Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII = Branimir's Croatia in the letters by Pope John VIII = Branimir's Kroatien in den Briefen des Papstes Johannes VIII

40 Pages·1990·4.824 MB·Croatian

by  Pope John VIII, Mirjana Matijević-Sokol

BRANIMIROVA HRVATSKA
11
U PISMIMA
PAPE IVANA VIII.
(DllUCO IZDANJE)
BRANIMIR'S CROATIA
IN THE LETIERS BY POPE JOHN VIII
Trnnskripcija pisama
JA KOV STJP1$Ić i MTIJEN ŠAMŠALOVJĆ BRANIMIR'S KROATIEN
IN DEN BRIEFEN DES PAPSTES JOHANNES VIII.
Urednik
NEVENKA BEZTC-B02ANič Pisma prevela i napomene napisala
MIRJANA MATJJEVlĆ-SOKOL
Predgovor
Recenzija MATE ZEKAN
Dr. LUJO MARGETIC
izvanredni član JAZU
BRANIMIROVA HRVATSKA
U PISMIMA PAPE IVANA VIII.
Političke prilike na Mediteranu, koje prethode kores
pondenciji pape lvana VIII. s dalmatinskim i hrvatskim
svjetovnim i t:rk\'enim dostojanstvcnicima kao i narodu,
karakteri1iraju mirovni pokušaji koji su uslijedili nakon
burnih zbivanja i iscrpljujućih sukoba unutar velikih sila
tadašnjega svijeta Bizanta i franaka kao i u nesnošlji-
vosti Konstantinopola i Rima. ,
Nakon smrti Karla Velikoga ubr.r.ano· opada moć fra
načkoga carstva. Verdunskim ugovorom iz 843. god. ono
r
t.B '3 - \99~ se dijeli na Lri dijela, u medu~obne razmirice ubrzavaju i
onako nagriženi autoritet nekadašnjega velikog imperija.
fstovremeno su Bizantsko ca1·stvo toliko iscrple bor
be za p1ijestolje da ono tek od Ba:tilija L (867 -886. g.)
preclstavljn opet ozbiljnijega aktcrn u svjetskoj politici.
U lim okolnostima Rimska crkva pokušavu osigurali
CJP - Kt11.:1IUNit:1cij11 u r11hlll\t1tli1
Nauč.ua hihliotcka, S1)lil univerzalnu vlast i osloboditi se tutorstva svjetskih vlada
U!>K 9•19.713"08"(044) ra. Pariškim konci lom, 849. god. i kl"ivotvorenim lzidoro
IOJIANNI?.~ Vllf, J)UP•• vim Dekrelalim~l (sustuvljeni izmedu 847. i 852.) učvršću­
8,ra!liroirova Hrv:'l1ctka u pi-i1ni1n;a po~ h•:&uo Vlrl 01.1n11nir'" je se papin autoritet i vraća se crkvena disciplina.'
Crt)0tl111 111 lhc li:llc1~ hy Po1il•.luhu VIII U1.:1nlt1111', lo\101ulcu
in den Bricf<>n des Papslef. Johannes VIII / F"i,1no Pl"'""J:i; Pokušavajući striktno provesti te ;raključke papa Ni
U(IJ'>Onlcnc noip1,.&1,1 fl.1i1 j1111u t\1n11J<·\•l1 Sulu>f ; 1u·t·d~ut..1JJ \l.11t• /1•kou1
: {~nskripcija pi.!K11un Jako\ St1J>išic i "1iljc:n Saml.alovic" . kola I. (858-867) jača unutrašnji crkveni sukob Rima i
pnJC\'tJd na t•nglr"'lli K.1111n·l.1 Vlaho\·h, : Jl11jc.:1<0J Ud 11jc:1n.1lkl
Bruno Rulic.'}. - (2. iJ'd,). ~1.>IU Knji>..evni Ju'\1~. 1990
81 ~11·- : filk,. ; 21 l'lll. <Kniip:n ~h·1lht·1.u111 ; 2) 1) PSF.UOO JSIOORCl, Fn~·lrlapedl:i c:111ollc;l, X Ro1f1;1 19';0, i.1r, 241- 245. - PRT~fA
U'I r;., lli1..-1ioon:urc dc 1hcolog.lt Ciithullquc. Xlll. Pari&. su. 29'>-300. - Jl. JEDlN,
Bibliografija· sir. 79-AA i u1 h:lri,1 V<lika IJO>ijc.1 nk'""· 111/1. 7og11'h 1971, .ir 158-164, 187-189, 3U.-331. - P.
ISUN 80-7397-096-2 RRl~:t/J. I.a ll\'lha Jcl n1cJiu C'\'U c:u1upt."<.I li. Ru11\a 197&, ~lr. 272- 273_ - D. C.
VAUX, ~loc.le-li p:&J'lrllil\·a lu"'01 llitoljt."Ča. s,·Oid 32. 2..a~b 1979, -.tr. 33.-A.. fRA~·
[ I \1atijc:\.ic.O....Sokol. Ati1J.ina 2. ZcL.in, "1,tl~ :ti N, „rcglt•d po\1'1jc:i\ll c:rk,·c, l.aR„r cb 1981, alr, 132 lll. J LUCIC, Crk\•cne pri·
J. l\'an VI li, papa like u llnr.tl~koj 1a kne1.a Rra.nimira (879-892), Croattca christiana pcriodica,
Gud .'\ hr 17, /at-trch 1'>80, itlt tt
~~~~~-9~~-,---~,3~1~~~~,
•/(.C t '{ lf/t/ 9 'f
konstanti nopolskoga patrijarha Focija, što ostavlja dubo vo crkvenih poglavara sa sjedištima u Rimu, Konstanti·
ke trai;ove u ~.asnijim odnosima dviju Crkava, ali i medu nopolu. Aleksandriji, Antiohiji i Jeruzalemu.• Svakako da
naro~1ma ~.OJI su podl~žni n)i~ovim jurisdikcijama. pa su ti ustupci bili povezani s planovima koje je Ba.zilije 1.
