Biblija ili Sveto pismo Stari i Novi zavjet. Kazalo riječi i redaka Biblije. Izdanje za iseljeništvo naroda iz Hrvatske i Bosne

2005·4.2 MB·Croatian

i
BIBLIJA
ILI
SVETO PISMO
STARI I NOVI ZAVJET
KAZALO RIJEČI I REDAKA BIBLIJE
IZDANJE ZA ISELJENIŠTVO
NARODA IZ HRVATSKE I BOSNE
BIBLE
DIASPORA EDITION
FOR PEOPLE FROM CROATIA AND BOSNIA
OLD AND NEW TESTAMENT
WITH CONCORDANCE
ii
Biblija je dar Boœji
svakomu narodu plemenu i jeziku

Ova se Biblija pruœa svakomu tko ju moœe çitati s namjerom da bude prihvaøena od
svakoga kao rijeç Boœja, a ne ljudska.
Sve Sveto pismo je od Boga nadahnuto i korisno za uçenje, za karanje, za popravljanje, za
odgajanje u pravednosti. (2 Timoteju 3:16).
Najprije znajte, da nijedno proroçanstvo u Pismu nije samovoljno tumaçenje. Jer proroçan-
stvo nije nikad doælo od ljudskoga htijenja, nego su sveti Boœji ljudi govorili kako su bili
potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)
Prijevod i priprema za tiskanje: Đuro Martinjak
Izdanje: U Isusu Kristu braća sa Zapada
Tiskano u Sjevernoj Americi 2005
v
Sadrœaj
STARI ZAVJET.............................Strana NOVI ZAVJET...............................Strana
Knjige Evanåelja
POSTANAK..............................................1 MATEJ Radosna vijest po Mateju.....475
IZLAZAK................................................31 MARKO Radosna vijest po Marku.....494
LEVITSKI ZAKON..................................56 LUKA Radosna vijest po Luki............506
BROJEVI...............................................74
IVAN Radosna vijest po Ivanu...........527
PONOVLJEN ZAKON...........................100
DJELA apostolska.............................542
JOÆUA................................................121
SUCI...................................................135
Poslanice apostola Pavla
RUTA..................................................150
1 SAMUEL...........................................152
2 SAMUEL...........................................171 RIMLJANIMA Poslanica......................562
1 KRALJEVI.........................................186 1 KORINØANIMA Poslanica................570
2 KRALJEVI.........................................205 2 KORINØANIMA Poslanica................578
1 LJETOPISI........................................223 GALØANIMA Poslanica.......................583
2 LJETOPISI........................................240 EFEŒANIMA Poslanica.......................586
EZRA...................................................260 FILIPLJANIMA Poslanica....................588
NEHEMIJA..........................................266 KOLOÆANIMA Poslanica.....................590
ESTERA..............................................274
1 SOLUNJANIMA Poslanica................592
JOB....................................................279
2 SOLUNJANIMA Poslanica................594
PSALMI...............................................294
1 TIMOTEJU Poslanica.......................595
MUDRE IZREKE..................................332
2 TIMOTEJU Poslanica.......................597
PROPOVJEDNIK..................................345
TITU Poslanica...................................599
PJESMA SALOMONOVA......................349
IZAIJA.................................................352 FILEMONU Poslanica.........................600
JEREMIJA...........................................379 HEBREJIMA Poslanica.......................600
TUŒALJKE..........................................410
EZEKIEL.............................................413 Poslanice drugih
DANIEL...............................................442
HOSEA................................................451 JAKOVLJEVA Poslanica.....................606
JOEL...................................................455 1 PETROVA Poslanica.........................608
AMOS..................................................456
2 PETROVA Poslanica.........................610
OBADIJA.............................................460
1 IVANOVA Poslanica.........................612
JONA..................................................460
2 IVANOVA Poslanica.........................614
MIHEJ.................................................461
3 IVANOVA Poslanica.........................614
NAHUM...............................................464
JUDINA Poslanica..............................615
HABAKUK...........................................465
SEFANIJA...........................................466
HAGAJ................................................467 OTKRIVENJE......................................615
ZAHARIJA...........................................468
MALAHIJA...........................................473 Kazalo rijeçi i redaka Biblije..........625
vi
ZAPOVIJEDI BOŒJE
BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEÇI ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEÇI
I
Ljubi Gospo-
Ne smijeæ imati drugih bogova uz mene.
II
dina, svojega
Ne smijeæ sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo
kakve slike od bilo çega æto je gore na nebu, ili
Boga, svim svo-
dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smijeæ
im se klanjati niti im sluœti. Jer ja sam Gospodin,
jim srcem, svom
tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaåam zlod-
jela otaca na djeci do treøega i çetvrtog koljena
svojom duæom i
onih koji me mrze, a milosråe iskazujem tis-
uøama, koji me ljube i drœe moje zapovijedi.
III svom svojom
Ne smijeæ uzimati uzalud Imena Gospodina, svo-
jega Boga, jer Gospodin neøe pustiti bez kazne pameøu. To je
onoga koji uzima njegovo Ime uzalud.
IV prva i najveøa
Sjeti se Subotnjega dana, drœi ga svetim. Æest
dana radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi zapovijed.
dan je Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na
taj dan ne smijeæ obavljati nikakva posla, ni ti, ni A druga je isto
tvoj sin, ni tvoja køi, ni tvoj sluga, ni tvoja
sluækinja, ni tvoja stoka, ni doæljak koji boravi takva: Ljubi
kod tebe unutar tvojih vrata. Jer u æest dana
Gospodin je stvorio nebesa i zemlju, more i sve æto svojega bliœnje-
je u njima, a sedmi dan je otpoçinuo. Zato je Gos-
podin blagoslovio Subotnji dan i posvetio ga. ga kao samoga
V
Poætuj svojega oca i svoju majku da dugo œiviæ u sebe! O ovima
zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.
