Table Of Content

SUDETA IZABRANE PJESME I PRILOZI MOSLAVACKI VIDICI DURO SUDETA urednik RUZA LENAC-BRLEKO VTC Predgovor napisao: DUBRAVKO JELCIC Pjesme izabrao: Izabrane pjesme i prilozi DRAGUTIN TADIJANOVIC Priloge odabrao i knjigu uredio: lUJA PEJIC MATICA HRVATSKA Tisak: Tiskara i knjigoveznica Kutina OGRANAK GARESNICA 1991. POEZIJA DURE SUDETE O pjesnicima koji umru mladi obic^no se stvaraju legende. Oko njihove liilSnosti nitû, pokatkad, priCe sliCne mitovima, a o njihovu knjizevnom djelu i najsirozi kriliCari &sio sude izuzctno blago, pripravni da im, zbog njihove preranc smrti, poneSto i progledaju kroz prste. Duro Sudeia jedan jc od naSih pjesnika §to su umrli veoma mladi. Zivio je, kao i Dragolin Keite i kao Janko Polit^ Kamov, samo dvadeset i Cetiri godine - a to znatlJi iri godine manje od Branka RadiCevica. On je isvakako medu onima hrvaiskim knjizevnicima koji su zivjeli najkraê, ali,nipo§to nije medu onima koji su knjizevnosti dali najmanje. Pa ipak se oko njegova imena nisu nikada plele legende niti su mu kritiCari uopce posvecivali mnogo paznje, a joS manje blagonaklone paznje, izuzmemo li i|ekoliko kritidara iz kruga njegovih liCnih prijatelja. Kao ^to je tiho zivio, tiho je i umro, pa je i poslije smrti nasiavio tiho osvajati (iitalatJku publiku, naroCito mladu, nudcci joj svoju bolesnu mladost, svoje neispunjene zivotnc c^cznje i svoje ncsavladane tjelesne boli u obliku jednostavnih, dirljivo iskrenih stihova. I citaoci su ga prihvacali, njegove su se zbirke rasprodavale u rekordnom vremenu (cijela naklada »Kudica u dolu«, 1.200 primjeraka, planula je za manje od mjesec dana), a kritika ni onda, ni poslije njegove smrli, kada je objavljen najve6 i najbolji dio njegove poezije te jc bila prilika za to, pa ni do danas, nije ocijenila 'njegov doprinos naSoj lirici niti mu je odrcdila mjesto u povijesti hrvatske literature. Cini se da njegovu pocziju jo5 uvijek dovoljno ne primjetûjemo, mozda i zato $to ni njega, ?jva, njegovi suvremenici &sto nisu primjetîvali. Zivio jc najvi.^c u provinciji i objavljivao najtêSce u perifernim Casopisima. Nije izazivao polemike niti je u njima sudjclovao, pa je vaijda zato bio nezanimljiva tema za ladaSnje kriiiclâre koji su svoja pera oStrili za duele u kojima se ra^CiJiOavajuescncijalni problcmi i ukr^tavaju disparatna glediSta. Sudeta je neprimjetno zivio, zapravo bolovao, usput pisao stihove i djelomiîno ih objavljivao, izbjegavajuci veliki publicitet iz skromnosti koja nije bila poza (jer ne vjerujem da se moze igrati laznim gesiama nctko tko je godinama, svakodnevno, najozbiljniji kandidat smrti). Zanimljivo jc da ni u oCima onih Citalaca koji su uzivali u Sudetinoj lirici, zanosc(î se njegovim prosanjanim tieznjama i placiu(î nad njegovim u poeziju preioCenim i nimalo hiperiroHranim bolima, Sudeta nije postao idol pred kojim se klanja, Cija se vrijednost uveli^va i kojega se pobozno slijedi, iako 7 je zato bilo mnogo razloga. Kao da to ne bi bilo u skladu s njegovim zivotom temeljitijeg filozofskog obrazovanja koje bi mu pomoglo da nade