nije i upravo smo od te preostale pojedinim poglavljima dodao postskrip- tvrde jezgre odabrali teme za našu seriju. tum, kad sam god vjerovao da mogu Nakon što sam ih predložio, Simon, John i raspravi dodati nešto novo. Ali u mnogo njihove kolege obavili su podrobna istraži sam slučajeva više volio prihvatiti Wittgen- vanja i potom razaslali filmske ekipe širom steinov mudar savjet: O čemu netko ne zna svijeta, u potragu za potrebnim filmskim zboriti, o tome mu valja šutjeti. materijalom. Nadamo se da će već i sam taj trud možda dovesti do rješenja nekih od tih tajni, ali vjerujem da govorim u ime svojih prijatelja kad kažem kako ne bih volio da se sve posve i zauvijek riješe. Međutim, nema mnogo opasnosti da će se to zbiti... Arthur C. Clarke Uvod Misterije se pojavljuju u toliko oblika i mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. principa aurore nema više sumnje. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo Dakako — a to će vam spremno u tri kategorije, temeljene na našoj sadaš potvrditi svaki filozof— nijedno »objašnje njoj razini poimanja. Da bestidno posudi nje« nije konačno: iza svake tajne krije se mo izraz, nazovimo ih misterijama prve, neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla druge i treće vrste. u spektar stvara dugu — ali što je svjetlost Misterija prve vrste je nešto što nas je sama po sebi? I tako dalje, bez kraja i nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do konca. Međutim, većina je nas spremna kraja protumačeno. U tu kategoriju idu prihvatiti stav zdrava razuma ili obična gotovo sve prirodne pojave; jedan od čovjeka, koji je prikladno sročio komičar najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Shelley Berman: »Ako studentu filozofije Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno pružiš čašu vode, on kaže: Je li to čaša ulijevala strah, čak užas. Nije je umio vode? A ako jest, zašto je to čaša vode? I objasniti ni na koji način osim kao djelo ubrzo umre od žeđi.« neke nadmoćne inteligencije; pročitajte u Misterije druge vrste su ono o čemu go Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi da. vori ova knjiga i na čemu se zasniva i će nebo obilježiti svojim znakom... TV - serija. To su nepoznanice koje Pravo objašnjenje duge moralo je priče još jesu tajnovite, premda za neke slutimo kati potvrdu Isaaca Newtona da je "bijela" odgovore. Često je neprilika u tome što svjetlost zapravo mješavina svih boja koje odgovora ima previše; bili bismo posve se mogu odijeliti prizmom — ili kapljicama. zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se vode koje lebde na nebu. Godine 1704, svi čine podjednako dobri. Najspektakular pošto je objavljena Newtonova Optika, u niji suvremeni primjer je, dakako, pojava vezi s dugom nije bilo više ništa tajanstveno. NLO, za koju objašnjenja sežu od psi — ali su ostale njezina privlačnost i ljepota. hičkih manifestacija preko atmosferskih Neki nerazboriti ljudi drže da znanost efekata do svemirskih brodova iz drugih oduzima svijetu čudesnost; istina je upravo svjetova — i, da bi stvari bile još suprotna: pravo je razumijevanje ne samo zamršenije, lanac spremnih tumača niže se korisnije od predrasuda ili mita, nego je od totalnih luđaka do trijeznih znanstveni gotovo uvijek i mnogo zanimljivije. ka. (Ima na tom polju i poneki glupav Ima bezbroj drugih misterija prve vrste, učenjak.) U ovom trenu htio bih o Još veće strahopoštovanje od duge izaziva kontroverznoj temi NLO reći samo toliko aurora — polarno svjetlo i tek smo otkako da tamo gdje ima tako mnogo odgovora, je svanulo svemirsko doba saznali da. nešto nije u redu s pitanjima. nastaje od elektricitetom nabijenih čestica, Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih strasti, velika morska zmija. Većina bi magnetsko polje zadržava u gornjim sloje