Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu

127 Pages·1999·22.313 MB·Croatian

by  Bono Mato Vrdoljak, Tomislav Šeparović, Maja Petrinec

MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA - SPLIT

Katalozi i monografije 7
MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE
MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA - SPLIT
-
-
Katalozi i monografije 7 ---~
Izdavač:
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
Suizdavač:

Franjevački muzej i Galerija Gorica, Livno

Glavni urednik:
Ante MILOŠEVIĆ
urednik:
Stručni
Željko RAPANIĆ
Fotografije.·
Zoran ALAJBEG

Fototeka FMGG, Livno

Crteti.·
Maja FABJANAC

Miran PALČOK(kat. br. 54 - 58)

Oblikovanje.
Neven MARIN
Naklada.·
1000 primjeraka
Priprema i tisak:
DALMACI]APAPlR, Split
Adresa izdavača:
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

HR - 21000 Split, S. Gunjače b.b.

tel: [phone], fax: [phone], e-mail: [email protected]

Knjiga je tiskana financijskom potporom

Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Poglamrstva grada Livna

Sva prava priariana © by Muzej HAS Split
Maja Petrinec

Tomislav Šeparović

Bono Mato Vrdoljak

ARHEOLOŠKA ZBIRKA

MUZEJA

FRANJEVAČKOG
U LIVNU

s
P L I T

1 999.
Sadržaj:
A.
Milošević
Predgovor 7
B. M. Vrdoljak.
Franjevački muzej i galerija na Gorici u Livnu 9
M. Petrinec-T Šeparović:
Rad na arheološkoj zbirci 18
Geološko-geografske i klimatske osobine
M. Petrinec:
Prapovijesno razdoblje 21
T Šeparović:
Rimsko razdoblje 25
M. Petrinec.
Kasnoantičko razdoblje 29
M. Petrinec.
Srednjovjekovno razdoblje 32
T Šeparović:
Numizmatika 39
Predgovor
Knjiga Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu koja Vam je u rukama, nije
prvi ovakav proizvod nastao kao rezultat suradnje Muzeja hrvatskih arheoloških spomeni­
ka u Splitu s Franjevačkim muzejem na Gorici u Livnu i Poglavarstvom grada Livna. Začeta
u vrijeme arheoloških iskopavanja vrlo značajnoga nalazišta na Kraljičinom nasipu na
Rešetarici prije desetak godina, ta je suradnja uspješno nastavljena i u vrijeme pripremanja
znanstvenog skupa Livanjski kraj tl povijesti, a povodom obilježavanja 1100. obljetnice
prvoga spomena Livna u Muncimirovoj potvrdi Trpimirove darovnice splitskoj nadbiskupi­
ji. L toj se potvrdi, izdanoj u Bijaćima kod Trogira 28. rujna 892 godine, među svjedocima
pojavljuje i Želimir, župan Livna. Dvije godine nakon održanoga skupa u Livnu (20.-21. stu­
denog 1992. godine), Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i tadašnje Općinsko hrvatsko
vijeće obrane u Livnu zajedno su tiskali zbornik s izlaganjima s toga skupa.
Cgodinama koje su slijedile, suradnja s livanjskim muzejem nije jenjavala. Nastavljena
je muzeološkom obradom fundusa tamošnje arheološke zbirke, pri čemu su djelatnici
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika konzervirali i restaurirali sve predmete gdje je to
bilo nužno, te konačno, izradili inventar cijele zbirke. Upravo je u postupku cjelovito
oSmišljavanje programa za uređenje stalne izložbe arheološke zbirke u Franjevačkom muze­
ju u Livnu. Uvjereni smo da će njeno skoro otvorenje, bolje negoli bilo što drugo, predOČiti
bogatu livanjsku prošlost o kojoj smo donedavno imali vrlo skromne spoznaje. Naravno,
radujemo se i budućoj suradnji s kolegama u Livnu, svakom našem novom zajedničkom
koraku, a napose koracima koji će doprinijeti boljem poznavanju hrvatske prošlosti livanj­
skog kraja.
Arheološki spomenici izdvojeni u ovom katalogu uvjeravaju nas da ti koraci neće biti
ni kratki, ni malobrojni, niti beznačajni. Pokazat će, isto kao što su to pokazala i dosadašnja
istraživanja i nalazi, tisućljetnu povezanost livanjskoga kraja sa susjednim, napose dal­
matinskim prostorima. Kulturne spone livanjskog kraja i bližih dalmatinskih prostora očituju
