Table Of Content

norbert elias / što je sociologija? Urednik albert goldstein Izvornik Norbert Elias Was ist Soziologie? Juventa Verlag, Weinheim und München 10. auflage Copyright, 2004. Juventa Verlag sva prava pridržana, osobito prijevoda, javnih predavanja, prijenosa preko radija i televizije, kako za cjelinu tako i za pojedine dijelove. nijedan se dio djela ne smije bez pisanoga dopuštenja izdavača u nijednom obliku (fotografijom, mikrofilmom ili drugim postupkom) reproducirati ili putem elektronskog sustava obrađivati, umnožavati ili širiti. ©2007. izdanja antibarbarus d.o.o., Zagreb ovo izdanje potpomogli su Ministarstvo kulture republike Hrvatske Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa republike Hrvatske Goethe institut »The translation of this work was supported by a grant from the Goethe-institut that is funded by the Ministry of Foreign affairs«. IZDANJA ŠTO JE SOCIOLOGIJA? Norbert Elias Prijevod Srećko Horvat Redaktura prijevoda i pogovor Rade Kalanj ZAGREB 2007. PretHoDna naPoMena Kad pri jednom uvodu u sociologiju malo odstupamo od utabanih puteva i trudimo se čitatelju pomoći da iznova promisli o temeljnim problemima društva, onda na početku ne preostaje ništa drugo nego da se oslonimo na vlastitu savjest. Usprkos tomu, i dalje smo ovisni o pomoći drugih ljudi, nji- hovom hrabrenju i poticaju. ovdje ne mogu navesti sve ljude koji su me na ovaj ili onaj način poduprijeli u ovom radu, ali uz izdavača ovog niza, profe- sora Dietera Claessensa, kojemu posvećujem ovu knjigu, želim izričito spo- menuti gospodina dr. W. lepeniesa, koji je poduži rukopis jednog pomalo teškog i na skraćivanje ne naročito spremnog autora s velikom umješnošću i taktom uklopio u predviđeni format ovog niza, i Volkera Krumreya, koji mi je uvijek iznova davao važnu pomoć i dobre savjete kod stvaranja ovog ru- kopisa. i mojim prijateljima i kolegama ericu Dunningu, J. J. Goudsblomu i Hermannu Korteu želim izraziti svoju srdačnu zahvalnost za poticaje i savjete koje su mi davali. na kraju, ne želim zaboraviti svog nakladnika, gospodina dr. M. Faltermaiera, čije sam strpljenje ponekad stavljao na tešku kušnju. norbert elias 5 UVoD ako želimo razumjeti o čemu se u sociologiji radi, onda moramo biti u stanju da se u mislima suočimo sa samima sobom i da sebe shvatimo kao čo- vjeka među drugima. Jer sociologija se bavi problemima »društva«, a u druš- tvo spada i svatko tko o društvu razmišlja i tko ga istražuje. Međutim, danas se pri razmišljanju o sebi samom veoma često ostaje na razini na kojoj sebe osvještavamo samo kao nekog tko se u odnosu spram drugih ljudi nalazi samo kao prema drugim »objektima«, veoma često s osjećajem da smo od njih odijeljeni neprebrodivim jazom. osjećanje takve razdijeljenosti, koje odgovara toj razini samoosvješćivanja, svoj izražaj nalazi u mnogim uobi- čajenim pojmovima i iskazima koji pridonose tome da se to shvati kao ne- što posve samorazumljivo i da se ono stalno reproducira i pojačava. tako se primjerice govori o pojedinačnom čovjeku i njegovoj okolini, o pojedi- načnom djetetu i njegovoj obitelji, o individui i društvu, o subjektu i objektima, a da se uvijek iznova ne osvješćuje da sam pojedinac istovremeno pripada svojoj »okolini«, dijete svojoj obitelji, subjekt objektima. ako se bolje pogleda, onda će se, primjerice, vidjeti da je takozvana »okolina« nekog dje- teta u prvom redu sastavljena od drugih ljudi, recimo oca, majke i braće. to što mi poimamo pod »obitelji« uopće ne bi bila »obitelj« bez djece. Druš- tvo, koje se toliko često misaono suprotstavlja »individui«, sasvim je sastav- ljeno od individua, a jedna od individua smo i sami. ali sredstva našeg je- zika i mišljenja u velikoj su mjeri tako oblikovana kao da sve izvan pojedi- načnog čovjeka ima osobinu »objekata« i uz to obično još i mirujućih objekata. Pojmovi poput »obitelji« ili »škole« posve se očito odnose na međuo- visnosti ljudi, ali uobičajeni tip našeg oblikovanja riječi i pojmova stvara do- jam kao da se radi o predmetima, o objektima