zoologa posve spremno priznala da golema vima atmosfere. Još i sada valja proučiti neidentificirana morska bića možda postoje 4 UVOD — i možda su, kao u slučaju resoperke materijal postojao — čovjek radije ne bi (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog upotrijebio u televizijskom programu. To je doba. Ako još jesu prisutna, jednog bismo neobičan fenomen poznat kao spontano dana to morali moći dokazati. (Premda ne samozapaljenje. neizbježno; u ovom trenutku možda poslje Ima mnogo zabilježenih slučajeva po dnja živa morska zmija ugiba od prevelike duprtih, kako se čini, nepobitnim medicin doze industrijskih otrova...) skim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo Ako izuzmemo takvu posebice zlu kratkom vremenu progutala strašna vrući sreću, većina se tajni druge vrste naposlje na koja je često doslovno netaknutu ostavila tku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao okolinu, pa čak i odjeću žrtve! Klasični svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao izmišljen slučaj je u Dickensovoj Sumornoj najveću sreću od svih dosadašnjih. Pronašli kući, ali bilo je na desetke sličnih slučajeva smo odgovore na pitanja koja su progonila u stvarnom životu — a vjerojatno ih sva ranija doba — na pitanja kojih su se mnogo više nikad nije prijavljeno. rješenja nekoć činila sasvim nemogućim. Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako Nema dramatičnijeg primjera od druge sažeći; zapravo, potrebno je prilično mnogo strane Mjeseca, donedavno simbola nepo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema znatog. Sada ta strana nije samo sasvim načina da se ova tajna ikad riješi bez kartografirana, nego je čovjek vlastitim, mnogo više dokaza — a tko bi poželio da ih golim očima zurio u njezine doline i kratere. bude? Ipak, ima nekih tajni koje će možda Manje je zaprepaštujuća, premda pone zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito kad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste vrijedi kad je riječ o povijesnim događaji Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan ma; kad se dokazi jednom izgube ili unište, duh«). Premda treba kad su u pitanju nema načina da ih obnovimo. Možemo paranormalni fenomeni biti poprilično samo beskonačno nagađati o takvim slav skeptičan, zato što neobične pojave zahtije nim enigmama kao što je pravi identitet vaju i potvrde izvanredno visokog standar Kaspara Hausera, crne dame soneta ili da, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali Homera. Ako netko ne izmisli način kako predmeti bez ikakva fizička povoda mogu da gledamo u prošlost — što je krajnje pomicati ili čak materijalizirati. Iza te nevjerojatno ali ne i posve nemoguće — pojave najčešće negdje nalazimo neko možda ih nikad nećemo saznati. Znanstve preosjetljivo mlado stvorenje i premda su nici su sretniji od povjesničara, jer priroda mladi u pubertetu — preosjetljivi ili ne — ne uništava dokaze; sva pitanja koja savršeno sposobni stvoriti pakao posve postavljaju naposljetku dobiju odgovor — neparanormalnim sredstvima, ta pojava — premda u tom procesu stalno otkrivaju koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura nova i još teža. ma i kroz tolika razdoblja — nagovještava da se neobične stvari ipak događaju. Ako je Misterije treće vrste su najrjeđe i o tako, onda je to potpuna nepoznanica i njima se može vrlo malo reći; neki skeptici takve etikete kao »psihokineza« samo su tvrde da one čak ni ne postoje. To su smokvin list koji bi trebao da prikrije naše pojave — ili događaji — koji se, čini se, ne neznanje. mogu racionalno protumačiti; u slučajevi ma gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove U našoj seriji ispustili smo misterije tre su još fantastičnije od samih »činjenica«. će vrste iz nekoliko valjanih i dostatnih Možda je