se od najranijih prapovijesnih vremena. Prema dosadašnjim nalazima moguće ih je neprek­
inuto slijediti od kraja bakrenog i početka brončanog doba, od vremena kada se na ovim
podrUČjima oblikuje i izdvaja tzv. cetinska kultura, osebujna kulturna skupina nastala na
temeljima ranije, bakrenodobne, teritorijalno prostranije tzv. ljubljanske kulture, odnosno
njene jadranske inačice. Kao i na drugim livanjskom susjednim područjima, tada oblikovana
cetinska kultura, presudno će utjecati na kulturno izdvajanje prvih protoilirskih i ilirskih ple­
menskih zajednica, a na tim tradicijama i njihovom daljnjem kontinuiranom razvoju tijekom
brončanog i napose kroz starije željezno doba, u mnogome će doprinijeti oblikovanju del­
matske plemenske zajednice na tim prostorima. Livanjsko i susjedna polja jugozapadne
Bosne i Dalmacije, Delmatima su bila matična područja, a brojna vrlo rana gradinska nasel­
ja i izuzetno značajni nalazi brončanog oružja, oruđa i nakita, poglavito nalazi iz
Duvanjskog, Livanjskog i Sinjskog polja nedvosmisleno potvrđuju da su ta polja ujedno bila
kulturno i gospodarski i najznačajniji djelovi delmatske zemlje. Odatle tijekom mlađeg
željeznog doba, Delmati svoju premoć šire i na ostale dijelove srednje Dalmacije.
U prapovijesno vrijeme tako oblikovanu delmatsku zajednicu u dobroj mjeri poštivat
će i nova teritorijalna organizacija koju su donijela rimska osvajanja (salonitanski konvent u
provinciji DalmaCiji), pri čemu su, sudeći prema dosadašnjim arheološkim nalaZima, takve
sličnosti upadljivo bliske na prostorima udaljenijim od većih antičkih središta. Polagana
romanizacija Delmata, najočitije izražena u sačuvanom onomastikonu na epigrafičkim
spomenicima i u štovanju predrimskih domaćih kultova, najčešće interpretiranih u likovima
7
rimskih božanstava Silvana i Dijane, na gotovo identičan način provodila se i na cetinskom
(osobito gornjocetinskom), i na livanjskom i na duvanjskom području.
Ukasnoantičkom (starokršćanskom) razdoblju, prostor današnjeg Livanjskog polja dio
je salonitanske nadbiskupije, a u njenom sklopu ostat će i nakon podjele salonitanskog teri­
torija 533. godine. Te je godine, naime, na drugom salonitanskom crkvenom sinodu, taj
dotada vrlo prostran teritorij nadbiskupije (prvotno je u unutrašnjosti sezao do planine
Vlašić) podijeljen trima novoosnovanim biskupijama: biskupiji Ludrnm (današnji gornjo­
cetinski, drniški i kninski prostor), biskupiji Muernm (duvanjski i makarski prostor do
granice s naronitanskom biskupijom) i biskupiji Sarsenternm (vjerojatno današnji grahovski,
glamočki i kupreški kraj). Ova kasnoantička podjela iz 533. godine, kao i činjenica da je
livanjsko područje i dalje ostao u sklopu salonitanske nadbiskupije, presudno će utjecati na
kasnije povijesne događaje, posebno u srednjovjekovnom razdoblju, i to poglavito u vre­
menima kada srednjovjekovna splitska nadbiskupija, kao sljednik stare salonitanske, nasto­
ji oko obnove svojih nekadašnjih teritorija. Na tragu te obnove je i na početku spomenuta
potvrda Trpimirove darovnice koju je 892. godine knez Muncimir izdao splitskoj nad­
biskupiji, a jednako i kasnija takva nastojanja. Spomenimo primjerice da je splitska
metropolija, nakon pokrajinskog crkvenog sabora koji je održan u zadnjoj četvrtini 10. sto­
ljeća u Splitu, a prema aktima koji se nisu sačuvali u izvorniku već ih prepričava splitski
arciđakon Toma, htjela za sebe zadržati ".. .parochias comitatum Cetinae, Cleunae, Clisse... ".
Nadalje, u zaključcima i naredbama splitskog pokrajinskog crkvenog sabora iz 1185. godine,
među župama za koje je određeno da potpadnu pod splitskog nadbiskupa, spomenute su
"...Smina, Zettina, tota Cleuna .. ", a 1192. godine papa Celestin III. (1191.-1198.), pod­
jeljujući palij splitskom nadbiskupu Petru (1188.-1196.), ponovo utvrđuje opseg njegove