VI
dvjema zapovi-
Ne smijeæ ubiti.
VII
jedima visi sav
Ne smijeæ çiniti preljuba.
VIII
Zakon i proroci.
Ne smijeæ krasti.
IV
Ne smijeæ laœno svjedoçiti protiv svojega bliœn-
jega.
X
Ne smijeæ poœeljeti kuøe svojega bliœnjega; ne
smijeæ poœeljeti œene svojega bliœnjega, ni njego-
va sluge, ni njegove sluækinje, ni njegova vola, ni
njegova magarca, ni igdje iæta æto pripada tvojem
bliœnjemu!
1
Postanak
1 U poçetku Bog je stvorio nebesa i zemlju. jerima zemaljskim i nad svim æto gmiœe po zemlji!”
2 Zemlja je bila joæ pusta i bez oblika; tama je 27 Tako je Bog stvorio çovjeka na svoju sliku, na
leœala nad bezdanom i Duh Boœji lebdio je nad vo- sliku Boœju stvorio ga, muæko i œensko stvorio ih.
dama. 28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog im rekao:
3 Onda je rekao Bog: “Neka bude svjetlost!” I bila je “Raåajte se i mnoœite se, napunite zemlju i pod-
svjetlost. loœite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad
4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; i rastavio je pticama nebeskim i nad svakim œivim biøem æto se
Bog svjetlost od tame. miçe na zemlji!”
5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu on je nazvao 29 I Bog je rekao: “Eto, predajem vam sve na cijeloj
noø. Tako su veçer i jutro bili prvi dan. zemlji, bilje æto nosi sjeme, i sva stabla s plodovima
6 Onda je rekao Bog: “Neka bude svod po sredini u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!
voda, i tako neka rastavlja vode od voda!” 30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima
7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vode æto su zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu æto
bile pod svodom od onih voda æto su bile nad svo- se miçe na zemlji i ima u sebi œivot.” I bilo je tako.
dom. I bilo je tako. 31 Onda je vidio Bog sve æto je stvorio, i zaista bilo
8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veçer i jutro je veoma dobro. Tako su veçer i jutro bili æesti dan.
bili drugi dan.
9 Onda je rekao Bog: “Vode pod nebesima neka se 2 Tako se dovræilo nebo i zemlja i sva njihova
skupe na jedno mjesto, i neka se pokaœe kopno!” I vojska.
bilo je tako. 2 Sedmi dan Bog je dovræio svoje djelo koje je stvo-
10 Bog je nazvao kopno zemlja i skupljenu vodu on rio. On je poçinuo sedmi dan od svih svojih djela
je nazvao more. I vidio je Bog da je to dobro. koja je stvorio.
11 Onda je rekao Bog: “Neka pusti zemlja iz sebe 3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i proglasio ga sve-
travu, bilje æto nosi sjeme, i plodonosna stabla koja tim, jer je taj dan poçinuo od svih svojih djela koja je
donose plodove po svojoj vrsti, plodove æto u sebi stvorio i uçinio.
samima donose svoje sjeme na zemlji!” I bilo je 4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad su bili
tako. stvoreni. U vrijeme kad je Gospodin Bog stvorio
12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje æto nosi zemlju i nebesa,
sjeme po svojim vrstama, i stabla æto u sebi sami- 5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo poljsko grmlje
ma donose svoje sjeme. I vidio je Bog da je to do- i prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. Jer
bro. Gospodin Bog nije joæ pustio kiæu na zemlju i nije
13 Tako su veçer i jutro bili treøi dan. joæ bilo çovjeka da obraåuje zemlju.
14 Onda je rekao Bog: “Neka budu svjetlila nebe- 6 No dizala se magla iz zemlje i natapala je svu
ska na svodu da rastavljaju dan od noøi, te kao povræinu tla.
znaci neka ona sluœe i pokazuju vremena, dane i 7 Onda je napravio Gospodin Bog çovjeka od ze-
godine. maljskoga praha i udahnuo mu u nosnice dah œivo-
15 Neka svijetle na nebeskom svodu da ras- ta. Tako je çovjek postao œivo biøe.
vjetljuju zemlju!” I bilo je tako. 8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku zasadio
16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska svjetli- vrt u Edenu i ondje stavio çovjeka koga je napra-
la: veøe da vlada danom, i manje da vlada noøu, uz vio.
to joæ i zvijezde. 9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zemlje svako-
17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu da ra- jaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo, i sta-
svjetljuju zemlju, blo œivota usred vrta i stablo spoznanja dobra i zla.
18 i da vladaju danom i noøu, te da rastavljaju 10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt,
svjetlost od tame. I vidio je Bog da je to dobro. i odatle se granala u çetiri izvorne rijeke.
19 Tako su veçer i jutro bili çetvrti dan. 11 Prvoj je ime Piæon; to je ona æto optjeçe cijelom
20 Onda je rekao Bog: “Neka se vode napune i zemljom havilskom, gdje ima zlata.
provrve œivim stvorenjima u izobilju, i ptice neka 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelija
lete iznad zemlje pod nebeskim svodom!” i kamena oniksa.
21 Tako je Bog stvorio velika morska stvorenja i 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe pokraj
sva œiva biøa æto se miçu, s kojima voda obiluje, po cijele zemlje Kuæ.
svojim vrstama, i sve krilate ptice po svojim vr- 14 Treøa se rijeka zove Hidekel; to je ona æto teçe
stama. I vidio je Bog da je to dobro. istoçno od Asirije. Çetvrta je rijeka Eufrat.