kakvo- i njegovom lirikom! Prvi stih njegove pjesme »U sutonu« duboko i istinito takvo rjeSenje mnogobrojnim lajnama gto ih je naSao u sebi i gto mu se Cine odraiava Citavu njegovu liCnost: neobjaSnjivima. Zato bi bilo deplasirano traziti filozofske elemente u ovoj izrazito emocionalnoj poeziji. Kod njega su odIuCivala trenutaCna Ja nikad nisam htio zivot bura... raspolozenja, pa dok je npr. u pjesmi »Kroz Sibe zivota« izjavljivao da se Cak ni oko njegove lic^nosti i njegova djela nije bilo nesporazuma i odriCe suza i ljudi, trazcCi »tek jaku vjeru u Boga«, u pjesmi >>Majci« dao je nesuglasnih miSljenja, osim u jednom slutâju, 1922 godine, kada su u nekim odugka sumnjama i rezignaciji koje su prevladavale u nekom drugom katoli(^kim daCkim listovima (i Sudeta je tada jo§ bio dak, maturant trenutku i koje nisu nimalo svojstvene fanaticima: zagrebaiike UCiteljske §kole!) jedni osporavali Sudetin katoUcizam, a drugi i Majko, ja vec nisam ono dobro dijete ga dokazivali - pri (iemu, Cini se, nisu imali sasvim pravo ni jedni ni drugi: ni oni koji su mu htjeli osporiti religioznost, ni oni koji su ga htjeli prikazati, Sto je s tobom znalo moliti kraj kamina, klerikalcem. u veceri kasne, dok su s violina jecali akordi ljubavi i sjete! Mislim da je u tome jog i danas osnovni nesporazum oko Sudete. Njega je godinama pratio glas izrazito katoliCkog pjesnika, pa dok mu takva reputacija nikada nije mogla naroCito koristiti, danas mu veoma iJkodi, jer Ja tad nisam znao Sra ta glazba znaci, je vjerojatno samo ona, ta fama, uzrok te je Sudeta u posljednje vrijeme jer moUtva plava sve je moje bilo... gotovo posve pao u zaborav. nisam znao da ce neka moc me taci Ne s pravom. Jer danas, trideset i pet godina poslije pjesnikove smrti» za nas je prvenstveno va^no i za ocjenu Sudetine knji/evne li(^nosti viSe od svojom nikom, i sve Sto je nekad milo svega mjerodavno ono Sto nalazimo u njegovoj poeziji, njen duh, misli i osjetânja koja s njegovim stihovima ulaze i u nag îvot i u naSu svijest,a tek onda zanima nas i piSCeva liCnost, njegove ideje i opredjeljenja koja nam moju dusu vedru nosilo pod zvijezde, poma2u da bolje shvatimo njegovo djelo, Cak i onda kad postoje jednim mahom da ce nestati u dusi - nesugalasice izmedu pigêvih îvotnih natela imisli koje prozimlju njegovo djelo, U Sudetinim pjesmama, Cinjenica je, mnogi 6c Citaoci jog dugo Dobra moja majko, vrijeme kida, nisi nalazili ponegto svoga, jer je Sudeta, kao svaki pjesnik koji je to po svojoj sve nade u srca Sto se gnijezde... naravi, bio pomalo djelid svih nas. On ima pjesama napisanih u najCiSCem vjerskom raspoloênju, ali one, naroCito karakteristiCne za prvu fazu njegova pjesniCkog rada (»OsamIjenim stazama«), nisu ni najved ni naj Majko, ja vec nisam ono dobro dijete bolji dio Sudetina pjesniCkog opusa. U njima, pored stihova, visoke poetske imaginacije, ima znatnih ponavljanja i vrlo mnogo opCih mjesta kakvih je sto je s tobom znalo mo/it kraj kamina, u drugim njegovim pjesmama osjetljivo manje. Ved i zato se ne moze u veceri kasne, dok su s violina