nadbiskupije. Među inim zemljama za koje je tom potvrdom posjeda određeno da pripada­
ju splitskoj nadbiskupiji spominju se "...parochia Cleune, parochias Citine, Clisse... ".
Prema pisanju bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća livanjski pros­
tor nedvosmisleno je područje jedne od 11 starohrvatskih županija, a kao dio hrvatskog teri­
torija ostat će i tijekom cijeloga srednjeg Vijeka. Tursko osvajanje Livna (vjerojatno 1485.
godine) bitno će utjecati na kasniju njegovu povijest i za dugi niz godina odvojiti ga od
matičnog državnog područja. Pripadnost livanjskog prostora hrvatskoj zemlji dijelom pret­
postavljaju netom izdvojene srednjovjekovne povijesne potvrde, a dosadašnji istovremeni
arheološki nalazi dodatno ih potvrđuju. Među njima izdvajamo tek nekolicinu. Prije svih
znakovit je nalaz natpisne grede oltarne ograde starohrvatske crkve iz Rapovina iz zadnje
četvrtine 9. stoljeća, koja ima vrlo bliske stilske i kulturne usporednice sa sličnim nalazima
iz crkve Sv. Spasa kod Vrlike; nadalje, tu su nalazi s Rešetarice, poglavito oni iz
starohrvatskih grobova, koji sadržavaju priloge karolinške pripadnosti prema analognim
nalazima iz cetinske doline (Koljane, Bajagić), i naposljetku, u cjelini vrlo uočljive sličnosti
kasnosrednjovjekovnog groblja u Grborezima s onim kod već spomenute crkve Sv. Spasa.
Jake gospodarske i političke veze cetinskog i livanjskog prostora tijekom srednjeg vijeka
(osobito u 14. i 15. stoljeću) očituje i činjenica da todobne livanjske velikaše, glasovite
Berislaviće (ponekad se javljaju i oblikom Čubretić), nalazimo i kao posjednike zemalja i
stanovnike u gornjoj Cetini.
Valja se nadati da će buduća povijesna istraživanja, ali i istraŽivanja srednjovjekovnih
arheoloških nalazišta, doprinijeti brojnijim i značajnijim ovakvim usporednicama i livanjski
prostor čvršće vezati s ostalim krajevima hrvatske zemlje. Neka ovaj katalog i skoro otvoren­
je arheološke zbirke u Franjevačkom muzeju na Gorici u Livnu tome što prije doprinesu.
Ante
Milošević
FRANJEVAČKI MUZEJ I
Fra Bono Mato
GALERIJA GORICA U LIVNU
Vrdoljak
Današnji Franjevački muzej i galerija Gorica -Livno (dalje: FMGG) utemeljeni su ugo­
vorom zaključenim između Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla Gorica - Livno i
Općinskog vijeća Livno dana 2. listopada 1995. godine1 Tim je ugovorom dosadašnja
Franjevački zbirka na Gorici, u kojoj je bilo pohranjeno muzejsko blago, kulturna baština
Hrvata Livna i livanjskoga kraja, uz nove prostore,2 dobila i novi službeni naslov i novi sta­
tus.3 Ova dva pravna čina novoosnovanoj ustanovi FMGG jasno su odredili vrstu djelatno­
sti i zadaću "sustavno sakupljanje, čuvanje, stručnu zaštitu, znanstvenu obradu, te prezenti­
ranje pokretnih kulturnih dobara (muzejskog materijala)." Nadalje ona "sustavno istražuje,
prikuplja, čuva, restaurira, konzervira, kolekcionira i javno izlaže djela iz oblasti likovnih
umjetnosti, a naročito likovnih umjetnika čiji su život i djelovanje vezani uz livanjski kraj."
Tim ugovorom je precizirano koja su njegova prava vlasništva, kao i njegove druge
točno
obveze oko uzdržavanja, te plaćanja muzejskih radnika 4
FMGG, kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje duboke korijene u
nekadašnjem samostanu Sv. Ive u Livnu i Kaptolu grada Bistrice.' Zato se s pravom može
reći da FMGG po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povi­
jesnog zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijih vre­
mena.
Novonastali muzej, premda u fazi oblikovanja,6što potvrđuje i ovaj katalog arheološke
zbirke, već je danas pravi i moderni muzej koji se predstavlja javnosti kao solidna osnova
za nove istraživačke iskorake.
l Ugovor između Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla na Gorici i Općinskog vijeća u Livnu, Arhiv FMGG

