ebook img

Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII = Branimir's Croatia in the letters by Pope John VIII = Branimir's Kroatien in den Briefen des Papstes Johannes VIII PDF

40 Pages·1990·4.824 MB·Croatian
Save to my drive
Quick download
Download
Most books are stored in the elastic cloud where traffic is expensive. For this reason, we have a limit on daily download.

Preview Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII = Branimir's Croatia in the letters by Pope John VIII = Branimir's Kroatien in den Briefen des Papstes Johannes VIII

BRANIMIROVA HRVATSKA 11 U PISMIMA PAPE IVANA VIII. (DllUCO IZDANJE) BRANIMIR'S CROATIA IN THE LETIERS BY POPE JOHN VIII Trnnskripcija pisama JA KOV STJP1$Ić i MTIJEN ŠAMŠALOVJĆ BRANIMIR'S KROATIEN IN DEN BRIEFEN DES PAPSTES JOHANNES VIII. Urednik NEVENKA BEZTC-B02ANič Pisma prevela i napomene napisala MIRJANA MATJJEVlĆ-SOKOL Predgovor Recenzija MATE ZEKAN Dr. LUJO MARGETIC izvanredni član JAZU BRANIMIROVA HRVATSKA U PISMIMA PAPE IVANA VIII. Političke prilike na Mediteranu, koje prethode kores pondenciji pape lvana VIII. s dalmatinskim i hrvatskim svjetovnim i t:rk\'enim dostojanstvcnicima kao i narodu, karakteri1iraju mirovni pokušaji koji su uslijedili nakon burnih zbivanja i iscrpljujućih sukoba unutar velikih sila tadašnjega svijeta Bizanta i franaka kao i u nesnošlji- vosti Konstantinopola i Rima. , Nakon smrti Karla Velikoga ubr.r.ano· opada moć fra načkoga carstva. Verdunskim ugovorom iz 843. god. ono r t.B '3 - \99~ se dijeli na Lri dijela, u medu~obne razmirice ubrzavaju i onako nagriženi autoritet nekadašnjega velikog imperija. fstovremeno su Bizantsko ca1·stvo toliko iscrple bor be za p1ijestolje da ono tek od Ba:tilija L (867 -886. g.) preclstavljn opet ozbiljnijega aktcrn u svjetskoj politici. U lim okolnostima Rimska crkva pokušavu osigurali CJP - Kt11.:1IUNit:1cij11 u r11hlll\t1tli1 Nauč.ua hihliotcka, S1)lil univerzalnu vlast i osloboditi se tutorstva svjetskih vlada U!>K 9•19.713"08"(044) ra. Pariškim konci lom, 849. god. i kl"ivotvorenim lzidoro IOJIANNI?.~ Vllf, J)UP•• vim Dekrelalim~l (sustuvljeni izmedu 847. i 852.) učvršću­ 8,ra!liroirova Hrv:'l1ctka u pi-i1ni1n;a po~ h•:&uo Vlrl 01.1n11nir'" je se papin autoritet i vraća se crkvena disciplina.' Crt)0tl111 111 lhc li:llc1~ hy Po1il•.luhu VIII U1.:1nlt1111', lo\101ulcu in den Bricf<>n des Papslef. Johannes VIII / F"i,1no Pl"'""J:i; Pokušavajući striktno provesti te ;raključke papa Ni U(IJ'>Onlcnc noip1,.&1,1 fl.1i1 j1111u t\1n11J<·\•l1 Sulu>f ; 1u·t·d~ut..1JJ \l.11t• /1•kou1 : {~nskripcija pi.!K11un Jako\ St1J>išic i "1iljc:n Saml.alovic" . kola I. (858-867) jača unutrašnji crkveni sukob Rima i pnJC\'tJd na t•nglr"'lli K.1111n·l.1 Vlaho\·h, : Jl11jc.:1<0J Ud 11jc:1n.1lkl Bruno Rulic.'}. - (2. iJ'd,). ~1.>IU Knji>..evni Ju'\1~. 1990 81 ~11·- : filk,. ; 21 l'lll. <Kniip:n ~h·1lht·1.u111 ; 2) 1) PSF.UOO JSIOORCl, Fn~·lrlapedl:i c:111ollc;l, X Ro1f1;1 19';0, i.1r, 241- 245. - PRT~fA U'I r;., lli1..-1ioon:urc dc 1hcolog.lt Ciithullquc. Xlll. Pari&. su. 29'>-300. - Jl. JEDlN, Bibliografija· sir. 79-AA i u1 h:lri,1 V<lika IJO>ijc.1 nk'""· 111/1. 7og11'h 1971, .ir 158-164, 187-189, 3U.-331. - P. ISUN 80-7397-096-2 RRl~:t/J. I.a ll\'lha Jcl n1cJiu C'\'U c:u1upt."<.I li. Ru11\a 197&, ~lr. 272- 273_ - D. C. VAUX, ~loc.le-li p:&J'lrllil\·a lu"'01 llitoljt."Ča. s,·Oid 32. 2..a~b 1979, -.tr. 33.-A.. fRA~· [ I \1atijc:\.ic.O....Sokol. Ati1J.ina 2. ZcL.in, "1,tl~ :ti N, „rcglt•d po\1'1jc:i\ll c:rk,·c, l.aR„r cb 1981, alr, 132 lll. J LUCIC, Crk\•cne pri· J. l\'an VI li, papa like u llnr.tl~koj 1a kne1.a Rra.nimira (879-892), Croattca christiana pcriodica, Gud .'\ hr 17, /at-trch 1'>80, itlt tt ~~~~~-9~~-,---~,3~1~~~~, •/(.C t '{ lf/t/ 9 'f konstanti nopolskoga patrijarha Focija, što ostavlja dubo vo crkvenih poglavara sa sjedištima u Rimu, Konstanti· ke trai;ove u ~.asnijim odnosima dviju Crkava, ali i medu nopolu. Aleksandriji, Antiohiji i Jeruzalemu.• Svakako da naro~1ma ~.OJI su podl~žni n)i~ovim jurisdikcijama. pa su ti ustupci bili povezani s planovima koje je Ba.zilije 1. tako 1 _na ~Ji~.o~e podam~_e u Juznoslavenskim zemljama. imao u južnoj Italiji i na istočnoj obali Jadrana, a koje je Ne l?.n1.naJUC1 11.~or !'