Bleiburška tragedija i križni put hrvatskog naroda godine 1945. PDF
Preview Bleiburška tragedija i križni put hrvatskog naroda godine 1945.
Anđelko Mijatović Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demar- kacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisuća hrvatskih voj- nika… Oni su eskortirali oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili BLEIBURŠKA TRAGEDIJA pod britansku zaštitu. Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465) I KRIŽNI PUT General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je HRVATSKOGA NARODA mislio, da ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da pusti tri četvrtine milijuna Hrvata u svoje područje… Nitko ne zna što se točno dogo- GODINE 1945. dilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije držala dogovora sa Scottom. Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975) Spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara Augustina Filipovića u Kanadi; zalaganjem Društva “Hrvatski domobran” postavljen na zagrebačkom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanović. Sadržaj Predgovor autora ..................................................................................................................... 5 Uvod .......................................................................................................................................... 9 Sužavanje područja NDH-a ..................................................................................... 10 Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11 Početak završnih operacija ....................................................................................... 12 Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ....................................................... 13 Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13 Spašavanje države i vlasti .........................................................................................14 Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ..................................... 15 Nastavak završnih operacija .................................................................................... 15 Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15 Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a ................................................... 16 Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................... 18 Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ........................... 22 Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ..................................... 28 Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................ 29 Pregovori o predaji HOS-a ....................................................................................... 30 Predaja Hrvatskih oružanih snaga ......................................................................... 32 Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34 Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35 Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36 Put u nepoznato .................................................................................................................... 39 Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ........................................... 41 Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ...............................................................................44 Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44 Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 47 Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................ 47 Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ............................................................... 48 Zaključak ................................................................................................................................ 49 Izvori i literatura ................................................................................................................... 53 Pogovor .................................................................................................................................. 57 Anelko MijatoviÊ BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. Nakladnik Hrvatski svjetski kongres (HSK) New York - Zagreb Za nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ Tekst i izbor ilustracija Anelko MijatoviÊ Copyright Anelko MijatoviÊ Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica. Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature Grafi čka priprema i tisak: Anđelko Mijatović BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. Zagreb, 2007. Predgovor autora Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. veli- kim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Na- stala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije i TreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti, poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a 10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovi- nu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republi- ka, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti- jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici. Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su po- sebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i te- rorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika. VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su bili prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komuni- stiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja, koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (“Ratnim zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëina nasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËki aktivisti masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u po- druËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika. Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanih snaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zaroblja- vanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena 25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fi ziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedosta- tak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meu hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komu- nistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËi- nima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale od zloËina koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi- jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da “moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi- telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolu- cija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost, jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i da ih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËinitelja komunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka, nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iska- zuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapa- njem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava- ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje se izjednaËavanjem svih zloËina. Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom, samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovolj- no istraæen i za koji nitko nije odgovarao. Zagreb, 31. oæujka 2007. Dr. sc. Anelko MijatoviÊ
The list of books you might like