22 Bog ih je blagoslovio rijeçima: “Raåajte se i 15 Tada je Gospodin Bog uzeo çovjeka i stavio ga
mnoœite se! Napunite vode u morima, i ptice neka u edenski vrt da ga obraåuje i uzdrœava.
se mnoœe i napune zemlju!” 16 I Gospodin Bog je dao çovjeku ovu zapovijed:
23 Tako su veçer i jutro bili peti dan. “Sa svakoga stabla u vrtu smijeæ jesti,
24 Onda je Bog rekao: “Neka zemlja proizvede 17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smijeæ
œiva biøa svake vrste: stoku, œivotinje æto gmiœu i jesti, jer onoga dana kad s njega jedeæ, sigurno øeæ
zvijeri zemaljske, sve po njihovoj vrsti!” I bilo je umrijeti.”
tako. 18 Onda je rekao Gospodin Bog: “Nije dobro ço-
25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljske po njihovoj vjeku biti sam: naçinit øu mu pomoønicu koja mu
vrsti, stoku po njezinoj vrsti, i sve æto gmiœe na pristaje.”
zemlji po njihovoj vrsti. I vidio je Bog da je to dobro. 19 I doveo je Gospodin Bog sve œivotinje ze-
26 Onda je Bog rekao: “Naçinimo çovjeka na svoju maljske i sve nebeske ptice, koje je napravio od
sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, zemlje, pred Adama da vidi kako øe ih nazvati.
nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvi- Kako Adam nazove œiva biøa, onako øe im biti ime.
Postanak
2
20 Tako je Adam nadjenuo imena svoj stoci, ptica- vratiæ u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah øeæ
ma nebeskim i svim œivotinjama u polju. Ali se se vratiti.”
Adamu nije naæla pomoø njemu sliçna. 20 Adam je nadjenuo svojoj œeni ime Eva, jer je
21 Zato je Gospodin Bog pustio dubok san na majka svim œivima.
Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jedno rebro i 21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i njegovoj
mjesto opet ispunio mesom. œeni odjeøu od krzna i u njih ih odjenuo.
22 Onda je Gospodin Bog napravio œenu od rebra 22 Tada je rekao Gospodin Bog: “Eto, çovjek je
koje je uzeo od çovjeka i doveo ju k çovjeku. postao kao jedan od nas, da spoznaje dobro i zlo.
23 I Adam je rekao: “Ta je napokon kost od mojih A sad, samo da ne pruœi i svoju ruku i ne uzme i sa
kostiju i meso od mojega mesa; ona øe se zvati stabla œivota i jede, pa vjeçno œivi”
œena, jer je uzeta od çovjeka.” 23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskog
24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku i prionuti za vrta da obraåuje zemlju iz koje je bio uzet.
svoju œenu, i bit øe njih dvoje jedno tijelo. 24 Tako je on prognao Adama, i postavio kerubine
25 Oboje su bili goli, çovjek i njegova œena, i nisu se istoçno od edenskog vrta s ognjenim maçem, koji
stidjeli jedno drugoga. se okretao na sve strane, da çuvaju put k stablu
œivota.
3 Zmija je bila lukavija od svih zemaljskih œivoti-
nja koja je stvorio Gospodin Bog. Ona je rekla 4 Nato je Adam spoznao Evu, svoju œenu, a ona
œeni: “Je li uistinu rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s je zatrudnjela i rodila sina, Kaina; rekla je: “Do-
kojega stabla u vrtu?’ ” bila sam çovjeka pomoøu Gospodina.”
2 Œena je odgovorila zmiji: “Od plodova stabala u 2 Nato je rodila joæ jednoga sina, njegova brata
vrtu smijemo jesti, Abela; Abel je postao pastir, a Kain poljodjelac.
3 samo od plodova stabla koje je u sredini vrta, 3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kain
zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa ni prineo Gospodinu œrtvu od poljskih plodova.
dotaknuti ga, da ne umrete.’ ” 4 I Abel je œrtvovao od prvina svojega stada, i to
4 Zmija je rekla œeni: “Neøete sigurno umrijeti. komade sala. Gospodin je milo pogledao na Abela
5 Jer zna Bog da øe vam se otvoriti oçi çim budete i njegovu œrtvu,
jeli s njega i da øete postati kao Bog i spoznati æto 5 ali na Kaina i njegovu œrtvu nije pogledao. Kain je
je dobro i zlo.” bio jako srdit i lice mu se namrgodilo.
6 Tako je œena vidjela kako je plod stabla dobar za 6 A Gospodin je upitao Kaina: “Zaæto si srdit i
jelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poœeljan, gledaæ pred sobom tako mrko?
jer daje spoznanje. Ona je uzela od njegova ploda 7 Ako pravo radiæ, ne odsijeva li ti lice vedrinom?
i jela, i od njega dala i svojem muœu, koji je bio uz Ako ne radiæ pravo, grijeh vreba pred vratima i œudi
nju, i on je jeo. za tobom, ali ti trebaæ nad njim vladati.”
7 Onda se obadvoma otvorile oçi i oni su spoznali 8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom;
da su goli; stoga su spleli smokvino liæøe i od njega i dogodilo se, dok su bili na polju, da se Kain podi-
si napravili pregaçe. gao na svojega brata Abela i ubio ga.