govoriti da je Sudeta bio izrazito katoliCki pjesnik; on jeste i to, ali nije samo jecali akordi ljubavi i sjete! to. Njegova religioznost nije niSta dodala njegovoj poelskoj snazi, ali joj nije nigta ni oduzela. Mlad i bolestan, a pjesniCki radoznao, on se svojim krupnim oCima, Sudeta je vjerovao i sumnjao, sumnjao i vjerovao. Tvrdio je da je svoj kojima je Siroko gledao 2ivot i ljude, htio zagledati i preko groba, jer je rano mir nagao u vjeri - i uvijek bio nemiran, pomigljajuci i na samoubojstvo. Ali uvidio da mu nema dugog zivota. Svrgivgi tck srednju gkolu, nije stekao to nisu jedine njegove kontradikcije. On je pjevao o skromnim radostima 8 9 Zivota, a misao na smrt bila je vjeCno prisutna u njemu, makar i u podsvjesti. religiozan, mogao je to samo zato gto je bio religiozan na svoj osoben naCin, Zanosio se mislima o vjeCnosti, a tako je iskreno volio ovaj prola/.ni zivot. gto je njegova religioznost imala drugaCije izvore i drukCije motive pa U svojim pismima pisao je prijatelju: »Siragim se ovoga zivota... Ima dana prema tome i drukCiji sadrzaj. kad takopozelimdasamumro.« Akasnije, u pjesmama, priznaje kako sanja zraCne visine, snagu burc i kamcna, more ljubavi. On piSe himnu Suncu Citirani odlomak zanimljiv je i s drugih razloga: daje nam naslutiti koje veC cijelu godinu nije vidio, jer jc lezao bolesian izmedu Cetiri bijela kakav bismo roman od Sudete dobili da je pisac jog koju godinu pozivio, hladna zida, a istovremcno tvrdi da je tako slatko umrijeti. Moli da mu Bog pokazuje nam gdje su bile Sudetine prozne sklonosti, kakav je bio njegov pomogne zaboraviti svoje ruke, a u pjesmi »Kad umrem« priznaje da je stav prema zivotu kao literarnoj gradi i koje su ga teme iz zivota zanimale, zelio saCuvati u zivolu svoje tijelo. Volioje zivot, iako ga gotovo i nije zivio; a istovremeno i karakterizira drugtvenu sredinu u kojoj se kretao ili bolje, bojao se smrti, iako ju je prizeljkivao. Cezne za malom kuCicom i bijelim u kojoj se imao kretati - da nije bilo bolesti i lijeCenja u bolnicama i krevetom na kome ce »ko dah umrijeti«, a u drugoj pjesmi priznaje: sanatorijima. Zaboli me dusa, i zvona se rasplacu, U svijetlu tih podataka Sudetina liCnost ukazuje nam se svojim Cvrsto oblikovanim crtama. Samo takav, nepokolebljivo svoj, mogao je kao rasplacu me pastiri u dolu, pjesnik ostati potpuno po strani od svih modernih i modernistiCkih struja sjetim se neceg, ja ne znam cega, i pravaca koji su u njegovo vrijeme bill u modi. i dusa mi krikne u bohi. Sudeta nije pripadao ni jednom knjizevnom pokretu, ali se u nekim njegovim pjesmama, ranijima i kasnijima, osjeca pomalo trag ckspresioniz- Nije li se to sjetio zivota koji treba ostaviti, svoje sobc s kojom se ma, pravca koji je bio glavna pojava u slovenskoj literaturi izmedu dva rata treba rastati, nije li se to sjetio smrti koja je tako blizu? i u okviru kojega su, u Sloveniji, bile naroCito jake dvije faze, tzv. socijalni Shvadena kao utjcha u Casovima klonuca i tuge, Sudetina religioz i katoliCki ekspresionisti. U hrvatskoj knjizevnosti