tako 1 _na ~Ji~.o~e podam~_e u Juznoslavenskim zemljama. imao u južnoj Italiji i na istočnoj obali Jadrana, a koje je
Ne l?.n1.naJUC1 11.~or !'°O~•Ja ~86~. god.) za car·igradskoga trebalo realizirati tek nakon eliminiranja arapske opas·
patnJarha, uz pnJetnJu 1zopcenJem, papa je izazvao rcak. nosti.s Kako su ti planO\<i bili istovjetni i s namjerama
ciju isto~ni_h biskupa_saku~ljeni~ na s~b~ru 867. god. koji franaćkoga vladara Ludovika II. (855-875) sklopljen je
ga proklinju.' Tako Je umjesto Jačanja t učvršćenja pri plan o zajedničkom ratovanju protiv Arapa. Tako već 869.
mata Rimske ku.-ije došlo do slabljenja kršćanske Crkve i god. nalazimo veliku bizantsku flotu pod arapskim Ba.-i·
kasnije njene podjele na Istočnu i Zapadnu. jcm kojega je opsjedao franački car, z.ajedno s Hrva tima,
Srbima, Zuhumljanima, Travunjanirna, Konavljanima, s
Dubokoj uznemirenosti tadašnjega svijeta doprinijeli
Raguža11i111a i sa svima iz gradova Dalmacije.6 Zbog isto·
su i snažni prodori Arapa (Saracena) iz sfevcrne Afrike i
vjetnih teritorijalnih pretenzija obaju careva savez se
Šp~njol~-~e. Na~o.n zauzimanj~ biz~ntsklh posjeda u juž
Libn~o raspao. Si.oviše dok je Lud ovi k 11. sa svojim savez·
no.) Itah,11, Arap1 izravno ugrozava1u papino i kršćansko
nicima, medu kojima su bili i Domagojevi Hrvali, ops,je
središte - Rim, gdje 846. god. pljačkaju baziliku sv. Pet
dao Bari i uspješno ga osvojio 871. godine dotle je bizan
~-a;~;rapi ',~ 1.alijeću i na istočnojadransku obalu, pljačka­ tska flota, da bi naškodila Ludovikovoj akciji, opustošila
JUCI 1 palec1 841. god. gradove: Osor, Kotor. Rose i Dud\'u.
hrvatsku obalu, razrušila i oplijenila utvrđenja Slavena a
Godine 866. pokušavaju osvojiti Dubrovnik namjeravaju
mnogo su ljudi odveli u ropstvo.
ći odatle kontrolirati plovidbu Jadranom. Nakon petnae
8?8.
s~~mj.esečn~$a bezuspješnog opsjedanja god. su p.-i Otklanjanjem neposredne arapske opasnosti p1·ekida
s1ljem povuci se pred notom Bizanta, u koiemu su se pri se kratkotrajni pax orbis, a na pozornicu povijesti ponov
like upravo stabilizirale.' no stupa ekspanzionistička politika svjeto\•nih i crkvenih
Istovremeno kaotični procesi u susjednim država· čelnika koja se narednih decenija, istina, ne vodi toliko
~a odražavaju se i na istočnoj obali Jadrana, gdje st• m: ognjem i mačem koliko diploma1skim uvjeravanjem.
Takvim mirnodopskim 1ješenjima dao je, uz Bazilija I,
~1zantske gradove, još od Karla Velikoga, posturno razvi
svoj doprinos i mudri, podL1zetni p•1pa I van VIII, pokuša
ja ranofcudalna Hrvatska pod franačkim vrhovništvom.
Slabljenjem franačke i bizantske moći h rv.itski vlad<1ri ~l' vajući miroljubivom politikom vratiti ugled i jedinstvo
sve više pojavljuju i potvrđuju kao samos1alni subjekti u kršćanskoga svijeta. Kada nakon smrti patrijarha Ignaci
političkim zbivanjima. · ja 877. godine na čelo konstan1iuopolskc Crkve ponovno
. dolazi Focije, njegovu ustoličenju prisustvuju i papi ni
c~~i se da je upravo arapska opasnost pomogla konso· i~aslanici. Priznajući Focija za patrijarha lvan VIII. posli
hd~CIJI odnosa medu tadašnjim suverenim d1iavama. je sporazuma s Bazilijem l. i palrijarhom u Carigradu
Vec _dolask?m na čelo bi1,antskoga carstva B<1zilijt• I. po
~lač1 _energ1čne poteze. 2eleći ublažiti spor s papom Foci
„,
Ja skida s patrijarsijske stolice i proglaša\'a vrhovno pra- t., ~l'ilC ru\1)'·'' Hn.11.s u ~rijcn1e n011udn1h \rl.ul.11.1. /..1gtt•b 1925, ''' 349
S) "\ Kl.AIC, Pu\;jn.t ll~ata u ranom ~rednjcm \·itcl.u. Z3Rr~b 1971. str 242.
b) G\ ~IORAVCSlK. R. J H Jr-:.,KINS. <.:c.1n~1anl11k: Pu1ph1rvg~nuus. l)c admini..v
2) ~l~OUS lfR (SAl'T) (8S8-867). Di<:tionnonrt" dc 1h"olvt11l' l-.l1hoh(1ul· '\I. P.1n-. trnndo hnf)('rio, fh1dapc~l 1949. str 128 - R t-r~RJAi-.:C'rC. ViLanliiski in-uri za is-
. ~•r S06 52(). li. JEIJJN, o. c .. str. 158-102, 184. l<.u i1u ni.u·oc.t,1 Jugn ...l .J.\ijc fl, Jleugrad J«K9, '\lf. 11' ~ tr\.L.AIC, o c.:., )tr. 246
3) J LUCIC. o <. '" 2 1 71 N KIAIC, I <·
6 7
L
(879/880), nastoji da Hrvatsku, Dalmaciju i Bugarsku \'ra· Napori Bi1.anta, da na čelo hrvatske kneževine dovedu
ti pod svoju jurisdikciju.• sebi podložnu osobu, ostvareni su tek nakon Domagojeve
* • smni. Potnomognut carskom zaštitom, koncem 878. god.,
i1 Carigrada je došao Trpimirov sin Zdeslav koji je pri
Kako su se ti dogadaji odrnzili na politička i.bivanja u
grabio hrvatsku kneževinu a Domagojeve sinove otjerao
Hrvatskoj kne/evini?