°O~•Ja ~86~. god.) za car·igradskoga trebalo realizirati tek nakon eliminiranja arapske opas· patnJarha, uz pnJetnJu 1zopcenJem, papa je izazvao rcak. nosti.s Kako su ti planO\<i bili istovjetni i s namjerama ciju isto~ni_h biskupa_saku~ljeni~ na s~b~ru 867. god. koji franaćkoga vladara Ludovika II. (855-875) sklopljen je ga proklinju.' Tako Je umjesto Jačanja t učvršćenja pri plan o zajedničkom ratovanju protiv Arapa. Tako već 869. mata Rimske ku.-ije došlo do slabljenja kršćanske Crkve i god. nalazimo veliku bizantsku flotu pod arapskim Ba.-i· kasnije njene podjele na Istočnu i Zapadnu. jcm kojega je opsjedao franački car, z.ajedno s Hrva tima, Srbima, Zuhumljanima, Travunjanirna, Konavljanima, s Dubokoj uznemirenosti tadašnjega svijeta doprinijeli Raguža11i111a i sa svima iz gradova Dalmacije.6 Zbog isto· su i snažni prodori Arapa (Saracena) iz sfevcrne Afrike i vjetnih teritorijalnih pretenzija obaju careva savez se Šp~njol~-~e. Na~o.n zauzimanj~ biz~ntsklh posjeda u juž Libn~o raspao. Si.oviše dok je Lud ovi k 11. sa svojim savez· no.) Itah,11, Arap1 izravno ugrozava1u papino i kršćansko nicima, medu kojima su bili i Domagojevi Hrvali, ops,je središte - Rim, gdje 846. god. pljačkaju baziliku sv. Pet dao Bari i uspješno ga osvojio 871. godine dotle je bizan ~-a;~;rapi ',~ 1.alijeću i na istočnojadransku obalu, pljačka­ tska flota, da bi naškodila Ludovikovoj akciji, opustošila JUCI 1 palec1 841. god. gradove: Osor, Kotor. Rose i Dud\'u. hrvatsku obalu, razrušila i oplijenila utvrđenja Slavena a Godine 866. pokušavaju osvojiti Dubrovnik namjeravaju mnogo su ljudi odveli u ropstvo. ći odatle kontrolirati plovidbu Jadranom. Nakon petnae 8?8. s~~mj.esečn~$a bezuspješnog opsjedanja god. su p.-i Otklanjanjem neposredne arapske opasnosti p1·ekida s1ljem povuci se pred notom Bizanta, u koiemu su se pri se kratkotrajni pax orbis, a na pozornicu povijesti ponov like upravo stabilizirale.' no stupa ekspanzionistička politika svjeto\•nih i crkvenih Istovremeno kaotični procesi u susjednim država· čelnika koja se narednih decenija, istina, ne vodi toliko ~a odražavaju se i na istočnoj obali Jadrana, gdje st• m: ognjem i mačem koliko diploma1skim uvjeravanjem. Takvim mirnodopskim 1ješenjima dao je, uz Bazilija I, ~1zantske gradove, još od Karla Velikoga, posturno razvi svoj doprinos i mudri, podL1zetni p•1pa I van VIII, pokuša ja ranofcudalna Hrvatska pod franačkim vrhovništvom. Slabljenjem franačke i bizantske moći h rv.itski vlad<1ri ~l' vajući miroljubivom politikom vratiti ugled i jedinstvo sve više pojavljuju i potvrđuju kao samos1alni subjekti u kršćanskoga svijeta. Kada nakon smrti patrijarha Ignaci političkim zbivanjima. · ja 877. godine na čelo konstan1iuopolskc Crkve ponovno . dolazi Focije, njegovu ustoličenju prisustvuju i papi ni c~~i se da je upravo arapska opasnost pomogla konso· i~aslanici. Priznajući Focija za patrijarha lvan VIII. posli hd~CIJI odnosa medu tadašnjim suverenim d1iavama. je sporazuma s Bazilijem l. i palrijarhom u Carigradu Vec _dolask?m na čelo bi1,antskoga carstva B<1zilijt• I. po ~lač1 _energ1čne poteze. 2eleći ublažiti spor s papom Foci „, Ja skida s patrijarsijske stolice i proglaša\'a vrhovno pra- t., ~l'ilC ru\1)'·'' Hn.11.s u ~rijcn1e n011udn1h \rl.ul.11.1. /..1gtt•b 1925, ''' 349 S) "\ Kl.AIC, Pu\;jn.t ll~ata u ranom ~rednjcm \·itcl.u. Z3Rr~b 1971. str 242. b) G\ ~IORAVCSlK. R. J H Jr-:.,KINS. <.:c.1n~1anl11k: Pu1ph1rvg~nuus. l)c admini..v 2) ~l~OUS lfR (SAl'T) (8S8-867). Di<:tionnonrt" dc 1h"olvt11l' l-.l1hoh(1ul· '\I. P.1n-. trnndo hnf)('rio, fh1dapc~l 1949. str 128 - R t-r~RJAi-.:C'rC. ViLanliiski in-uri za is- . ~•r S06 52(). li. JEIJJN, o. c .. str. 158-102, 184. l<.u i1u ni.u·oc.t,1 Jugn ...l .J.\ijc fl, Jleugrad J«K9, '\lf. 11' ~ tr\.L.AIC, o c.:., )tr. 246 3) J LUCIC. o <. '" 2 1 71 N KIAIC, I <· 6 7 L (879/880), nastoji da Hrvatsku, Dalmaciju i Bugarsku \'ra· Napori Bi1.anta, da na čelo hrvatske kneževine dovedu ti pod svoju jurisdikciju.