ekspresionizam se nije nost dobiva sasvim drugu boju. JoS bolje Cemo je shvatiti i jofi lakSe razIuCiti jaCe razvio mozda i zato gto je nag glavni predstavnik i zagovornik ovoga kao Sudetinu specifiCnost ako ne zaboravimo na nekoliko njegovih pravca, »pjesnik tijela i siromaha« A.B. SimiC, umro u prvoj mladosii kao reCenica iz pisma prijatelju(29. prosinca 1926): i Sudeia, od iste bolesti kao i on, dvije godine prije njega (1925), ne stigavgi razviti svoju djelatnosi ni ragiriti i udvrstiti svoje ideje. Ovih sam dana mnogo studirao ^koiski arhiv za neki roman iz uCiteljskog zivota, pa sam naiSao na cijele drame. Da vam ih opiJSem vi bi Kod Sudete nalazimo neke od bitnih oznaka kao knjizcvnog pok- se Cudili. Mozete li pojmiti da Covjek nevin i neduzan moze u kolu in- rela, i to nesamo u njegovim religioznim pjesmama: on tezi produbljavanju triganata i tipova najnize vrstc da poludi i da si nevin rcze zile i umirc! individualne elike kao sredstva za duhovni prcporod Covjeka pojedinca i Mozete li pojmiti da pop (zuti - i samostalac) zove djevojCicu od 14 godina CovjeCanslva u cjelini, trazi sugtinu u Covjeku a ne izvan njega, tumaCi na ispovijed, da mu kaze, je li Sta bilo ili nije! I kad su Covjeka pokopali, Covjeka kao bice oslobodcno drugtvenih veza i uzdignuto u kozmiCke dijete dolazi i priznaje da nije bilo niSta, da je sve bag ruzna intriga onih odnose; pa i neki elemenii religiozne mistike vidljivi su u dobrom dijelu nesposobnih crnih i prljavih tipova koji nisu mogli podnosiii jednog jaCeg njegovih pjesama. Ali ako ipak kazemo da Sudeia nije bio pripadnik intelektualca u svom krugu. I ti su ljudi jog na Virovskoj gkoli, jog in- ekspresionizma, onda taj zakljuCak izvodimo iz Cinjenice da njegovoj trigiraju, jog iraze zrtve. Ali D. Sudeta ne reze zile. poeziji nedostaju svi vanjski znaci tog pravca: on izbjegava apstrakcije, stil mu nije zadihan, njegova metalora se na istiCc smionogcu i izuzelnom Tih nekoliko redaka sasvim jasno kazuju ne samo Sudetin odnos originalnogcu , a forma njegovih pjesama najCegcc je tradicionalna. prema odredenim postupcima klerikalnih krugova, nego i odnos i postupke tih krugova prema Sudcti kojega su smatrali suvige liberalnim katolikom, Zato oni koji u poeziji trazc vige bizarnosti i konsirukciju, a manje gotovo panteistom. Pa ako je on, i pored ovakvih odnosa, mogao ostati jednostavnosi i isiinu, oni koji su skloniji zamrgenim rezultatima umovanja 10 11 \ nego priprosiim i prasiarim, aU uvijek novim i uvijek aktualnim spoz- pripovijest >>Mor« (izvrsnu lirsku pripovijest koju su, zbog njene izrazajne najama srca, redovito zaobilaze Sudelinu poeziju. Oni je najradije snage i srodnih giimunga, dovodili u vezu s Hamsunovim >>Panom«, ali je preSuCuju, jer je ne mogu sasvim negirati. Doista: onima koji ne mogu Sudeta u pismu bralu, 29. 7. 