u progonst vo.11 Iz zahvalnosti Bi1.antu Zdcslav pokušava
Već smo vidjeli da su se Hrvati za kneza Doma~o.ia Hrvate privesti biz.antskom caru i carigradskom patrijar
(864-876. god.) oda1.vali pozivu svoga seniora i sudjelo
hu.
vali 87071. god. u ekspediciji karolinškog;i car;.i Ludovika
Nezadovoljni takvom promjenom, koja narušava do
II. pri osvajanju Barija. Konkurentski interesi franačko­
govorene sfere utjecaja iz ugovora u Aachenu 812. god., u
ga cara i Bazilija I. bili su razlogom vojnom pohodu bi
Hrvatskoj jača protubizantski otpor, koji rezultira uro·
zan1skc flote na isločnojadranskoj obali, da bi oslabila
tom i ubojstvom Z<leslava 879. godine, već nakon nekoli
moć franačkih saveznika - Hrvala, ali i čvršće prive7ala
ko mjeseci njegova vladanja."
posjede Carigrad, koji su uz Veneciju pripali Bizantu
U1.
još aachenskim mirom 812. god.; to su: Krk, Osor, Rab, Na daljnji tijek dogadanja u Hrvatskoj bitno je utje
Zadar, Trogir, Split, Dubrovniki Kolor. cao izvanredno pozitivni obrat u rimsko-carigradskim od
Svakako da taj rušilački i neobuzdani pohod hizani nosima utemeljen na sporazumu iz Carigrada iz 879/880.
ske vojske na hrvatski teritorij nije mogao ostati he1 godine. Od tada prestaje ekspanzionistička politika Bi-
adekvatnih rcp1csalija. Ne znamo kako je odgo\'Odo Ba 1..anta prema Hrvatskoj, dok dalmatinski gradovi samo
zilije I. na oštri prigovor Ludovika II. ko.ii osudujc laj ne· nominalno priznaju carigradsko vrhovništvo.
dostojni čin nad njegovim podanicima i .lahtijeva da se U takvim prilikama na čelo hrvatske kne7evine dolazi
Hrvatima da odstcta a zarobljenici vrate.V Od tada su su· Branimir, koji, čini se, nije ni u kakvim rodbinskim odno
kobi Domagojevc domovine i bizantskog saveznika Vt'· sima sa svojim prethodnicima. Zbacivanjem probi7.antski
necije - bili pojačani i ogorčeni, a osveta strašna. To se orijenti1·anoga Zdeslava ostvareni su svi uvjeti za samos
da zaključiti iz pisma koje papa lvan VIII, vjerojatno na talni razvitak hrvatske države. štoviše, Brani mir je mud
nagovor Mlečana, upućuje oko godine 874. •slavnnm knc· rom politikom oslanjanja na papu, koji mu je istovreme
zu« Domagoju, zamolivši ga da spriječi bi.ies gusara koji no bio i najmanje opasan senior, z:1 stalno otklonio pre
pod njegovim imenom bjesne protiv kršćan<1."' Kako su tenzije Franaka i Bizanta na teritorij na kojemu je on,
se Mlečani bojali Domagoja najzornije se vidi iz sačuva­ papinim blagoslovom, bio javno priznati suveren.
noga zapisa gdje se navodi kao najgori knez IIrvata (pcs U tom prelomnom vremenu za ranofeudalnu hrvatsku
simus Sclavorum dux)."Pri kraju Domagojeva vladanja državu odigrali su se događaji koji su trajno utemeljili i
zabilježen je i pokušaj urote, koja nije uspjela, u urol nici usmjerili njenu političku, vjersku i kulturnu orijentaciju
su, i unatoč papinoj molbi da im Ži\'ot pošledi. ubijeni." 7apadnom civilizacijskom krugu .
„,, •
8) f . SISI(", n . ..:., '\s.I
9> F. RACKI. 0txumt"nl3 ha~toriac Chroaric:te periodum antiquam ilh..11'1nntia, Zl
6tlCb 1"77, '\lt ~2
10) J_ STIPISJC, ~1 $A\1SALOVIC, Codc_'I( djplomaticu.t n:J.'!ni Cm:uia<". T>a1m:uiac.• "•t 13) I OJAC'ONUS, Cronachc \Tnct.ianc anlichio;.&imc:o T. ("d C ~1on1lc<>„l.o. , ·r-onti per Ja
Sl:l\·oni1H' I. l..JJ.!I ,.h 1l' lfil7, "'' I J •torin. d'l1rih:t Sc:rhori &e00li X-XI, Roma 1890, ilr. 57 101. - R.ACKJ. o. c.,
I l) I'. RACKI. o. <., <tr. ;(<\ P.lr. ~73
12) J. STIPISIC, M. ŠAMŠAI OVIC. o. c„ w IO. 14) I l)IACONUS, I. c. P. RACKJ. <>. c .• hir. 374.