• sebi podložnu osobu, ostvareni su tek nakon Domagojeve * • smni. Potnomognut carskom zaštitom, koncem 878. god., i1 Carigrada je došao Trpimirov sin Zdeslav koji je pri Kako su se ti dogadaji odrnzili na politička i.bivanja u grabio hrvatsku kneževinu a Domagojeve sinove otjerao Hrvatskoj kne/evini? u progonst vo.11 Iz zahvalnosti Bi1.antu Zdcslav pokušava Već smo vidjeli da su se Hrvati za kneza Doma~o.ia Hrvate privesti biz.antskom caru i carigradskom patrijar (864-876. god.) oda1.vali pozivu svoga seniora i sudjelo hu. vali 87071. god. u ekspediciji karolinškog;i car;.i Ludovika Nezadovoljni takvom promjenom, koja narušava do II. pri osvajanju Barija. Konkurentski interesi franačko­ govorene sfere utjecaja iz ugovora u Aachenu 812. god., u ga cara i Bazilija I. bili su razlogom vojnom pohodu bi Hrvatskoj jača protubizantski otpor, koji rezultira uro· zan1skc flote na isločnojadranskoj obali, da bi oslabila tom i ubojstvom Z<leslava 879. godine, već nakon nekoli moć franačkih saveznika - Hrvala, ali i čvršće prive7ala ko mjeseci njegova vladanja." posjede Carigrad, koji su uz Veneciju pripali Bizantu U1. još aachenskim mirom 812. god.; to su: Krk, Osor, Rab, Na daljnji tijek dogadanja u Hrvatskoj bitno je utje Zadar, Trogir, Split, Dubrovniki Kolor. cao izvanredno pozitivni obrat u rimsko-carigradskim od Svakako da taj rušilački i neobuzdani pohod hizani nosima utemeljen na sporazumu iz Carigrada iz 879/880. ske vojske na hrvatski teritorij nije mogao ostati he1 godine. Od tada prestaje ekspanzionistička politika Bi- adekvatnih rcp1csalija. Ne znamo kako je odgo\'Odo Ba 1..anta prema Hrvatskoj, dok dalmatinski gradovi samo zilije I. na oštri prigovor Ludovika II. ko.ii osudujc laj ne· nominalno priznaju carigradsko vrhovništvo. dostojni čin nad njegovim podanicima i .lahtijeva da se U takvim prilikama na čelo hrvatske kne7evine dolazi Hrvatima da odstcta a zarobljenici vrate.V Od tada su su· Branimir, koji, čini se, nije ni u kakvim rodbinskim odno kobi Domagojevc domovine i bizantskog saveznika Vt'· sima sa svojim prethodnicima. Zbacivanjem probi7.antski necije - bili pojačani i ogorčeni, a osveta strašna. To se orijenti1·anoga Zdeslava ostvareni su svi uvjeti za samos da zaključiti iz pisma koje papa lvan VIII, vjerojatno na talni razvitak hrvatske države. štoviše, Brani mir je mud nagovor Mlečana, upućuje oko godine 874. •slavnnm knc· rom politikom oslanjanja na papu, koji mu je istovreme zu« Domagoju, zamolivši ga da spriječi bi.ies gusara koji no bio i najmanje opasan senior, z:1 stalno otklonio pre pod njegovim imenom bjesne protiv kršćan<1."' Kako su tenzije Franaka i Bizanta na teritorij na kojemu je on, se Mlečani bojali Domagoja najzornije se vidi iz sačuva­ papinim blagoslovom, bio javno priznati suveren. noga zapisa gdje se navodi kao najgori knez IIrvata (pcs U tom prelomnom vremenu za ranofeudalnu hrvatsku simus Sclavorum dux)."Pri kraju Domagojeva vladanja državu odigrali su se događaji koji su trajno utemeljili i zabilježen je i pokušaj urote, koja nije uspjela, u urol nici usmjerili njenu političku, vjersku i kulturnu orijentaciju su, i unatoč papinoj molbi da im Ži\'ot pošledi. ubijeni." 7apadnom civilizacijskom krugu . „,, • 8) f . SISI(", n . ..:., '\s.I 9> F. RACKI. 0txumt"nl3 ha~toriac Chroaric:te periodum antiquam ilh..11'1nntia, Zl 6tlCb 1"77, '\lt ~2 10) J_ STIPISJC, ~1 $A\1SALOVIC, Codc_'I( djplomaticu.t n:J.'!ni Cm:uia<". T>a1m:uiac.• "•t 13) I OJAC'ONUS, Cronachc \Tnct.ianc anlichio;.&imc:o T. ("d C ~1on1lc<>„l.o. , ·r-onti per Ja Sl:l\·oni1H' I. l..JJ.!I ,.h 1l' lfil7, "'' I J •torin. d'l1rih:t Sc:rhori &e00li X-XI, Roma 1890, ilr. 57 101. - R.ACKJ. o. c., I l) I'. RACKI. o. <., <tr. ;(<\ P.lr. ~73 12) J. STIPISIC, M. ŠAMŠAI OVIC. o. c„ w IO. 14) I l)IACONUS, I. c. P. RACKJ. <>. c .• hir. 374. 8 9 Od.Jedan_aest njegovih pisama sačuvanih na više mjes Uzima_jući u obzir sve vladare ranosrednjovjekovne ta, koJa. .~ e 1zrav_no odnose na događanja u Hrvatskoj i hrvatske dri.ave na Branimira se odnosi najopsežnija do Dalm~c1J1 (dva pisma su upućena knezu Domagoju, jedno kumentarna grada. Osim pet cpigrafićkih i.porncnika, kJ~ru 1 narodu h~atskomu, te po jedno knezovima Muti nadenih na matičnom području rane hn·atskc države, ko m1ru 1 Zdcslavu 1 bugarskomu kralju Mihajlu, koje mu ji su slavili toga vladara u ukrašavali crkve u Ninu,'5 šo kao papin. izasl~nik u~čuje n!nski biskup Teodozije) po potu kraj Benkovca,•• Zdrapnju kraj Skradina,17 Otrc!