stopostotna tajna treće vrste razloga. Ponajprije, nema opće suglasnosti nešto tako strašno da je — čak i kad bi da one uopće postoje i rasprave o njihovoj 5 UVOD realnosti niti su uvjerljive niti zadovoljava od najjačih argumenata protiv toga da one juće. U najboljem slučaju, zainteresirani su uistinu postoje. Nakon više od stogodišnjih jednodušni u tome da im se mišljenja napora zagovornici paranormalnog još nisu razilaze; u najgorem, sukobi se završavaju uspjeli uvjeriti većinu svojih znanstvenih prepucavanjem preko borbenih linija optu kolega da »u tome nečeg ima«. Naprotiv, žbama o prijevari ili ograničenosti. To sada se čini da se plima okreće protiv njih, može kratko vrijeme zabaviti, ali ubrzo zbog nedavno otkrivenih prijevara i straho dosadi. vito površnih testova čiji su se rezultati donedavno činili besprijekornima. Zatim, ako i ima kakvih dokaza, gotovo svi su u obliku izjava očevidaca — često Međutim, još nema konačne ocjene, niti prikladnih za radio, ali posve neprikladnih će je u našem vremenu biti. Oni koji vjeruju za televiziju, ne želi li čovjek varati ili da je znanost u svemu rekla svoje jednako »rekonstruirati« iskazane događaje. Ne su glupi — a to nije prejaka riječ — kao i treba ni reći da se nijedan od mojih kolega oni koji prihvaćaju najfantastičnije priče ne bi nikad upustio u tako ogavan čin. • • zasnovane na labavim dokazima. Naposljetku, čak i ako je postojanje To me dovodi do moje zaključne neke određene misterije treće vrste utvrđe poante. U početku sam rekao da postoje tri no, kamo da čovjek krene odatle? Ništa nije vrste misterija; dopustite da sada prijeđem važnije od uvjerljive demonstracije nekoga na četvrtu — tajnu nulte vrste... neobičnog događaja izvan granica prihva U misterijama nulte vrste misteriozno je ćene znanosti; upravo takvim otkrićima samo to što je itko mogao pomisliti da su to znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok tajne. Klasičan primjer za to je Bermudski nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji trokut, premda to nije spriječilo bezbroj ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, pisaca, od kojih neki možda čak i vjeruju u možemo o njoj reći malo što razborita. gluposti koje mrče po papiru ponavljajući Malo što frustrira više od izoliranih enigma unedogled jednu te istu besmislicu. Priče o koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva nestanku aviona i brodova u tom području racionalnog objašnjenja. Kod tajni druge postaju, kad se istraže svi prvobitni uzroci, vrste bar imamo nešto u što možemo savršeno objašnjive i općepoznate tragedije. zagristi. Doista, prilična je zasluga floridske obalne Ako doista postoje, tajne treće vrste straže što u tako prometnu području od legija moreplovaca amatera i vikendaških brzo uznapreduju u tajne druge i naposlje navigatora koji se upuštaju na debelo more, tku u one prve vrste. Savršen primjer za to često s potpuno neadekvatnom pripremom, je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. nije nestalo i više ljudi. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijan- skog doba iznenadilo je otkriće da određeni Ako pogledamo neko prodajno mjesto sastojci urana neprekidno emitiraju energi knjiga mekog uveza, otkrit ćemo, avaj, ju. To otkriće nije bilo samo potpuno bogatu zbirku tajni nulte vrste — mental neočekivano, nego se i suprotstavljalo nog smeća kojim se hrani naš naraštaj. svemu što je tada o fizici bilo poznato. Šteta što se knjige koje truju mozak ne Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprije mogu označiti: OPREZ! ČITANJE OVE KNJI porne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme GE MOŽE UGROZITI VAŠE MENTALNO dovelo do prvoga pravog shvaćanja atom ZDRAVLJE! — no praktične teškoće da to ske strukture. učinimo su očite. Kakva šteta što kakav Takav