8
9
Od.Jedan_aest njegovih pisama sačuvanih na više mjes
Uzima_jući u obzir sve vladare ranosrednjovjekovne ta, koJa. .~ e 1zrav_no odnose na događanja u Hrvatskoj i
hrvatske dri.ave na Branimira se odnosi najopsežnija do Dalm~c1J1 (dva pisma su upućena knezu Domagoju, jedno
kumentarna grada. Osim pet cpigrafićkih i.porncnika, kJ~ru 1 narodu h~atskomu, te po jedno knezovima Muti
nadenih na matičnom području rane hn·atskc države, ko m1ru 1 Zdcslavu 1 bugarskomu kralju Mihajlu, koje mu
ji su slavili toga vladara u ukrašavali crkve u Ninu,'5 šo kao papin. izasl~nik u~čuje n!nski biskup Teodozije) po
potu kraj Benkovca,•• Zdrapnju kraj Skradina,17 Otrc!>u
sebi:io se 1zdvaJ~ pet pisama iz naznaćenog registra, na
kraj Bribira" i Muću Gornjemu•• u splitskome zaledu, stalih 1.a vladanja hrvatskoga kne;i;a Brnnimira (879. do
njegovo je ime, zajedno sa ženom mu Marušom (M;1riosa
pribli/.no 892. godine).21
cometissa), ~apisano i u evandelistaru u Cividaleu.io Za Osii;i što egzaktno upućuje na odredene procese i
Branimirovu ime su posredno vezana i tri prijekorna pis
utvrduJe. stv~rnc činj~!1ice, sadržaj pisama je otvorio i
ma, koja je uputio papa St,jepan V. (VI) 887. god. akvilej
m_~ogu p1 tanJa. oko kOJ!h. su .se u suvrcmcnuj historiugra
skom patrijarhu i hrvatskom biskupu Teodoziju, koji pre
f1.11 ra1.v1le bro.ine polem1ke 1 rasprav<'. Zbog toga prilaže·
uzima osim ninske i splitsku (salonitansku) Crkvu."
mo povijesnoj znanosti i kulturnoj javnosti faksimile
Posebnu vrijednost za proučavanje povijesti odnosa transkripciju i prijevode tih pisama.i• '
ranosrednjovjekovne hrvatske države i dalmatinskih gra
•
dova pnua nekoliko papinskih pisama i zapisa od 9. do *
11. ~toljcća. Najopširnija korespondencija ir va1ik:111skog
arhiva, očuvana u ovećemu ulomku registra datiranoga Svojim pnoi!" pism~a .od 7. lipnja 879. god. upućeni­
od I. rujna 876. do kolovoza 882. godine, pripada papi h·a ma: •dragom sinu Brammu-u•, časnom dakonu i izabra
nu Vlll. (872-882).12 n~k~1 sv~t<' Ninske crkve Teodo1.iju te svima časnim sveće­
~1c;1m~ ~svemu nar?du, papa lvan VllT. prihvaća, podra
Je 1 šuti novoustroJe.no. hrvatsko političko opredjeljenje.
15) l PETRJ("IOLI, O"'\rrl na ninske ,-radevine i umjc.-1ničke \f~Jnlc:nlkC' "rcdn)e~;1 i no· I~ odg?vora ~a ~ramm1:ovo pismo, kojim jt', nakon prcu
\'Oga vijek.i. 1•0,·ije<1l g.r..1.da ?\1na, l.adar 1969. !)tr. .l l6.
z1ma~1a knezevrne, novi hrvatski prvak iHazio papi vjer
16) S, (jl;NJACA, 1') JI I OVINA, Slarohn·:ttska ba.štin3, 7.1.rrt.·h 1%9. "'" QC\. 'J RAP,\
NIC. Btljcs.ko• uz tc1lri llmnin1lrova na1pi:.a. S1a1ohr,·u1~k„ p1t1~\jt•1.• 1l, Sphl n?st 1 l?ovra_lak_pod okrilje Rimske crkve, u1. koju su b.ili i
198t. "''' U~'i· ISft, J 1„UClC, M. ZEKJ\I'\, Hnlni1nir, llr,•ttt„kl h1orr11l„ki lc~s1- l1J~~ov1 ro~1l~IJ1, jasno je izražena činjenica da su Hrvati
kon, /..1•s1 ch 19ffl>
Ji) S. GUNJACA, Novi nnu{ni rc1.uhali u hrval~koj urhcol1lftij1, i'.;11·.1L 'h 1qst1, „1r 9. pnJe Bra.mm1ra, a po svemu sudeći, upr:1vo za Zdcslava,
Z. RAl'ANIC, <» c., Str. 1116- 188. - J. 1.UCIC, M. Z~KAN. o. c. P?d vla~~u Bizanta. Uklanjanjem Zdeslava, čini se, nisu
18) MJcu. c'lr.HkvKuA, NAl.' 0h1i.r:o(l'No.~/kl.iu kprrtet1g.l1e-dn , 2v5i,l iL aj urubsljliai.n:aa. Sl 9rc8d5n, $jo1vr .j t•1k6o1 v1U16l '11 h.~k1,0IJ,1 tI> Il: '&C 1IC ro, 1~1t1.11 Iu iFC ~ile p~b1Jcde11c 1 sve njegove pristaše. Papa se nada da će
ih novi vlada1· svladati i zagospodariti nad svima svojim
KAN, o. c.