1926., izriCilo naglasio da osim »Eve« nigta osjeiiti tugu bolesne mladosti, bol zbog Ceznji koje su tako lako ostvarive drugo Hamsunovo nikada nije proCitao); neprilike s roditeljima, naroCito a ipak ostaju neostvarene, Sudeia ce kao pjesnik zauvijek ostati dalek i u s ocem Filipom, zagorCile su mu mnoge ionako gorkc i tuzne dane; bolest Zivotu. Ljepota njegovih dozivljaja ostat de zauvijek nedokuCiva tajna se pogorgavala iz dana u dan - i kad je sve oko njega bilo crno i bezizlazno, onima koji se ne znaju djetinje zaCuditi neCem obiCnom, koji ne znaju Sudeta je jog uvijek imao Casova kad je znao naCi sebi snage da sanja vedra zanijemiti pred gkropotom tople Ijetne kiSe, pred bujnim krognjama i neba, sunCana jutra, proljeCa, pitajud se za§to Covjek, kad umire, ima impresivnim gumama, pred rascvalom granom jorgovana. Suptilnost i najvige snova. svjezinu njegovih stihova neCe nikada osjeiiti oni koji im prigovaraju radi sentimentalnosti. Sudetine su emocije virtuozno nijansirane, a sentimen- Njemu su zivome pisali nekrologe, »Doista, treba mnogo dugevne talne su tek utoliko, ukoliko, ih neizljeCiva bolest i svakodnevna suoCenja snage, da Covjek ne zapadne u oCaj, kada, svezan o svoje osjedaje i raspel sa smrCu uCine pokatkad takvima. na vlastito srce, Ceka smrt i svoja crna zvona.« To nije napisano kao reminiscencija nad grobom, to nije objavljeno poslije Sudetine smrti, to je Jer Sudeta je, prije svega i vige od svega, pjesnik smrti, jedan od napisano i objavljeno dok je jog Sudeia zivio, i on je to svakako Citao, i... i najizrazitijih pjesnika smrti u hrvatskoj poeziji. Smrt je u njemu vjeCno prisutna, i on je toga duboko svijestan. Upravo la svijcst Cini njegove pjesme Cekao da se ispuni kako jc pisano. Ali je, doista, trebalo »mnogo dugevne jog potresnijima, jer on tu svoju spoznaju iznosi najjednosiavnije, nekom snage, da Covj.ek ne zapadne u oCajtt CitajuCi o sebi ovakve reCenice. priproslom naivnogCu, bez samodopadnog u?jvanja u viastitoj tragiki: Ne moê se red da Sudeta nikad nije oCajavao. On je znao oCajavati, Mene boli i odvise — ja se ali je znao i nadi izlaz iz svojih oCajanja. Taj izlaz mu je bio poetsko ne sjecam viSe da sam bio sreian, stvaralaStvo za koje nalazi jake poticajc upravo u svojoj bolesti. Zato je pod nujnim nebom ja sam - sam i sjetan, Sudeia mozda najbolje u hrvatskoj poeziji izrazio atmosferu bolesniCkih i znadem samo da se dani gase — soba, ispunjenih sutonom i grozniCavim predvidanjima, atmosferu ognjice, Njega i zetva (u istoimenoj pjesmi) podsjcCa na smrt: kad se znoje dlanovi i oCi peku od unutarnje vaire u kojoj sagorjeva zivot kao nedorasla biljka. Dugacka ravan zrelim zlafom pokrita. Ruse se valovi dozreloga ziia, Ali u Sudetinoj poeziji nailazimo i na ljubavne motive. Njegove na daleko mirise rasijana bol. ljubavne pjesme nisu samo scnzualnc, nego i eroiske. No njegova erotika je diskretna kako jedino i moê biti kod sanjarski raspolozenog mladiCa, Pokopan u zemlji ozivio krt. bolesnog od tuberkuloze (a ta bolest potencira Cuvstvenost). Njegovi Otkrivaju se bijela golo mjesta. Ijubavni stihovi pokatkad odigu gordinom, uvijek su puni Ceznje za Pod nebo visoko popela se cesta. razorenom, nedostiznom tihom srecom, a nikad nisu izraz burnih eroiskih Dolazi sumor jednolican, strt. potresa. Erotika