>u sebi:io se 1zdvaJ~ pet pisama iz naznaćenog registra, na kraj Bribira" i Muću Gornjemu•• u splitskome zaledu, stalih 1.a vladanja hrvatskoga kne;i;a Brnnimira (879. do njegovo je ime, zajedno sa ženom mu Marušom (M;1riosa pribli/.no 892. godine).21 cometissa), ~apisano i u evandelistaru u Cividaleu.io Za Osii;i što egzaktno upućuje na odredene procese i Branimirovu ime su posredno vezana i tri prijekorna pis utvrduJe. stv~rnc činj~!1ice, sadržaj pisama je otvorio i ma, koja je uputio papa St,jepan V. (VI) 887. god. akvilej m_~ogu p1 tanJa. oko kOJ!h. su .se u suvrcmcnuj historiugra skom patrijarhu i hrvatskom biskupu Teodoziju, koji pre f1.11 ra1.v1le bro.ine polem1ke 1 rasprav<'. Zbog toga prilaže· uzima osim ninske i splitsku (salonitansku) Crkvu." mo povijesnoj znanosti i kulturnoj javnosti faksimile Posebnu vrijednost za proučavanje povijesti odnosa transkripciju i prijevode tih pisama.i• ' ranosrednjovjekovne hrvatske države i dalmatinskih gra • dova pnua nekoliko papinskih pisama i zapisa od 9. do * 11. ~toljcća. Najopširnija korespondencija ir va1ik:111skog arhiva, očuvana u ovećemu ulomku registra datiranoga Svojim pnoi!" pism~a .od 7. lipnja 879. god. upućeni­ od I. rujna 876. do kolovoza 882. godine, pripada papi h·a ma: •dragom sinu Brammu-u•, časnom dakonu i izabra nu Vlll. (872-882).12 n~k~1 sv~t<' Ninske crkve Teodo1.iju te svima časnim sveće­ ~1c;1m~ ~svemu nar?du, papa lvan VllT. prihvaća, podra Je 1 šuti novoustroJe.no. hrvatsko političko opredjeljenje. 15) l PETRJ("IOLI, O"'\rrl na ninske ,-radevine i umjc.-1ničke \f~Jnlc:nlkC' "rcdn)e~;1 i no· I~ odg?vora ~a ~ramm1:ovo pismo, kojim jt', nakon prcu \'Oga vijek.i. 1•0,·ije<1l g.r..1.da ?\1na, l.adar 1969. !)tr. .l l6. z1ma~1a knezevrne, novi hrvatski prvak iHazio papi vjer 16) S, (jl;NJACA, 1') JI I OVINA, Slarohn·:ttska ba.štin3, 7.1.rrt.·h 1%9. "'" QC\. 'J RAP,\ NIC. Btljcs.ko• uz tc1lri llmnin1lrova na1pi:.a. S1a1ohr,·u1~k„ p1t1~\jt•1.• 1l, Sphl n?st 1 l?ovra_lak_pod okrilje Rimske crkve, u1. koju su b.ili i 198t. "''' U~'i· ISft, J 1„UClC, M. ZEKJ\I'\, Hnlni1nir, llr,•ttt„kl h1orr11l„ki lc~s1- l1J~~ov1 ro~1l~IJ1, jasno je izražena činjenica da su Hrvati kon, /..1•s1 ch 19ffl> Ji) S. GUNJACA, Novi nnu{ni rc1.uhali u hrval~koj urhcol1lftij1, i'.;11·.1L 'h 1qst1, „1r 9. pnJe Bra.mm1ra, a po svemu sudeći, upr:1vo za Zdcslava, Z. RAl'ANIC, <» c., Str. 1116- 188. - J. 1.UCIC, M. Z~KAN. o. c. P?d vla~~u Bizanta. Uklanjanjem Zdeslava, čini se, nisu 18) MJcu. c'lr.HkvKuA, NAl.' 0h1i.r:o(l'No.~/kl.iu kprrtet1g.l1e-dn , 2v5i,l iL aj urubsljliai.n:aa. Sl 9rc8d5n, $jo1vr .j t•1k6o1 v1U16l '11 h.~k1,0IJ,1 tI> Il: '&C 1IC ro, 1~1t1.11 Iu iFC ~ile p~b1Jcde11c 1 sve njegove pristaše. Papa se nada da će ih novi vlada1· svladati i zagospodariti nad svima svojim KAN, o. c. 19) S. UUUlC, .l'is;\n spomenik iz dobe hrvatskoga \'OJ\•odc Hr„nur1l1.l, Rt1J J1\/U lb, nep;ijat~IJ.ima. Zadovoljan što se Hrvatska vratila Rim 7.Atr?rl·h 1874, lltf 91 102. F RA('l<I, Pisan ._pomcnik 11 doh,1 hrvru<kogn \oj\·o dc U~nl~n1r"..i.. tb1d„ •tt. 103-106. - F. OREB, ~t. lEKAI\, '.l.a~tllno i'kop.t\:tllJ, skoj kuriji, papa lvan VIII. rado prihvaća Branimirovu ttrcdn1ovJ<'kt1\'nC n<"kmpolc uko crk"e s„·. Petra u ~1ut.."1J Gornl·,·m. r.udi.:.ojo.k 7~"l<i.ti· ~olbu i blag_oslivlje ga, zajedno s hrvatskim narodom i le spomcn1k.-kuhurt• llr"\·at!ok"'/S.Zagreb l978 l979 'l)h „li\ 220. I 1-tAPA NlC,u.c .. ,ar. lllO 18l - J LUCIC,\l.ZEKAN.o c .. njegovom drzavom 21. svibnja 879. godine u crkvi sv. Pet- 20) V: ~OVAK. AJiquu.i <le nom\nihu.'i ducw11 Cnxuorun1 in J11t1t.tu1!>."''"'n l'\'.1n~clt•11 u• C.1vid:t1C'n\i. tbomik B. Ptlp()'o·ita. Beo@:rad 1929. str. 3so. 3;1 A CROSIA. Rt'\„· "''"" dcr „);1.v1"M:hl·n llir.cnnamcn im alten f!\aflboClla1 \on (.'1\'ul.1h,•. \\'t~1K·r ,J;1\1 J.ljchc~ Jahrbuc.:h. 1~2. ~tr. 6-21 21) f _S ISlC, J>rarucnO. lr. .. ura hf'V1't$k.c hi:i.lOrij~. l.ag.tcb 1914. i.11 • .!U'l-210 - J ~11 PISIC, M SA\1$Al.OVIC,o.c. • s1r. 19- 22. 22) f. SISIC. u c . '" 198 199. li 10 ra u Rimu. Taj .ie papin čin znac10, prema tadašnjemu oLišao 880. godine u Rim, ali kao već posvećeni biskup (consccratus), koji ima »Ordinatio« akvilejskoga patrijar medunarodnon1 pravu, a u skladu s ideologijom papin ha. Ali, papa je spoznao da se u Hrvatskoj ne sve skog univerzalizma i njegovim pravom priznavanja zako događa nitosti vlasti i vladara, priznanje Branimira zakonilim onako kako je on planirao. Zato po Teodoziju šalje drugu pismo Branimiru u kojemu zahtijeva da mu cijeli hrvat vladarom, a Hrvatske nezavisnom državom. ski narod, pred poslanicima Svete Stolice. izrazi vjernost. Već od Lrenutka preuzimanja vlasti, uz Branimira je Da li je takav sabor i održan nemamo po117,danih vijesti. stalno i biskup Teodozije. Taj dakon Ninske crkve posla je, nakon p1·evrata i zbacivanja Zdeslava, njenim bisku Njegujući meduzavisnost države i Crkve, Branimir i pom. On je, l.ajedno s Branimirom, vodeći dosLojanstve Teodozijc su vodili sukladnu i mudru poli liku Ležeći neo nik kneževine. S obzirom