19) S. UUUlC, .l'is;\n spomenik iz dobe hrvatskoga \'OJ\•odc Hr„nur1l1.l, Rt1J J1\/U lb, nep;ijat~IJ.ima. Zadovoljan što se Hrvatska vratila Rim
7.Atr?rl·h 1874, lltf 91 102. F RA('l<I, Pisan ._pomcnik 11 doh,1 hrvru<kogn \oj\·o
dc U~nl~n1r"..i.. tb1d„ •tt. 103-106. - F. OREB, ~t. lEKAI\, '.l.a~tllno i'kop.t\:tllJ, skoj kuriji, papa lvan VIII. rado prihvaća Branimirovu
ttrcdn1ovJ<'kt1\'nC n<"kmpolc uko crk"e s„·. Petra u ~1ut.."1J Gornl·,·m. r.udi.:.ojo.k 7~"l<i.ti· ~olbu i blag_oslivlje ga, zajedno s hrvatskim narodom i
le spomcn1k.-kuhurt• llr"\·at!ok"'/S.Zagreb l978 l979 'l)h „li\ 220. I 1-tAPA
NlC,u.c .. ,ar. lllO 18l - J LUCIC,\l.ZEKAN.o c .. njegovom drzavom 21. svibnja 879. godine u crkvi sv. Pet-
20) V: ~OVAK. AJiquu.i <le nom\nihu.'i ducw11 Cnxuorun1 in J11t1t.tu1!>."''"'n l'\'.1n~clt•11 u•
C.1vid:t1C'n\i. tbomik B. Ptlp()'o·ita. Beo@:rad 1929. str. 3so. 3;1 A CROSIA. Rt'\„·
"''"" dcr „);1.v1"M:hl·n llir.cnnamcn im alten f!\aflboClla1 \on (.'1\'ul.1h,•. \\'t~1K·r ,J;1\1
J.ljchc~ Jahrbuc.:h. 1~2. ~tr. 6-21
21) f _S ISlC, J>rarucnO. lr. .. ura hf'V1't$k.c hi:i.lOrij~. l.ag.tcb 1914. i.11 • .!U'l-210 - J ~11
PISIC, M SA\1$Al.OVIC,o.c. • s1r. 19- 22.
22) f. SISIC. u c . '" 198 199.
li
10
ra u Rimu. Taj .ie papin čin znac10, prema tadašnjemu oLišao 880. godine u Rim, ali kao već posvećeni biskup
(consccratus), koji ima »Ordinatio« akvilejskoga patrijar
medunarodnon1 pravu, a u skladu s ideologijom papin
ha. Ali, papa je spoznao da se u Hrvatskoj ne sve
skog univerzalizma i njegovim pravom priznavanja zako događa
nitosti vlasti i vladara, priznanje Branimira zakonilim onako kako je on planirao. Zato po Teodoziju šalje drugu
pismo Branimiru u kojemu zahtijeva da mu cijeli hrvat
vladarom, a Hrvatske nezavisnom državom.
ski narod, pred poslanicima Svete Stolice. izrazi vjernost.
Već od Lrenutka preuzimanja vlasti, uz Branimira je
Da li je takav sabor i održan nemamo po117,danih vijesti.
stalno i biskup Teodozije. Taj dakon Ninske crkve posla
je, nakon p1·evrata i zbacivanja Zdeslava, njenim bisku Njegujući meduzavisnost države i Crkve, Branimir i
pom. On je, l.ajedno s Branimirom, vodeći dosLojanstve Teodozijc su vodili sukladnu i mudru poli liku Ležeći neo
nik kneževine. S obzirom na njihov zajednički uspon, vje visnosti .i•~čanjcm i osamostaljenjem crkvene i državne
vlasti.
rojatno je za preLpostaviti da je Teodozije odigrao i po
sebnu ulogu kod promjene vladara, tj. vraćanja Hrvatske Dostignuti stupanj organizacije i snaga Branimirove
pod okrilje Zapada i pape. Očiw je da je Brani mir u nje države očituje se u činjenici da su dalmatinski gradovi i
mu imao temeljni oslonac kod formiranja, jačanja i raz otoci pod bizantskim suverenitetom bili prisiljeni hrvat
voja svoje države, ali i izuzetnoga savjetnika pri planira skom vladaru plaćati tribut mira, kako im je to naredio
nju i provođenju poliličkih akcija, kako prema dalmatiu car Bazilije I.: Split 200 nomizmi (zlatnika), Zadar 110,
ski m gradovima tako i u odnosim;,i prema nadJe;.nim Trogir, Osor, Rab i Cres po 100 nomizmi.25
crkvenim institucijama. Tribut kao danak mira i kupovina povlastica u tadaš
Čini se, naime, da Branimir ipak nije bio posebno poslu~­ njim medudržavnim odnosima u pravilu je bio iznuden.
ni papin vazal, nego se koristio papinim uljccajern onoli Primjeri plaćanja tributa Bizanta Bugarima, pape lvana
ko koliko je to njemu odgovai-alo. Iako su i on i njegov VIII. Arapima, ili censusa (takse) Venecije hrvatskim vla
biskup izra:i:ili vjernost papi i crkvenoj zajednici s Rimom darima, za slobodnu plovidbu Jadranom, od Branimira
oni je 1·ealiziraju posredstvom tradicionalno im pretpos do sredine 10. stoljec':a, a koji je plod pobjede Neretva na i
tavljene crkvene vlasti u Akvileji, s ko,jom je ranosred pogibije dužda Pietra Candiana 887. god. kod Makarskc,i6
njovjekovna Hrvatska bila povezana još od širenja fra logičnim slijedom isključuje domišl,janja o dragovoljno
načke vlasti početkom 9. stoljeća. Svakako da je Brani mu ustupanju strategovih prihoda hrvaLskomu knezu,
mir za to imao valjanih razloga. Rukovodeći se običajima osobi lu ako se to dovodi u vezu s bizantskim vazalom
franačkih vladara, ko.ii su, iako u suprotnosti s rimsko Zdeslavom, kojega Bazilije I. nije trebao mititi nego na
crkvenim kanonom, sami imenovali biskupe, i:i:abirući ih protiv od njega tražiti pokornost i ustupke. Zato početak
(clcctio) i potvrdujući ih diplomom (conccssio rcg1.1lis), plaćanja Lribu ta bizantskih gradova i otoka le plovidbe
Branimiri Tcodozije zanemaruju papin zahtjev da ninski nih taksi (censusa), što ih Venecija plaća hrvatskim vla
biskup dode na posvećenje u Rim. Nakon izbora od klera dari.ina, treba povezivati koliko uz promjene odnosa i
i naroda, te Branimirova pristanka, Teodozije želi da ga smanjen interes Bizanta prema obali
istočnojadranskoj
potvrdi i posveti sam mitropolita - akvilejski patrijarh. toliko i uz vojno ,jaku i dobro organiziranu Branimirovu
Tako se Hrvatska oslobodila ne samo tutorstva već one Hrvatsku, što Loga kneza svrstava medu najistaknutije
moćaloga franačkoga carstva nego i neposredne podlož vladare njegova vremena.
nosti papinskoj disciplini.
