Bijeg od knjige PDF
Preview Bijeg od knjige
ANTUN BARAC / BIJEG OD KNJIGE UREDNIK BIBLIOTEKE JOZO LAUŠIĆ v ANTUN BARAC BIJEG OD KNJIGE NAPRIJED 1965 Predgovor SAMOTNIČKI PUT VISINE Na početku i pred kraj svoga životnog puta, An tun Barac očitovao se stihom. Pjesma je stvarni i simbolični okvir njegova stvaranja, osnova njegova pogleda i vizije svijeta. I upravo ta činjenica baca posebno svjetlo na njegov historijsko-naučni, teorij- sko-esejistički i kritički rad. Kao književni historičar on je pozitivističkom jasnoćom i širinom pogleda, snagom doživljaja, čvrstinom argumenta i dijalektič- nošću metode, okrenuo hrvatsku nauku o književno sti na složene znanstvene vidike i putove istraživanja, u »djevičanski neiskorišteno područje« naše književ nosti. Kao teoretičar i esejist otvarao je životnu pro blematiku i samostalnu misaonu sintezu naše knji ževnosti, njene razvojne konstante u tokovima naših historijskih zbivanja i u strujama svjetske kulture. Kao kritičar pratio je nastojanja mladih i iz prašine zaborava oživljavao je »mrtvu« riječ ne da smeta ne go da pomaže životu. Književnost nije bila samo pred met njegovih istraživanja, nego strast, životna po treba i smisao. Od ranih kritičkih napisa uoči prvog svjetskog rata pa kroz četrdeset godina javnog djelovanja i rada, njegova pažnja okrenuta je »jezgri životnog problema«. »17 nas je uopće rijetko kada nabačeno pitanje: kakav je naš poziv, kakav je smisao naše egzistenci je? — Rečenice o smirivanju Istoka i Zapada, kao i o slaviziranju ili balkaniziran ju Evrope, obične su 5 fraze, kao što bi fraziranje bilo svako filozofiranje pojedinaca o našoj historijskoj misiji. No pokušaj da se istraži kakve je ideje naša književnost preuzi mala od drugih, kako ih je obrađivala, kako je naše društvo reagiralo na njih, već bi nas možda uputio na pravi trag. Život književnih struja, sudbina razli čitih pokreta, sudbina i aktivnost naših političkih i nacionalnih ideologa, sve je to donekle našlo odziva u književnosti — i na sve to bi mogla bar djelomično da dade odgovor historija naše književnosti, kad bi smo joj mogli dati više zamaha i učiniti od nje do ista nacionalnu duhovnu nauku kojoj su i filologija i estetika samo sredstva, a cilj su joj najkrupniji pro blemi nacionalne i uopće čovječje egzistencije.« Barac počinje borbeno i vehementno očitovati svoje mladenačke zanose i estetska uvjerenja, ali u daljem razvoju i sazrijevanju njegov izraz postaje smiren i zaokružen. Dosljedno je proveo načelo koje je više puta isticao: »Mnogo se teoretizira uvijek onda kad se malo radi.« Od ljudi svoga užeg zavičaja naslijedio je radnu upornost, anonimnost i jednostav nost trudbenika. I prividno, njegovo djelo kao da ra ste u samoći, izvan žučnih polemika, izvan bura, u akademskom miru. Istina je da začuđujuća tišina i sklad nose arhitekturu njegovih st'udija-portreta kao što su: Vidrić, Mažuranić, Kranjčević, Matoš, Nazor, Goran Kovačić. To je sklad zrelih spoznaja i iskustva, samostalna filozofija umjetnosti. Ali u prisnijem i svestranijem dodiru, ispod površinskog mira, izra nja uznemirena svijest, životna stvarnost puna suko ba, grč i krik života. Kao historičar i znanstveni rad nik nije stvarao sisteme nego je, u složenim područ jima rada, tražio istinu i istinitost umjetničkog djela. Njegov rad je ogroman i višestruk, samotnički i če sto samozatajan. Prihvatio se posla koji su ranije generacije tek načele i sam je izvršio djelo za koje bi bila potrebna jedna ekipa stručnjaka. Djelovao je na nekoliko generacija omladine k^ao kritičar i urednik »Mladosti« (1925—1933) i kao sve učilišni nastavnik (1930—1955). Njegov utjecaj nije 6
The list of books you might like