pod poslovnim brojevima 11/1995. i 01-023-684/95.

2 U zapadnom dijelu samostana na Gorici 1991. godine započeta je adaptacija u svrhu izgradnje novih odgo
­
varajućih prostora za knjižnicu, muzej i galeriju. Jedan dio završen je 18. srudenoga 1995. godine. U njega je

postavljen stalni postav slika Gabrijela Jurkića. Od 1996. do 1998. godine završeni su građeVinski radovi u

ostalom dijelu samostana predviđenom za muzej; u jednom dijelu već je smještena biblioteka s arhivskom

građom, a pripremljeni su prostori za arheološku i sakralnu zbirku.

3 Narodni list HR H-B str. VIII. broj 36. listopada 1996. Rješenje Višeg suda u Mostaru u Arhivu FMGG od 14.

travnja 1996. godine pod poslovnim brojem U/s. 16/96.

4 Usporedi ugovor i rješenje. Bilj. 1. i 3.

5 B. M. VRDOLJAK, Franjevački samostan Sv. Ive u Livnu tijekom 14. i 15. stoljeća, U: Livanjski kraj u povijesti,

Split-Livoo 1994., str. 118. -K. DRAGAJ\lOVlĆ, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1934., str. 22.

6 I\ačinjena je inventarizacija arheološke građe, izvršena je obrada, zaštita i odabir muzejskih predmeta, a u

pripreIni je stalni postav muzejskih zbirki.