Da bi ublažio odnose i potvrdio vjernost i odanost 25) GY. MORAVCSJK. R. J. H. JENKINS. o.<..Slt. 146.-B. l'F.'.RJANCIC. o. c„ sir. 36.
hrvatskoga naroda i vladara Swlici sv. Petra Teodozije je 26) f, JlAC'KI, Docu1ner1Lu .•• , !tit1·. 37-'.
12 13
Papa Jvan VIII. se s pravom boji da promjene na njihovim patricijcm (iret contra gcntcm Graecorum ci
hrvalskom rrijestolju i ja&inje hrvatske dr:fav~ ne. izazo· p::itricium curum).21 Već smo vidjeli da su se sukobi na·
ve neželjene posljedice Rimskoj crkvi pa 10. hpnJa 879. slavili, a svojim inten1itcl0m i proširili, 1.a vladavine kne·
godine piše biskupima, svećenicima i narodu dalmatin· za Domagoja.
skih grad~va ..O štro ~h prekorav~ „bog prijašnjega_ crkvt'_ Uzroci neprijateljstava ,jesu u odredbama aachensko
noga odvaJanJa od Rima te 7.ahti.ieva da se v.-a1c R1msko1
ga mira iz 812. ~odine_ kojima su S? rij~šili ~ntcrcsi ?viju
crkvi, kojoj su bili podložni i njihovi rodiLelji i predšasni·
velikih sila - B11:anta 1 Franaka, ah ne 1 trcccga subjekta
ci. Istovremeno im obcćajc da će promaknuti njihov~L
- Hrvata, koji nisu ni prisustvovali tome dogovoru. Ali.
izabranika za nadbiskupa, naglasivši da će ih, ako bi ih
poslije smrti Karla Velikoga i slabljenja franačkoga car
smetali Grci (Bizant) ili Slaveni (Hrvati) zaštititi svojim
stva odnosi se bitno mijenjaju. RanofoudaJna hrvatska
autoritetom.
kneževina se oslobađa franačkoga vrhovniš1va i pokuša·
fa čvrste jezgre pisma, zaključujemo da su dalnrn va vratiti dio svoga integralnog teritorija. Gradovi bizan·
tinski gradovi u jednome periodu bili otudcni od papilll' tskc Dalmacije, okruženi sa svih strana hrvatskim živ·
jurisdikcije i da su se podložili duhovnoj vlasti Carigrada. ljcm, 1aista su morali biti trn u oku hnratskome knezu.
Da li se to dogodilo crkvenim raskolom iz 863, tj. proklet· Zelja i nakana hrvatskih. vladara da d~avnoprav~o ~al·
sivom pape Nikole T. god. 867, ili, vjerojatnije, u vrijeme inaciju pripoje Hrvatsko.i kao da se poccla ostvanvaL1 u
probizantski orijentiranoga Zdeslava, teško se može loč· vrijeme kneza Branimira. To je vidljivo iz papirni pism<L
no utvrditi. S razlogom, dakle, možemo zaključiti da ~u upućena 886. god., ovaj put ne Ivana VIII. nego njcgo\'a
dalmatinski decentri prije bili vjerski povezani !.. Rimom. nasljednika Stjepana V.(VI). u kojemu prekorava feodo
Iz toga proizlazi da je u bi1.antskim gradovima Dalmacije zija što je nakon_ sm:ti ~plit~koga biskupa. Mar;n~. pr~cu:
na1:očan dualizam političko-gospodarske i crkvene vlasti. zeo njegovu Stolicu, .1er 1e biskupu zabranJcno m1.1cn.1at1
bisku.piju, a kamoli imati dvije. Tcodozije je svakako
Prema tome je jasan i odnos hrvatskih vladara pa i
ninskoga biskupa prema tim gnidovima. Ujedinjeni s svjesno 1:ancmario papin prigO\'.or. To je bio prcv~lik i~­
Rimom, odakle su, posredstvom Karla Velikoga primili zov 7.a hrvatskoga biskupa kao 1 1.a vladara da ne 1s~ons·
te ukazanu priliku i ne preuzmu takvu dalmatmsku
kršćanstvo, hrvatski vladari održavaju dobre odnose s
Crkvu kao šLO je splitska, Le pokušaju objedinili crkvene
Crkvom i crkvenim dostojanstvcnicima dalmatinskih
jurisdikcije hni<1t~koga i dalmatinskoga teritoriju. te oja·
gradova koji su izravno podložni papinoj vlasti. Dariva
nja kojima hrvatski knezovi: Mislav, Trpimir te Mutimir ćati politički utjecaj hrvatskoga vladara u gradovima.
koji potvr<luje prijašnje donacije - obdaruju Splitsku Preuzevši 886. godine Splitsku stolicu, Tcodo1ije je
crkvu te kumovanje splitskoga biskupa Petra Trpimirovu traiio i dobio biskupske časti od akvilcjskoga patrijarha
sinu, u cijelosti se uklapaju u le događaje. Harmonični Walbcrta, što je još više oneraspoložilo papu koji je ošLro
odnosi izmedu hrvatskih vladara i Crkve u dalmatinskim osudio Teodozija i patrijarha zbog prekoračenja njihovih
gradovima suprotan je s onima izmedu knezova i gradske ovlaštenja. Ipak se papi na kraju svidjela ideja da dal·
svjetovne vlasti. matinska i hrvatska Crkva bude pod ,_ajedničkom juris·
dikcijom, odnosno Teodozijevo obrazloženje o namjeri
Već je učeni Saksonac Gottschalk, koji se zbog propo
obnove salonitanske Crkve. Radi toga je on Tcodoziju op-
vijcdanja predestinacije sklonio na dvor hrvatskoga kne·
za Trpimira, zabilježio sukob i pobjedu hrvaLskoga vlada
ra (Tripemcrus, rcx Sclavorum) nad Bizantincima i nad
14 tS
rostio sve propuste i obećao mu traženi nadbiskupski pa
lij, kada dode u Rim.