8 Nato su çuli æum koraka Gospodina Boga, koji je 9 Onda je upitao Gospodin Kaina: “Gdje ti je brat
hodio po vrtu za dnevnog povjetarca, a Adam i nje- Abel?” On je rekao: “Ja ne znam. Zar sam ja çuvar
gova œena su se sakrili, pred Gospodinom Bo- svojega brata?”
gom, meåu grmljem u vrtu. 10 On je rekao: “Æto si uçinio? Glas krvi tvojega
9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekao brata viçe k meni sa zemlje.
mu: “Gdje si?” 11 Tako sada neka si proklet, prognan od doma-
10 On je rekao: “Kad sam zaçuo æum tvojih koraka øeg tla æto je otvorilo svoja usta da popije krv tvo-
u vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se jega brata, iz tvoje ruke.
sakrio.” 12 Kad zemlju obraåujeæ, ona neøe viæe imati
11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol? Da nisi snage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit øeæ
moœda jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio na zemlji.”
jesti?” 13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika je moja
12 Onda je çovjek rekao: “Œena koju si mi dao da kazna, a da bih ju mogao snositi.
bude uz mene, dala mi je sa stabla i ja sam jeo.” 14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraæ s lica zemlje;
13 I Gospodin Bog je rekao œeni: “Zaæto si to uçi- moram se skrivati daleko od tvojega lica; bit øu lu-
nila?” Œena je odgovorila: “Zmija me zavela, pa talica i bjegunac na zemlji, i moglo bi se dogoditi da
sam jela.” me netko ubije kad me susretne.”
14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji: “Zato jer si to 15 A Gospodin mu rekao: “Ne tako, nego tko god
uçinila, prokleta si meåu svom stokom i svim œivo- ubije Kaina, sedmerostruka osveta bit øe na njega
tinjama zemaljskim! Na svojem øeæ trbuhu puzati i stavljena.” I Gospodin je stavio znak na Kaina da
prah øeæ jesti sve dane svojega œivota! ga nitko ne ubije kad ga susretne.
15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu tebe i œene, iz- 16 Kain je nato otiæao ispred lica Gospodinova i
meåu tvojega roda i njezina roda. On øe ti zgnjeçiti doselio se u zemlju Nod istoçno od Edena.
glavu, a ti øeæ ga raniti u petu.” 17 Kain je spoznao svoju œenu, ona je zatrudnjela
16 Œeni je rekao: “Mnoge øu ti muke umnoœiti kad i rodila Enoka. On je sazidao grad, i nazvao ga po
zatrudniæ. U bolovima øeæ raåati djecu, œudjeti øeæ imenu svojega sina, Enok.
za svojim muœem i on øe nad tobom vladati.” 18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael,
17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popustio molbi Mehujaelu se rodio Metuæael, Metuæaelu se rodio
svoje œene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio, Lamek.
govoreøi: ‘Ne smijeæ jesti s njega’: “Neka je prokle- 19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije œene. Jedna se
ta zemlja zbog tebe; mukom øeæ se od nje hraniti zvala Ada, a druga Zila.
sve dane svojega œivota. 20 Ada je rodila Jabala, koji je bio praotac onima
18 Oboje trnje i korov raåat øe ti i ti øeæ se hraniti koji prebivaju pod æatorima i imaju stoku.
poljskim biljem. 21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svih
19 U znoju øeæ svojega lica jesti kruh dok se ne koji sviraju na liru i sviralu.
Postanak
3
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaça koji je joæ sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodili
pravio svakovrsno posuåe od mjedi i œeljeza. A mu se sinovi i køeri.
sestra Tubal-Kainova bila je Naama. 27 Tako je œivio Metuselah svega devet stotina i
23 Lamek je rekao svojim œenama: “Ada i Zila, çu- æezdeset i devet godina i umrije.
jte moj glas; œene Lamekove, posluæajte moju ri- 28 Lamek je œivio stotinu i osamdeset i dvije godine
jeç: Ubio sam çovjeka koji me ranio i momka koji i rodio mu se sin.
me udario. 29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa je rekao: “Ovaj
24 Ako øe Kain biti sedmerostruko osveøen, øe nas tjeæiti u teækom poslu naæih ruku na polju
Lamek øe biti sedamdeset i sedam puta.” koje je prokleo Gospodin.”
25 Adam je opet bio spoznao svoju œenu i ona je 30 Poslije roåenja Noina, Lamek je œivio joæ pet
rodila sina i nadjenula mu ime Set. Pomislila je: stotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovi
“Bog mi je dao drugoga sina namjesto Abela koga i køeri.
je ubio Kain.” 31 Tako je œivio Lamek svega sedam stotina i se-
26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuo ime Enoæ. damdeset i sedam godina i umrije.
Tada se poçelo prizivati Ime Gospodinovo. 32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se Æem,
Ham i Jafet.
5 Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. U dan kad
je Bog stvorio çovjeka, stvorio ga na priliku Bo- 6 Nato se dogodilo da kad su se ljudi poçeli mno-
œju. œiti na povræini zemlje i køeri su im se rodile,
2 On ih je stvorio muæko i œensko, blagoslovio ih i 2 da su vidjeli Boœji sinovi da su bile lijepe çovjeçje
nazvao ih Adam na dan kad su bili stvoreni. køeri, i oni su ih uzimali sebi za œene, koje su god
3 Adam je œivio stotinu i trideset godina i rodio mu izabrali.
se sin koji mu je bio po obliçju sliçan, i nadjenuo mu 3 I Gospodin je rekao: “Moj duh se neøe zauvijek
ime Set. muçiti s çovjekom, jer on je zaista tjelesan; neka
4 Poslije roåenja Setova, Adam je œivio osam sto- mu œivot bude stotinu i dvadeset godina.”
tina godina i rodili mu se sinovi i køeri. 4 U one dane œivjeli su divovi na zemlji, pa joæ i
5 Tako je œivio Adam svega devet stotina i trideset kasnije, kad su Boœji sinovi uzimali sebi çovjeçje
godina i umrije. køeri, i kad su ih oni spoznali one su im rodile
6 Set je œivio stotinu i pet godina i rodio mu se Enoæ. djecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi.
7 Poslije roåenja Enoæeva, Set je œivio osam stoti- 5 Tada je Gospodin vidio da je çovjekova pokvare-
na i sedam godina, i rodili mu se sinovi i køeri. nost na zemlji velika i da su sve nakane miæljenja i
8 Tako je œivio Set svega devet stotina i dvanaest njihova srca uvijek samo na zlo.
godina i umrije. 6 Gospodin se pokajao æto je stvorio çovjeka na
9 Enoæ je œivio devedeset godina i rodio mu se zemlji i bio srcem oœaloæøen.
Kenan. 7 I Gospodin je rekao: “Uniætit øu s lica zemlje ço-
10 Poslije roåenja Kenanova, Enoæ je œivio joæ vjeka koga sam stvorio, oboje çovjeka i zvijeri, sve
osam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovi æto gmiœe i ptice u zraku, jer se kajem æto sam ih
i køeri. stvorio.”