u njemu nikada ne bukti, ali neprekidno tinja. Njegov je Jutros je kroz polje prosla smrt. ideal - ljubav u samoci, u ligini, ljubav koja je sama sebi dovoljna, koja ne tra^J nigta do svijesti o svome postojanju, a slisak ruke u mraku najvige je Svaka Sudetina pjesma izgleda mi kao oprogtaj s neCim dragim, a gto moze dati. cijela je njegova poezija oprogtaj sa zivotom koji nije stigao sasvim upoz- nati, a kamoli posve spoznati. Prozivio je veoma malo, a sve gto je dozivio Bio je romantik, ali bez romaniiCarskih biranih rijeCi i gesta. Pok- bilo je neveselo. Jedna nesretna ljubav dala mu je potieaj za fantastiCnu lonik prirode, volio ju je i onda kad je osjeCao kako ona, kao da je svjesna svoje superiornosti, mirno promatra tude patnje. Njegov brat Mato isticao 12 13 je u svojim uspomenama na Duru Sudetu (Hrvatska prosvjeta, 1927) da je boljih pjesama. Jer pjcsnici koji sve dozivljuju i na sve reagiraju jedino on od malena volio prirodu i zivotinje koje su prema njemu bile naroCito srcem, mnogo vige srcem nego razumom, lakvi pjesnici obiCno u mladosii krotke. Volio je samocu, pa je i u poeziji ostao dosljedno sam - i osamljen. dadu sve Cime nas imaju zaduzili. Samo jc razumu potrcbno iskustvo da bi Nije volio buku gradskih ulica, pa je i u knjizevnosti bio mozda najtiSi zrelije rasudivao. Srce reagira neposrednije i svjezije, ljudskije i loplije gto stvaralac madu svim pjesnicima koje smo imali. OsjeCao se izoliranim pa je mlade. je, za boravka u Zagrebu, satima getao TuSkancem, a u selu se najradije Ali u prozi bi, vjerujem, dao vrijednih ostvarenja. (To isto mislio je zadrzavao u gumi ili na grobljima. Na samrtniCkoj postelji, dan-dva prije Goran za A.B. SimiCa.) Jer za prozu sc hocc vige zrelosti i vige iskustva. smrti, piSe pjesmu u kojoj tra2i da ga ostave svi koji mu dolaze; i kao gto Lorca u jednoj pjesmi hode da mu, kad umre, ostave otvoren balkon da Sudeta je, oCito, imao pred sobom jog dugaCak put sazrijevanja, i moze vidjeti kako dijete jede naranCu i tuii kako kosac zito kosi, tako i iskustva bi stekao s godinama, a proza ga jc privlaCila i na njoj je, vidjeli Sudeta moli da mu ostave otvoren prozor kako bi mu sobu ispunio miris smo, dosta radio. FantasiiCna povijest »Mor«, izuzctno ostvarenje u sijena i mjeseCine. hrvatskoj knjizevnosti, le nekoliko proznih crtica i fragmenaia dopugtaju nam prclpostavku da bi mozda njegov roman iz uCiicljskog -/ivovd, za koji Nije imao univerzalnog uzora, a nije imao ni direktnih nastavljaCa i je ono u Virju skupljao gradu, bio je u svakom pogledu dobitak za nagu sljedbenika. Jer Sudeia nije bio pjesnik vlastitog zivota, pjesnik vlaslite knjizevnost. smrti, on je bio srce, krv, grC i suza. Ni tuda forma ni tudi motivi nisu se mogli uklopiti u njegovu poeziju. Tako bi i njegov izraz i njegove teme bile CitajuCi danas Sudetinu poeziju, mi osjecamo njene nedostatke. U banalanrekvizil pod perombilo kojega drugoga pjesnika koji ihnebinosio njegovim sabranim pjesmama bilo bi mnogo variranja isiih tema i u sebi kao vlastilu sudbinu. Nije imao poirebe