na njihov zajednički uspon, vje visnosti .i•~čanjcm i osamostaljenjem crkvene i državne vlasti. rojatno je za preLpostaviti da je Teodozije odigrao i po sebnu ulogu kod promjene vladara, tj. vraćanja Hrvatske Dostignuti stupanj organizacije i snaga Branimirove pod okrilje Zapada i pape. Očiw je da je Brani mir u nje države očituje se u činjenici da su dalmatinski gradovi i mu imao temeljni oslonac kod formiranja, jačanja i raz otoci pod bizantskim suverenitetom bili prisiljeni hrvat voja svoje države, ali i izuzetnoga savjetnika pri planira skom vladaru plaćati tribut mira, kako im je to naredio nju i provođenju poliličkih akcija, kako prema dalmatiu car Bazilije I.: Split 200 nomizmi (zlatnika), Zadar 110, ski m gradovima tako i u odnosim;,i prema nadJe;.nim Trogir, Osor, Rab i Cres po 100 nomizmi.25 crkvenim institucijama. Tribut kao danak mira i kupovina povlastica u tadaš Čini se, naime, da Branimir ipak nije bio posebno poslu~­ njim medudržavnim odnosima u pravilu je bio iznuden. ni papin vazal, nego se koristio papinim uljccajern onoli Primjeri plaćanja tributa Bizanta Bugarima, pape lvana ko koliko je to njemu odgovai-alo. Iako su i on i njegov VIII. Arapima, ili censusa (takse) Venecije hrvatskim vla biskup izra:i:ili vjernost papi i crkvenoj zajednici s Rimom darima, za slobodnu plovidbu Jadranom, od Branimira oni je 1·ealiziraju posredstvom tradicionalno im pretpos do sredine 10. stoljec':a, a koji je plod pobjede Neretva na i tavljene crkvene vlasti u Akvileji, s ko,jom je ranosred pogibije dužda Pietra Candiana 887. god. kod Makarskc,i6 njovjekovna Hrvatska bila povezana još od širenja fra logičnim slijedom isključuje domišl,janja o dragovoljno načke vlasti početkom 9. stoljeća. Svakako da je Brani mu ustupanju strategovih prihoda hrvaLskomu knezu, mir za to imao valjanih razloga. Rukovodeći se običajima osobi lu ako se to dovodi u vezu s bizantskim vazalom franačkih vladara, ko.ii su, iako u suprotnosti s rimsko Zdeslavom, kojega Bazilije I. nije trebao mititi nego na crkvenim kanonom, sami imenovali biskupe, i:i:abirući ih protiv od njega tražiti pokornost i ustupke. Zato početak (clcctio) i potvrdujući ih diplomom (conccssio rcg1.1lis), plaćanja Lribu ta bizantskih gradova i otoka le plovidbe Branimiri Tcodozije zanemaruju papin zahtjev da ninski nih taksi (censusa), što ih Venecija plaća hrvatskim vla biskup dode na posvećenje u Rim. Nakon izbora od klera dari.ina, treba povezivati koliko uz promjene odnosa i i naroda, te Branimirova pristanka, Teodozije želi da ga smanjen interes Bizanta prema obali istočnojadranskoj potvrdi i posveti sam mitropolita - akvilejski patrijarh. toliko i uz vojno ,jaku i dobro organiziranu Branimirovu Tako se Hrvatska oslobodila ne samo tutorstva već one Hrvatsku, što Loga kneza svrstava medu najistaknutije moćaloga franačkoga carstva nego i neposredne podlož vladare njegova vremena. nosti papinskoj disciplini. Da bi ublažio odnose i potvrdio vjernost i odanost 25) GY. MORAVCSJK. R. J. H. JENKINS. o.<..Slt. 146.-B. l'F.'.RJANCIC. o. c„ sir. 36. hrvatskoga naroda i vladara Swlici sv. Petra Teodozije je 26) f, JlAC'KI, Docu1ner1Lu .•• , !tit1·. 37-'. 12 13 Papa Jvan VIII. se s pravom boji da promjene na njihovim patricijcm (iret contra gcntcm Graecorum ci hrvalskom rrijestolju i ja&inje hrvatske dr:fav~ ne. izazo· p::itricium curum).21 Već smo vidjeli da su se sukobi na· ve neželjene posljedice Rimskoj crkvi pa 10. hpnJa 879. slavili, a svojim inten1itcl0m i proširili, 1.a vladavine kne· godine piše biskupima, svećenicima i narodu dalmatin· za Domagoja. skih grad~va ..O štro ~h prekorav~ „bog prijašnjega_ crkvt'_ Uzroci neprijateljstava ,jesu u odredbama aachensko noga odvaJanJa od Rima te 7.ahti.ieva da se v.-a1c R1msko1 ga mira iz 812. ~odine_ kojima su S? rij~šili ~ntcrcsi ?viju crkvi, kojoj su bili podložni i njihovi rodiLelji i predšasni· velikih sila - B11:anta 1 Franaka, ah ne 1 trcccga subjekta ci. Istovremeno im obcćajc da će promaknuti njihov~L - Hrvata, koji nisu ni prisustvovali tome dogovoru. Ali. izabranika za nadbiskupa, naglasivši da će ih, ako bi ih poslije smrti Karla Velikoga i slabljenja franačkoga car smetali Grci (Bizant) ili Slaveni (Hrvati) zaštititi svojim stva odnosi se bitno mijenjaju. RanofoudaJna hrvatska autoritetom. kneževina se oslobađa franačkoga vrhovniš1va i pokuša· fa čvrste jezgre pisma, zaključujemo da su dalnrn va vratiti dio svoga