Time su iscrpljeni izvori papinske kanccl:irije 9. stolje
ća o zbivanjima u dalmatinskim gradovima i ranosred·
njevjekovnoj hrvatskoj kneževini. Pet pisama pape lvana
VII I. upućenih u Hrvatsku, vrelo su iz kojega ključaju po
daci o pronalasku vlastitoga identiteta, jačanja, os::unos·
taljenja i ostvarivanja suvereniteta hrvatske ranosred· BRANIMIR'S CROATIA
njovjekovne države. Papa fvan Vlll, suvreme11ik kneza lN THE LETTERS BY POPE JOHN Vili
Branimira i biskupa Tcodozija, i7.uz.etno je va/.<1n 7a
hrvatsku povijest, ne samo zbog toga što je promaknuo
Thc rolilical eondilions in thc Mcditerrnnean, prece·
Hrvatsku u neovisnu državu nego i zbog loga što je Lime
ding the correspondence of Pope John VITI with Dalmati
Hrvatsku uveo i usmjerio u civilizaciju zapadne Evrope.
an and Croatian seeular and ecclcl>iaslical dignilaries
and with people in general, are charactcrit.ed by aLlempls
MATE ZEKAN
at pcacc following the troubled Limes of cvcnls and cxha·
usting clashes inside the big powers of the then world -
Byzantium aml Lhe Franks - and also of thc intolcrancc
between Constantinople and Rome.
After Charlemagne's death (742-814) the power of
the Frank empire was declining rapidly. The Treaty of
Verdun (843) dividcd il inlo Lhrcc parts. Jntcrnal quarrcls
quickcned the already corroded authority of thc onetirne
great cmpirc.
Al Lhe same Lime thc Byzanline Empirc was exhaus
lcd by si ruggles for the throne unlil it becamc a scrious
act or in world polity with Basileus [ (867 -886).
Undcr such conditions thc Roman Church was trying
to sccurc univcrsal powc1· and gel rid of thc tutorage of
Lhc world rulers. The pope's authority and ecclesiastical
discipline was restored by Lhe Paris Council (849) and the
False lsidorian Decretals (compilcd betwecn 847 and
852).
Trying to carry out these resolutions strictly Pope Ni
colaus I (858-867) intensified the interna! ecclesiastical
conflicls bctween Rome and Photius lhc patriarch of
Constantinople, leaving deep scars in thc subsequent re
lations bctween the two Churches and thc pcoples subor·
dinatcd to thcir jurisdiction, and also on thcir subjccts in
16 17
Lhe South-~lavic cou!'lries. Not acknowlcdging thc choi had his own plans rcgarding soulhcrn ltaly and thc cas·
ce of Phot1us (863) for lhe patriarch of Constantinoplc tern coasl or the Adriatic, which had to be realized only
and thrcatcning him with excommunication thc Pope after the Arab danger had bccn elirninated. As all thcsc
provoked rcaction of the eastern bishops gathered at the plans wcrc identical with the intcntions of Lu<lwig II
867 Council who an:llhematired him. So, instcad of (855 875), thc rulcr of thc Franks, so a plan for a joint
strengthcning and establishing the primate of thc Roman war against the Arabs was concludcd. ln 869 already thc
Curia the Christian Church was declining an<l, subscqu powerful Byzantine fleet gathcrcd in front of the Arab
cntly, it was divi<lcd into the Eastcrn and Wcstcrn Chur Bari which was bcsieged by thc Frank cmpcror together
ches. with the Croats, Serbs, people from Zahumlje, Travunje,
The powcrful penetrations of Lhe Arabs (Saracens) Konavljc, Raguza, and from ali thc towns in Dalmatia.
from north Africa and Spain caused also grcal anxicty. Duc to thc idcnlical territorial pretensions of both cmpc
After having tnkcn over the Byzantinc prnpcrtics in so rors lhe alliance feU apart very soon. lndccd, whilc Lud·
uthcrn Ilaly the Arabs threatened directly the popc's and wig li with his allics, among whom werc also Domagoj's
christian centre - Rome - wherc Lhcy sackcd St. Pclcr's Croats, bcsicgcd Bari and conquerec.I i t i n 871, thc Byza n·
basilica (846). Thc Arabs kept making inroads also into tinc flcet, to harm Ludwig's actions, devastatcd the Croa·
thc east Adriatic coast, plundering and selling f'frc to tian coast, destroyed and plundcrccJ the f'ortresses of thc
Osor, Kotor, Rose and Budva (841). In 866 thcy were trv Slavs taking many pcoplc into slavcry.
ing to conquc1 Dub1·ovnik Planning lo control thc navigu F.liminating the immediatc Arab dangcr thc sho1·t-li
tion in thc Adriatic. However. after fifteen months of un ved pax orbis was infdnged. The expansionistic polity of
successful blockade they were forced to withdraw before thc sccular and ecclesiaslical hea<ls Look the leacJ in his
thc flcct of Bylantium whcre the circumstanccs had ju1.1 tory again du.-ing the following decadc~ but not so much
been stabili1:cd. by fire and sword as by diplomatic pcrsuasions. Thc wisc
At the same time the chaotic processes in the ncighbo cncrgetic Pope John VIII, togclhcr with Basileus I. con
uring statcs wcrc rcflected on the eastern coast ol lhe Ad tributc<l lo such pcacetimc soluLions, lrying to rcstore
riatic wherc, sincc Charlcmagnc, with 1hc Byzantinc citi ~rcsti(,!C and unity_ of the Christiai:i world by such a paci·
es the early feudal Croatia was developing gradu<dly un lic polity. When after the death ol the patriarch lgnatius
der the ~uprcmacy of the Franks. Duc to the dccllning in 877 Photius came again at thc heacJ ol the Cunstan Li
powcr ol the Frnnks and Byzantium thc Cro:11ian rulcrs noplc Church his enthroncmcnt was uttcndcd also by thc
appearcd more and more independen I subjcct s i n thc po· papal lcgatcs. Accepting Photius as lhe Palriarch John
litica! events. · Vlll, after the agreement with Basilcus I ancJ the PaLriar
lt secms that it was the Arabian danger that helped ch in Cunstantinople (879/880), was lrying lO rcturn C1·0·
alfa, Dalmalia and Bulgaria to bis jurisdiction.
thc then sovcrcign statcs to consolidate thcir relations.