11 Tako je Enoæ œivio svega devet stotina i pet 8 Ali je Noa naæao milost u oçima Gospodinovim.
godina i umrije. 9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio çovjek pra-
12 Kenan je œivio sedamdeset godina i rodio mu se vedan i neporoçan u svojem naraætaju; Noa je
Mahalalel. hodio s Bogom.
13 Poslije roåenja Mahalalelova, Kenan je œivio joæ 10 Noi su se rodila tri sina: Æem, Ham i Jafet.
osam stotina i çetrdeset godina i rodili mu se sinovi 11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna
i køeri. nasilja.
14 Tako je Kenan œivio svega devet stotina i deset 12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja za-
godina i umrije. ista pokvarena, jer je sve çovjeçanstvo u svojem
15 Mahalalel je œivio æezdeset i pet godina i rodio djelovanju bilo poælo po zlu na zemlji.
mu se Jared. 13 I rekao je Bog Noi: “Kraj svim œivim stvorenjima
16 Poslije roåenja Jaredova, Mahalalel je œivio joæ je doæao pred mene, jer je zemlja puna nasilja koja
osam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovi çine, i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom.
i køeri. 14 Sagradi sebi korablju od drva gofera, napravi
17 Tako je Mahalalel œivio svega osam stotina i pregratke u korablji i premaœi ju iznutra i izvana
devedeset i pet godina i umrije. zemljanom smolom.
18 Jared je œivio stotinu i æezdeset i dvije godine i 15 Ovako øeæ ju sagraditi: tri stotine lakata neka
rodio mu se Enok. bude duœina korablje, pedeset lakata njezina æi-
19 Poslije roåenja Enokova, Jared je œivio joæ rina i trideset lakata visina!
osam stotina godina i rodili mu se sinovi i køeri. 16 Napravi na korablji prozor za svjetlo i lakat vi-
20 Tako je Jared œivio svega devet stotina æezde- sine odmjeri odozgor naokolo; stavio onda vrata
set i dvije godine i umrije. korablji sa strane i napravi u njoj donji, srednji i
21 Enok je œivio æezdeset i pet godina i rodio mu se gornji kat!
Metuselah. 17 Jer evo, pustit øu potop na zemlju da uniætim
22 Poslije roåenja Metuselahova, Enok je œivio sva biøa pod nebom koja imaju u sebi dah œivota;
hodajuøi s Bogom joæ tri stotine godina i rodili mu sve æto œivi na zemlji neka izgine!
se sinovi i køeri. 18 A s tobom øu napraviti zavjet: ti øeæ uøi u kora-
23 Tako je Enok œivio svega tri stotine i æezdeset i blju–ti, s tobom tvoji sinovi, tvoja œena i œene tvojih
pet godina. sinova.
24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga nestalo, 19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u korablju po dvoje
jer ga uzeo Bog. da ih sobom uzdrœiæ na œivotu; neka bude po jedno
25 Metuselah je œivio stotinu i osamdeset i sedam muæko i jedno œensko!
godina i rodio mu se Lamek. 20 Od ptica po njihovim vrstama, od stoke po njiho-
26 Poslije roåenja Lamekova, Metuselah je œivio vim vrstama i od œivina æto gmiœu po zemlji neka
Postanak
4
uåe s tobom po dvoje da ostanu na œivotu. 8 Onda se Bog sjetio Noe i svih œivih biøa i svih
21 Sobom uzmi sve æto treba za hranu i spremi to œivotinja koje su bile s njim u korablji. I Bog je
kod sebe; to øe biti za hranu tebi i njima!” pustio vjetar da puhne po zemlji tako da je voda
22 I Noa je uçinio sve onako kako mu je zapovjedio opadala.
Bog. 2 Zatvorili se izvori bezdana i ustave nebeske se
takoåer zaustavile, i kiæa s neba je prestala padati.
7 Onda jednoga dana rekao je Gospodin Noi: 3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakon
“Uåi u korablju s cijelom svojom obitelji, jer sam stotinu i pedeset dana vode su se smanjile.
samo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom na- 4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaus-
raætaju. tavila se korablja na Gori Ararat.
2 Od svih çistih œivotinja uzmi sebi po sedmero, 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjese-
muæko i œensko, a od neçistih œivotinja po dvoje, ca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali su se
muæko i œensko. vrhovi brda.
3 I od ptica nebeskih po sedmero, muæko i œensko, 6 Nato se dogodilo, nakon çetrdeset dana, otvorio
da se kasnije mognu rasploditi na zemlji. Noa prozor korablje æto je napravio.
4 Jer, veø do sedam dana pustit øu kiæu na zemlju 7 Tada je ispustio gavrana koji je odlijetao i doli-
za çetrdeset dana i çetrdeset noøi, i uniætit øu sa jetao dok nije presahnula voda na zemlji.
zemlje sva œiva biøa koja sam ih stvorio.” 8 Onda je ispustio golubicu da vidi je li voda otekla
5 I Noa je uçinio sve onako kako mu je zapovjedio sa zemlje.
Gospodin. 9 Ali golubica nije naæla mjesta gdje bi stala njezina
6 Noa je imao æest stotina godina kad je doæao noga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda joæ
potop na zemlju. pokrivala svu povræinu zemlje. Tako je on pruœio
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom œenom svoju ruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju.
i œenama svojih sinova uæao u korablju zbog po- 10 Poçekao je joæ sedam dana, pa opet ispustio
topa. golubicu iz korablje.