iste vrste, poput stijena, drve- ća ili kuća. taj postvarujući karakter uobičajenog jezičnog sredstva, a stoga i naših misaonih operacija koje se odnose na grupe međuovisnih ljudi, kojima možda pripadamo i sami, pokazuju se, između ostalog, i u pojmu druš- tva samog i u načinu na koji se o njemu razmišlja. Kaže se da je »društvo« »predmet« oko čijeg se istraživanja sociolozi trude, ali taj postvarujući na- čin izražavanja upravo pridonosi tome da se otežava pristup razumijevanju područja rada sociologije. Misaoni model koji ljudi imaju pred očima kad razmišljaju o svom odnosu prema »društvu« često odgovara sljedećoj slici: 7 norbert elias: što je sociologija? DRŽAVA INDUSTRIJA ŠKOLA OBITELJ JA DRUŠTVO EGO slika 1: osnovna shema egocentrične predodžbe društva na mjesta »obitelji«, »škole«, »industrije« ili »države« mogu stupiti figuracije poput »sveučilišta«, »grada«, »sistema« i bezbroj drugih, što one mogu i biti. tipična osnovna shema prevladavajućeg poimanja takvih društevnih grupacija i vlastitog iskustva, koje u njoj dolazi do izražaja, odgovara najče- šće navedenoj figuri koja pojedinom čovjeku pokazuje vlastito »Ja« okruže- no »društvenim entitetima« koji su pojmovno tako shvaćeni kao da se radi o predmetima s one strane i izvan pojedinačnog »Ja«. tim pojmovima danas pripada i pojam »društvo«. shvaćanje zadaća sociologije, odnosno onoga što se uobičajeno opisuje kao njezin »predmet«, olakšava se ako se u smislu sljedeće figure preorijenti- ra vlastita predodžba onoga na što cilja pojam »društvo« i vlastitog odnosa spram »društva«: Individua (»Ego«, »Ja«) Simbol jedne više ili manje labilne ravnoteže moći Otvorena (nezasićena) vrijednost slika 2: Predodžba međuovisnih individua1 (»obitelj«, »država«, »grupa«, »društvo«, itd.) 1 Zbog pojednostavljenja ovdje su navedeni samo najelementarniji tipovi ovisnosti ljudi jednih o drugima i odgovarajuće veze među njima (v. 5. poglavlje i dalje). Drugi tipovi ovisnosti i veza ljudi, primjerice oni koji počivaju na funkciji, službenoj specijalizaciji, na integraciji u obliku plemena 8 Uvod slika služi tome da pomogne čitatelju da u mislima probije čvrstu fasadu postvarenih pojmova koji ljudima danas uvelike otežavaju pristup jasnom razumijevanju njihovih vlastitih društvenih života i koji uvijek iznova pridonose dojmu da se »društvo« sastoji od entiteta izvan »Ja«, pojedinačne individue, i da je pojedinačna individua istovremeno okružena »društvom« i od njega odijeljena jednim nevidljivim zidom. na mjesto tih uobičajenih pre- dodžbi stupila je, kao što vidimo, slika mnogih pojedinačnih ljudi koji su na osnovi svojih elementarnih usmjerenosti, svoje upućenosti na druge ljude i svoje ovisnosti o drugim ljudima međusobno povezani na različite načine i sukladno tome međusobno tvore međuovisne mreže ili figuracije sa više ili manje labilnim ravnotežama moći najrazličitije vrste, npr. obitelji, škole, gra- dove, društvene slojeve ili države. svaki od tih ljudi je, kako se to objektivi- rajuće kaže, »ego« ili »Ja«. tim ljudima pripadamo i sami. Kako bismo razumjeli o čemu se u sociologiji radi, mora se – kao što je već rečeno – biti u stanju sebe samoga pojmiti kao čovjeka među drugim ljudima. to na prvi pogled zvuči kao trivijalnost. sela i gradovi, sveučilišta i tvor- nice, položaji i klase, obitelji i poslovne grupe, feudalna i industrijska druš- tva, komunističke i kapitalističke države – sve su to mreže individua. tim in- dividuama pripadamo i sami. Kad kažemo »moje selo, moje sveučilište, moja klasa, moja zemlja« onda to izražavamo. Međutim, koliko god da se danas sa svakodnevne razine, u kojoj su takvi izrazi korišteni i razumljivi, prelazi na razinu znanstvene refleksije, mogućnost da se o svim društvenim entitetima kaže »moj«, »tvoj«, »njegov« ili čak »naš«, »vaš« i njihov« ostaje izvan razmatranja. Umjesto toga, o svim se tim entitetima govori tako kao da nisu samo izvan i s one strane vlastite osobe, nego kao da i egzistiraju izvan i s one strane pojedinačnih osoba. Kod takvog se tipa