9
Imajući pred očima novi FMGG, a sjećajući se njegovih najzaslužnijih stvaratelja, drži­
mo potrebnim i opravdanim ukratko se osvrnuti: prvo, na samostansku knjižnicu uz koju je
muzej stasao, jer će ona biti FMGG i njegovim djelatnicima uvijek pri l1lei i dl1lgo: prikaza­
ti postupno nastajanje FMGG kroz njegovo oblikovanje u muzejskim zbirkama, do njego­
voga prerastanja u današnji moderni FMGG.
Fra Lovro Karaula (1800.-1875.) graditelj samostana i velebne crkve Sv. Petra i Pavla
na Gorici, prve crkve s građevinskom dozvolom u Otomanskoj Bosni,7graditelj je crkve u
Ljubunčiću i pive škole u livanjskom kraju - "Karaulina škola".8 Upozoravajući na mnogo­
brojne arheološke lokalitete, mogao je nabrojiti i "šesdeset i dvije razvaline crkavah
kršćanskih i bogomoljnica u ovoj Krajini. "9 Karaula potiče mlade fratre da se brinu o kul­
turnoj baštini i da je Tako su s livanjskog pod njegovim izravnim utjeca­
čuvaju. podl1lčja
jem i slijede ga: fra Grgo Lozić (1810.- 1876), fra Filip Kunić (1821.-1871.), fra Mijo Sučić
(1820.-1865.), fra Anto Brešić 0855.-1938.), fra Vladimir Dolić 0853.-1942.) i mnogi drugi.
Zasluga je ovih mJadih fratara da je stara knjižnica u samostanu Gorica s fundusom odISOO.
godine do 1850. godine, toliko hogata kako po broju naslova tako i raznovrsnosti pred­
meta lO Naime, ti mladi fratri članovi goričkog samostana, kasnije župnici ili kapelani na
livanjskim župama, još kao studenti kupovali su vrijedne knjige po MađarskOj, Austriji, Italiji
i dl1lgim zemljama i donosili ih sa sobom u Bosnu, te su i na taj način obogaćivali fond
knjižnice, širili pismenost i duh kulture.
II
Od posebne je važnosti za razvoj i modernizaciju samostanskih knjižnica u Bosni bila
odluka Provincijskog kongresa od 24. rujna 1868. godine iz Guče Gore o samostanskim
knjiŽnicama. Tom se odlukom u svakom samostanu imenuje i postavlja knjižničar. Zatim se
određuje, da u određene dane i sate samostanske knjižnice budu otvorene čitateljima12 Ne
zasluge drugih ili posebnih darovatelja knjiga samostanskoj knjižni­
umanjujući knjižničara
ci na Gorici, između mnogih knjižničara, a time i muzealaca, barem neke treba izdvojiti i
spomenuti. Tako npr. fra Alojzije Ćubelić (1885.-1946.) posvećuje pažnju katalogizaciji knji­
ga, periodike i arheološkim predmetima koji su pristizali u samostan. Fra Anđeo Kaić 0894.­
1983.), popunjava periodku, skuplja arheološke spomenike i posebnu pozornost posvećuje
sakralnoj i etnografskoj zbirci,13 dok svojim umjetničkim slikama i akvarelima prikazujući
dijelove Livna i bliže okolice, obogaćuje fundus samostanske galerije. Fra Miroslav Džaja
0887.-1972.), kao plod svoga pedesetogodišnjeg rada, unosi među muzejske zbirke
7 B. BADROV, Fra Lovro Karaula, Sarajevo, 1925., str. 20.; l. GAVRA.I\, Franj(?/)ački samostan i crkva Gorica­
Livno, Vodič. Livno, 1995., str. 9.
R B. BADROV, Isto, str. 19. i sl.; S. MARKOVIĆ, Hrvatske katoličke tkole 1učiteiji u Livnu za turske uprave,
Mostar, 1923., str. 21-23. Škola je sagrađena 1858. a srušena 1908. godine. Od 1848. do 1858. godine prva
škola bila je u zgradi koju je još 1832. godine kupiO fra Lovro Karaula za pastoralne potrebe župe.
9 L. KARAULA, Slovo cel'kveno..., Zagrebački Katolički list, broj 18, Tečaj VIII. Zagreb, 1857. str. 138
10 Samostan ima staru i novu knjižnicu. Stara broji oko četiri tisuće naslova; zastupljene su: palristika, filo­
zofija, teologija, pravo i dr. Stara knjižnica je kao kulturno dobro zajedno s crkvom i samostanom pod
zaštitom države.
11 Velik broj knjiga stare knjižnice, uz potpis vlasnika knjige ima i podatak kako se došlo do nje. Tako na