8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica i od svega 11 Tada se golubica vratila k njemu tek pred veçer;
æto gmiœe po zemlji. i gle, imala je u kljunu svjeœi maslinov list. Noa je po
9 Uælo je Noi u korablju po dvoje, muæko i œensko, tom znao da su vode otekle sa zemlje.
kako je Bog zapovjedio Noi. 12 Ipak je priçekao joæ sedam dana, pa opet ispus-
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrle tio golubicu, ali se ona k njemu nije viæe vratila.
vode potopa na zemlju. 13 Dogodilo se æest stotina prve godine, prvog
11 U æeststotoj godini œivota Noina, sedam- dana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji;
naestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan pro- a Noa je otkrio pokrov na korablji i pogledao, i vidio
drli su svi izvori velikog bezdana i otvorile se da se povræina zemlje poçela suæiti.
ustave nebeske. 14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca
12 Kiæa je padala na zemlju çetrdeset dana i çetrd- bila je zemlja suha.
eset noøi. 15 Onda se Bog javio Noi, govoreøi:
13 Upravo taj isti dan uæao je u korablju Noa i nje- 16 “Izaåi iz korablje, ti i s tobom tvoja œena, tvoji
govi sinovi Æem, Ham i Jafet, i s njima œena Noina sinovi i œene tvojih sinova!
i tri œene njegovih sinova; 17 Sobom uzmi sve razne vrste œivotinja æto su s
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, stoka po svo- tobom: ptice, stoku, i sve æto gmiœe po zemlji da se
jim vrstama, sve æto gmiœe po zemlji po svojim vr- slobodno kreøu po zemlji, da se rasplode i razmno-
stama, i sve ptice po svojim vrstama, sve æto je œe na zemlji!”
imalo krila i perje. 18 I tako je izaæao Noa, s njim njegovi sinovi, nje-
15 Uæli su Noi u korablju po dvoje od svih œivih biøa. gova œena i œene njegovih sinova.
16 Uælo je muæko i œensko od svih biøa, kako mu je 19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje, i sve ptice, sve
zapovjedio Bog, onda ih je Gospodin zatvorio æto se samo miçe na zemlji, po svojim vrstama,
unutra. izaæli su iz korablje.
17 Nato se izlio potop na zemlju za çetrdeset dana. 20 Onda je Noa podigao Gospodinu œrtvenik, uzeo
Voda je narasla i podigla se korablja, tako da je je po komad od svih çistih œivotinja i od svih çistih
plovila nad zemljom. ptica i prineo na œrtveniku œrtvu paljenicu.
18 Voda je silom nadolazila i sve se viæe dizala vi- 21 Kad je Gospodin omirisao ugodan miris, rekao
soko nad zemljom, a korablja je plovila po povræini je u sebi: “Nikada viæe neøu prokleti zemlje zbog
vode. ljudi; i makar je miæljenje srca çovjeçjega zlo od
19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemlji njegove mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œiva
da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim biøa kao æto sam uçinio.
nebom. 22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe nestajati
20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznad sjetve ni œetve, studeni ni vruøine, ljeta ni zime,
brda, tako da su ona bila poplavljena. dana ni noøi.”
21 I izginula su sva biøa koja su se micala na zemlji,
ptice, stoka, zvijeri i sve æto gmiœe po zemlji, a i svi 9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove,
ljudi. i rekao im: “Raåajte se, mnoœite, i napunite
22 Sve æto je imalo u sebi dah œivota, sve æto je zemlju!
œivjelo na suhu, pomrije. 2 Strah pred vama neka bude na svim œivotinjama
23 Tako je on uniætio sva biøa koja su œivjela na licu zemaljskim i svim pticama nebeskim, sve æto se
zemlje: oboje çovjeka i stoku, sve æto gmiœe i miçe na zemlji i sve morske ribe; one su u vaæe
nebeske ptice. Sve je bilo uniæteno na zemlji. Os- ruke predane.
tao je na œivotu samo Noa i oni koji su bili s njim u 3 Sve æto se miçe i æto œivi, neka vam bude za
korablji. hranu. Sve to ja vama dajem, kao i zeleno bilje.
24 Voda je joæ dalje nadolazila na zemlji stotinu i 4 Ali ne smijete jesti meso koje joæ ima u sebi svoj
pedeset dana. œivot, naime, krv.
5 Zaista za krv vaæega œivota traœit øu obraçun; od
Postanak
5
svake œivotinje traœit øu za to obraçun, od svakoga otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zem-
çovjeka, pa i od njegova brata, traœit øu obraçun za ljama, svaki s vlastitim jezikom, prema svojim obi-
œivot çovjeçji. teljima i narodima.
6 Tko god prolije krv çovjeçju, njegovu øe krv proliti 6 Hamovi sinovi bili su: Kuæ, Mizraim, Put i Ka-
çovjek; jer je Bog stvorio çovjeka po slici Boœjoj. naan.