refleksije predodžba: »ovdje sam ‘Ja’« ili čak »ovdje su pojedinačne individue, a ondje su društveni entiteti, ‘društvena okolina’ koja me ‘okružuje’ i uopće svako pojedino ‘Ja’« jav- lja kao neposredno očevidna. razlozi za to su mnogostruki: ovdje treba samo uputiti na to u kojem se smjeru oni trebaju tražiti. Pritom je od velike važnosti specifična prisila koju društveni entiteti sastavljeni od ljudi vrše na te ljude. ta se prisila nehotično i država, na zajedničkim osobinama identifikacije, Ja i Mi-ideala, neprijateljstvu prema drugima ili jezičnim i misaonim tradicijama, imaju istu funkciju. Odlučujuća je zadaća Figure 2 da olak- ša preorijentaciju socioloških modela i pojmova, koja postaje moguća ako ljude, ali i sebe, dakle sve osobe koje za sebe mogu reći »Ja« ili »Mi« pojmimo kao poluautonomne jedinke među drugima, a ne kao apsolutno autonomne jedinke i ako si predočimo da labilne ravnoteže moći (v. 3 poglavlje) i odgovarajuća provođenja moći pripadaju temeljima svih ljudskih odnosa, radilo se o odnosima između dvoje ljudi ili o mnogočlanim figuracijama ljudi. 9 norbert elias: što je sociologija? objašnjava tako da se tim entitetima pripisuje »bitak«, stvarnost, izvan i s one strane individua koje ju tvore. Postvarenje i rasčovječenje društvenih entiteta u refleksiji, koja je odgovorna za oblikovanje riječi i pojmova, dovodi sa svoje strane do osebujne »metafizike društvenih entiteta« koju danas često susrećemo kako u svakodnevnom mišljenju, tako i u sociološkom mišljenju, i čijim najreprezentativnijim izričajima pripada predodžba o odnosu »individue i društva« simbolizirana slikom 1. nadalje, ta je metafizika usko povezana sa samorazumljivim prenošenjem misaonih i jezičnih oblika koji su se razvili i očuvali kod zanstvenih konstruk- cija fizikalno-kemijskih prirodnih veza na stvaranje društvenih veza individua. Prije nego je postao moguć znanstveni pristup prirodnim događajima, ljudi su prirodne sile kojima su bili izvrgnuti objašnjavali pomoću jezičnih i misaonih sredstava što su potekla od iskustva sila koje postoje među ljudima. oni su, po uzoru na svoja neposredno ljudsko-društvena iskustva, en- titete koje danas razumijemo kao manifestacije fizičko-kemijskih prirodnih veza – sunce i zemlja, oluje i potresi –, percipirali ili direktno kao osobe ili kao posljedicu činova i namjera osoba. Prijelaz s tog magijsko-metafizičkog mišljenja na znanstveno mišljenje o fizikalno-kemijskim aspektima svijeta zasnivalo se velikim dijelom na povlačenju tih heteronomnih, naivno ego- centričnih mogućnosti objašnjenja i preuzimanju njihovih objašnjivačkih funkcija kroz druge modele mišljenja i govora koji su postali prikladniji za imanentnu samozakonitost tih događajnih veza. Danas se kod nastojanja da ljudsko-društvene događajne veze približimo našem razumijevanju i da steknemo rastući fundus pouzdanog znanja o tim vezama – upravo to spada u osnovne zadaće sociologije – nalazimo pred slič- nim zadatkom emancipacije. i u tim su područjima ljudi stalno izvrgnuti nuž- nostima koje onda nastoje objasniti kako bi uz pomoć tog znanja pod bo- lju kontrolu doveli slijepu ulicu prisila koje su za njih često besmislene, često razarajuće i dovode do patnji, te njome upravljali kako bi se odvijala uz manje rasipanje života, uz manje gubitaka i razaranje smisla. U skladu s tim, za- daća da se razumijevanje tih prisila općenito i znanje o njima u svakom spe- cifičnom polju istraživanja poveća i učini pouzdanijim stoji u središtu soci- ološkog znanstvenog i istraživačkog rada. Prvi korak na tom putu naizgled nije posebno težak. nije teško shvatiti misao da ono što mi pojmovno nastojimo shvatiti kao društvene prisile zapravo jesu prisile koje se stvaraju među ljudima. no čim u tom kontekstu reflektirajućom međusobnom komunika- cijom nastojimo krenuti dalje vidimo da nam društveni misaoni i govorni aparat za svladavanje tih misaonih i komunikacijskih zadaća na raspolaganje stavlja ili samo modele naivno egocentrične, dakle mistično-magijske vrste ili 10