da se povodi za drugima, jer raspolozenja, bilo bi ponavljanja isiih slika, islih metafora, istih ritmova i je i sam imao o sebi toliko toga da kaJê. Drugi ga nisu imitirali, jer kod istih rima. Fragmentarnost je Cesto karakieristika njegovih pjesnickih Sudete nema niCega Sto bi sc moglo imitirali: ni airaktivne pjesniCke forme, ispovijesii, kao i nerazvijena oblikovalaCka sposobnost. Poneki su kriiiCari ni senzacionalne meiafore, ni nekog naroCito upadljivog pjesniCkog (Jjosjecali i utjecaje. KranjCeviC, Nazor, Krklcc. Nelko bi mozda mogao manira. Sva vrijednost i sva Car Sudetine poezije lezi u kristalno Cistim spomenuli i RakiCa, usporedujuci posljednju tcrcinu Sudetina soneta osjeCanjima, duboko njegovim, liCnim i prozivljenim; a osjeCanja se u »Praznina« i posljednju tereinu RakiCcva soneta »Napugtena crkva«: poeziji ne mogu s uspjehom imitirali. A II nocnoj tami na raskrscii gradskom Da li su Sudetine pjesme dovrgene, definitivne? Josip Bogner mislio stara crkx'a kisne - znamen svoga vijeka, je da su one tek skice, torza, i da tek daju naslutiti gto je ovaj pjesnik mogao. i Bog u njoj place i uzahid ceka. (Sudeta, »Praznina«) Mozda! Mozda su njegove poelske moguCnosti postale neis- Sam u pusioj crkvi, gdje kruze vampiri, koriglene, kao gto su i njegove zivotne Ceznje ostale neispunjene. Ali se ipak Ocajan i sirasan, Hrisios ruke siri, ne bih slozio sa migljcnjcm da je Sudeta znaCajan ne toliko po onome gto Vecno cekajucipastvu koje nema... je dao, koliko po onome gto je mogao dali. On je mozda mogao dati vige nego li je dao, ali je dao mnogo vige nego sto su vecina drugih, i velikih (RakiC, »Napugtena crkva«) pisaca, dali u njegovim godinama. Dao je nesumnjivo mnogo vige nego gto Preiposiavke o eventualnoj vezi u ovom sluCaju ne bi bile sasvim se u opce moze traziti i oCekivati od, ma koliko laleniiranog, 24-godignjeg neosnovane lim vige gto je Sudetin brat Mato, u veC spominjanim svojim mladiCa koji je cio svoj kralki zivot proveo kao bolcsnik, Cesto u bolnicama, uspomenama, spomenuo kako su oni, kao daci odugevljcno Ciiali »An- uvijek daleko od svijeia kojcmu je zelio pripadati. tologiju novije srpske lirikc« Bogdana PopoviCa, zanoseCi sc uopce moder- nom srpskom 1 i r i ko m Ne mogu se oteti dojmu da je oko sve najvrednije gto je u sebi imao. Barem u poeziji. Da je i mnogo dulje ?.ivio, ne vjerujem da bi dao mnogo 14 15 Sve to moê i ne mora biti, a ako i jest, za vrijednost Sudetine BIOGRAFIJA DURE SUDETE poezije mo2e neSto znaCiti i ne mora. Ali ono Sto sigurno jest i gto za Sudetu pjesnika nesumnjivo ncSto znaCi, i gto se ne moze niCim poricati, jest to, da je ovaj oskudno obrazovan mladid u vrijeme kad su knjiêvnici bili uglav- Roden je u peiak 10. travnja 1903. u Staroj PlogCici, kraj Bjelovara. nom vrlo obrazovani, u 24 godine svoga vijeka, nemajuci priliku da aktivno (Njegov brat Malo pisao je 1927. u »Hrvatskoj prosvjeti«, daje padala kiga utetvuje u knjizevnom Zivotu, stvorio svoju osebujnu liriku, zaokruzenu i kad se Duro rodio i da su mu roditelji htjeli dati ime Franjo, ali