7 A vi se sada raåajte i mnoœite, raæirite se na zemlji 7 Kuæovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sabta,
i namnoœite se na njoj!” Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: Æeba i
8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sinovima koji Dedan.
su bili s njim, govoreøi: 8 Kuæu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladar
9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaæim po- na zemlji.
tomcima poslije vas, 9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato se
10 i sa svim œivim biøima koja su s vama, s pticama, govori: “Silan lovac kao Nimrod pred Gospodi-
sa stokom i sa svim zemaljskim zvijerima koja su s nom.”
vama, i sa svim zemaljskim œivotinjama koje su 10 Poçetak njegova kraljevstva bili su: Babel,
izaæle iz korablje. Erek, Akad i Kalne u zemlji Æinearu.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da nijedno stvo- 11 Iz ove je zemlje otiæao u Asiriju i sazidao Ninivu,
renje ne bude viæe uniæteno od vode potopa, i da Rehobot-Ir, Kalah
od sada viæe neøe doøi potop da opustoæi zemlju.” 12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je glavni
12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji skla- grad).
pam izmeåu sebe i vas i svih œivih stvorenja koja su 13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim,
s vama za sve vaæe dolazeøe naraætaje. Naftuhim,
13 Stavljam svoju dugu u oblak koja øe biti znak 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su potekli Filistejci
zavjeta izmeåu mene i zemlje! i Kaftorimci.
14 I bit øe, da kad navuçem oblake na zemlju 15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvoroåenac, i
ukazat øe se duga u oblacima, Het.
15 i ja øu se sjetiti svojega zavjeta koji postoji izme- 16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaæejci,
åu mene i vas, i svih œivih stvorenja; nikada viæe 17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,
neøe biti vode za potop da uniæti sva stvorenja. 18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; poslije se ple-
16 Kad se ukaœe duga u oblacima, pogledat øu ju i mena kanaanska dalje raæirila.
sjetit øu se vjeçnoga zavjeta izmeåu Boga i œivih 19 Dosezalo je podruçje Kanaanaca od Sidona
stvorenja svake vrste koja su na zemlji.” prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori,
17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta kojega Adami i Seboimu do Leæe.
sam napravio izmeåu sebe i svih œivih biøa na 20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovima po
zemlji.” svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
18 A Noini sinovi, koji su izaæli iz korablje, bili su: 21 I Æemu, ocu svih Eberovih sinova, starijemu
Æem, Ham i Jafet. Ham je bio otac Kanaanov. bratu Jafetovu, rodili su se sinovi.
19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se sva 22 Æemovi sinovi bili su: Elam, Aæur, Arfaksad, Lud
zemlja napuçila. i Aram.
20 Noa je poçeo obraåivati zemlju i zasadio vino- 23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter i Maæ.
grad. 24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodio
21 Onda je pio vino, opio se i leœao je otkriven u Eber.
svojem æatoru. 25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo ime
22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je golotinju Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo çovje-
svojega oca i rekao to vani obojici svoje braøe. çanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan.
23 A Æem i Jafet su uzeli ogrtaç i stavili ga obojica 26 Joktanu se rodio Almodad, Æelef, Hasarmavet
na svoja ramena, iæli su natraæke unutra i pokrili i Jerah,
njime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pri 27 Hadoram, Uzal i Diklah,
tom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje 28 Obal, Abimael, Æeba,
svojega oca. 29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Joktanovi sinovi.
24 A kad se Noa rastrijeznio od vina doznao je æto 30 Njihova Prebivaliæta se protezala od Meæe
mu je uçinio njegov mlaåi sin. prema Sefaru do istoçnih gora.
25 Onda je on rekao: “Neka bude proklet Kanaan, 31 To su Æemovi sinovi po svojim rodovima, po
i neka bude najniœi sluga svojoj braøi!” svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen Gospodin, 32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naraætaji-
Bog Æemov, Kanaan neka mu je sluga! ma u svojim narodima. Od njih su se narodi razgra-
27 Neka raæiri Bog Jafeta, neka prebiva u Æe- nali po zemlji poslije potopa.
movim æatorima; Kanaan neka mu je sluga!”
28 Noa je œivio nakon potopa joæ tri stotine i pede- 11 Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor.
set godina. 2 I dogodilo se, da kako su putovali od istoka,
29 A Noa je œivio svega devet stotina i pedeset naæli su ravnicu u zemlji Æinear i ondje se naselili.
godina i umrije. 3 Onda su rekli jedan drugomu: “Hajdemo praviti
opeku i da ju ispeçemo!” Opeke im bile mjesto ka-
10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih sinova, Æe- mena a zemljana smola za œbuku.
ma, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi 4 Onda su rekli: “Hajde da sazidamo sebi grad i
poslije potopa. kulu s vrhom do nebesa, da pribavimo sebi ime, da
2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj, se ne raspræimo po cijeloj zemlji!”
Javan, Tubal, Meæek i Tiras. 5 A Gospodin je siæao da vidi grad i kulu æto su ih
3 Gomerovi sinovi bili su: Aækenaz, Rifat i Toga- zidali çovjeçji sinovi.
rma. 6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad jedan
4 Javanovi sinovi bili su: Eliæah i Taræiæ, Kitim i Do- narod i svi imaju jedan jezik, i to su poçeli raditi. Od
danim. sada ih viæe niæta neøe zaustaviti izvesti æto god
5 Od ovih su se razgranali neznaboœaçki narodi po naume.
Postanak
6
7 Hajde da siåemo i da im pobrkamo jezik da ne 6 Proæao je Abram zemlju sve do svetiæta Æekema,
razumiju jedan drugoga æto govore!” sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u
8 Tako ih je Gospodin raspræio odande po cijeloj zemlji.
zemlji i tako su odustali od zidanja grada. 7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i rekao mu:
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin “Tvojim potomcima dat øu ovu zemlju.” I on je
pobrkao jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospo- ondje podigao œrtvenik Gospodinu koji mu se uka-
din raspræio po cijeloj zemlji. zao.
10 Ovo je rodoslovlje Æemovo. Æemu je bilo stotinu 8 I krenuo je odatle dalje u gore istoçno od Betela
godina kad mu se rodio Arfaksad, dvije godine po- i postavio svoj æator izmeåu Betela na zapadu i Aja
slije potopa. na istoku. Tu je podigao Gospodinu œrtvenik i priz-
11 Poslije roåenja Arfaksadova, Æem je œivio pet vao Ime Gospodinovo.
stotina godina, i rodili mu se sinovi i køeri. 9 I tako je Abram putovao joæ dalje prema jugu.