integralnog teritorija. Gradovi bizan· tinski gradovi u jednome periodu bili otudcni od papilll' tskc Dalmacije, okruženi sa svih strana hrvatskim živ· jurisdikcije i da su se podložili duhovnoj vlasti Carigrada. ljcm, 1aista su morali biti trn u oku hnratskome knezu. Da li se to dogodilo crkvenim raskolom iz 863, tj. proklet· Zelja i nakana hrvatskih. vladara da d~avnoprav~o ~al· sivom pape Nikole T. god. 867, ili, vjerojatnije, u vrijeme inaciju pripoje Hrvatsko.i kao da se poccla ostvanvaL1 u probizantski orijentiranoga Zdeslava, teško se može loč· vrijeme kneza Branimira. To je vidljivo iz papirni pism<L no utvrditi. S razlogom, dakle, možemo zaključiti da ~u upućena 886. god., ovaj put ne Ivana VIII. nego njcgo\'a dalmatinski decentri prije bili vjerski povezani !.. Rimom. nasljednika Stjepana V.(VI). u kojemu prekorava feodo Iz toga proizlazi da je u bi1.antskim gradovima Dalmacije zija što je nakon_ sm:ti ~plit~koga biskupa. Mar;n~. pr~cu: na1:očan dualizam političko-gospodarske i crkvene vlasti. zeo njegovu Stolicu, .1er 1e biskupu zabranJcno m1.1cn.1at1 bisku.piju, a kamoli imati dvije. Tcodozije je svakako Prema tome je jasan i odnos hrvatskih vladara pa i ninskoga biskupa prema tim gnidovima. Ujedinjeni s svjesno 1:ancmario papin prigO\'.or. To je bio prcv~lik i~­ Rimom, odakle su, posredstvom Karla Velikoga primili zov 7.a hrvatskoga biskupa kao 1 1.a vladara da ne 1s~ons· te ukazanu priliku i ne preuzmu takvu dalmatmsku kršćanstvo, hrvatski vladari održavaju dobre odnose s Crkvu kao šLO je splitska, Le pokušaju objedinili crkvene Crkvom i crkvenim dostojanstvcnicima dalmatinskih jurisdikcije hni<1t~koga i dalmatinskoga teritoriju. te oja· gradova koji su izravno podložni papinoj vlasti. Dariva nja kojima hrvatski knezovi: Mislav, Trpimir te Mutimir ćati politički utjecaj hrvatskoga vladara u gradovima. koji potvr<luje prijašnje donacije - obdaruju Splitsku Preuzevši 886. godine Splitsku stolicu, Tcodo1ije je crkvu te kumovanje splitskoga biskupa Petra Trpimirovu traiio i dobio biskupske časti od akvilcjskoga patrijarha sinu, u cijelosti se uklapaju u le događaje. Harmonični Walbcrta, što je još više oneraspoložilo papu koji je ošLro odnosi izmedu hrvatskih vladara i Crkve u dalmatinskim osudio Teodozija i patrijarha zbog prekoračenja njihovih gradovima suprotan je s onima izmedu knezova i gradske ovlaštenja. Ipak se papi na kraju svidjela ideja da dal· svjetovne vlasti. matinska i hrvatska Crkva bude pod ,_ajedničkom juris· dikcijom, odnosno Teodozijevo obrazloženje o namjeri Već je učeni Saksonac Gottschalk, koji se zbog propo obnove salonitanske Crkve. Radi toga je on Tcodoziju op- vijcdanja predestinacije sklonio na dvor hrvatskoga kne· za Trpimira, zabilježio sukob i pobjedu hrvaLskoga vlada ra (Tripemcrus, rcx Sclavorum) nad Bizantincima i nad 14 tS rostio sve propuste i obećao mu traženi nadbiskupski pa lij, kada dode u Rim. Time su iscrpljeni izvori papinske kanccl:irije 9. stolje ća o zbivanjima u dalmatinskim gradovima i ranosred· njevjekovnoj hrvatskoj kneževini. Pet pisama pape lvana VII I. upućenih u Hrvatsku, vrelo su iz kojega ključaju po daci o pronalasku vlastitoga identiteta, jačanja, os::unos· taljenja i ostvarivanja suvereniteta hrvatske ranosred· BRANIMIR'S CROATIA njovjekovne države. Papa fvan Vlll, suvreme11ik kneza lN THE LETTERS BY POPE JOHN Vili Branimira i biskupa Tcodozija, i7.uz.etno je va/.<1n 7a hrvatsku povijest, ne samo zbog toga što je promaknuo Thc rolilical eondilions in thc Mcditerrnnean, prece· Hrvatsku u neovisnu državu nego i zbog loga što je Lime ding the correspondence of Pope John VITI with Dalmati Hrvatsku uveo i usmjerio u civilizaciju zapadne Evrope. an and Croatian seeular and ecclcl>iaslical dignilaries and with people in general, are charactcrit.ed by aLlempls MATE ZEKAN at pcacc following the troubled Limes of cvcnls and cxha· usting clashes inside the big powers of the then world - Byzantium aml Lhe Franks - and also of thc intolcrancc between Constantinople and Rome. After Charlemagne's death (742-814) the power of the Frank empire was declining rapidly. The Treaty of Verdun (843) dividcd il inlo Lhrcc parts. Jntcrnal quarrcls quickcned the already corroded authority of thc onetirne great cmpirc. Al Lhe same Lime thc Byzanline Empirc was exhaus lcd by si ruggles for the throne unlil it becamc a scrious act or in world polity with Basileus [ (867 -886). Undcr such