primjer: na prvom listu knjige ''Historiae Marci Sabellici, Paris, 1509." među drugim podacima piše: "[ste liber
pertinet ad usum R. P. fra Matheii de Deroenta Bosnensis, presidenti Budinensi ". Ispod toga: "Librom hunc
ex Hungaria alluli et emi 1834. Fr. Gregorius Lozić." Iz prve polovice 19. stoljeća stmčne medicinske knjige
ostavština su fra Mije Sučića, liječnika i prvog kirurga u Bosni i Hercegovini, koji je 1850. godine medicinske
nauke završio u Padovi u Italiji.
12 "KapitlIlarna okružnica" II Arhivu samostana Gorica. "Bibliothecariuspro singulis Conventibus idoneus con­
stituitur." "Bibliothecae conventuales cer1is diebus et horis, pro legere volenIibus, posthac designedis... "
13 Fra Anđeo Kaić pronalazi arheološke kamene spomenike po Livnu i okolici i donosi ih u samostan; isto
biva i s pojednim sakralnim i etnografskim predmetima. Poslije njega su II samostanskom arhivu ostali crteži
mnogih danas izgubljenih ili nestalih sakralnih predmeta. S njegovih akvarela, crteža i ulja mogla bi se
napraviti rekonstrukdja Livna pedesetih godina.
10
- . . .,. .
.. • ,JO .., " .. ' ~''AI ~,. o _ .... 4... ....~. ·1 1I,1 •. ~ •• ...... . ,. .. ~.
Unutrašnjost biblioteke Franjevačkog
muzeja i galerije Gorica
samostana svoju filatelističku zbirku i pinakoteku,14 koje se poslije njegove smrti redovito
popunjavaju; danas su to vrijedne i zapažene zbirke. Suvremena teološka knjižnica fra Lovre
Sučića 0920.-1990.) s oko pet tisuća naslova, poslije njegove smrti također ulazi u fond
knjižnice.
Na nešto sporiji razvoj samostanskih knjižnica u Bosni, pa time i goričke, tj. pribav­
ljanju novih knjiga i stručnih časopisa, velikim su dijelom utjecale materijalne poteškoće,
zatim manjak adekvatnih prostora, a ponekad manjak osjećaja i potrebe za knjigom. U vri­
jeme Drugog svjetskog i Domovinskog rata mnoge su samostanske knjižnice uništene ili
opljačkane. Tu sudbinu doživjele su samostanske knjižnice u Gučoj Gori, na Plehanu,
Jajcu, Rami i Sarajevu. U Drugom svjetskom ratu knjižnica bila je deva­
Petrićevcu, gorička
stirana, a u Domovinskom ratu morala je seliti u Split. Ovim okolnostima treba pribrojiti
neprikladne i vlažne prostore. Zbog tih i takvih razloga nestale su mnoge vrijedne knjige,
pa čak i unikati. 15 Danas je u samostanu na Gorici, zahvaljujući upravi samostana, a ponaj­
više fra Jakovu Kuprešaninu, zajedno s muzejskim prostorima i knjižnica dobila odgovara­
juće mjesto, a knjižni fundus se redovito popunjava.
U povodu tiskanja prvoga kataloga arheološke zbirke FMGG, izložit ćemo nekoliko
podataka o zbirkama FMGG, njihovom nastanku i razvoju, posebnostima, vrijednostima i
a time i o razvoju samog muzeja. Istaknut da je najprije nastajala i razvijala
značenju, ćemo
se svijest o vrijednosti kulturne baštine, zatim o potrebi da se ona zaštiti, te konačno spo­
znaja o prikupljanju muzejskih vrijednosti i o stavaranju pojedinih muzejskih zbirki.
Dok fra Lovro Karaula sa sjetom spominje lokalitete crkava, dotle fra Grgo Lozić,
"arheološki pionir" najprije kao mladi kapelan, a kasnije župnik, obilazi u tom vremenu sve
poznate arheološke lokalitete, vrijedne spomenike kulturne baštine livanjskog, kupreškog i
14 Njegova bogata filatelistička zbirka početak je sadašnje filatelističke zbirke FMGG, dok su njegovi albumi
fotografija vrijedan izvor povijesti Bosne 19. i 20. stoljeća. Ove zbirke očekuju stručnu i znanstvenu obradu i
zaštitu.
15 To posebno vrijedi za ramsku knjižnicu koja je zajedno sa crkvom i samostanom izgorjela 1942. godine. U
Domovinskom ratu stradale su knjižnice zajedno sa samostanima i crkvama na Petrićevcu, u Jajcu i na
Plehanu, dok je teološka knjižnica na Nedžarićima u Sarajevu pokradena i uništena.
11