proces nije se zbio u slučaju dobročinitelj nadahnut javnom dobrobiti paranormalnih pojava i ta je činjenica jedan ne može otkupiti primjerke najnovijeg 6 1 Izgubljena k a r i ka majmunoliki čovjek Stope koje krivudaju po ovim stranicama spektakularnih radova sa sveučilišta iz prešle su s visokih vrhova Himalaja, cijelog svijeta. U Sovjetskom Savezu cijela planina Gruzije i od sjeverozapada Ameri je katedra u Tbilisiju u Gruziji posvećena ke i Kanade u maštu tisuća znanstvenika, potrazi za neandertalskim »planinskim zoologa, alpinista i cirkusanata kojih je san čovjekom«. S vremena na vrijeme iz Kine da pronađu »izgubljenu kariku« — majmu izvještavaju kako su kineski vojnici u nolikog čovjeka iz bezbrojnih čudesnih Tibetu ustrijelili i pojeli snježnog čovjeka. priča. Pri tome su ti tragovi zgnječili mnoge U divljini s obje strane gorja Cascade — uglede, pokrenuli velike ekspedicije i istopili koje se pruža uz obalu Tihog oceana, od imetke inače oštroumnih poslovnih ljudi. Kanade kroz države Washington i Oregon — sada stiže na stotine izvještaja o susretu s Nazivi tog tajnovitog bića tema su Bigfootom ili sasquatchom. najnevjerojatnijih priča: »grozan snježni čovjek«, »Bigfoot« (nožurina, divovska Još 1979. jedna britanska ekspedicija, noga), ruski »planinski čovjek«, a njegovi koja je osvojila vrh od 4520 metara u opisi pripadaju svijetu dječjih bajki: visok Himalajama, pronašla je u Hinken Valleyju sedam, osam, devet stopa (od dva do gotovo tri metra), opaka i ružna lica., obrastao dugom dlakom, dovoljno snažan da zadavi odraslo govedo, dosta brz da prestigne čovjeka, psa ili u Sovjetskom Savezu čak i konja, napada mlade djevojke i toljagom ubija muškarce. S druge strane, lord Hunt, vođa ekspedicije koja je osvojila Mount Everest, vjeruje da takvo biće možda postoji. Još godine 1978. on i žena našli su i snimili na Himalajama uvjerljive tragove. U Americi, dr Grover Krantz s Washingtonskog sveu čilišta također je uvjeren da Bigfoot ili sasquatch, kako ga nazivaju sjevernoame- rički Indijanci, postoji. Godine 1978. sveu čilište British Columbije organiziralo je akademsku konferenciju na kojoj je iznijeto trideset i pet odvojenih analitičkih i Prethodna: Jetijeve stope na Anapurni. Snimio Don Whillans. Desno: Jetijeve stope u Himalajama. Snimio 1978. lord Hunt. 8 IZGUBLJENA KARIKA - MAJMUNOLIKI ČOVJEK prvi put jasne tragove i čula »glasanje nalik deset i pet kilometara dijeli ponekad jednu na vrištanje«. usku cestu od druge. Od drugoga svjetskog Glavni penjač, vođa ekspedicije, John rata nestalo je u tom području bez traga Edwards je rekao: ».. .Ima čvrstih dokaza više od sedamdeset aviona. Među ljudima da na Himalajama živi čudno biće. Jedan koji poznaju taj kraj kruži crna šala da trag koji smo našli bio je vrlo jasan i mislim osim sasquatcha ili Bigfoota u brdima da će se pokazati da su naši snimci dosad vreba i čudovište koje voli jesti avione. No najbolji. Štoviše, čuli smo taj tanak vrisak od svih »izgubljenih ljudi-majmuna« naj za koji je naš Šerpa tvrdio da je jetijev.« slavniji je »strašan snježni čovjek« — jeti. Premda većina zoologa ismijava pomi sao da može postojati neotkriveno čovjeko- Strašan snježni čovjek liko biće, izgubljen članak u evolucijskom lancu, upravo je veliki zoolog Charles Jeti, kako Šerpe zovu »strašnog snježnog Darwin dao teoretsku osnovu na kojoj su čovjeka«, najviše je poštovan od svih gradili mnogi lovci na jetija. Osobito se u misterioznih majmunolikih ljudi. Upleten je SSSR-u smatra da Darwinova* teorija u mrežu fantazija, religije, legendi, spletki i evolucije podrazumijeva »izgubljeni čla komercijalizma. Vidjeli su ga ljudi u čije se nak«, a goleme neistražene planine sovjet izjave, izgleda, možemo pouzdati; analizira ske centralne Azije mogu pružiti savršeno li su njegov izmet, snimili i ispitali