conditions thc Roman Church was trying to sccurc univcrsal powc1· and gel rid of thc tutorage of Lhc world rulers. The pope's authority and ecclesiastical discipline was restored by Lhe Paris Council (849) and the False lsidorian Decretals (compilcd betwecn 847 and 852). Trying to carry out these resolutions strictly Pope Ni colaus I (858-867) intensified the interna! ecclesiastical conflicls bctween Rome and Photius lhc patriarch of Constantinople, leaving deep scars in thc subsequent re lations bctween the two Churches and thc pcoples subor· dinatcd to thcir jurisdiction, and also on thcir subjccts in 16 17 Lhe South-~lavic cou!'lries. Not acknowlcdging thc choi had his own plans rcgarding soulhcrn ltaly and thc cas· ce of Phot1us (863) for lhe patriarch of Constantinoplc tern coasl or the Adriatic, which had to be realized only and thrcatcning him with excommunication thc Pope after the Arab danger had bccn elirninated. As all thcsc provoked rcaction of the eastern bishops gathered at the plans wcrc identical with the intcntions of Lu<lwig II 867 Council who an:llhematired him. So, instcad of (855 875), thc rulcr of thc Franks, so a plan for a joint strengthcning and establishing the primate of thc Roman war against the Arabs was concludcd. ln 869 already thc Curia the Christian Church was declining an<l, subscqu powerful Byzantine fleet gathcrcd in front of the Arab cntly, it was divi<lcd into the Eastcrn and Wcstcrn Chur Bari which was bcsieged by thc Frank cmpcror together ches. with the Croats, Serbs, people from Zahumlje, Travunje, The powcrful penetrations of Lhe Arabs (Saracens) Konavljc, Raguza, and from ali thc towns in Dalmatia. from north Africa and Spain caused also grcal anxicty. Duc to thc idcnlical territorial pretensions of both cmpc After having tnkcn over the Byzantinc prnpcrtics in so rors lhe alliance feU apart very soon. lndccd, whilc Lud· uthcrn Ilaly the Arabs threatened directly the popc's and wig li with his allics, among whom werc also Domagoj's christian centre - Rome - wherc Lhcy sackcd St. Pclcr's Croats, bcsicgcd Bari and conquerec.I i t i n 871, thc Byza n· basilica (846). Thc Arabs kept making inroads also into tinc flcet, to harm Ludwig's actions, devastatcd the Croa· thc east Adriatic coast, plundering and selling f'frc to tian coast, destroyed and plundcrccJ the f'ortresses of thc Osor, Kotor, Rose and Budva (841). In 866 thcy were trv Slavs taking many pcoplc into slavcry. ing to conquc1 Dub1·ovnik Planning lo control thc navigu F.liminating the immediatc Arab dangcr thc sho1·t-li tion in thc Adriatic. However. after fifteen months of un ved pax orbis was infdnged. The expansionistic polity of successful blockade they were forced to withdraw before thc sccular and ecclesiaslical hea<ls Look the leacJ in his thc flcct of Bylantium whcre the circumstanccs had ju1.1 tory again du.-ing the following decadc~ but not so much been stabili1:cd. by fire and sword as by diplomatic pcrsuasions. Thc wisc At the same time the chaotic processes in the ncighbo cncrgetic Pope John VIII, togclhcr with Basileus I. con uring statcs wcrc rcflected on the eastern coast ol lhe Ad tributc<l lo such pcacetimc soluLions, lrying to rcstore riatic wherc, sincc Charlcmagnc, with 1hc Byzantinc citi ~rcsti(,!C and unity_ of the Christiai:i world by such a paci· es the early feudal Croatia was developing gradu<dly un lic polity. When after the death ol the patriarch lgnatius der the ~uprcmacy of the Franks. Duc to the dccllning in 877 Photius came again at thc heacJ ol the Cunstan Li powcr ol the Frnnks and Byzantium thc Cro:11ian rulcrs noplc Church his enthroncmcnt was uttcndcd also by thc appearcd more and more independen I subjcct s i n thc po· papal lcgatcs. Accepting Photius as lhe Palriarch John litica! events. · Vlll, after the agreement with Basilcus I ancJ the PaLriar lt secms that it was the Arabian danger that helped ch in Cunstantinople (879/880), was lrying lO rcturn C1·0· alfa, Dalmalia and Bulgaria to bis jurisdiction. thc then sovcrcign statcs to consolidate thcir relations. Coming at thc heacJ of the Byzantine Ernpirc Basilcus I * * * m_adc some cncrgetic moves. To mitigate the controversy w1th thc Pope Basileus clismissed Photius from thc scc How clid these events affect the political conditions in of thc patriarchatc and proclaimed the canon law of the thc Croatian principality? ccclesiastical supedors whose seats were in Rome, Con stantinople, Alcxandria, Antioch and Jerusalcm. 