su popustili cjelovitu usprkos svojim kontradikcijama i slabostima, zastranjivanjima i pod nagovorom djece i dali mu ime Juraj.) Zavrgivgi osnovnu gkolu u svome nespretnostima kojih bi - ipak velim! - mozda bilo manje da je dulje pozivio. selu, upisuje se u zagrebaCku donjogradsku gimnaziju iste godine kad je Mozda! Ali da je duije zivio, da nije bio bolestan, da je u svojim pogledima zapoCeo prvi svjetski rat. Siromagan, zivio je najvige od milostinje. Slaba bio vige realist, da nije bio religiozan, da je bio doljeraniji u izrazu i ishrana i vlazni suterenski stanovi te prirodena neotpornost i njeznost osebujniji u formi, da je manje sanjao - da li bi to onda bio Sudeta?! Upravo organizma doveli su do toga da je pod kraj rata, u Cetvrtoj gimnaziji, prvi ovakav kakav jeste, sa svim svojim nedostacima, slabostima i zabludama, put ispljuvao krv. Nekako istovremeno napisao je i svoje prve stihove. upravo takav fragmentarni i nedovrgeni Sudeta cjeloviia je i deCinitivno Nastavivgi, poslije male mature, gkolovanje u zagrebaCkoj UCiteljskoj gkoli, dovrgena knjizevna liCnost, upravo takav Sudeta je pojam, upravo lakav ima gdje je neko vrijeme bio dak Vladimira Nazora, Sudeta je vec kao uCenik svoje specifiCno mjesto u hrvatskoj poeziji izmedu dva rata i upravo s prvoga teCaja objavio u »Luei« (1919) svoju prvu pjesmu, »Suton«. takvim trebamo ubuduCe meminovno raCunati. (Njegova posljednja zbirka koju jc za zivota pripremio za gtampu i koja je DUBRAVKO JELCIC izagla tek dvije godine poslije njegove smrli, 1929, zove se »Sutoni«.) Kao maturaniu UCiteljske gkole navalila mu je, u razredu, za vrijeme naslave, krv - i tada je bio prevezen u bolnicu, prvi put u zivotu. Maturirao je 1922. i vige od pola godine Cekao na mjesto koje je dobio u proljeOe 1923, kao uCitelj u Virju. Tu je izdao svoju prvu zbirku pjesama, »Osamljenim stazama« (1924), koju je sam slagao i odgtampao na malom gtamparskom stroju u virovskoj tiskari. U Virju je uredivao lokalni humorislieki list, pisao je feljtone i pripovjetke (»Mor«; objavljena postumno, kao izdanje Hrvalskog uCiteljskog drugtva u Koprivnici, Zagreb, 1930) i skupljao gradu za roman iz uCiteljskog zivota, koji nije napisao. U sijeCnju 1925, zbog pogorganoga zdravstvenog stanja, dobiva bolovanje. Od srpnja 1925. do travnja 1926. lijeCio se u sanaiorijumu u Topolgici kraj Celja, gdje upoznaje Katarinu Krislid, siudenticu agronomije iz PanCeva, koju spominje u nekoliko pjesama njoj posveCenih. Iz Topolgice prelazi u zagrebac^ku Zak- ladnu bolnicu gdje je 30. travnja 1926. operiran na pludma - ali operacija nije uspjela pa potkraj svibnja napugta bolnicu. Iste godine (1926) izlazi mu druga zbirka pjesama, posljednja koju je objavio za zivota, »Kucice u dolu«. Iz bolnice odlazi u Virje, zatim u Krizevcima polaze praktit^ki uCiteljski ispit i provodi ferije (svoje posljednje ferije) kod ku6e, u Staroj Plogîci. Na poCetku gkolske godine opet je u Virju, 15. sijeCnja 1927. legao je u krevet iz kojeg se vige nije ustao. Od 24. veljatê lezao je u koprivni(!koj bolnici gdje 16 17