otiske skrovište biću koje se plaši ljudskog roda. stopala u okolnostima koje su izvan svake Letite li iz sjeverne Indije u Nepal, sumnje. Ekspedicije pretkraj pedesetih i u Sikkim, Butan ili iznad stare sjeveroistočne šezdesetim godinama ovoga stoljeća pripi- indijske granice, pod vama leže lanci i lanci sale su ga legendama, ali čini se da iz godine negostoljubivih planina, najvećim dijelom u godinu ima sve jačih dokaza da postoji. jedva naseljenih. Putnik koji leti u Katmandu bude Čak i na sjeverozapadu Sjeverne Ameri upleten u priče oko jetija još prije nego što ke, uz Tihi ocean, guste šume prekrivaju tamo stigne. Avion nepalske avionske područja uz rijeku Columbiju. I po sedam- kompanije leti iznad nižih planinskih lanaca, sela što neshvatljivo čuče na samim Područje u kojem su viđeni jetiji i alme vrhovima, pa se čini kao da će se svakog trenutka sunovratiti u ponore. Odjednom na obzorju izrone veličanstveni vrhunci Himalaja, bijeli i nazubljeni, a zemlje nestane ispod oblaka. Shangri-La, izgublje ni horizont, tajnovite doline, nepoznata plemena, jeti — sve se čini mogućim. Ali, u džepu avionskog sjedala je jelovnik kompa nijskog Jeti-servisa, a novi se hotel, podig nut novcem Svjetske banke, zove Jak i Jeti. Jeti je krajnje komercijalna legenda, možda čak glavni nepalski izvor strane valute. Među Nepalcima, a osobito Šerpama koji žive visoko u planinama, kruži bezbroj priča o jetiju, golemom čudovištu s Himala ja. U samostanu u Tjangbočeu u sjenci Everesta opat posve poslovno priča kako 9 * Darvinova teorija danas predstavlja [dokazano], potpuni promašaj; no unatoč svega, još se servira djeci u školama. IZGUBLJENA KARIKA - MAJMUNOLIKI ČOVJEK Otisci stopala su, nedvojbeno, zanimlji vi. Premda su zapadnjaci još 1887. izvijestili o prvim tragovima, a nakon toga ponovo 1921. neki britanski oficir, koji ih je vidio na 6400 metara na Everestu, pravi su izazov njihovi snimci. Prve je 1937. snimio F. S. Smythe, na visini od 5000 metara. Snimci Erica Shiptona — s cepinom pažljivo položenim uz otisak da bi se usporedile veličine — pokrenuli su ozbiljnu potragu. Godine 1972. su McNeely i Cronin, iz jedne američke ekspedicije, našli tragove dovolj no jasne i oštre da se naprave gipsani odljevi. Iduće je godine lord Hunt također naišao na tragove i snimio ih; na njegovim snimcima iz 1978. vide se goleme stope — 35,5 cm duge i 17,7 cm široke. U predavanju Kraljevskom geografskom dru štvu u Londonu lord Hunt je rekao: Samostan Tjangboče u sjenci Everesta, koji jeti često posjećuje »Nalazili smo se u postranoj dolini ispod Everesta. Bilo je kasno, smrkavalo se, jetiji navraćaju u samostanski vrt. Svake kad smo žena i ja naišli na tragove. Bili godine u Katmandu stižu živopisni opisi o su uistinu svježi, rekao bih čak napra- napadima jetija. Djevojka iz naroda Šerpa Lakhpa Domani opisala je što je doživjela Jetijev trag na ledenjaku Menlung Basin u Nepalu. Williamu Weberu, dobrovoljcu Mirovnog Snimio 1951. Eric Shipton. korpusa koji je radio nedaleko sela Mach- herma u području Everesta. Djevojka je ispričala kako je sjedila nedaleko potoka napasujući svoje jakove i iznenada začula šum. Okrenula se i suočila s golemim majmunolikim stvorom krupnih očiju i izbočenih ličnih kosti. Bio je obrastao crnom i crvenosmeđom dlakom. Zgrabio ju je i ponio k potoku, ali ga je, čini se, njezin vrisak smeo, pa ju je ispustio. Potom se oborio na dva njezina jaka, ubio jednog udarcima, a drugog je ščepao za rogove i slomio mu vrat. Slučaj je prijavljen mjesnoj policiji i pronađeni su tragovi stopala. Weber kaže: »Zašto bi djevojka lagala? Zaključio sam da je govorila istinu.« Stvarni dokazi o tome da jeti postoji mogu se svrstati u tri glavne skupine: tragove, očevice i fizičke dokaze, kao što su lubanje i koža.
Description:The list of books you might like