12 Arfaksad je œivio trideset i pet godina i rodio mu 10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je siæao u
se Salah. Egipat da se ondje za koje vrijeme skloni, jer je
13 Poslije roåenja Salahova, Arfaksad je œivio joæ glad teæko pritiskivala zemlju.
çetiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i køeri. 11 I dogodilo se, kad se pribliœio Egiptu, rekao je
14 Salah je œivio trideset godina i rodio mu se Eber. Saraji, svojoj œeni: “Znam dobro da si vrlo lijepa
15 Poslije roåenja Eberova, Salah je œivio çetiri œena.
stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i køeri. 12 Stoga kad te vide Egipøani, reøi øe: ‘To mu je
16 Eber je œivio trideset i çetiri godine i rodio mu se œena’ i mene øe ubiti, a tebe ostaviti na œivotu.
Peleg. 13 Pa kaœi da si mi sestra, da mi zbog tebe bude
17 Poslije roåenja Pelegova, Eber je œivio joæ çetiri dobro, i da bi zbog tebe ostao na œivotu!”
stotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i køeri. 14 A kad je doæao Abram u Egipat, vidjeli su Egi-
18 Peleg je œivio trideset godina i rodio mu se Reu. pøani da je njegova œena vrlo lijepa.
19 Poslije roåenja Reuova, Peleg je œivio dvjesta i 15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi i hvalili ju pred
devet godina, i rodili mu se sinovi i køeri. faraonom. I œena je bila dovedena u dvor faraonov.
20 Reu je œivio trideset i dvije godine i rodio mu se 16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje. On je dobio
Serug. ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluækinja,
21 Poslije roåenja Serugova, Reu je œivio dvjesta i magarica i deva.
sedam godina, i rodili mu se sinovi i køeri. 17 Ali je Gospodin pustio teæka zla na faraona i na
22 Serug je œivio trideset godina i rodio mu se Na- njegov dom zbog Saraje, œene Abramove.
hor. 18 Onda je dozvao faraon Abrama i upitao ga: “Æto
23 Poslije roåenja Nahorova, Serug je œivio joæ si mi to uçinio? Zaæto mi nisi rekao da je ona tvoja
dvjesta godina, i rodili mu se sinovi i køeri. œena?
24 Nahor je œivio dvadeset i devet godina i rodio 19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa sam je
mu se Terah. zamalo uzeo sebi za œenu. A sada, eto ti tvoja
25 Poslije roåenja Terahova, Nahor je œivio joæ sto- œena, uzmi je i idi!”
tinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i køeri. 20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, i
26 Tako je Terah œivio sedamdeset godina i rodio oni su ga ispratili s njegovom œenom i sa svim æto je
mu se Abram, Nahor i Haran. god imao.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodio
Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot. 13 Onda je Abram otiæao iz Egipta dalje na jug,
28 Haran je umro joæ za svojega œivota oca Teraha on i njegova œena i sve æto je god imao i Lot
u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji. s njim.
29 Abram i Nahor su se oœenili. Abramovoj œeni 2 Abram je bio vrlo bogat stokom, srebrom i
bilo je ime Saraja, a Nahorovoj œeni bilo je ime zlatom.
Milka, køi Haranova, oca Milke i Jiske. 3 Od juga putujuøi dalje sve do Betela, do mjesta
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece. gdje mu je prije bio æator, izmeåu Betela i Aja,
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abrama i svo- 4 do mjesta, gdje je prije podigao œrtvenik. Ondje je
jega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svoju Abram prizvao Ime Gospodinovo.
Saraju, œenu Abrama, svojega sina, i iselio se s 5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao je ovaca,
njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, i goveda i æatora.
doæli su do Harana i smjestili se ondje. 6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdrœavala kad bi
32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta i pet ostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako veliko
godina, i umro je Terah u Haranu. da nisu mogli ostati boraviti zajedno.
7 I tako je nastajala svaåa izmeåu pastira stada
12 Nato je Gospodin rekao Abramu: “Idi iz svoje Abramova i pastira stada Lotova. Tada su joæ
zemlje i od svojega roda i iz doma svojega prebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji.
oca u zemlju koju øu ti pokazati! 8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne bude svaåe
2 Uçinit øu te velikim narodom, blagoslovit øu te i izmeåu mene i tebe, izmeåu mojih i tvojih pastira,
uzveliçat øu tvoje ime; i ti øeæ biti blagoslov. jer smo braøa.
3 Blagoslovit øu one koji tebe blagoslivljaju, i prok- 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije od
let øu one koji tebe proklinju; u tebi øe biti bla- mene! Ako li ti kreneæ nalijevo, ja øu nadesno; ili,
goslovljena sva plemena na zemlji.” ako ti kreneæ nadesno, onda øu ja nalijevo.
4 I poæao je Abram, kako mu je zapovjedio Gospo- 10 I Lot je podigao svoje oçi i vidio da je sva ravnica
din, i s njim je poæao Lot. Sedamdeset i pet godina Jordana posve natopljena (prije nego æto je Go-
bilo je Abramu kad je otiæao iz Harana. spodin uniætio Sodomu i Gomoru) kao vrt Gospo-
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju œenu, i Lota, sina dinov, kao egipatska zemlja, kako se ide prema
svojega brata, i sav imetak æto su imali, i svu Zoaru.
druœinu koju su bili dobili u Haranu, i izaæli su da se 11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, i
zapute u zemlju Kanaan. Tako su oni doæli u zem- otputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan od
lju Kanaan. drugoga.