Coming at thc heacJ of the Byzantine Ernpirc Basilcus I
* * *
m_adc some cncrgetic moves. To mitigate the controversy
w1th thc Pope Basileus clismissed Photius from thc scc
How clid these events affect the political conditions in
of thc patriarchatc and proclaimed the canon law of the
thc Croatian principality?
ccclesiastical supedors whose seats were in Rome, Con
stantinople, Alcxandria, Antioch and Jerusalcm. 0[ cou1· Wc havc already scen that princc Domagoj's
se, ali thesc conccssions werc rnade bccausc Basilcus I (864-876) Croats responded to the call of his senior and
18 19
took parL (187 /71) in Lhc cxpcclition ol Lhe Carolingian Dissatisficd with the change that violated the already
Empcror Ludwig II aL thc conqucst ur Bari. The cumpe scltled sphcres of influence agrccd upon by thc Aachcn
Litivc intcresLs of thc Frank Emperor and Basilcus I wcre Pcacc Trcty in 812 an anti-Byzantinc rcsistance de\'iscd a
the reason for the military operations of thc Byzantine plot and killed Zdeslav in 879 aftcr only some months of
rtcet on thc castcrn Adriatic coast to wcakcn thc pu\\cr his 1ulc.
of thc Croats, thc Frank allies, but also to tic up more fir Thc cxccptionally positivc turn in thc Rome - Con
mly their posscssions to Constantinople. These belongcd stantinoplc rclations founded on thc agreement in Con
to Byzantium along with Venicc, sincc thc Aachcn Pcace stantinoplc in 879/880 had a dedsivc inlluence on thc
Treaty in 812: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spli1, Dub furthcr trend of cvcnts in Croatia. Sincc thcn thc cxpansi-
rovnik and Kotor. 011is1 policy of Byzantium against Croatia ceased and thc
Of coursc, such deslructive and uncontrollahle Dalmatian citics only nominally rccogni.~ed the supremi
campaign ol' Lhc Byzantine army on lhc Croatian tcrriw ly of' Constantinople.
ry could nol rcmain without adcquatc rcpl'is:1 b. Wi:. do Tn such conditions Branimil' camc at lhe head of thc
not know what Basilcus I answcrcd Ludwig I I who cdti Croatian principality. ll seems hc was in no relalionship
cized him scvcrcly condemning this objcctionable action with his prcdcccssors. By throwing oll the pro-Byzantian
against hb l>Ubjccts and dcmanding Lo indemnify thc Zdcslav ali thc conditions for thc indcpcndcnt dcvclop
Croats and rclc::isc thc p1isoners. Since then thc connicts mcnl of thc Croatian state werc rcalized. What is more,
betwccn Domagoj's country and Vcnice, the B)•t.antinc al by his wisc poliC)• and by relying on the Pope, who was
ly, bccamc ficrcc and intensificd and, thc retaliation hy his thc lcast dangerous senior, Branimir dcclincd for
1·cvcnge, horrihlc. This can be concluded from the lettcrs cver thc pretensions of the Franks and Byzantium to the
Pope John VIII, probably persuaded by Venicc, scnl to tcrritory on which he, blessed by the Pope, was publicly
»thc illustrious princc• Domagoj (874) asking him L<> prc recognizcd as sove1·eign.
vent thc ficrccncss of thc pirates who, under his namc, During this crucial period for thc carly foudal Croati
were raging against Christians. The Venetians wcrc afra an statc the dcvclopmcnts that took place establishcd
id of Domago,i so much that thcy namcd him •pcssimus and directed its policy, religious and cultural orientation
Sclavornm dux•, as witncsscd by a prcscl'ved documcnt. loward~ thc wcstern civilizalion for cve1'.
By the end of Domagoj's rule there was an attcmpl at an
• * *
abortive plot, thc conspirators were execuLcd in spiLC of'
thc Popc's l'Cqucst to sparc thcir livcs.
With rcgard to ali thc rulcr~ of' the early mcdicval
Thc cfforts ol Byzantium to bring to thc hcad ol' thc
Croatian stare rhe most comprehensive documcntary ma
Croatian principality a person subjected to thcm wcrc rc
tcrials rcfo1· to Branimir. In addition Lo thc fivc cpigrap
alized only aftcr Domagoj's death. By the end of 878, hel
hic monumcnts found on thc homc tcrritory of the early
pcd by thc impcrial protcction, Trpimir's l>Oll Zdcslav ca
Croatian state, which glori(ied that ruler and adorned
me from Constantinoplc and scizcd thc Croatian princi
thc churchcs at Jl:in, šopol ncar Benkovac, 2drapanj nc
pality sending Domagoj's sons into exile. In token of gra
ar Skradin, Otres near Bribir and Muc Gornji in thc hin
titutc to Byzantium Zdeslav was trying lo lcad thc Croats
terland of Split, his name, together with his wife's Maru
Lowa1·ds thc Empcror of Byzantium and thc patriarch of
ša (Mariusa comctissa) was rcgil>tered also in the evange
Constantinoplc. listary :it Cividale. Th1·ee objectionablc lcttcrs were sent
20 21