0[ cou1· Wc havc already scen that princc Domagoj's se, ali thesc conccssions werc rnade bccausc Basilcus I (864-876) Croats responded to the call of his senior and 18 19 took parL (187 /71) in Lhc cxpcclition ol Lhe Carolingian Dissatisficd with the change that violated the already Empcror Ludwig II aL thc conqucst ur Bari. The cumpe scltled sphcres of influence agrccd upon by thc Aachcn Litivc intcresLs of thc Frank Emperor and Basilcus I wcre Pcacc Trcty in 812 an anti-Byzantinc rcsistance de\'iscd a the reason for the military operations of thc Byzantine plot and killed Zdeslav in 879 aftcr only some months of rtcet on thc castcrn Adriatic coast to wcakcn thc pu\\cr his 1ulc. of thc Croats, thc Frank allies, but also to tic up more fir Thc cxccptionally positivc turn in thc Rome - Con mly their posscssions to Constantinople. These belongcd stantinoplc rclations founded on thc agreement in Con to Byzantium along with Venicc, sincc thc Aachcn Pcace stantinoplc in 879/880 had a dedsivc inlluence on thc Treaty in 812: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spli1, Dub furthcr trend of cvcnts in Croatia. Sincc thcn thc cxpansi- rovnik and Kotor. 011is1 policy of Byzantium against Croatia ceased and thc Of coursc, such deslructive and uncontrollahle Dalmatian citics only nominally rccogni.~ed the supremi campaign ol' Lhc Byzantine army on lhc Croatian tcrriw ly of' Constantinople. ry could nol rcmain without adcquatc rcpl'is:1 b. Wi:. do Tn such conditions Branimil' camc at lhe head of thc not know what Basilcus I answcrcd Ludwig I I who cdti Croatian principality. ll seems hc was in no relalionship cized him scvcrcly condemning this objcctionable action with his prcdcccssors. By throwing oll the pro-Byzantian against hb l>Ubjccts and dcmanding Lo indemnify thc Zdcslav ali thc conditions for thc indcpcndcnt dcvclop Croats and rclc::isc thc p1isoners. Since then thc connicts mcnl of thc Croatian state werc rcalized. What is more, betwccn Domagoj's country and Vcnice, the B)•t.antinc al by his wisc poliC)• and by relying on the Pope, who was ly, bccamc ficrcc and intensificd and, thc retaliation hy his thc lcast dangerous senior, Branimir dcclincd for 1·cvcnge, horrihlc. This can be concluded from the lettcrs cver thc pretensions of the Franks and Byzantium to the Pope John VIII, probably persuaded by Venicc, scnl to tcrritory on which he, blessed by the Pope, was publicly »thc illustrious princc• Domagoj (874) asking him L<> prc recognizcd as sove1·eign. vent thc ficrccncss of thc pirates who, under his namc, During this crucial period for thc carly foudal Croati were raging against Christians. The Venetians wcrc afra an statc the dcvclopmcnts that took place establishcd id of Domago,i so much that thcy namcd him •pcssimus and directed its policy, religious and cultural orientation Sclavornm dux•, as witncsscd by a prcscl'ved documcnt. loward~ thc wcstern civilizalion for cve1'. By the end of Domagoj's rule there was an attcmpl at an • * * abortive plot, thc conspirators were execuLcd in spiLC of' thc Popc's l'Cqucst to sparc thcir livcs. With rcgard to ali thc rulcr~ of' the early mcdicval Thc cfforts ol Byzantium to bring to thc hcad ol' thc Croatian stare rhe most comprehensive documcntary ma Croatian principality a person subjected to thcm wcrc rc tcrials rcfo1· to Branimir. In addition Lo thc fivc cpigrap alized only aftcr Domagoj's death. By the end of 878, hel hic monumcnts found on thc homc tcrritory of the early pcd by thc impcrial protcction, Trpimir's l>Oll Zdcslav ca Croatian state, which glori(ied that ruler and adorned me from Constantinoplc and scizcd thc Croatian princi thc churchcs at Jl:in, šopol ncar Benkovac, 2drapanj nc pality sending Domagoj's sons into exile. In token of gra ar Skradin, Otres near Bribir and Muc Gornji in thc hin titutc to Byzantium Zdeslav was trying lo lcad thc Croats terland of Split, his name, together with his wife's Maru Lowa1·ds thc Empcror of Byzantium and thc patriarch of ša (Mariusa comctissa) was rcgil>tered also in the evange Constantinoplc. listary :it Cividale. Th1·ee objectionablc lcttcrs were sent 20 21

See more

The list of books you might like

Most books are stored in the elastic cloud where traffic is expensive. For this reason, we have a limit on daily download.